Ispiši ovu stranicu
Srijeda, 05 Lipanj 2019 12:01

Mijenjali bi ime Cvijićeve ulice, ali ne bi stanovnicima podmirili nemale troškove izmjene dokumenata

Piše:
Mijenjali bi ime Cvijićeve ulice, ali ne bi stanovnicima podmirili nemale troškove izmjene dokumenata Foto: DPP

Hoće li Ulica Stjepana Cvijića u Dubrovniku uskoro promijeniti ime? O tome se već tijekom razgovora navodno postigao konsenzus. Ukoliko prijedlog prihvati Odbor za određivanje imena ulica i trgova na području Grada Dubrovnika, posve je jasno da će ga podržati i vijećnička većina. Ulica Stjepana Cvijića tada bi trebala biti preimenovana u Ulicu generala Janka Bobetka.

Naime, predsjednik gradskog vijeća Marko Potrebica kaže kako je stožerni general Janko Bobetko, kao zapovjednik južnog bojišta, zadužio Grad Dubrovnik te je vrijeme da mu se Grad oduži na način da jedna od značajnijih ulica u Gradu nosi njegovo ime.

No, ne može se ne oteti dojmu da Ulica Stjepana Cvijića nije odabrana slučajno. Naime, ulica je dubrovačkoj javnosti puno poznatija po prometnom kaosu i nedostatku parkirnih mjesta dok malo tko, a posebice njeni mlađi stanovnici znaju da zapravo nosi ime po SKOJ-evcu i članu KPJ.

Član SKOJ-a Stjepan Cvijić, rođeni Zagrepčanin, bio je od njegova osnutka, a od 1921. je član KPJ. Upravo ga je Partija poslala na školovanje u Sovjetski Savez, odakle se sa studija ilegalno vraća u Jugoslaviju u kojoj nakon uvođenja diktature 1929. komunisti počinju pružati otpor ondašnjem poretku.

Cvijić dobiva zadatak obilaziti SKOJ-evske i partijske organizacije u Dalmaciji, pa iz Metkovića stiže u Dubrovnik gdje je odmah po dolasku na željezničkoj stanici uhapšen, no uspio je pobjeći ubivši pri tom dva policajca.

Prema zapisima, dva se mjeseca skrivao u kući Bruna Radeljevića, dok ga nisu uspjeli izvući iz Dubrovnika automobilom do Mostara i dalje željeznicom do Zagrebu, gdje mu je tajno skrovište osigurao Miroslav Krleža. Stjepan Cvijić na koncu je 1938. godine ubijen u staljinističkim čistkama u tadašnjem Sovjetskom Savezu.

General Janko Bobetko 1938. postao je članom KPH, a već 1941. sudjeluje u pripremi ustanka u svom sisačkom kraju. Tijekom II. Svjetskog rata bio je komesar 2. čete 1. bataljona Banijskog partizanskog odreda, komesar 2. bataljona Banijskog partizanskog odreda, referent saniteta 8. brigade Banijskog partizanskog odreda, politički komesar 3. i 4. brigade 7. Banijske divizije, politički komesar 32. zagorske divizije.

Tri puta bio je ranjen, a po završetku II. svjetskog rata ostao je u aktivnoj službi JNA, službujući u garnizonima Štip, Subotica, Sarajevo, Beograd, Dubrovnik, Split i Zagreb.
Obavljao je razne političke i vojne dužnosti: komesar u S.S.N.N.O, a bio je i komandant Desantnog odreda mornaričke pješadije u Dubrovniku (Kumbor, Boka Kotorska).

Godine 1959. postaje pomoćnik komandanta za pozadinu Jugoslavenske ratne mornarice u Splitu, a 1966. imenovan je načelnikom Štaba V. Armijske oblasti u Zagrebu.

Njegova aktivna vojna služba prestala je suspenzijom u prosincu 1971. te prisilnim umirovljenjem zbog političkog djelovanja tijekom Hrvatskog proljeća. Isključen iz SKJ, a nosilac je Partizanske spomenice i brojnih ordena iz ondašnje države pa čak i bugarskog Ordena sv. Aleksandra IV. stupnja s krunom.

Tijekom 1990. izlazi iz izolacije, a u srpnju 1991. imenovan je zapovjednikom Banijsko-Kordunskog područja te 1992. promaknut u čin djelatnog generala zbora HV-a. Iste je godine imenovan zapovjednikom svih postrojbi HV-a na Južnom bojištu od Splita do Dubrovnika. Kao zapovjednik Južnog bojišta, organizirao je pripreme i izvođenje operacije oslobađanja Dubrovnika i juga Hrvatske.

20. studenog 1992. godine imenovan je načelnikom Glavnog stožera Hrvatske vojske. Na toj dužnosti ostaje do 15. lipnja 1995. godine, zapovijedajući svim organizacijskim, ustrojbenim, kadrovskim i vojno - stručnim pripremama Hrvatske vojske za konačno oslobađanje svih okupiranih područja Republike Hrvatske.

Rukovodio je svim poslovima planiranja oslobodilačkih vojno-redarstvenih operacija Maslenica. Medački džep, Bljesak i Olruja. U čin stožernog generala HV promaknut je 1995. te je iste godine i umirovljen.

Po odlasku u mirovinu politički se aktivirao te je na izborima 1995. izabran je po drugi put za zastupnika u Hrvatskom saboru. Nositelj je brojnih odlikovanja RH.

General Janko Bobetko imao je veliku u oslobađanju Dubrovnika tijekom Domovinskog rata pa je i posve normalno da u Dubrovniku neka od značajnijih ulica nosi njegovo ime.

No, pitanje je li Ulica Stjepana Cvijića baš toliko u Gradu značajna, odnosno ima li značajnijih, a i pitanje je hoće li zbog nečijeg hira preimenovanja postojećih ulica, ukoliko ta imena nisu upitna, a Stjepan Cvijić ne bi smio biti upitan, stanovnici Ulice Stjepana Cvijića potrošiti znatne iznose novca kako bi promijenili sve osobne dokumente, od same osobne iskaznice do vozačke dozvole. Nije ni pitanje samog novca, pitanje i utrošenog vremena i živaca za sve te procedure. A onda još dođu promjene na bankovnim računima, karticama i slične „sitnice” o kojima oni kojima se mijenjaju ieman ulica ne razmišljaju već im je jedino važno prikupiti pokoji politički poenčić.

Počast zaslužnim građanima može se, ako već nema novih ulica kojima tek terba dati ime, odati i na druge načine. Primjerice, kad je general Janko Bobetko u pitanju, u Općini Konavle u njegovu spomen postavljena je bista na Grudi. Slično bi mogao učiniti Grad Dubrovnik.

Ipak, čini se da baš Cvijić nekome smeta, jer nije baš da je njegova ulica nešto reprezentativno, a prema izjavama Potrebice, Bobetku u čast se želi dati neka značajnija ulica što Cvijićeva nije pa je nesretni SKOJ-evac izabran očito zato što je SKOJ-evac. Jugoslavije kao državne tvorevine već odavno nema, što ne znači da istaknuti pojedinci, Hrvati tog vremena nemaju svoju ulogu u povijesti, kao što je i činjenica da oni koji se srame svoje povijesti ne mogu imati ni neku baš svijetlu budućnost. Ne mogu se zatvoriti oči pred činjenicom da su se i u takvoj državi brojni ljudi, Hrvati borili za prava naroda.

A troškovi stanovnika? Što s njima? A ide valjda po onom da se narod navikao plaćati političke hirove.