U tijeku su radovi na izgradnji stanova za mlade obitelji grada Dubrovnika po modelu Dubrovačke stanogradnje, a koji se u Mokošici grade u suradnji s Ministarstvom branitelja.

Prva 43 stana za mlade obitelji grade se u sklopu projekta stambenog zbrinjavanja branitelja – stradalnika Domovinskog rata s područja Grada Dubrovnika. Ukupno se gradi 108 stanova, od kojih će 65 biti dodijeljeno braniteljima, a 43 stana će pripasti Gradu. Oni će se prema modelu Dubrovačke stanogradnje dodijeliti u najam mladima dubrovačkim obiteljima s mogućnošću otkupa nakon 10 godina.

Podsjetimo, izgradnja stanova započela je u studenom prošle godine u Mokošici kada je u prisustvu ministra branitelja Toma Medveda položen kamen temeljac.

Suradnja između Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske i Grada Dubrovnika definirana je Ugovorom o kupoprodaji stanova sklopljenog 1. veljače 2019. godine, a za realizaciju ovog kapitalnog projekta kreditnom linijom osigurano je 38 milijuna kuna. Podsjetimo i da Grad Dubrovnik stanove za hrvatske ratne vojne invalide sufinancira iznosom od 10.8 milijuna kina. Rok izgradnje je 18 mjeseci.

Model Dubrovačke stanogradnje uključuje izgradnju stanova po vlastitom dugoročnom modelu poticane stanogradnje, ali i program poticaja mladim obiteljima za izgradnju obiteljskih kuća. Tijekom 2019. godine izradit će se projektna dokumentacija za 50 stanova u tri zgrade koje će se graditi u naselju Solitudo. Ovaj kapitalni projekt u projekcijama Proračuna za 2020. i 2021. planira se na ukupno 50 milijuna kuna.

DPP

Objavljeno u Jaje_Desno

Zamjenica župana Žaklina Marević danas je u Metkoviću, uz gradonačelnika Dalibora Milana te predstavnike Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja i APN-a, nazočila dodjeli ključeva za najam stanova iz Programa društveno poticane stanogradnje. Radi se o stanovima u ulici Ante Starčevića 28, a nakon što su prošle godine u svibnju uručeni ključevi 21 stana iz programa poticane stanogradnje, danas je svoje stambeno pitanje riješilo još 17 metkovskih obitelji.

- Zbog povećanja cijena stanova u turističkim destinacijama inzistiramo na mjeri POS-a s kojom mladi mogu riješiti stambeno pitanje po puno povoljnijim uvjetima nego na tržištu. - kazao je tom prilikom savjetnik ministra Alen Grabar. Istaknuo je i kako uspješnoj realizaciji pridonosi i dobra suradnja s načelnicima i gradonačelnicima, koji trebaju biti i inicijatori ovakvih projekata, poželjevši novim stanarima da im ovi stanovi budu ugodan dom.

Inače, na području Dubrovačko-neretvanske županije su dosada izgrađena 233 POS stana, od čega njih 90-ak u gradu Metkoviću.

DPP

Objavljeno u Aktualno
Subota, 16 Ožujak 2019 19:03

POSegregacija

Gradsko vijeće Grada Dubrovnika odobrilo je nedavno zaduženje u iznosu od 38 milijuna kuna kojima će se kupiti stanovi koji će potom biti ponuđeni na natječaj prema tzv. dubrovačkom modelu stanogradnje, zamjeni za državni POS. Naizgled je to izvrsna odluka i izvrsna mjera Grada Dubrovnika, no daleko je POS, kao i dubrovački model stanogradnje od izvrsnog i pravednog.

Naime, uz već poznata i „opjevana“ muljanja oko stanova iz POS-a koje su kupovali i oni koji su u isto vrijeme afitavali apartmane u obiteljskim kućama, niz je otvorenih pitanja oko same liste prvenstva za POS stanove, odnosno uvjeta koji se propisuju u natječajima, tj. bodovanja.

Kad se slušaju političari onda su im puna usta rješavanja stambenog pitanja mladih, pa uporno forsiraju da je POS njima i namijenjen iako to zapravo nije tako. Na POS natječajima mogu sudjelovati svi. No, političari vole floskule pa misle da je jako „in“ natjecati se tko će iskazati više ljubavi i brižnosti prema mladima. Tako, kad je u pitanu POS, one starije niti ne spominju. Ne spominju se stariji ni u dubrovačkom modelu stanogradnje, puna svima usta mladih, a stariji su valjda materijal za otpad, oni ne trebaju životni prostor, istrošena su roba pa nek' crknu u podstanarskim izbama.

