Petak, 12 Travanj 2019 04:28

Kinezi ipak mogu kopirati i hrvatsku glupost

Piše:
Predsjednik državnog vijeća drug Li Keqiang i premijer Plenković na gradilištu Pelješkog mosta Predsjednik državnog vijeća drug Li Keqiang i premijer Plenković na gradilištu Pelješkog mosta Foto: Vlada RH

Svjetla Pekinga i Šangaja, tehničke novotarije, gadgeti i velegradski život sličan onom u zapadnoj civilizaciji, to je Kina kakvom se danas pokušava predstaviti svijetu. Na užurbanom, površnom i, što treba posebno istaknuti, licemjernom zapadu 21. stoljeća, poprilično u tome i uspijeva. Kineske vođe, za razliku od njihova najvećeg saveznika Kim Jong – una, gdje god da dođu, nisu persone non grata. Nije da su obožavani, jer nije naravno stvar u „simpatičnim” Kinezima, nego ih jednostavno ima kao Kineza, pa kad ekonomski štucnu, pola globusa se trese, a ako kihnu, pola boće zemaljske se prehladi. Stoga se Kineze ne može tek tako otkantati kao Kim Jong – una.

Hrvati mogu kihati do dogodine, ali nitko im ni maramicu, jednokratnu, papirnatu, za obrisati slinave nosove neće ponuditi. Dapače, kad kihnu još ih se polijeva hladnom vodom i drži na propuhu da se lakše otpuše ono što je od hrvatskih resursa preostalo. Zato se Hrvati, tj. Vlada u ime svih Hrvata, okreće Kinezima. Nas i Kineza 1,35 milijardi, zajedno smo jači pa prkosimo i Europskoj uniji u kojoj se, onima koji EU ekonomiju nose, zbog summita „Kina + 16 zapizdina”, svaka dlaka na glavi diže. Ali, tko ih šljivi, svih zajedno na čelu sa Švabima. Švabe smo ionako potukli od 41. do 45., a Kinezi to, kao pravi drugovi, cijene, i zato će Hrvati, možda i još pokoja ekonomska zapizdina, dobiti popust, neće im ga Kinezi utjerati do kraja, pa će manje boljeti nego kad ga utjeravaju Švabi.

NAJJAČI IZVOZ U KINU BATA ŽIVOJINOVIĆ

Zamršena je to ekonomija u kojoj je zapad kontra Kine, a oplođivanje zapadnog kapitala se vrti oko proizvodnje u Kini, pa prosječnom čovjeku nije jasno tko tu koga, znate već što, ali je barem eto jasno da Hrvate svi, znate već što. Osim ako uistinu ne postoje oni Hrvati koji vjeruju da će, ako se ikad dogodi, izvoz mlijeka u Kinu spasiti ovdašnju ekonomiju. Pa zaboga, dosad su Hrvatska i ostali balkanski patuljci u Kinu uspješno izvezli samo jedan proizvod, i to dok su bili zajedno - film „Valter brani Sarajevo”, pa je Bata Živojinović postao popularniji od vrha Partije.

„Valtera” je, sasvim sigurno, s obzirom da je riječ o jednom od najgledanijih filmova u Kini ikad, pogledala i stanovita gospođa znakovita imena – Yu, pa ne čudi da u Kumrovcu ona želi napraviti tematski zabavni park Josipa Broza Tita, jer Hrvati sami to ne znaju ili ne žele. Tako bi umjesto Hrvata pare mogla brati gospođa Yu.

KOJA JE PRAVA SLIKA KINE...

Kad tu hrvatsku glupost, koju, iako mogu sve ostalo, ni Kinezi ne mogu kopirati, i komplicirane ekonomske odnose ostavimo sa strane i vratimo se slici Kine kakvu bi prosječan Europljanin, koji se poziva na demokratske vrijednosti trebao imati, je li to ona slika blještavih Pekinga i Šangaja, slika Kine gadgeta i velegradskog života koji se fura na zapadnjački ili je to neka druga slika Kine, koju licemjerni zapad, dok mu stižu jeftini proizvodi za skupu preprodaju, ne želi vidjeti, pa tako ni Hrvati koji se nadaju kineskom kapitalu.

Je li to umjesto velegradskog blještavila slika masakra na trgu Tiananmen?

Je li to umjesto nasmiješenih kineskih turista, koji o Tiananmenu ne smiju pričati ni kad su u Europi, slika njihovih sunarodnjaka političkih zatvorenika?

Je li to umjesto kineskih medicinskih uspjeha slika izvađenih organa zatvorenih neistomišljenika Komunističke partije i pripadnika Falun gong pokreta?

Je li to umjesto Olimpijade slika stadiona na kojima se u 21. stoljeću pred tisućama provode masovna javna pogubljena koja moraju gledati i djeca iz škola? Valjda je to odgojno obrazovna metoda.

Je li to slika komunističkog režima umivenog u uspješnu ekonomiju čiji uzlet počiva na intelektualnoj krađi, kopijama, bofl proizvodima, jeftinoj radnoj snazi tekstilne industrije Sjeverne Koreje (gle čuda kako je taj demokratski zapad Kim Jong – unu uveo sankcije na sve, osim na tekstilne proizvode koje izvozi Kinezima)...

Je li to slika režima u kojem se, u 21. stoljeću, još uvijek pale „nepoćudne” knjige?

Itd.

Ekonomski možda jest, ali kao društvo Kina nije puno napredovala od vremena Mao Ce – Tunga, transparenti s porukama kojima su kineski radnici dočekali predsjednika Državnog vijeća, tj. premijera druga Li Keqianga na gradilištu Pelješkog mosta, vrativši nas u vrijeme kad se na ovim prostorima tako dočekivao drug Tito, samo su djelić u mozaiku posloženom za pranje mozga koje u Kini traje već 70 godina, pa nije čudo ni da Kinezima ne smeta što im je Internet ograničen, ne smeta im što su blokirane stranice udruga za ljudska prava, njima je, kažu, dobro, ne treba im ni Google ni Facebook, YouTube, Whatsapp, Twitter... Ne treba mnogima, ali imaju izbor žele li nešto koristiti.

Kinezi kažu, dobro im je u ekonomiji koju imaju, porasle im plaće, nema veze što rade i po 12 sati dnevno i u drugoj ekonomiji svijeta imaju prosječne plaće kao Hrvati, a Hrvati su, zna se, je li, prosječno jako bogati ljudi. Ma čini se da se Kinezi hrvatsku glupost ipak mogu kopirati.

frendy250

fabrio banner 250 2019

italiana banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019