Petak, 07 Lipanj 2019 15:31

Nisu baš svi vozači Libertasa bez grijeha: Plaćali privatne obveze utrškom od karata, vozili u fušu, prodavali testne karte turistima...

Piše:
Nisu baš svi vozači Libertasa bez grijeha: Plaćali privatne obveze utrškom od karata, vozili u fušu, prodavali testne karte turistima... Foto: DPP

Prosvjed dijela Libertasovih vozača netom što je jučer završio, a gradonačelnik Mato Franković „razotkrio” je predsjednika Sindikata hrvatskih vozača Miljenka Gočinu. Naime, baš kao što je gradonačelnik naveo u svom postu na društvenim mrežama, Gočin se između ostalog bavi ispitima za taxi vozače. Baš jučer u Dubrovnik Gočin nije samo došao održati konferenciju za novinare o Libertasu već je nakon nje u Župi dubrovačkoj imao taksi ispite. Naime Gočin je jedan od predavača na Učilištu za cestovni promet koje ispite za taksi organizira za 200 kuna.

Neki od vozača, okupljenih oko Gočina u Sindikatu hrvatskog vozača, ne mogu se baš podičiti uzornim radom u Libertasu. Naime, neke od njih kažnjavao je još bivši direktor Libertasa Đuro Deranja.

Vožnja u fušu za druge tvrtke i obrtnike, malverzacije sa sustavom naplate, prodaja testnih karata turistima, malverzacije s dnevnim utrškom samo su neke od radnji u kojima su neki vozači uhvaćeni, a nakon čega su sukladno zakonu i propisima kažnjavani od strane bivšeg direktora Đura Deranje.

Tako su jučer neki od vozača posebno naglasili kako ih uprava Libertasa tjera da u svom slobodnom vremenu dolaze u tvrtku predavati utržak od prodanih karata. No, ono što su izostavili jest činjenica da je u Libertasu od strane pojedinaca bila praksa zloupotrebljavati dnevni utržak, odnosno novac od tvrtke. Naime, neki od vozača utrške nisu predavali tvrtki duže vrijeme. Od njihovih kolega u Liberatsu može se čuti kako nisu utržak „zaboravili” donijeti sa sobom nego su tim novcem plaćali svoje privatne obveze, poput rata za kredite, pa ga kasnije vraćali.

Naravno, ne treba posebno obrazlagati zašto se novac tvrtke, u ovom slučaju Libertasov novac uprihodovan od prodaje karata u autobusima ne može koristi u privatne svrhe, kao što je uostalom i posve logično i normalno da nakon odrađene smjene vozač utrženi novac predaje nadležnim službama u tvrtki. Što je nenormalno i neobično što se od vozača traži da poslije završene smjene novac prebroji i odnese u tvrtku?

Neki od vozača uhvaćeni su i u malverzacijama s kartama. Jedan je tako turistima prodavao testne karte, a sankcioniran je nakon što su ga ti isti turisti došli u tvrtku prijaviti.

Nerijetko su vozači Libertasa sjedali za volane autobusa drugih prijevozničkih tvrtki. Naime, svaki profesionalni vozač, sukladno europskim zakonima, posjeduje digitalnu vozačku karticu. Čim sjedne za volan preko te tahograf kartice zapravo se u sustavu vidi koji je autobus vozio.

Tako u jednom od Upozorenja iz obveza iz radnog odnosa, potpisanog još od strane Đura Deranje stoji kako je "nakon pregleda digitalnih zapisa na radnikovoj digitalnoj vozačkoj kartici ustanovljeno da ima zabilježeno upravljanje vozilima koja nisu dio voznog parka poslodavca." Navodi se kako se "radnika upozorava da mu u slučaju nastavka ponavljanja kršenja odredbi internih općih akata poslodavca može biti otkazan ugovor o radu".

U istom obrazloženju navodi se kako "profesionalni vozači podliježu strožem režimu i ograničenjima što se tiče dopuštenih sati rada i minimalnih trajanja odmora pa bi dodatnim vožnjama nakon i izvan smjene kod poslodavca potencijalno moglo doći do prekoračenja spomenutih zakonskih ograničenja, čime bi se poslodavca izvrgnulo prekršajno pravnoj odgovornosti, a tu je i pitanje sigurnosti prometa na cestama jer svaki vozač u javnom prijevozu odgovara za značajan broj putnika u svom vozilu koje je s tog aspekta dužan voziti svjež i odmoran".

