Najuspješniji predsjednik Vaterpolo kluba Jug u povijesti Lukša Jakobušić, trenutno dopredsjednik ovog vaterpolskog velikana, od danas je postao i dopredsjednik nogometnog velikana Hajduka. Jakobušić je jutros novinarima predstavljen na izvanrednoj konferenciji za medije na kojoj je, odgovarajući na novinarska pitanja, između ostalog kazao kako ga predsjednik Hajduka Marin Brbić nije zvao u klub kako bi se bavio administracijom.

A čime će se Jakobušić baviti u Hajduku pojasnio je upravo predsjednik Brbić.
- Dopredsjednik će se posvetiti svojim užim specijalnostima - marketingu, prodaji i logistici. Ja ću se i dalje većinom baviti financijama. - kazao ej Marin Brbić.

Lukša Jakobušić zahvalio se Brbiću na pozivu u klub te se pritom ispričao svim dobrim prijateljima kojima, kakao je kazao, nije jednostavno stigao javiti da odlazi na mjesto dopredsjednika Hajduka, jer se sve odigralo jako brzo.

Kazao je također da je već imao prvi sastanak kako bi upoznao najbliže suradnike, a predstavljajući se novinarima, kazavši kako je poduzetnik, također je rekao:
- Većina me poznaje iz Juga, taj dio je najznačajniji. Dolazim iz jednog grada koji ima jednu kulturu i percepciju sporta, voli sport, iz kluba koji je navikao na trofeje, Jug je najtrofejniji klub u državi, i nekako je ovo bilo, pa neću reći prirodno, ali je znakovito s obzirom da me predsjednik zamolio da budem njegov prvi suradnik. - rekao je Jakobušić.

Na pitanje kako će pomiriti dvije funkcije dopredsjednika, plus poduzetništvo Lukša Jakobušić kazao je kako su se na privatnom planu, odnosno poslu, morale posložiti pojedine okolnosti kako bio se prihvatio uloge dopredsjednika Hajduka te da će preseliti u Split jer je Hajduk sad u prvom planu.

- Neke su se okolnosti dogodile da mogu doći ovdje, potpuno sam posvećen ovom. Tu sam prije svega radi Marina Brbića, poznamo se od 2014. kad smo se našli u Bijelom salonu. U međuvremenu mi smo (Jug, op.a.) doživjeli vrhunski uspjeh, a nažalost to se nije dogodilo i s Hajdukom. Kad se Marin Brbić prihvatio sam ovo radi njega. Netko tko se vrati dva puta na isto mjesto zaslužuje respekt. - kazao je Jakobušić, a kako će pomiriti dvije funkcije kazao je:
- Hajduk i Jug su dvije suprotne organizacije. Hajduk je sportsko dioničko društvo, a u Jug udruga i riječ je o volonterskim funkcijama. Ostajem tamo, a sve ćemo rješavati na Skupštini. - kazao je Jakobušić u biti na taj način najvaljujući kako će se, bude li terbalo povući s mjesta dopredsjednika Juga.

- Dubrovnik je daleko, nekad četiri, nekad tri sata vožnje, tako da nije moguće obavljat ovaj posao iz Dubrovnika, ovo zahtjeva preseljenje i od danas sam tu. Potpuni fokus mi je na Hajduku. - rekao je Jakobušić.

Novinarsko pitanje bilo je i je li navijač Hajduka.
- Naravno da sam navijač, ne samo da sam navijač, nego je nama iz Dubrovnika svaka utakmica gostovanje, tako da sam bio dio Torcide, dolazio i u ratnim godinama, na istok, pa na zapad, pa u ložu i sad sam tu. Imam i uplate članarina, ako treba što dokazivati. - rekao je Jakobušić.

S obzirom da se svojedobno spominjalo i kako će Jakobušić biti kandidat za predsjednika Hajduka, on je na konferenciji za novinare na pitanje o tome odgovorio kako i danas može kazati ono što je govorio i tada, da se više o tome pisalo nego što je bilo realno, a da se na natječaj za predsjednika nije ni javio.

Jakobušić je potpisao ugovor s Hajdukom do 2022. godine, a inače mjesto dopredsjednika Uprave sasvim je nova funkcija u Hajduku. 

Toliko oduševljenja gradskih vijećnika rijetko se viđa kao što su se oduševili nedavno raspravljajući o mogućnosti uvođenja, kako oni to kažu, „car sharinga”, kao da hrvatske riječi dijeljenje i automobil ili vozilo ne postoje. Dakle, riječ je o dijeljenju automobila.

O čemu se tu radi? Dakle, u dvije crtice, uzmete automobil na predviđenom mjestu, parkingu za te automobile, obavite što imate i ostavite ga ponovo na nekom drugom predviđenom mjestu, gdje vam već odgovara. Automobili bi trebali biti električni.