Ne spominju doduše uzalud političari mlade, jer POS uistinu mlađe i forsira. Prva rupa kod POS-a je dakle bodovanje po godinama. Naime, ako su po Ustavu RH svi građani ove zemlje jednaki kako je moguće da se u natječajima za kupnju stanova iz poticane stanogradnje uopće boduju nečije godine pri čemu naravno oni starije „puše pušu“ u odnosu na mlađe. Svejedno i da je obratno, da se forsira starije u odnosu mlađe, opet je nedopustivo, jer jednako je to tome kao da se nekog boduje na osnovu boje kože ili vjere, nacionalnosti i sl. pa će crnac dobiti manje bodova od bijelca, katolik više od muslimana itd.

To je segregacija, a ako Dubrovnik već ide u vlastitu poticanu stanogradnju onda bi njegovi tvorci, za razliku od tvoraca originalnog POS-a, trebali voditi računa da svi imaju jednake uvjete, odnosno da nema segregacijskih uvjeta natječaja.

Neki će se pozvati na tzv. pozitivnu diskriminaciju obično potaknutu humanošću pa kazati kako mladima treba omogućiti dobar start u životu. No, ako ćemo u ovom kontekstu već o pozitivnoj diskriminaciji, onda je humanije kod dubrovačkog modela dati prednost starijima. Pred mladima je život, otvorene mogućnosti, vrijeme u kojem mogu zaraditi, a čovjek u Hrvatskoj i Dubrovniku, od npr. 56 godina, pri čemu mu je u ratnoj, i ekonomiji državne tranzicije, oko 15 najproduktivnijih godina života odnijelo preživljavanje od jutra do sutra, daleko je od takve perspektive.

Naravno nije bodovanje prema godinama života jedini segregacijski element u POS-u. Prema tvorcima POS-a, a nema naznake da neće isto biti i s dubrovačkim modelom, oni formalno obrazovaniji građani više vrijede od manje obrazovanih. To tako može biti kada se određuje njihova vrijednost na tržištu rada gdje i kada se traži određena struka i gdje posao primjerice inženjera ne može raditi netko sa završenom osnovnom školom. S druge strane kad je u pitanju POS riječ je o metodi ponižavanja onih koji su još uvijek stup društva – radništvu, u pravilu formalno manje obrazovanom, samo formalno.

Uglavnom, opet se može netko pozvati na pozitivnu diskriminaciju, pa kazati kako je Dubrovniku potrebno zadržati svoje visokoobrazovane građane. Ali ako se govori o potrebama, čini se da je većini Dubrovčana potrebnije u Gradu zadržati kakvog kvalitetnog maranguna ili meštra za makinje od robe, obrtnike koje svijećom treba tražiti, nego npr. gomile diplomiranih ekonomista koji jedva zbrajaju dva i dva ili tone „menadžera“, one sa završenom, kako se to posrpdno reče, višom uzaludnom.

Kako god, bodovno forsiranje ili visokoobrazovanih ili slabije obrazovanih, u oba slučaja je segregacija jer krov nad glavom trebaju svi, ne ovisi ta potreba o obrazovanju.

Kod POS-a bi se moglo naći još toga što ga ne čini samo nepravednim, već i protuustavnim, poput ovih elemenata. No, kad je već tako, kako onda odrediti tko ima pravo prvenstva kod kupnje stanova poticane stanogradnje?! Pa nikako. Pravednu listu nemoguće je napraviti.

Zato je najbolje od POS-a odustati, odnosno od modela u kojem se stječe vlasništvo nad stanom. POS je poželjan i potreban u drugom modelu.

Taj neki drugi model, model najma umjesto vlasništva, prema prihvatljivim i realnim uvjetima, sličan onom stanarskom pravu, kakvog smo se, dok su ga moderne države forsirale, u potpunosti odrekli kao retaja socijalizma, bio bi možda druga priča, prvenstveno jer nema stanarskog vlasništva nad nekretninom, ali ima mogućnosti fluktacije stanara prema aktualnim potrebama i životnim prilikama (primanjima) i u konačnici, prema tome je li netko u međuvremenu postao financijski sposoban i spreman kupiti vlastitu nekretninu na tržištu.

Dubrovački model mogao je biti baš takav. Grad bi koštalo isto, a bio bi pravedniji, pošteniji, iako nikad do kraja pravedan jer onih koji će se osjećati zakinuto uvijek će biti s obzirom da stanova nikad neće biti dovoljno.

