lausnekretninebanner

Srijeda, 12 Kolovoz 2020 21:25

Dok upiru prstom u Anu Hrnić kao rješenje nude dočekivanje „celebrityja” s buketima cvijeća

Zbog pandemije koronavirusa cijeli svijet je doslovce stao. Urušavaju se svjetska gospodarstva, ljudi svakodnevno ostaju bez posla, a broj oboljelih i dalje se penje. Pandemiji kao da se ne nazire kraja. Najgora ekonomska kriza od Velike depresije tridesetih godina prvo se naravno odrazila na turizam. Ovo je inače najveća kriza koja je pogodila međunarodni turizam otkad se bilježe turistički rezultati, tj. od 1950. godine.

Piše: Nikolina Metković

Dok je cijela svjetska turistička industrija na koljenima, dubrovačkim mediokritetima kriva je Ana Hrnić. U nedavno izabranu direktoricu Turističke zajednice Grada Dubrovnika uprli su prstom brzinom usporedivom potezanjem za pištoljem u američkim kaubojskim filmovima, ne razmišljajući kako turističke brojke, koje ostvaruje Dubrovnik u ovim ekstremnim uvjetima, zapravo i ne mogu biti bolje.

Ana Hrnić još je u siječnju, gotovo dva mjeseca prije negoli je itko slutio što će pandemija korone učiniti svijetu, imenovana direktoricom Turističke zajednice Grada Dubrovnika. Imenovana je jednoglasno od strane Turističkog vijeća u kojem mahom sjede predstavnici hotelskih kuća, ugostitelja i privatnih iznajmljivača. Među njima, koji su u siječnju svi odreda digli ruke za Anu Hrnić, danas je neki prozivaju.

Naravno da je pitanje zašto su je podržali posve suvišno postavljati jer znamo kako se u nas na funkcije biraju ljudi. Temelj za izbor Hrnić na čelo gradske Turističke zajednice trebao je biti program koji je priložila uz svoju prijavu na natječaj, ali što bi se program čitao kad je stigla politička direktiva koga se ima izabrati. To puno inače govori o ljudima koji sjede u tom Turističkom vijeću Turističke zajednice Grada Dubrovnika i njihovoj brizi i promišljanju dubrovačkog turizma.

Prije negoli je Hrnić imenovana, dubrovačka je javnost pratila trakavicu oko razrješenja bivše direktorice Turističke zajednice Grada Dubrovnika Romane Vlašić. Ona je dužnosti razriješena na neprimjeren način, jer je tako politici u tom trenutku odgovaralo. Vlašić, kojoj je u to vrijeme isticao mandat, trebalo se riješiti, a kako joj se nije moglo prišiti ništa, za krimen joj se stavilo što u vremenu dok je Dubrovnik rušio svoje turističke rekorde, nije taj Dubrovnik dovoljno reklamirala, nije s buketima cvijeća dočekivala nogometaše i razne svjetske poznate face koje su dolazile u Grad.

Dok se Vlašić zamjeralo da u trenucima dok je Dubrovnik rušio turističke rekorde ne ulaže dovoljno u njegovu promidžbu, Hrnić se zamjera da to isto ne čini u trenucima dok je svjetski turizam na koljenima.

No, Romana Vlašić, Jelka Tepšić, kao i oni koji su na čelu Turističke zajednice bili prije njih, u svim su tim trenucima, dok se u Dubrovniku turizam zapravo cijelo vrijeme razvijao sam po sebi, znale su priču okrenuti u svoju korist. Sjetite se samo famoznog „pipun partyja” koji je organizirala Jelka Tepšić. S pipunima se nije dugo partijalo. Sjetite se samo izjava Jelke Tepšić o Zimskom festivalu i kako u to vrijeme, ta bivša direktorica TZ - a, danas zamjenica gradonačelnika, nije kužila njegov značaj za produljenje turističke sezone i stvaranje preduvjeta za Dubrovnik kao cjelogodišnju turističku destinaciju, jer ne putuju ljudi samo ljeti. Njezino neznanje i kratkovidnost u to vrijeme nije nitko kritizirao.

