Nikolina Šustić Stanković (MK Marjan Split) i Uroš Gutić (AK Bosna) pobjednici su IV. Metkovske skalinade, jedinstvene utrke koja se starim dijelom grada Metkovića trči u dužini od gotovo kilometar i pol preko 538 skalina. Metkovska skalinada ove godine održana je u sklopu projekta Interreg Italy – Croatia Zero Waste Blue uz podršku Dubrovačko – neretvanske županije i Grada Metkovića.

Uz glavnu utrku u kojoj je nastupilo 99 natjecatelja, održana je i dječja utrka u kojoj je nastupilo 77 školaraca.

Osim ukupnim pobjednicima dodijeljene su brojne nagrade u različitim uzrasnim i dobnim kategorijama, a uz organizatore iz SU Neretva Run nagrade su dodijelili zamjenica župana dubrovačko – neretvanskog Žaklina Marević i gradonačelnik Metkovića Dalibor Milan te pročelnik jedinstvenog UO Grada Metkovića Ivica Popović i predsjednik Sportske zajednice Metkovića Ante Zovko.

Mora se svakako spomenuti da su posebne nagrade dodijeljene najbržim Metkovcu i Metkovki, Ivanu Zecu i Lukreciji Krstičević, a oni su ujedno bili i drugoplasirani u glavnoj, odnosno građanskoj utrci.

Svi rezultati dostupni su na stotinka.hr OVDJE za građansku i OVDJE za dječju utrku.

zerowastebluelogo

D.Mladošić

Subota, 16 Ožujak 2019 19:03

POSegregacija

Gradsko vijeće Grada Dubrovnika odobrilo je nedavno zaduženje u iznosu od 38 milijuna kuna kojima će se kupiti stanovi koji će potom biti ponuđeni na natječaj prema tzv. dubrovačkom modelu stanogradnje, zamjeni za državni POS. Naizgled je to izvrsna odluka i izvrsna mjera Grada Dubrovnika, no daleko je POS, kao i dubrovački model stanogradnje od izvrsnog i pravednog.

Naime, uz već poznata i „opjevana“ muljanja oko stanova iz POS-a koje su kupovali i oni koji su u isto vrijeme afitavali apartmane u obiteljskim kućama, niz je otvorenih pitanja oko same liste prvenstva za POS stanove, odnosno uvjeta koji se propisuju u natječajima, tj. bodovanja.

Kad se slušaju političari onda su im puna usta rješavanja stambenog pitanja mladih, pa uporno forsiraju da je POS njima i namijenjen iako to zapravo nije tako. Na POS natječajima mogu sudjelovati svi. No, političari vole floskule pa misle da je jako „in“ natjecati se tko će iskazati više ljubavi i brižnosti prema mladima. Tako, kad je u pitanu POS, one starije niti ne spominju. Ne spominju se stariji ni u dubrovačkom modelu stanogradnje, puna svima usta mladih, a stariji su valjda materijal za otpad, oni ne trebaju životni prostor, istrošena su roba pa nek' crknu u podstanarskim izbama.

Ne spominju doduše uzalud političari mlade, jer POS uistinu mlađe i forsira. Prva rupa kod POS-a je dakle bodovanje po godinama. Naime, ako su po Ustavu RH svi građani ove zemlje jednaki kako je moguće da se u natječajima za kupnju stanova iz poticane stanogradnje uopće boduju nečije godine pri čemu naravno oni starije „puše pušu“ u odnosu na mlađe. Svejedno i da je obratno, da se forsira starije u odnosu mlađe, opet je nedopustivo, jer jednako je to tome kao da se nekog boduje na osnovu boje kože ili vjere, nacionalnosti i sl. pa će crnac dobiti manje bodova od bijelca, katolik više od muslimana itd.

To je segregacija, a ako Dubrovnik već ide u vlastitu poticanu stanogradnju onda bi njegovi tvorci, za razliku od tvoraca originalnog POS-a, trebali voditi računa da svi imaju jednake uvjete, odnosno da nema segregacijskih uvjeta natječaja.

Neki će se pozvati na tzv. pozitivnu diskriminaciju obično potaknutu humanošću pa kazati kako mladima treba omogućiti dobar start u životu. No, ako ćemo u ovom kontekstu već o pozitivnoj diskriminaciji, onda je humanije kod dubrovačkog modela dati prednost starijima. Pred mladima je život, otvorene mogućnosti, vrijeme u kojem mogu zaraditi, a čovjek u Hrvatskoj i Dubrovniku, od npr. 56 godina, pri čemu mu je u ratnoj, i ekonomiji državne tranzicije, oko 15 najproduktivnijih godina života odnijelo preživljavanje od jutra do sutra, daleko je od takve perspektive.

