Petak, 29 Studeni 2019 13:52

Stručnjaci fetalnog položaja

Piše:
Obnova u Ulici Miha Pracata nakon potresa 1979. godine Obnova u Ulici Miha Pracata nakon potresa 1979. godine Foto: Zavod za obnovu Dubrovnika

Štokovi više nisu „in”, ako zatrese, zaštitite glave i lezite u položaj fetusa, savjetuju Dubrovčanima iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje. No, kad potres zatrese u gluho doba noći, kao što je zatresao neku večer, ako ste u dubokom snu možete se samo profundati zajedno s posteljom ili ako ste budni ostati u mjestu k'o ukopani. Rijetko se k'o bacio u položaj fetusa.

Dok se albansko tlo danima trese pa se povremeno zatrese tlo i u Dubrovniku, malo je kome svejedno. Naime, u takvim trenucima svi se pitamo jesmo li sigurni, tko bi preživio i kako bi izgledao Dubrovnik da nas kojim slučajem zatrese 6,4 po Richteru. Ironično rečeno, da zatrese, najbolje bi bilo baš da tresne u gluho doba noći pa da nas zemlja proguta zajedno s posteljama da ne moramo gledati sav taj jad oko nas kao jučerašnju „vježbu” stožera Civilne zaštite.

Većina nas sjeća se potresa u Crnoj Gori 1979. godine. Malo tko tog ranog jutra 15. travnja nije skakao iz kreveta i bježao na otvoreno. Taj potres od skoro 7 stupnjeva po Richteru s epicentrom 15 kilometara od crnogorske obale između Bara i Ulcinja u 10 je sekundi gotovo potpuno stresao budvanski Stari Grad u kojem je od 400 građevina samo njih 8 ostalo netaknuto, a slike razorenog Kotora i 30 godina nakon potresa izazivaju strah i jezu, ali i upozoravaju, posebno nas u Dubrovniku.

Preko 450 sela u tom je potresu u Crnoj Gori sravnjeno sa zemljom, a prema izvješću UNESCO-a iz 1984. oštećeno je 1.487 objekata od kojih su skoro polovina bila domaćinstva. Poginula je 101 osoba u Crnoj Gori i 35 u Albaniji dok je više od 100 000 ljudi ostalo bez svojih domova.

Nije taj potres zaobišao ni Dubrovnik i nismo se, dok je trajao, samo ljuljali. Na prostoru od Dubrovnika do Metkovića teško ili lakše oštećena je 1071 građevina, od čega 885 stambenih objekata. Najviše je stradala povijesna jezgra u kojoj se blokovi još uvijek obnavljaju, iako je od potresa prošlo 30 godina. U novcima, šteta od tog potresa na Hrvatskoj strani iznosila 436,43 milijuna američkih dolara.

Jesmo li nešto naučili? Jesmo li spremni za potres koji se može dogoditi sad, a ne može se predvidjeti?

Da Dubrovnik strese potres od 6,4 po Richteru, ne daj Bože u srcu sezone, posljedice bi bile nesagledive. Ljudske žrtve? Vjerojatno bi ih bilo. Zamislite paniku koja bi nastala u stolovima prekrcanoj povijesnoj jezgri. Zamislite ljude koji gaze jedni preko drugih, tražeći izlaz iz Grada dok se sve oko njih ruši.

Zamislite kako se profundava garaža na Ilijinoj glavici jer je, iako prema pravilima struke nije smjela, ipak izgrađena na rasjedu. Zamislite u toj garaži ljude u panici.

Kaže jedan lokalni licencirani statičar za jedan medij kako novogradnje mogu izdržati potres jačine od 9 stupnjeva po Richteru. Navodi on kako su propisi u Hrvatskoj najstroži po pitanju potresa na području EU i još kaže kako sve građevine koje su se gradile u posljednjih 15, 20 godina mogu izdržati najjaču jačinu potresa baš zato što su propisi toliko strogi pa se svugdje rade armirane betonske konstrukcije.

S druge strane jedan profesor s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, kaže jučer u dnevniku jedne TV kuće kako je kod procjene sigurnosti neke građevine najvažnija njezina nosiva konstrukcija i navodi kako se izdrživost izračunava prema količini materijala utrošenog u konstrukcije, visini objekata, sastavu tla i položaju građevine. Navodi taj mlađi profesor kako u Hrvatskoj ne postoji nacionalna procjena rizika od potresa jer ne postoje nacionalne baze podataka o građevinama, niti postoji centar u kojemu bi se ti podaci prikupljali i analizirali, a što postoji u nekim zemljama.

Tko vam zvuči uvjerljivije, ovaj mlađi profesor s Građevinskog fakulteta u Zagrebu ili ovaj lokalni licencirani statičar, inače poduzetnik građevinar?

Japan i Čile su primjerice zemlje na najtrusniijim područjima i tamo su potresi od 8 stupnjeva normalni. Tlo se trese, ali se ništa ne ruši jer se u planiranju gradnje ništa ne prepušta slučaju, nema makinacija, nadzornih inženjera koji su ispod stola dobiti kuvertu da malo zatvore oči na nepravilnosti.

Ako dubrovačke novogradnje prokišnjavaju pri svakoj jačoj kiši, treba li uopće razglabati o tome kako su te ploče salivene, ako nam građevinari skoro pa profundavaju ceste, zar nam svima nije jasno kako se u Dubrovniku gradi.

Nije li poražavajuće da Grad s gotovo 700 milijuna kuna teškim proračunom, ima sve i svašta, ali u svom vlasništvu nema niti jedan stroj kojim bi se u slučaju potresa otkopavale ruševine.

I dok nekakvi članovi civilne zaštite dok se Albanija trese, čine performance slikavajući se na sastancima koje zovu vježbama, vjerojatno ne znaju ni na koju bi ledinu smjestili stradale da nas pogodi potres.

Konzerve bi vjerojatno uzeli u Pema jer zaliha nemaju. Šatore nemaju, deke kojima bi se ljudi ogrnuli za njih su znanstvena fantastika. Naša skloništa nisu u funkciji već su iznajmljeni kojekakvim šarlatanima i niti jedno od njih nije pretvoreno u skladište za krizne materijale u koje bi se nalazili svi ti šatori, nosila, deke, hrana, sanitetski materijal...

Ovima koji posljednjih dana glume stručnjake za sigurnost, zaista i ne preostaje ništa drugo nego da se u slučaju potresa, ukoliko ih ne obuzme panika, bace u fetalni položaj, a nama ostaje uzdati se u se i stati valjda u neki štok od vrata, ako nemamo dobar volat jer on podnosi najveće opterećenje. No, najvažnije od svega jest ostati priseban i nadati se da nam nakon što trešnja stane neće trebati njihova deka i mesni doručak iz Pema.

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019