Zvuči super, zar ne. Super možda i jest, ali u Tokiju ili New Yorku ili negdje drugdje gdje je mentalitet takav da bi to moglo uspjeti. U u Dubrovniku to će već ići malo teže.

Gradski vijećnici, koji vole tako ponekad izgubiti vezu s realnošću, uvjereni su kako bi takav jedan projekt znatno smanjio gužve po dubrovačkim cestama. I bi kad bi uspio, a uspjet će, ne malo sutra, nego malo prekosutra u gradu u kojem je, bez obzira što se većina takvih vozi „od pupka do šupka” posjedovanje što većeg automobila nažalost još uvijek mnogima važno, za pokazivanje društvenog ili financijskog statusa, uostalom u gradu koji pripada mentalnom sklopu u kojem je posjedovanje važnije od korištenja. A koliko je nekima važno posjedovati, a ne koristiti, ukazuje najbolje nova aplikacija Sanitata kojom se pokazalo da pojedinci automobile s istog parking mjesta ne miču tjednima.

Uglavnom, pokretanje jednog takvog projekta koji se u ovom trenutku, što ne znači da će biti tako za deset ili 20 godina, čini promašenim, bilo bi bacanje novca ma što god oduševljeni gradski vijećnici mislili, odnosno bolje kazati, govorili o tome. Jer, jedno je što oni govore pred javnošću, a drugo je što uistinu misle, jer da misle onako kako govore ne bi svi, isključujući one koji žive negdje bliže gradskoj vijećnici, i na sjednice dolazili automobilima, već bi za početak, umjesto električnih automobila, da smanje gužve, barem „šerali” oli ti ga dijelili svakodnevnu muku svojih sugrađana u javnom gradskom prijevozu.

Ponedjeljak, 13 Svibanj 2019 09:34

Libertasu je još ciča zima

Dosadna kiša ovih dana čini ponekad dojam kao da Dubrovnik još uvijek spava zimski san, ali turistička sezona je itekako uzela već zamaha, a zimski san spavaju još jedino u javnom gradskom prijevozniku Libertasu. Dapače, njima je, zajkedno s direktorom Antom Vojvodićem, još ciča zima, ako je suditi po voznom redu gradskih autobusa.

S Libertasom je, koliko god sezona ranije počinjala i kasnije završavala, na čemu se teži godinama, jednako tako godinama isto stanje ili ti ga isto sranje – isto rastojanje kad je u pitanju briga o njihovim sugrađanima koji su već počeli raditi do kasnih noćnih sati, a mnogi već jesu.

No, u Libertasu ni ove, kao ni svih prethodnih godina, nikoga nije briga za njih već je posljednji polazak autobusa s Pila prema aktualnom rasporedu već u 1:15 sati, a nakon toga možete jedino pješke ili taksijem. Za nekog tko živi na užem gradskom području to možda, i to samo možda, nije problem, ali za sve one koji su počeli raditi do ure ili dvije ure poponoća, a žive u Mokošici do koje iz Grada ili lapada, Gruža pješke baš i ne mogu lako, a taksi do Mokošice nije 30 kuna, to je itekakav problem.

No, u Libertasu za to ne mare, mijenjaju se direktori, mijenja se vlast, ali nebriga oko ovog pitanje ostaje. Općenito, sramotno je da Dubrovnik nema cijelu godinu noćnu liniju koja je na raspolaganju građanima. Nije potrebno da autobus s Pila usred noći polazi svako 20 minuta, ali svako uru ili čak uru i pol jedan autobus koji bi prelazio preko Lapada, po ruti npr. kao što se vozilo dok su se odvijali radovi u Vukovarskoj ulici, ne bi opteretio baš poslovanje Libertasa, a zadovoljio bi potrebe naših sugrađana koji rade do kasno noću. Pri tome je potpuno nebitno je li se Libertasu ta linija „isplati”, jer to nije pitanje isplativosti nego javnog servisa.

Hrvatska „na papiru” ima odlične zakone koji bi trebali omogućavati prava nacionalnih manjina, ali u stvarnosti priča je nešto drukčija, ne čak ni toliko zbog toga što se država danas, ove 2019. godine, ne bi željela pridržavati zakona koje je sama propisala, koliko zbog, izgleda barem tako, potpune „nezainteresiranosti” samih pripadnika nacionalnih manjina za vlastita prava.

Postoji razlog zašto je „nezainteresiranost” stavljena pod navodne znakove, jer naime uistinu je teško danas u Hrvatskoj uopće utvrditi jesu li i u kolikoj mjeri pripadnici nacionalnih manjina voljni, željni i zainteresirani za ostvarivanje vlastitih prava, a koliko ta nezainteresiranost potječe od stanja u hrvatskom društvu, odnosno višegodišnjih pritisaka na nacionalne manjine koji su se događali i događaju se još uvijek na svakom koraku, htjelo se to priznati ili ne.