Doduše, ni Romani Vlašić nije pošlo za rukom staviti taj Dubrovački zimski festival na kartu europskih božićnih festivala i sajmova, od kojih brojni, od turista koji ih u to vrijeme pohode, ostvaruju enormne prihode. No, Vlašić i Tepšić su imale hrabrosti stati pred novinare i okrenuti priču u svoju korist. Obično bi samo pobrojale dolaske i noćenja i priča bi stala gdje je i počela.

Ana Hrnić s druge je strane javnosti nedostupna, zavučena u neku svoju nišu, a osoba na javnoj funkciji u svakom trenutku pa i onom kad je najteže, kao što je sad, mora znati stati pred javnost. Njezina trema, nesigurnost i strah od neugodnih pitanja nisu opravdanje za bijeg od javnosti već su samo prepreke koje bi kao prva, kao lider, trebala znati preskočiti. Osim možda ako joj se istupanje u javnost ne brani, odnosno dozvoljava samo za određene medije, jer novinarima se rijetko javlja na pozive.

Od Hrnić se inače očekuje, barem je tako najavio gradonačelnik Mato Franković, da na idućoj sjednici Gradskog vijeća vijećnicima podnese raport što je kao direktorica Turističke zajednice Grada radila svih ovih mjeseci kako bi se umanjili efekti korona krize na dubrovački turizam. Naime, gradonačelnik je mišljenja kako je učinjeno puno, a javnosti malo ili slabo prezentirano.

Romana Vlašić pala je upravo zato što nije došla na sjednicu vijećnicima podnijeti raport, iako zakonski to nije dužna učiniti, jer ne podnosi izvješće Gradskom već Turističkom vijeću, ono je bira, ocjenjuje njezin rad i razrješuje. Isto se odnosi i na Anu Hrnić. Nije ona dužna nikakvom Gradskom vijeću podnositi raport o svom radu.

Oni koji se tom scenariju raduju, zapravo ne shvaćaju da nije uopće stvar u Ani Hrnić. U ovom trenutku nitko za dubrovački turizam ne može učiniti više. Svi oni koji mjesecima u medijskom prostoru i na društvenim mrežama huškaju protiv Hrnić, rade to zapravo iz nekih svojih osobnih frustracija, neostvarenih ambicija i naprosto - zloće. Ideje koje nude kao spas sezone, nisu odmakle od onog trčanja za raznoraznim celebrityjima s buketima cvijeća.

Radna grupa za destinacijski menadžment u Dubrovniku, s čijeg je čela bivši gradonačelnik Andro Vlahušić 2011. razriješio Pavu Župan Rusković... Postoji li ta grupa više, tko joj je na čelu, tko su joj članovi, kad i koliko puta godišnje se sastaju i čime se bave?

Gdje je ona pompozno predstavljana Strategija razvoja turizma? Nije valjda da leži u nekoj ladici? Zaviri li tko kad u nju i jesu li vrli stratezi u toj strategiji promišljali i moguće efekte neke krize, poput ove, po naš turizam ili su samo bez ikakva plana predviđali nove turističke zone i krevete?

Žalosno je ako dubrovački turizam ovisi samo o Ani Hrnić i Matu Frankoviću, odnosno nekome tko je u nekom trenutku na čelu TZ - a i na čelu Grada. Ako je to zaista tako, onda neka za krah svjetskog i dubrovačkog turizma bude kriva Ana Hrnić.