Naravno nije bodovanje prema godinama života jedini segregacijski element u POS-u. Prema tvorcima POS-a, a nema naznake da neće isto biti i s dubrovačkim modelom, oni formalno obrazovaniji građani više vrijede od manje obrazovanih. To tako može biti kada se određuje njihova vrijednost na tržištu rada gdje i kada se traži određena struka i gdje posao primjerice inženjera ne može raditi netko sa završenom osnovnom školom. S druge strane kad je u pitanju POS riječ je o metodi ponižavanja onih koji su još uvijek stup društva – radništvu, u pravilu formalno manje obrazovanom, samo formalno.

Uglavnom, opet se može netko pozvati na pozitivnu diskriminaciju, pa kazati kako je Dubrovniku potrebno zadržati svoje visokoobrazovane građane. Ali ako se govori o potrebama, čini se da je većini Dubrovčana potrebnije u Gradu zadržati kakvog kvalitetnog maranguna ili meštra za makinje od robe, obrtnike koje svijećom treba tražiti, nego npr. gomile diplomiranih ekonomista koji jedva zbrajaju dva i dva ili tone „menadžera“, one sa završenom, kako se to posrpdno reče, višom uzaludnom.

Kako god, bodovno forsiranje ili visokoobrazovanih ili slabije obrazovanih, u oba slučaja je segregacija jer krov nad glavom trebaju svi, ne ovisi ta potreba o obrazovanju.

Kod POS-a bi se moglo naći još toga što ga ne čini samo nepravednim, već i protuustavnim, poput ovih elemenata. No, kad je već tako, kako onda odrediti tko ima pravo prvenstva kod kupnje stanova poticane stanogradnje?! Pa nikako. Pravednu listu nemoguće je napraviti.

Zato je najbolje od POS-a odustati, odnosno od modela u kojem se stječe vlasništvo nad stanom. POS je poželjan i potreban u drugom modelu.

Taj neki drugi model, model najma umjesto vlasništva, prema prihvatljivim i realnim uvjetima, sličan onom stanarskom pravu, kakvog smo se, dok su ga moderne države forsirale, u potpunosti odrekli kao retaja socijalizma, bio bi možda druga priča, prvenstveno jer nema stanarskog vlasništva nad nekretninom, ali ima mogućnosti fluktacije stanara prema aktualnim potrebama i životnim prilikama (primanjima) i u konačnici, prema tome je li netko u međuvremenu postao financijski sposoban i spreman kupiti vlastitu nekretninu na tržištu.

Dubrovački model mogao je biti baš takav. Grad bi koštalo isto, a bio bi pravedniji, pošteniji, iako nikad do kraja pravedan jer onih koji će se osjećati zakinuto uvijek će biti s obzirom da stanova nikad neće biti dovoljno.

Metkovska skalinada naziv je utrke koja će se, u sklopu projekta „Interreg Italy – Croatia Zero Waste Blue“ održati sutra, u nedjelju, a koju će, najavljeno je na konfrenciji za novinare održanoj jučer u Hotelu Narona trčati više od dvije stotine natjecatelja iz sedam zemalja.

Utrku koja se trči u dužini od kilometar i pol i preko 538 skalina u starom dijelu Metkovića predstavili su v.d. pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Dubrovačko-neretvanske županije Jelena Dadić i Predsjednik SU „Neretva Run“ Ruđer Bošković.
metkovskaskalinada1603 1Jelena Dadić istaknula je kako je „Metkovska skalinada“ kao dio projekta Interreg ITA-CRO Zero Waste Blue ima za cilj promovirati događanja koja su ekološki održivi. Projekt Zero Waste Blue nastavak je uspješno završenog EU projekta Zero Waste, a cilj projekta je analiza negativnog utjecaja na okoliš prilikom organizacije različitih manifestacija i javnih okupljanja među kojima je i „Metkovska skalinada“ kao i maraton stonskim zidinama koji će se održati u rujnu.
metkovskaskalinada1603 2Start utrke u nedjelju je točno u podne, najavio je Ruđer Bošković, a sat vremena prije zatvara se promet ulicama od Trga kralja Tomislava prema groblju.

- Start i cilj je na Trgu kralja Tomislava. Obje utrke su kronometarske, u profesionalnoj utrci razmak između trkača bit će 30, a u dječjoj 15 sekundi. Dječja utrka je duga 130 metara i ima 106 skalina. Utrka za odrasle je duga 1470 metara i ima 538 skalina. – kazao je Boškvić najavivši i dolazak, odnosno sudjelovanje Nikoline Šustić, svjetske prvakinje trčanju na 100 km.
metkovskaskalinada1603 3Ruđer Bošković je zahvalio suorganizatorima utrke iz Dubrovačko – neretvanske županije te Gradu Metkoviću, Turističkoj zajednici Grada Metkovića i svima onima koji će pomoći da utrka protekne u najboljem mogućem redu od volontera srednjoškolaca i ostalih do policije, DVD-a Metković i Hitne pomoći Metković.
zerowastebluelogoKoličina otpadnih proizvoda u neprekidnom je rastu i istraživanja pokazuju da je od 1974. količina otpada od hrane porasla za više od 50 %. Također, posljednjih se godina povećao i broj prijedloga za sportska događanja. Takva događanja imaju mnogobrojne negativne učinke na okoliš, pogotovo u područjima koja su popularna jer su pod zaštitom (prirodna staništa, arheološka nalazišta).