Prošlu nedjelju održani su izbori za Vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u županijama, gradovima i općinama, a odaziv na te izbore više je nego poražavajući. Nije tu samo riječ o tome da ta Vijeća i predstavnici zapravo ne rade ništa ili rade malo toga, osim ako uistinu ne misle da je organiziranje pokojeg kulturnog događaja cilj rada Vijeća nacionalnih manjina, niti samo o tome da se ne znaju obratiti svojim biračima i zauzeti se za njih. Slab odaziv treba tražiti i u drugim elementima.

Naime, koliko god to grezo zvučalo, nažalost danas u Hrvatskoj još uvijek imamo veliki broj pripadnika nacionalnih manjina koji se „srame” svog porijekla. I opet ono „srame” nije uzalud u navodnicima, mada ima i takvih za koje navodnici nisu potrebni, no ljudi koji se uistinu srame svog porijekla nisu ni vrijedni spomena.

Za to što se pripadnici nacionalnih manjina „srame” deklarirati kao pripadnici nacionalnih manjina isključivi krivac je dio nas Hrvata i pri tome nije potrebno biti glasni ultradesničar koji ima iracionalan strah od Srba, muslimana, Šiptara, Cigana, odnosno samog postojanja nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, da bi zatiranje nečijeg nacionalnog identiteta bilo društveno nekažnjivo. Već samim zamjeranjem naizgled banalnih stvari poput toga tko sluša kakvu muziku, do ne baš banalnih da postoje ljudi koji neće ući u određenu butigu jer je vlasnik Srbin ili možda Albanac, a varate se ako mislite da i u 21. stoljeću u Hrvatskoj nema takvih ljudi iako nisu glasni ultradesničari, preko problema zapošljavanja kada se broje krvna zrnca (da, ima toga itekako i u privatnom sektoru) do poprijekog gledanja tko će doći na misu u pravoslavnu crkvu ili posprdnih komentara o običajima ukopa muslimana itd. Moglo bi se dosta toga nabrojati.

Sve to tiho je zatiranje prava nacionalnih manjina, osim ako netko uistinu ne misli da mnogi od pripadnika nacionalnih manjina nisu svjesni svih tih komentara, poprijekog ili posprdnog pogleda. Dapače, direktni napadi ultradesničara na vrijednosti kulturnog ili bilo kojeg identiteta nacionalnih manjina čak su i manje opasni od ovog potihog, pa amo priznati - preziranja, jer takve stvari manje vrijeđaju kada znaš da je netko idiot nego da te netko pravi idiotom.

U svemu tome treba tražiti razloge zašto je mnogim pripadnicima nacionalnih manjina, da bi lakše živjeli u „modernoj” Hrvatskoj, prihvatljivo zanemariti, zatomiti svoj identitet, na taj jedan način „sramiti” ga se, a u konačnici u mnogim slučajevima ovakvo stanje dovede do toga da se pojedinci deklariraju kao Hrvati.

Većina europskih država, među kojima je i Hrvatska, nacionalne su države. Europske države stoga nikada neće biti poput Sjedinjenih Američkih Država, nastalih na sasvim drugim temeljima, u kojima je svatko Amerikanac, ali je i isto vrijeme i Irac, Talijan, Kinez... Definiranje građanina državljanstvom u nacionalnim državama poput Hrvatske u drukčijem je kontekstu, ali isti kontekst trebao bi biti pri ostvarivanju prava i održanju kulturnog identiteta nacionalnih manjina.

Hrvatska kao društvo svojim je odnosom prema nacionalnim manjinama od osamostaljena do danas zakazala upravo u tome, jer nevažno je ono što piše na papiru dok je stvarnost drukčija.

Za stvarno stanje najbolji su pokazatelj upravo nedavno održani izbori za Vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u kojima su manjine u pojedinim općinama i gradovima jednostavno „nestale” pa izbora nije ni bilo, a u pojedinim nitko od manjinaca nije predao liste pa izbora isto tako nije bilo. A tamo gdje ih je bilo... A što kazati kad npr. od 2111 upisanih birača srpske nacionalne manjine u Dubrovačko – neretvanskoj županiji na izbore izađe njih 57 ili npr. od 255 Crnogoraca njih ni manje ni više nego - četvero. Onda nije evidentan samo problem što ti izbori nemaju, ako bi mogli imati, veliku važnost, evidentno je da se mnogi pripadnici nacionalnih manjina još uvijek boje da će im netko brojati krvna zrnca i posprdnog ih gledati jer su Srbi, Albanci, Bošnjaci...