Paradoksalno je inače da je korona kriza u Dubrovnik dovela one turiste o kojima su određeni dionici u turizmu godinama pričali, one bogate, kvalitetne goste. Samo, problem je što su oni na jahtama jer Dubrovnik ima jako malo hotela s više od pet zvjezdica u kojima takvi gosti odsjedaju, a i mnogi od ovih s pet zvjezdica uslugom ih ne zaslužuju. Vole oni i luksuzne kuće za odmor i vile na osami, ali ih na dubrovačkom području nedostaje. Vole oni i potrošiti, naravno kad imaju gdje. Uostalom, oni pravi ugostitelji kažu kako davno nisu imali bolje goste od ovogodišnjih.

Nije samo korona kriza kriva što je Dubrovnik na koljenima, a nije kriva ni Ana Hrnić. Ima tu cijela kolona krivaca koji su u tom masovnom turizmu, koji se dogodio u Dubrovniku, pronašli zlatnu žilu, ne mogavši od tog silnog sjaja vidjeti razorne posljedice koje će iza sebe ostaviti.

Pogrešno je privatne iznajmljivače prikazivati žrtvama jer nisu oni ovisni o apartmanima koje afitavaju. Svi su oni manje - više zaposleni na svojim redovnim poslovima, puno njih u javnim službama i svi oni od tih apartmana ostvaruju ekstra profit. Svi oni voze dobre aute i imaju lijepe stanove. Uostalom, stvarni efekti turizma samo se u Hrvatskoj mjere kroz broj noćenja ostvarenih u privatnom smještaju, ali neka je Hrnić kriva što je privatni smještaj podbacio jer turisti usred najgore ekonomske krize koja je pogodila čovječanstvo ne žele putovati.

Vrijeme je da dubrovački turizam i njegove perspektive u svoje ruke uzmu pravi stručnjaci, oni koji tu materiju znaju. Zato gradonačelnik zove u svoj tim dvoje bivših ministara Pavu Župan Rusković i Nika Bulića. Za dobro dubrovačkog turizma, neka im da slobodne ruke te ih u svom timu što duže i zadrži.

Vrijeme je ipak da Ana Hrnić konačno ustane i bori se. Ostavku, ako su joj je i nudili, neka ne daje, osim ako ne želi ostati obilježena kao ona koja nije mogla. Neka se ne osvrće na one koji je napadaju iz osobnih interesa, a koji bi rado sjeli u njezinu stolicu, prikazujući svoje poraze kao dostignuća. Posebno neka se ne obazire na kritike onih koji su od Turističke zajednice Grada Dubrovnika i raznoraznih prijateljstava do jučer imali nemale koristi.

Inače, prema podacima Svjetske turističke organizacije, objavljenima prije nekoliko dana, zbog pandemije koronavirusa turistička industrija u razdoblju od siječnja do svibnja izgubila je najmanje 320 milijardi dolara ili trostruko više od gubitka pretrpljenog u globalnoj financijskoj krizi 2009. Broj turista smanjen je za 300 milijuna, što je pad za 56 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, a WTO ocjenjuje kako je u svijetu ugroženo od 100 do 120 milijuna radnih mjesta izravno povezanih s turizmom. Brojke su obično egzaktne i neumoljive. Budali ne znače ništa, ali pametnome puno govore.

Uhljebljena? Jest! Samo, i one prije nje je netko uhljebio i bile su jednako ovisne o tuđim napucima kao i Ana Hrnić, ali koga je za to bilo briga dok je cvjetalo cvijeće, kad je najvažnije bilo ići po svjetskim turističkim sajmovima i sa sobom voditi prijatelje.

Sezona 2020. u uvjetima u kojima se odvija još je i odlična. Od sezone 2020. puno će važnija biti sezona 2021., a na toj sezoni radi se sad i zato gradonačelnik želi uza sebe tim stručnjaka. Ono što ti stručnjaci osmisle, na Turističkoj je zajednici da izreklamira. Tada Ana Hrnić, ukoliko opstane, ne smije dozvoliti da joj se kvazi stručnjakinje opet miješaju u posao, kao što su joj primjerice kao „dostignuće”, pripisali i onaj bizarni crtić od sto tisuća kuna.

fabrio banner 250 ljetni

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020