Na temelju toga, partneri projekta odlučili su se udružiti s ciljem zaštite i promocije prirodne i kulturne baštine tih područja kroz zajedničke metodologije i strategije suradnje. Na taj način, oni planiraju organizirati održiva sportska događanja u talijanskim i hrvatskim pokrajinama i županijama koja su uključena u program prekogranične suradnje između Italije i Hrvatske. Područje prekogranične suradnje između Italije i Hrvatske ima upečatljivi plavo-zeleni uzorak koji se sastoji od morskog bazena, obalnog krajolika te zelenih, ali i urbanih područja.

Jadransko more u samom središtu tog područja je zajedničko gospodarsko i ekološko dobro te prirodna platforma za suradnju s nekim zajedničkim obilježjima kulturne baštine.

Zero Waste Blue planira stvoriti održiva sportska događanja uz optimalno korištenje ekoloških resursa i kulturne baštine pružajući u isto vrijeme društveno-ekonomske koristi u prekograničnom području.

Jedan od ciljeva projekta je produljenje turističke sezone kroz provedbu održivih, tzv. zelenih sportskih događaja na lokalitetima značajne kulturne i/ili prirodne baštine u Italiji i Hrvatskoj. Projekt će pridonijeti novoj suradnji svih partnera na projektu, a zajedničkim radom doći će se i do novih turističkih proizvoda korisnih za lokalni ekonomski razvoj.

Ukralo se, pokralo, odnijelo, tako je Vido Bogdanović, bivši gradonačelnik Dubrovnika, na nedavnoj sjednici Gradskog vijeća odgovorio na pitanja koja su, onako usputno, drugi vijećnici, može se reći gotovo pa retorički, čudeći se, postavljali o UTD Ragusi. „Pa kako je mogla propasti“, „zašto je propala pored svih tih prostora“, redali su vijećnici pitanja ne postavljajući ih zapravo nikom, jer i njima su, kao i Bogdanoviću odgovori poznati.

No, zna li Vido Bogdanović više od drugih vijećnika i nas ostalih koje još uvijek zanima kako je mogla propasti UTD Ragusa? Jer, jedini je od svih vijećnika Bogdanović ustvrdio „ukralo, se, pokralo, odnijelo“.

Izgleda to hrabro od Vida Bogdanovića, eto kao jedan političar javno je rekao razlog propasti UTD Raguse. Ako nije hrabro onda je barem kao simpatično, kao ono kad je Bogdanović na istoj sjednici kazao da mu po Stradunu viču: „Govno Bogdanoviću, prodo si Dubravku (hotel, ne kavanu, op.a.)“. Ali, ne zato, kazao je, što je prodao, nego zato što je prodao Turcima.

No, niti je hrabro niti je, za razliku od anegdote s Turcima, simpatično, kazati kako je UTD Ragusa propala jer se „pokralo i odnijelo“ i na tome ostati.

Negdje u novinarskim počecima danas već davnih godina potpisnik ovih redaka bavio se i sportskim novinarstvom i jedne nedjelje, jedne godine sredinom devedesetih, na lapadskom stadionu saznao je pobjednika utakmice unaprijed. Nije u Lapadu nikakva baba vračara bacala grah prebranac, nego je utakmica bila namještena. Par njih prišlo je i, zgražajući se, u povjerenju ovom novinaru prišapnulo pobjednika.

Na pitanje bi li oni to javno potvrdili ili barem, dođe li do sudskog epiloga, kasnije obranili tvrdnje o namještaljci koje bi se iznijele u novinama, jer bez dokaza ili barem svjedoka nema ničega, svi su, ma zamislite samo, okrenuli glavu. „Bože sačuvaj, ne bi se štel mješati“, bio je stav tih „hrabrih“ likova čija je hrabrost brzo nestala na pitanje jesu li spremni svjedočiti o namještaljci. Do danas svi šute, a priče o namještaljkama dio su općeg znanja o kojem se opće govori, ništa konkretno, fali hrabrosti i fali dokaza, i dan danas. Zato im nogomet u 2019. u Dubrovniku i jest tamo gdje jest.