Logično je da vozač javnog gradskog autobusa ne može, nakon što je nekoliko sati vozio taksi, potom voziti putnike u gradskom i prigradskom autobusu jer samo je pitanje dana kad će ga svladati umor koji će dovesti do prometne nesreće. No, želja za zaradom u fušu kod nekih je vozača ipak jača. Posebno je porasla liberalizacijom taksi tržišta pa se vozačima Libertasa svakodnevno nudi da voze za Uber ili neku drugu tvrtku koja se bavi taksi prijevozom. Neki od njih tom izazovu nisu mogli odoljeti pa su itekako taksirali i po danu i po noći, a potom umorni i iscrpljeni sjedali za volane Libertasovih autobusa. Jedan od njih, koji je uhvaćen da to radi, satisfakciju je pokušao dobiti na sudu, no spor je izgubio.

Kako bi i dalje nastavili vožnjom za privatnike zarađivati u fušu pojedinci su počeli otvarati bolovanja tijekom kojih, umjesto da boluju, voze taksi. Ima i onih koji odlaze na porodiljni pa u taksi vozilo sjedaju valjda kad im završi smjena čuvanja djeteta. Broj i vrijeme bolovanja i porodiljnih lako je pratiti, a te se brojke povećavaju svake godine u isto vrijeme, odnosno za trajanja sezone.

Inače, jučer je jedan od vozača osjetio potrebu reći kako ga se tjera da u autobusu drži metlu i lopatu. Naime, svaki vozač školskog autobusa prema Pravilniku o uvjetima koje moraju ispunjavati autobusi kojima se organizirano prevoze djeca "mora imati osnovni pribor za interventno čišćenje vozila (metla, lopatica, posuda, spužva i sl.)".

Libertasovi vozači koji su jučer stali uz Miljenka Gočinu svakako ne mogu biti shvaćeni ozbiljno, prvenstveno iz razloga što su među njima prijestupnici koji su uhvaćeni u prekršajima radnog prava. Ako se uzme u obzir da je prosječna plaća u Hrvatskoj 6 400 kuna, kako onda plaća od 6 800 kuna, koliko je jedan od vozača rekao da dobije nakon 40 godina radnog staža i 20 prekovremenih sati, može biti mala? Ona jest mala u odnosu na životne troškove, ali nije ništa lošija od prosječnih plaća i u rangu je plaća u autoprijevozu. S druge strane, nije potrebno ni znanje iz atomske fizike za voziti autobus. Osim što se većina plaća u Libertasu kreće oko 7 000 kuna, Libertasovi vozači, imaju treće plaće po visini u Hrvatskoj kad se gledaju plaće vozača u tvrtkama javnog gradskog prijevoza.

Inače, sukladno kolektivnom ugovoru uskoro bi trebali započeti pregovori između sindikata i poslodavca o povećanju plaća. No, te pregovore po slovu zakona s poslodavcem vodi sindikat koji je sukladno zakonskim odredbama reprezentativan, a u Libertasu to nije Sindikat hrvatskog vozača.

Oni vozači, koji su poslom u Libertasu nezadovoljni svakako trebaju shvatiti kako se uvjeti na tržištu rada svakodnevno mijenjaju. Kako u Dubrovniku profesionalnih vozača očito nedostaje u privatnom sektoru, svaki od nezadovoljnih ima gdje potražiti novo radno mjesto. Ipak, radni uvjeti i prava kod privatnika daleko su od prava zaposlenih u javnim tvrtkama. Vozači Libertasa toga su itekako svjesni.

Uostalom, oni će već u srijedu na skupu radnika dobiti priliku svoje probleme iznijeti gradonačelniku Matu Frankoviću, kojega su jučer prozvali da ne želi s njima razgovarati.

Na koncu,na konferenciji za novinare koju je organizirao Sindikat hrvatskog vozača, moglo se čuti kako su optužbe na račun vozača nepotkrijepljene dokazima, odnosno da nema pismenog traga prekršajima i da uprava Libertasa vozačima nije davala pisana upozorenja.

Djelimice to i odgovara istini, jer naime novi direktor Libertasa Ante Vojvodić, može se čuti u remizi, nije sklon kažnjavanju niti ispisivanju pismenih upozorenja. Ipak, potezi bivšeg direktora Đura Deranje, koji je davao pismena upozorenja, najbolje oslikavaju odnos pojedinih vozača prema svom poslu i tvrtki.

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019