Objavljeno u Aktualno

Ne bi li stali u kraj preprodaji POS-ovih stanova iz Ministarstva graditeljstva spremaju se u proceduru uputiti izmjene zakona koje bi trebali stati u kraj takvoj učestaloj praksi. Tako se izmjenama zakona, koji bi u Saboru trebale biti usvojene do lipnja, predviđa odredba prema kojoj bi novi ugovori o kupoprodaji stanova u sklopu programa POS morali sadržavati zabranu davanja u najam ili prodaju stana dok kupac ne otplati preostali iznos dugovanja, s kamatom na javna sredstva za razdoblje prekida otplate. Drugim riječima, kada stan bude otplaćen, vlasnik će njime moći raspolagati po volji.

Zapravo izmjene se odnose jedino na stanove u otplati, a kada onaj koji stan otplaćuje to i uradi, nakon toga i dalje će stan moći preprodati ili iznajmiti. Novi prijedlog zakona tako ej zapravo samo mazanje očiju, a POS kao takav ionako je već odavno trebalo ukinuti i uvesti praksu sličnu stanarskom pravu koja je proglašena socijalističkom i nepoželjnom, iako je redovna u zapadnim zemljama, a prema kojoj građani državi plaćaju najamninu koja nije u potpunosti tržišna.

Ukoliko vlasnik POS-ova stana unatoč zakonskoj zabrani odluči prodati ili iznajmiti, Agencija za promet nekretnina o svemu će obavijestiti banku u kojoj je dignut kredit za kupnju stana, nakon čega će banka taj kredit morati u cijelosti proglasiti dospjelim i pristupiti prisilnoj naplati. No, takav prijedlog suprotan je europskoj praksi i ulazi u tržište, a i potpisane ugovore korisnika kredita i banaka, pa je stoga i vrlo upitan.

No, kad je riječ o subvencioniranoj cijeni tu je već stvar drugačija i može se urediti, pa će tako kupac Agenciji morati isplatiti razliku između ugovorene kupoprodajne cijene i utvrđene tržišne vrijednosti nekretnine na dan sklapanja ugovora. Država bi tako mogla naplatiti sve što je uložila u u subvenciju, bez obzira u kojem se trenutku prije isteka kredita stan nudi na prodaju ili u najam.

Nove zakonske odredbe neće se odnositi na ugovore o kupnji POS-ovih stanovi koji su već sklopljeni te naravno na već otplaćene stanove, budući da je od tada riječ o punom privatnom vlasništvu koje štiti Ustav.

Program POS-a osmišljen je s ciljem poticanja gradnje i prodaje stanova po povoljnijim uvjetima, a s ciljem rješavanja stambenog pitanja prema socijalnim kriterijima. No, taj je model od strane građana vrlo brzo zloupotrijebljen na način da su ti isti stanovi preprodavani ili se iznajmljuju turistima. No, i to se moglo spriječiti i prije odlukom i ugovorima u kojima bi stajalo da se tako kupljeni stanovi ne mogu dati u turistički najam, a ni novi prijedlog, nakon što se stanovi otplate, ne sprječava takvu mogućnost, kao što ni ne postoji zakon da se stanovi u stambenim zgradama ne pretvaraju u apartmane.

Na izgrađenim stanovima POS-a, kojih su se domogli po znatno povoljnim uvjetima, posebno su profitirali oni u priobalnom dijelovima Hrvatske, odnosno u turističkim mjestima, u kojima se ti stanovi, ukoliko nisu preprodani, iznajmljuju turistima.

Grad Dubrovnik, u kojem je aktualna vlast obećala po modelu POS-a riješiti stambeno pitanje mladih obitelji, osmislio je model koji bi trebao zaustaviti njihovu daljnju preprodaju i iznajmljivanje turistima i to na način da će oni kojima se posreći dobiti POS-ov stan za njega plaćati mjesečnu najamninu od 1 500 kuna dok će im se nakon 10 godina ti stanovi ponuditi na otkup, a od cijene će im se odbiti dotad otplaćena najamnina.

Vrijeme će pokazati hoće li mjere koje priprema resorno Ministarstvo, kao i ove koje najavljuje Grad Dubrovnik, a koje će u konačnici morati biti usklađene s najavljenim izmjenama zakona, zaustaviti bogaćenje onih koji su po povoljnim uvjetima dobili stanove koje su potom preprodali ili ih iznajmljuju.

Uostalom, teško se koga može uvjeriti da država, koje je kupnju POS stanova subvencionirala, nije predvidjela kako će građani vrlo brzo zloupotrijebiti taj model. Prije će bit da je na jedno oko zažmirila.

Objavljeno u Aktualno

frendy250

fabrio banner 250 2019

italiana banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019