Zato i UTD Ragusa u 2019. jest tu gdje jest, jer mnogi izgleda imaju opće znanje o krađi, ali im fali hrabrosti ili dokaza. Stoga, ako već daje do znanja da zna nešto više od općeg znanja, nije od Bogdanovića ni hrabro ni simpatično za govornicom Gradskog vijeća kazati da se pokralo, ako nije učinio korak više i prokazao one koji su pokrali, to bi bilo hrabro. Ne trebaju mu dokazi, hrabrost za prokazati one koji su ukrali bila bi dovoljna, a dokaze bi pribavile institucije zadužene da ih pribave.

Hrabrost se ne treba iskazati ni javno, može se iskazati i u DORH-u. Dubrovački političari tamo su, sami govore, ionako česti gosti. Uostalom, to je i građanska dužnost i obaveza, kao što bi obaveza institucija, nakon Bogdanovićevih javno izrečenih riječi, bila pozvati ga na razgovor, da im kaže što zna, pa pokrenuti istragu o krađi u UTD Ragusi koja bi to potvrdila ili opovrgnula. No, bilo bi to tako u uređenoj državi u kojoj institucije uistinu radi svoj posao, mi smo pak u Hrvatskoj.

Ovako, Vido Bogdanović, kada javnosti direktno za govornicom Gradskog vijeća „prišapne“ kako se pokralo i odnijelo iz UTD Raguse, ali eto ni on se, kao i svi ostali „ne bi štel miješati“, nije ništa drukčiji od onih s lapadskog stadiona devedesetih koji su prišapnuli o namještaljci novinaru, koji u svom poslu predstavlja javnost, pa mislili da su junaci, a junaštvo im isparilo kad su trebali postaviti leđa istini.

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković na sjednici Gradskog vijeća jučer je najavio kako se nada bi u listopadu mogli početi radovi na izgradnji azila za napuštene životinje i to na području blizu odlagališta otpada na Grabovici, a kako je kazao, već se radi projekt.

No, ne slažu se svi vijećnici oko početka radova. Naime, eto mostovcu Maru Kristiću odjednom nije nigdje preša da radovi počnu. Da, riječ je o onom istom Kristiću koji je skupljao političke poene na napuštenim životinjama kad god je mogao, bio veliki zagovornik hitne i neodložne izgradnje azila, a i sudionik prosvjeda pred kućom bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića.

Nije za čuditi se da mu sad nigdje nije preša, jer u pitanju je ipak najjači dubrovački politički kameleon. Doduše, dao je Kristić nekakvo kao objašnjenje da azil ne bi trebalo početi graditi prije no što se sanira Grabovica. Kao Grabovica smeta životinjama. Ispada po tome da mu je zdravlje kučaka važnije od zdravlja vlastitih kolega, djelatnika Čistoće, jer na Grabovici djelatnici Čistoće dežuraju 24 sata, pa ako su oni svi živi i zdravi nije baš jasno što bi se moglo dogoditi životinjama koje bi bile u azilu smještenom na obližnjem zemljištu. No prije će biti da je Kristiću opet do skupljanja poena, samo eto u svemu je, u svojoj uhljebljeničkoj kancelariji, izgleda zaboravio na kolege pa spin nije baš bio uspješan.

To ga nije spriječilo da zajedno sa stranačkom kolegicom Dolores Lujić u današnjem priopćenju slaže kako je prihvaćen njegov prijedlog da se azil gradi nakon sanacije Grabovice. Možda je sjedio na ušima u vijećnici, drugi zato nisu.

Inače Grabovica će se sanirati najranije 2021. godina i dotle po Kristiću kojem odjednom nije preša za izgradnju azila, napuštene životinje mogu ostati na Žarkovici, a javnosti je više-manje poznato kakvi su uvjeti u tom neregistriranom skloništu koje vodi Društvo za zaštitu životinja Dubrovnik.

Samo, iako je uhljebljen u Čistoći, pitanje je vjeruje li uistinu Kristić da će Grabovica biti sanirana do 2021. ili nije preša za izgradnju skloništa bude li to i kasnije, a izvjesno je da će tako i biti. Što se više odužuje izgradnja više će izbornih ciklusa doći i prilika za skupljanje poena.

Dvoje bivših gradonačelnika Dubrovnika, Vido Bogdanović i Andro Vlahušić i predsjednik SDP-a Dubrovnik Jadran Barač tužili su Društvo prijatelja dubrovačke starine i Grad Dubrovnik zbog ugovora o zidinama, o čemu je jutros Barač odaslao priopćenje koje možete pročitati OVDJE.

Trojac tužitelja traži poništavanje ugovora pozivajući se na to kako jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Dubrovnik nije mogao dati zidine na upravljanje DPDS-u bez javnog natječaja, o kojoj je zakonskoj odredbi Dubrovnikpress.hr inače već pisao nekoliko puta.

