Ispiši ovu stranicu
Srijeda, 22 Svibanj 2019 20:30

Što je to „norijada”?! Jede li se to?

Piše:

Na nizu portala koji nose predznak dubrovačkih danas se spominje „norijada”. Kad čujem to „norijada” meni para kao da je to nešto što se jede, a da nema fotografija maturanata prosječni Dubrovčanin s potpunim pravom možda bi uistinu i promislio da se piše o nekakvom specijalnom receptu, ali ne, riječ je o maturalnoj povorci, kako smo nekad zvali ono kad se maturanti okupe zadnji dan škole i opraštaju se od školskih klupa i profesora.

Sad je to eto postala „norijada” i sve bi bilo sasvim u redu da je riječ o nekoj standardnoj hrvatskoj riječi, no, k vragu, nije, već je riječ uistinu o originalnoj recepturi, ali ne za štogoć slatko nego gorkoj recepturi jezičnog podjarmljivanja iz Zagreba kojeg smo svjedoci svakodnevno na nizu elektroničkih medija, a najžalosnije od svega u tome je da u svemu prednjači javni servis HRT-a, dok se dio lokalnih novinara bez otpora predao tom jezičnom nasilju koje se nameće iz kajkavskog govornog područja. Jer, kad vas neprestanu bombardiraju s jednom riječju ona neminovno „uđe u uho”.

Inače, kako mi je u međuvremenu pojasnila Maja (Milošević, op.a.) „ponorel” na kajkavskom znači poludio, a u korijenu riječi „norijada” je „nor”, što bi značilo lud ili ludovanje. Zato su svi poludili pa je maturalna povorka valjda nešto zastarjelo, a moderno je „norijada”, jer ako riječ već ne pripada standardnom hrvatskom jeziku (ne podnosim kad se o standardnom jeziku piše/govori kao o nekakvom književnom hrvatskom jeziku), koji se uz dopuštene lokalizme upotrebljava u medijima, onda je razlog uporabe te riječi u medijima lokalnog predznaka valjda samo pomodarstvo.

Zato možemo uskoro očekivati i da pomadora uskoro ne bude čak ni rajčica nego izraste u paradajiz, jer ionako u dubrovačkim butigama prodavačice sve lošije razumiju kad im se zatraže patate ili ne daj Bože rovanjele, a tek balančana... Onu „norijadu” još bih i progutao, iako se eto ipak ne jede, ali kad mi netko u „Peme” ponudi patlidžan stavio bi mu/joj taj patlidžan negdje gdje je usko i gdje boli pa nek' se „nosa” u onu stvar zajedno s patlidžanom. Uz patlidžan mi obično ponude i da „uzmem si se vrećicu”, a ja se prvo zapitam otkad se to sise drže u saketima i što ti korpići uopće rade između mlijeka i kruha.

Izrazi koje dolaze s prilivom radnika iz drugih krajeva Hrvatske, ali i regije, nisu zapravo ništa za čuditi se, na Dubrovčanima je da se potrude da svoje riječi ne zaborave, na jedan način ih nametnu došljacima da ih barem razumiju kad zatraže nešto u butizi, a na došljacima da se prilagode i poštuju sredinu u koju su došli zarađivati kruh svoj svagdašnji. U tom svojevrsnom srazu domocilnog i došljačkog s vremenom će vjerojatno ipak doći do niza jezičnih promjena, jezik je živ, jezik se mijenja baš kao što se i Grad mijenja.

Ipak, nije potrebno promjene forsirati, a primjer „norijade” je upravo to - forsiranje nečeg što ne pripada dubrovačkom podneblju, a što čak ne pripada niti standardnom jeziku. Takvim odnosom nismo daleko od toga da se uskoro počne slaviti Fešta svetog Vlahe. Neka maturalna povorka zato ostane maturalna povorka iako je riječ o svemu samo ne o povorci.