lausnekretninebanner

Petak, 22 Svi 2020 14:51

Lignjarićima na hobotnice, počeo je stađun

Piše:

Sezona dobrog priobalnog lova oliganja je prošla, sve lošije se lovi i sipa, ali se zato sve bolje lovi hobotnica, koja će uz obalu najdostupniji glavonožac biti sve do jeseni.

Hobotnica napada sve što joj je dohvatljivo i iole se mrda pa se može lovit bilo čime, ali je najekonomičnije koristiti lignjariće, kojima se se donedavno lovili olignji i sipe. Dovoljno je varalicu zavezati na kraj strune zajedno s dodatnom olovnicom. Lignjarić treba biti što veći, barem broj 3.0. Najbolji su plivajući i sporo tonući. Njihova težina se u pravilu kreće između 25 i 30 grama, pa da bi se s njima kompletirani pribor držao dna, ali i lako podizao s njega, ovisno o njihovoj plovnosti, lignjariće je najčešće dovoljno dodatno opteretit olovnicom teškom 10 do 30 grama.

lignjaric

Struna na koju se postavlja lignjarić i olovnica, ako je najlonska, kao što je to uglavnom kod nas, treba imati promjer od oko pola milimetra, ne samo zbog snage i moguće velike težine lovine, nego i zbog oštećenja strune struganjem o dno tijekom lova. Umjesto strune puno je bolje koristiti konop za krpanje mreža i to onaj plutajući. On ne samo što neće strugati po dnu nego ni zapinjati za manje prepreke na njemu. Najboljim se pokazao onaj promjera dva milimetra.

Lov je vrlo je jednostavan. S obale se pribor odbacuje 35 do 40 metara, odnosno na dubinu od 10 do 25 m. Potom se polako povlači, brzinom od jednog zamaha ruke svakih dvije sekunde. Istim se putem varalica provuče dva, tri puta, pa još toliko i manje ili više lijevo i desno. Onda se treba pomjeriti u stranu za 20 - tak metara i postupak ponavljati sve dok se ne pretraži cijelo lovno područje. Kada se osjeti snažno otežanje pribora, ti je znak da se hobotnica bacila na njega. Ne treba žuriti s izvlačenjem, ali ni popuštati. No, treba biti oprezan kad se plijen dovuče u manje od pola metra mora.

Naime, ako pusti plijen, hobotnica to čini u plićaku. Zato je treba čim prije prihvatiti rukom, brankarelom ili ostima. Ako prije toga spadne, kao i sipu, treba je ponovo potražiti u užoj zoni bijega jer hobotnica ima iznimno kratko pamćenje pa će se i po pet puta u kratkom periodu ponovo baciti na varalicu s koje je spala!

Istim se alatom hobotnice mogu loviti i iz plovila, najbolje s boka plovila dok ono lagano plovi usporedno s obalom. Plovidbu treba započeti na oko dva metra dubine i u svakom naredni prolazu je povećavati za metar ili dva. U takvom lovu dobro je iskoristiti zakonsku mogućnost istovremene upotrebe najviše dva pribora.

Osim potezanjem, iz plovila se, također sporo pokretnog, može loviti i okomitim spuštanjem i dizanje pribora. Za takav se lov može koristiti opisani pribor s lignjarićem, ali i poseban alat. Radi se o loptastoj ili stožastoj olovnici s brojnim udicama po obodu. Taj je alat, zbog provlačenja pozornosti hobotnice, bijele i sedefaste boje. Zbog istog razloga, često je „ukrašen“ rakom ili čime drugim, obojenim u bijeloj kontrastnu boju, najčešće crvenu. Također, zbog bolje uočljivosti, poviše alata za lov mnogi na strunu postavljaju trake bijele krpe, aluminijske folije…

„Sanjkanje“ i „skosavanje“ hobotnice jedna je od rijetkih djelatnosti sportskih i rekreativnih ribolovaca koje je bolje obavljati bez štapa i role. Dovoljno je pedesetak metara strune namotane na veliko motovilo, najbolje valjkasto i od tvrde plastike. Osim što se tako kompletiranim priborom bolje kontrira i izvlači, bolje se i reagira na izgled dna.

A dno na kojem treba tražiti hobotnice mora imati rupe u kojima će se one skrivati. Ono je najčešće obraslo, kamenito ili šljunkovito, ali nerijetko i pjeskovito. Zapravo, mlađi primjerci zalaze u rupe na koje naiđu, dok starije pomnije biraju nastambe. Čak ih i grade kopajući jame u pijesku. Takva njihova skloništa mogu se prepoznati po uređenom okolišu. Naime, pred ulazom polukružno slažu predmete iz okoliša. Najbliže otvoru poredaju bijelo kamenje, a nešto dalje prazne školjke. Ako tko taj red poremeti, „pedantna“ hobotnica će preko noći opet uredi. To je od velike pomoći onima koji je love ostima. No, takvih je među rekreativcima malo, jer je taj način lova vrlo zahtjevan.

Najbrojnija staništa hobotnice su između pet i deset, a iako zalazi i u velike dubine, ne treba je tražiti na preko 20 metara dubine. Također, ne treba je tražiti ni u zaslađenoj vodi, kao ni uz strme obale. Mjestu uspješnog lova treba ponovo obići najranije za tjedan ili dva, kad se u ispražnjenu rupu useli novi stanovnik.

Iako u potragu za hranom ide noću, hobotnica se može loviti i danju. Ako je mjesečina, danju su ulovi slabiji. Najbolje ulove, ne samo poslije mraka, ostvaruju se ujutro, najdalje do 10 ili 11 sati. Nakon te ure ona je sita i vraća iz lova na odmor. No, bez obzira na doba dana, najuspješnije se lovi po mirnom moru, jer ako je ono u pokretu, hobotnica ne izlazi rado iz svog skrovišta. Još manje je raspoložena za šetnju kad se voda zamuti.

Ulovljenu hobotnicu treba pažljivo prihvatiti i izmjeriti jer joj je minimalna lovna težina jedan kilogram, kakva je obično dugačka 70 do 75 cm. Nakon toga je treba što prije usmrtiti ubodom noža ili šila između očiju. Manje zbog opasnog joj „kljuna“ nalik papiginom, kojim može neugodno ubosti, a više zbog mogućnosti dugog preživljavanja izvan vode i izvanredne sposobnosti pronalaženja najkraćeg puta do mora.

fabrio banner 250 ljetni

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020