Zanimljivo je naravno kako je Vido Bogdanović potpisnik ugovora iz 1998. godine, a Andro Vlahušić potpisnik dodatka ugovora iz 2009. godine. odnosno 2010 godine. No, zajedno s Baračem navode pak u tužbi kako se i za te njihove potpisi treba utvrditi da su ništetni i bez pravne važnosti kao i posljednji dodatak ugovora koji su potpisali DPDS i aktualni gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Cijeli sadržaj tužbe pročitajte u nastavku:
tuzbabaracbogvlahdpds prva 0403
tuzbabaracbogvlahdpds 2 0403
tuzbabaracbogvlahdpds 3 0403

Osim što zna nanijeti štete, nije bura sasvim loša, dapače, dobra je za pojedine stvari, recimo odlična je za sušiti pršute i pancetu, a dobro dođe i za raščistiti smeće po moru koje nanese južina. Očisti ona i smeće koje nije donijelo jugo.

Pa kad se već tako za smeće na Lapadskoj obali, odnosno strehe, nadstrešnice ili kako god već onu nakaradu na mulima buduće marine nazvali, nisu mogle zakonski pobrinuti institucije i vlast, a vlasnik Franjo Pašalić je, blago rečeno, poručio da ga boli ona stvar što o izgledu marine misle Dubrovčani, u čiji je Grad došao stvarati profit, pobrinula se majka priroda.

Tako je orkanska bura u noći s petka na subotu otpuhala i porazbijala dio nadstrešnica na Lapadskoj obali i mulu iza Orsana, odnosno Veslačkog kluba Neptun. Dogodilo se zapravo ono što su svi koji imalo bolje poznaju ovo područje govorili da će se dogoditi, tj. da će ih prva ovakva bura raspizdit. Samo su to vlasnik Marine Frapa Franjo Pašalić i projektant koji je nadstrešnice predvidio, to previdjeli ili nisu željeli čuti. Kakvog se mentaliteta pokazao Pašalić ne bi čudilo i da, nakon što je priroda pokazala svoju moć, on ne odluči pokazati da je moćniji pa popravi i zadrži strehe za kojem niti jednom nautičaru nije jasno čemu uopće služe, osim da svijetle poput luna parka.

Eto u moru loših vijesti o udarima orkanske bure i jedna dobra. A dobra je ne zato što je netko zločest i želi da susjedu crkne krava, već zato što bi vlasnik marine Franjo Pašalić mogao konačno shvatiti da nadstrešnicama na mulima nije mjesto, a to da su ružne, nije mu bilo jasno ni dosad, pa što bi bura tu promijenila. Pašaliću je ova šteta zapravo dobro došla da se opameti, jer da je kojim slučajem marina već otvorena šteta bi bila puno veća, naravno ne na nadstrešnicama već na brodicama. Na koncu, Pašalić se ovaj put i dobro izvukao jer dijelovi nadstrešnica koji su letjeli okolo nisu nekog i ozlijedili.

Općina Konavle je na izvanrednim maškaranim izborima dobila novog načelnika i zamjenika. Načelnik Božo Lasić predao je tako danas ključeve grada Cavtata malim maškarama koje preuzimaju Konavle u sljedećih deset dana.

Iako očekivane, velike maškare ove godine neće doći jer su navodno skočili u privatne vode pa nemaju vremena za vođenje Općine, a svijet ionako na mladima ostaje.

DPP

Subota, 16 Veljača 2019 20:03

Ne ide se na prvi vijađ kao kapetan

Lijep dan je bio petak za više od tri stotine mladih koji su imali svečanu promociju na Sveučilištu u Dubrovniku. Promovirano je tako 204 prvostupnika, 95 magistara struke, sedam diplomiranih medicinskih sestara i tehničara i 13 stručnih specijalista financijskog menadžmenta. Najbolji među njima nagrađeni su diplomama „cum laude“ i „summa cum laude“.

Dakle, više od tri stotine mladih kao spremno je za tržište rada, s višom i visokom naobrazbom. No, nakon svega žalosno je kako ni mnogi među njima koji su diplomirali, ni mnogi od njihovih profesora nisu svjesni ili se samo prave nesvjesnima, da većina od tih više od tri stotine promoviranih nije niti blizu spremna za izazove rada i tržišta rada.

Naime, unatoč ocjenama, prosjecima i nagradama, većina njih, nažalost, kako s dubrovačkog Sveučilišta tako i sa zagrebačkog ili bilo kojeg drugog u Hrvatskoj, izašla je s jako skromnim znanjem i jako skromnom potencijom da odmah poslodavcima pruže ono što bi s diplomom u ruci trebali pružiti, a to je znanje i stručnost, kao i volja za daljnjim učenjem.

POGUBNA MALODUŠNOST

Čast izuzecima, jer izuzetka uvijek ima, koji su nakon završetka školovanja spremni odmah pokazati stručnost koju su trebali dobiti (tako je zamišljeno) kroz trogodišnje ili petogodišnje školovanje. No, takvih je malo, a oni su uglavnom iznadprosječno nadareni za pojedine struke, jer na fakultetima potrebno znanje ne mogu ni dobiti, a zašto, o tome će biti više riječi u recima ispod. Čast i izuzecima koji priznaju kako nakon svog tog silnog školovanja znaju jako malo i spremni su dalje učiti i napredovati u struci tamo gdje to mogu i ostvariti – kod poslodavaca.

