Srijeda, 28 Kolovoz 2019 14:30

Ne pita se više „đe si bio '91.”, nego „što si slušo 6.12.1991.”

Piše:
Ne pita se više „đe si bio '91.”, nego „što si slušo 6.12.1991.” Foto: Milo Kovač/arhiva Slobodne Dalmacije

Otkako je u javnost dospjela informacija kako Grad Dubrovnik pregovara o nastupu Marka Perkovića Thompsona na Stradunu uz Dan dubrovačkih branitelja ne prestaju prepucavanja po društvenim mrežama oko toga treba li ili ne treba Thompson nastupiti, je li mu mjesto na Stradunu ili nije.

Javnost je podijeljena na one koji jedva čekaju Thompsona (ponovo) na Stradunu, gdje je u organizaciji don Miljenka Babaića i braniteljskih udruga već nastupio 5. prosinca 2008. pred Dan dubrovačkih branitelja, one koji smatraju da mu na Stradunu nije mjesto i one kojima je zapravo – sasvim svejedno, hebe im se za Thompsona.

Javnost je tako podijeljena i na „kozejbe, krezube, ustaše, kockoglave, klerofašiste i pedofilčine” s jedne te „jugovampire, Crvene Kmere, komunjarine, jugoslavenčine, partizančine i četnike” s druge strane, dok se oni kojima se hebe za Thompsona svemu smiju i boli ih kitica kao i za Milu Kitića uskoro u Gružu.

No, nažalost, nije to smiješno već pokazuje kako Hrvati uistinu uopće ne razumiju bit demokracije, kako oni koji sami sebe definiraju kao desničari, tako i oni koji sami sebe definaraju ljevičarima. Jedni bi zabranjivali Kitića i neku Milicu, drugi Thompsona i Thompsona pa opet Thompsona. Da, baš tako, Thompsona i Thompsona, jer teško je uopće naći nekog tzv. ljevičara koji je protiv nastupa nekog drugog pjevača osim Thompsona, dok desničari imaju puno bogatiji izbor, njima smeta sve što je istočnije od hrvatskih granica, osim ako ne dolazi iz Hercegovine, zapadne.

U tom upornom dokazivanju što bi i iz kojih razloga trebalo zabraniti, obje skupine kao da zaboravljaju osnovnu stvar: u demokratskom društvu svakome je dopušteno slušati ono što želi, osim ako te pjesme ne veličaju zločine protiv čovječanstva i pozivaju na zločine. Desničari tako zaboravljaju, kada ističu svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu (kao da su samo desničari branili Hrvatsku), da su se borili upravo za tu vrijednost, da svatko sluša što želi, a ljevičari da su zabrane u potpunoj suprotnosti sa svime sa čime se vole poistovjećivati i za kakve se vole predstavljati.

Kad je već Thompson upitan, jer, kako tvrde salonski ljevičari, veliča fašistički režim Ante Pavelića, što uistinu u demokraciji ne bi trebalo biti dopušteno, nikako tom Thompsonu, osim onog „Za dom spremni”, da nađu još nešto, neki stih, neku rimu da pokrenu plimu dokaza kako je riječ o čovjeku koji u svojim pjesmama veliča fašizam.

A ne mogu naći, jer toga, osim u toj jednoj pjesmi, „Bojna Čavoglave”, u ostalim Thompsonovim pjesmama nema. Da, njegove pjesme pune su domoljublja do razine otrcanosti, kao što se i npr. ljubav dovede do razine bljuvotine u pjesmama mnogih drugih izvođača; pjeva Thompson i o Hercegovini, pa se onda u ljevičarskim krugovima tvrdi da pjeva o aspiracijama Hrvatske prema teritoriju susjedne BiH, ali eksplicitnog pozivanja na takvo što ili pozivanja na mržnju prema drugima, u Thompsonovim pjesmama nema. Govorimo o Thompsonovim pjesmama, onim s njegovih albuma koje će izvoditi na Stradunu, a što će Thompson pjevati u nekoj selendri gdje misli da ga nitko ne snima, hoće li se zaoriti „Evo zore, evo dana”, druga je situacija u kojoj se može govoriti o veličanju zločinačkog režima, kao što se ustašluk tom pjesmom veliča uostalom i na svadbama i po Dubrovniku. Ali nitko mladence i svatove još nije izbacio van sale ili restorana prekinuvši večeru. Dakle, to je jedan drugi društveni problem koji zapravo sa samim nastupom Marka Perkovića Thompsona na Stradunu, gdje će odzvanjati pjesme s njegovih albuma, nema puno veze.

„Za dom, spremni”? Što ćemo s time? Ne zna ni država što će s time, kad se i ako se jasno odredi zakonska zabrana tog fašističkog usklika, onda će biti i jasno može li Thompson ili ne može „Bojnu Čavoglave” počinjati s tim „stihom”.

Kad smo riješili da je status tog fašističkog pokliča neriješen, a neće ga riješiti ni novinari, ni publika na Thompsonovim koncertima ni salonski ljevičari, već bi ga trebali riješiti prevrtljivi političari koji barataju njime kako im u kojem trenutku odgovara, e sad, amo vidjeti što je s Thompsonovom glazbom, koju kao vole samo „krezubi klerofašistički kozojebi”. Jer, za salonske ljevičare kao upitna je i njegova glazba, njegove note.

Ma dajte molim Vas. „Pastirski rock” kako je jednom davno pokojni Dražen Vrdoljak nazvao glazbu Bijelog dugmeta, odavno je ukorijenjen u Hrvatskoj, a Bijelo dugme nije jedini predstavnik tog „žanra”. Pa dok protivnici Thompsonovih nota „svršavaju” na isti takav melos, njegovu glazbu karakteriziraju kao smeće, potpuno neopravdano. Uostalom, kao i glazba spomenutog Bijelog dugmeta, Thompsonova glazba nije sva u „pastirskom rocku”. Zanemarujući otrcanost pojedinih stihova, pa neka netkog možda nervira i Thompsonov glas, ali u brojnim numerama riječ o komercijalnom, ali kvalitetnom hard rocku zvuku s elementima heavy i gothic metala. Također, Thompsonova produkcija i veći koncerti na vrlo su visokoj, pojedini i na razini produkcije najvećih svjetskih bendova.

Sve i da to nije tako, sve da je Thompsonova glazba smeće, „kozejbi, krezubi, ustaše, kockoglavi, klerofašisti i pedofilčine” te „jugovampiri, Crveni Kmeri, komunjarine, jugoslavenčine, partizančine i četnici”, dvije skupine koje su same sebe tako podijelile, zapravo maltretiraju većinu građana kojoj se hebe i za Thompsona i Mileta, a neki će poslušati i jednog i drugog, iako se u zadnje vrijeme, od objave vijesti kako bi Thompson trebao nastupiti na Stradunu, po društvenim mrežama više ne pita „đe si bio '91.” nego „što si slušo 6.12.1991.” i to neki pitaju uistinu zaozbiljno.

E pa evo, ja kojem se hebe i za Thompsona i Mileta, kazat ću vam jednako zaozbiljno: 6.12.1991. nisam slušao ništa, nije bilo struje.

Taj dan i mnoge druge čule su se jedino granate, a Dubrovčani nisu bili podijeljeni na „kozejbe, krezube, ustaše, kockoglave, klerofašiste i pedofilčine” i „jugovampire, Crvene Kmere, komunjarine, jugoslavenčine, partizančine i četnike”.

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019