Ostali… Ostali nadobudno misle kako su diplomom popili svu pamet od ovoga svijeta. Dovoljno je ćirnut po Facebooku i pogledati to svo silno kukanje kako s diplomom mogu obrisat stražnjicu jer kao ne mogu naći posao. Već sami takav stav, takva malodušnost pogubna je za društvo.

A posla ima, posla u Hrvatskoj toliko ima da se mora uvoziti radna snaga, ne samo konobari i kuhari, već i visokoobrazovani, ali mnogi od mladih diplomaca zamislili su kako se nakon promocije moraju isključivo zaposliti za visoke plaće, po mogućnosti kao menageri (tako se danas zovu direktori i rukovoditelji sektora). To što oni očekuju može se usporediti s nerealnim očekivanjem da netko tko završi „Nautiku“ na prvi vijađ pođe kao kapetan. Ali ne ide se na prvi vijađ kao kapetan pa ni kao prvi palube, nego kao mali od palube, za siću, pa se napreduje, ako si sposoban.

Postoje i oni drugi što su zamislili kako s diplomom odmah moraju dobiti posao u kakvoj gradskoj, županijskoj i sličnim upravama ili javnim poduzećima pa su ozlojađeni jer ne mogu doći na red od onih sa stranačkim iskaznicama. Zanemarimo ove gradske, županijske, općinske i ine uprave i upravice i javna poduzeća gdje se, mladi imaju tu pravo, mogu zaposliti jedino preko veze i stranačke iskaznice, ali koliko god se oni zgražali nad tim, da imaju mogućnost, 95 posto bi ih pristalo na takvo zapošljavanje i to je tipično hrvatsko licemjerje zbog čega i jesmo šupak Europe.

PO FAKULTETIMA UČI SE SVE I SVAŠTA OD SVAKOGA

No, što je sa zapošljavanjem u tzv. realnom sektoru?

E tu diplomci dolaze uglavnom sa stavom kako njihova plaća odmah mora biti takva i takva, nespremni na bilo što drugo, ne shvaćajući kako će kod većine poslodavaca u par mjeseci naučiti više nego u pet godina fakulteta. Uostalom, ne shvaćajući da će se svaki pravi poslodavac staviti da ih nauči, dalje ulagati u njih, trošiti svoje vrijeme, strpljenje i u konačnici novac na nešto što zapravo nije pravi rad, nego daljnje učenje koje vodi k tome da jednog dana budu spremni tvrtki u kojoj su se zaposlili donositi profit, a tim omogućavanjem profita poslodavcu istodobno omogućiti da im osigura i veću i pristojnu plaću.

To se inače zove šegrtovanje, ma koliko god htjeli ili ne htjeli uljepšavati takav način rada raznim izrazima, to je ipak samo šegrtovanje koje moraju proći i diplomci kako bi naučili raditi u struci, kako bi naučili dakle ono što ih na fakultetu nisu naučili, a nisu jer ih uglavnom, opet čast izuzecima, nije imao tko ni naučiti.

A uče mladi svašta i od svakoga po fakultetima, ali čini se kako najmanje uče kako raditi u struci. Posljedica je to sustava u kojem se politički odlučilo kako se obrazovanje nacije mora podignuti u postotcima pa se programi na fakultetima ne rade s ciljem da se studente pripremi za tržište rada već je posrijedi sistem daj što više i više programa, što više katedri, svako selo neka ima sveučilište, sve da podignemo postotak.
Kako za sve te silne programe nedostaje osnovnog kadra, profesorskog naravno, djeci predaju i „Mujo i Pujo“ koji uglavnom struke o kojoj govore studentima nikad nisu ni vidjeli, nabacuju se teorijama, a primijenjenog znanja nigdje, pojedinci čak svojim zvanjem ne odgovaraju pojedinim predmetima i katedrama.

No, država i sveučilišta su to omogućila, a povrh svega gotovo pa nasilno krenulo se i u „podoktoravanje“. Tako doktori znanosti niču brže od gljiva poslije kiše pa se onda za njih osmišljava po pet šest predmeta na istu varijaciju, što bi u normalnom sustavu bilo uklopljeno u jednu katedru, samo da sveučilište ispuni normu i dobije dopusnicu ministarstva.

ŠTANCANJE DIPLOMA

To što programi ne odgovaraju potrebama tržišta rada i što studenti izlaze s fakulteta bez dovoljnog stručnog znanja, e to je državi manje važno. Bitan je postotak, pa tako dobivamo postotak visokoobrazovanih potpuno nesposobnih da po završetku školovanja odmah započnu s osnovnim radom bez potrebe da ih poslodavac uči poslu.

Kad se sve zbroji uopće nije za čuditi se kako niti jednog hrvatskog sveučilišta nema čak ni među srednje ocjenjenim na ljestvicama. Pa i samo Sveučilište u Zagrebu, nekad iznimno cijenjeno, ne može prismrditi niti blizu ljestvici najboljih.

Stoga nije nostalgija kazati, već je činjenica, kako se u vrijeme dok diplome najboljih nisu nosila imena „cum laude“ i „summa cum laude“, a na promocijama se nisu nosile toge i bacale kape u zrak, s fakulteta izlazilo s manje šminkeraja i manje kićenih diploma, ali ipak puno više stručnog znanja.

Bolonjski proces donio je sve loše što se loše može donijeti na hrvatska sveučilišta, ali sama Bologna nije isključivi krivac, već odgovornost za loše stanje visokog obrazovanja u Hrvatskoj leži na samoj akademskoj zajednici koja nije bila spremna za taj proces niti joj se prilagodila, osim u dijelu da se radi što manje, e tu je Bologna tzv. akademskoj zajednici odlično došla. Još kad se u sve uklopila naredba o štancanju diploma za statističke potrebe države, biti profesor na fakultetu danas ga dođe kao biti odgojitelj u vrtiću, s time da je biti odgojitelj u vrtiću puno teži posao.

PRIZNAJMO: ODGOJENE SU NEZRELE GENERACIJE „GOTOVANA“ I „MIMOZA“

Stoga takvi studenti uglavnom i izlaze s fakulteta, nezreli baš poput vrtićke djece. No oni su za to najmanje krivi, kao i za one već spomenute stavove o tome kako su predodređeni za menagere, jer da akademska zajednica radi svoj posao i stav studenata nakon školovanja bio bi zreliji, odlučniji, promišljeniji i realniji.

Suprotno tome akademska zajednica u Hrvatskoj danas ne znači ništa, prošla su vremena kada je ona podizala svoj glas, kada je studente učila misliti i raditi, kada je na fakultetima bilo poželjno misliti, a zvanje sveučilišnog profesora bilo cijenjeno. Akademska zajednica, tko je predstavlja, danas je zapravo točno tu gdje joj je i mjesto, na samom dnu, prilagodila se društvu kojeg je ona trebala oblikovati umjesto da ono oblikuje nju.

Zato poslodavci ni ne mogu previše očekivati od diplomanata koje nitko nije naučio ni misliti ni raditi, a kad se k tome pribroji razmišljanje kako su svi poduzetnici bivši vozači bagera i šlepera koji su se nakrali 90 – tih i još uvijek prisutan socijalistički mentalitet da „pravi posao“ nije posao kod privatnog poduzetnika, nego je „pravi posao“ isključivo onaj u nekoj gradskoj ili državnoj upravi ili instituciji, općenito onaj koji se plaća iz nekog proračuna, siguran do penzije, Hrvatskoj ne može biti bolje nego što jest i ne može imati diplomce bolje nego što ima.

Vrijeme je zato da se mladi prestanu gladiti i da im se prestane tepati, vrijeme je da se prestane s patetikom i jasno reče, konačno prizna, kako su kroz tranziciju, koja još traje, izrasle gomile nezrelih generacija, generacija „gotovana“ i „mimoza“, koje Hrvatsku s beskrvnom akademskom zajednicom pretvaraju u društvo neznanja, unatoč naizgled većem broju visokoobrazovanih u ukupnoj populaciji. No, tko će to priznati? Oni koji su takve generacije i odgojili?!

Čini se kao začarani krug iz kojeg nema izlaza. Mladi će zato morati mijenjati sami sebe, bez ičije pomoći, da Hrvatskoj sutra bude bolje, tu treba imati vjere u njih. Oni moraju imati snage priznati kako znaju malo ili ništa, to je prvi korak. Drugi je da odrede krivce za to i promijene društvo da se i njihovoj djeci to ne dogodi. S ta dva koraka počet ćemo sazrijevati kao moderno društvo 21. stoljeća, društvo znanja i progresa. Dotad… Status quo.

Rezervat Lokrum u srijedu je za novinare organizirao obilazak benediktinskog samostana gdje su u tijeku arheološka i konzervatorsko - restauratorska istraživanja koja su osnova za projekt same obnove samostana. O dosadašnjim nalazima i projektu govorili su ravnatelj JU Rezervat Lokrum Ivica Grilec, voditeljica istraživačkog tima Zvjezdana Tolja, predstojnica Zavoda za mediteranske kulture dr. sc. Mara Marić i povjesničar umjetnosti Ivan Viđen, također član istraživačkog tima.

Benediktinski samostan inače je teško stradao u potresu koji je pogodio Dubrovnik i dubrovačko područje 1667. godine kada se zapadno krilo srušilo, no, kako su istaknuli Viđen i Tolja, život u samostanu se nastavio, a na to ukazuju i sva dosadašnja istraživanja. Cilj je sada zaustaviti propadanje preostalih dijelova samostana i vratiti ih u funkciju.
lokrumobilaza13022019 2Ravnatelj Rezervata Lokrum Ivica Grilec nada se kako bi već krajem ove godine mogla započeti izrada projektne dokumentacije te da bi u tom slučaju sljedeće godine ona mogla već biti na razini izvedbenog projekta kompletne obnove samostanskog kompleksa.
lokrumobilaza13022019 3- Investirat ćemo u idućem razdoblju između četiri i četiri i pol milijuna kuna, što je iznos bez PDV-a, ali s tom projektnom dokumentacijom svakako ćemo aplicirati na Europske fondove za nastavak projekta, a cijela obnova, procjena je, mogla bi koštati i više od sto milijuna kuna. – kazao je ravnatelj JU Rezervat Lokrum Ivica Grilec.

- Proširili smo i vrtnu studiju s ciljem da se prilaz perivojem od Portoča prema samostanu adekvatno uredi te bi tako dobili i cjelokupno obnovljenu prirodoslovnu baštinu i kultivirano vrtno nasljeđe. – rekao je Grilec istaknuvši kako su svi djelatnici Lokruma na usluzi istraživačima koji pak žele obaviti što više posla do početka turističke sezone i dolaska velikog broja gostiju na otok.

- Nadamo se da ćemo imati nakon svega i interpretativno edukativni istraživački centar koji bi trebao biti na ponos Grada Dubrovnika i Hrvatske, a koji će omogućiti da interpretiramo prirodnu i kulturnu baštinu koji su nam dati na upravljanje. – rekao je ravnatelj JU Rezervat Lokrum Ivica Grilec.
lokrumobilaza13022019 10Najnovija arheološka i konzervatorsko - restauratorska istraživanja, počela su, kazala je voditeljica tima Zvjezdana Tolja prije dvadesetak dana, no vremenske (ne)prilike nisu naklonjene istraživačima.

- Počeli su istraživački radovi na gotičko – renesansnom klaustru, a to je iznimno važno jer građevina propada jako dugi niz godina i ova istraživanja su najvažnija kako za buduću obnovu tako i samu prezentaciju objekta. – kazao je pak Viđen istaknuvši kako je tijekom prošlog stoljeća bilo puno nadogradnji, pregradnji i devastacija unutar samog samostana te da je stoga cilj pronaći raniji i autentični izgled građevine i razvojne faze od samih početaka do nadvojvode Maksimilijana, koji je naravno također jako utjecao na izgled samostana, kao i uostalom cjelokupnog otoka.

- Zavod za mediteranske kulture je izradio vrtnu studiju čiji je cilj je utvrditi povijesne slojeve koji su zastupljeni u perivoju s metodom obnove i što će se na koncu prezentirati. Ono što smo dosad neosporno utvrdili na predjelu od Portoča do pročelja samostana i području samog samostana, jest da je sve obilježeno Maksimilijanovom fazom. Znamo da je on cijeli otok tretirao kao perivoj, a u obuhvatu samostana izradio je formalni perivoj, romantičarsko histrocistički, a u ono vrijeme, govorimo o drugoj polovici 19. stoljeća, naglašena je doza egzotičnog. Njemu je Lokrum bio pokusna stanica za aklimatizaciju egzotičnih vrsta. Na temelju istraživanja samo smo u ovom dijelu zabilježili preko 2300 biljaka. – kazala je dr.sc. Mara Marić.
lokrumobilaza13022019 19Prije samih istraživanja iz samostanskog objekta iznesene su stotine kilograma otpada koji se nakupljao kroz proteklo vrijeme u kojem je samostan između ostalog, većini Dubrovčana je to poznato, služio i kao restoran, a uostalom restoran je još uvijek smješten u samostanu.

Ovi radovi izgledaju kao početak odlične priče koja bi u budućnosti trebala biti završena vraćanjem starog sjaja samostanskom kompleksu Benediktinaca.
lokrumobilaza13022019 4Kompleks se inače sastoje od tri cjeline među kojima su najstariji trobrodna i troapsidalna romaničko - gotička bazilika, odnosno njeni ostaci iz 12. stoljeća s ostacima istočnog i zapadnog samostanskog krila s tornjem i klaustrom. Gotičko – renesansni samostan izgrađen je južnije tijekom 15. i 16. stoljeća, dok je u jugoistočnom dijelu izgrađen ljetnikovac Maksimilijana Habsburškog prema sugestijama samog nadvojvode, a na mjestu južne polovice istočnoga krila romaničko - gotičkoga samostana.

Stranica 1 od 25

frendy250

fabrio banner 250 2019

italiana banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019