Nakon 28 godina samostalnosti što se tiče nacionalnih manjina „moderna” Hrvatska je stoga konstantnim tihim terorom „uspjela” jedino ono u čemu otvorenim terorom nisu uspjele ni ustaše za vrijeme svoje fašističke vladavine – satrati nacionalne manjine i svesti ih na pojam statističke pogreške.

Gradski vijećnici na prijedlog gradonačelnika Mata Frankovića nisu prihvatili izvješće o radu Umjetničke galerije Dubrovnik za prošlu godinu. Izvješće je vijećnicima predstavio aktualni ravnatelj Tonko Smokvina koji je tu ustanovu preuzeo prije nešto manje od dva mjeseca tako da se radi o izvješću bivšeg ravnatelja Marina Ivanovića.

- Želim puno sreće u radu novom ravnatelju, a posebno u ispravljanju svih negativnih stvari, jer jedna je strana medalje je dobar program, a druga strana je potpuno loše gospodarenje javnim sredstvima i minus od 247 tisuća kuna za koji vi niste krivi, jer ste nedvano pruzeli ustanovu. - kazao je uvodno gradonačelnik Franković nakon što je ravnatelj Smokvina prezentirano izvješće.

Franković je tada pobrojio:
- Gotovo dva mjeseca niti jedan račun nije proknjižen, nitko nije Grad obavijestio da je osoba koja to radi pošla na bolovanje, niti je obavijestio da je ugašen ili nije ugašen telefon, svejedno, umalo je bio ugašen, niti da članovi Upravnog vijeća tri mjeseca nisu primili naknadu, da se Vesni Delić Gozze bez prava napisao otkaz u trenutku kada Marin Ivanović nije više ni bio ravnatelj pa se to povuklo. Zahvaljujući Vašem umijeću povukla se tužba. - rekao je Franković novom ravnatelju UGD-a Tonku Smokvini.

- Niste spomenuli u izvješću, nakon što ste došli da je bivši ravnatelj Vama iza leđa išao plaćati račune i da za to niste znali. To su istine, koliko god teške, istine su. Dakle jedna je strana bogat izložbeni koji smo i ovdje hvalili, ali pitanje je je li to dovoljno jer treba voditi računa o transparentnosti utroška. Umjetnička galerija Dubrovnik je predvidjela potrošnju određenih sredstava u 2019. Prema informacijama kojima raspolažemo, i Vi i ja, ta sredstva su već raspoređena i Vi ćete biti u problemu, ali mi ćemo Vam pomoći. Puno stvari je tamo napravljeno naopako, toga smo svi svjedoci, ali to nije teret kojeg Vi morate nositi i to sam vam i rekao na nedavnom sastanku. - kazao je Franković Smokvini najavivši kako će u UGD uputiti internu reviziju.

- Više puta hvalili smo rad Umjetničke galerije, a i dalje tvrdim da je bio bogat program. No, osim toga ima i ta druga strana medalje koja govori o funkcioniranju, financijskih obvezama, računovodstvenim obvezama, a završiti godinu s manjkom od 247 tisuća kuna je neozbiljno i ne može se opravdati, posebno ne način kad znaš da odlaziš da ostaviš ustanovu u gubitku. A ovo plaćanje računa iza leđa postojećem ravnatelju, to je nešto što je strašno- zaključio je gradonačelnik Franković predloživši vijećnicima da se izvješće ne usvoji, kako je kazao, kao poruka bivšem ravnatelju ako ikad u budućnosti preuzme neku odgovornu funkciju da jednostavno ne može raditi ovako kako je radio.

Ravnatelj Rezervata Lokrum Ivica Grilec na sjednici Gradskog vijeća na kojoj se raspravljalo i o Prijedlogu Zaključka o prihvaćanju Izvješća o ostvarivanju godišnjeg programa zaštite održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja posebnog rezervata šumske vegetacije „Otok Lokrum“ za 2018. godinu, koji je i prihvaćen, između ostalog, kazao je i kako se za sljedeću godinu može poraditi i na modalitetu da se građanima omogući više od četiri besplatna odlaska na otok u jednom mjesecu.

Ovo pitanje potaknuo je predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica koji je kazao kako je prihod Rezervata porastao za 19 posto te da se time otvara mogućnost da se građanima omogući više od četiri gratis posjete Lokrumu.

- Lokrum je postao jedan od posljednjih oaza na koju možete doći „ispuhati glavu”. Volio bih da naše sugrađane razveselimo s većim brojem besplatnih odlazaka ili kartama po deset kuna. - rekao je Potrebica, ali je i dodao, odnosno ravnatelju Grilecu pomalo na neprimjeren način i potpuno bespotrebno kazao kako on eto dobro radi, ali da mu je to „uzalud ako to ljudi ne vide” te da će Gradska uprava smisliti način za veći broj besplatnih dolazaka ako on to neće.

Dubrovački gradski vijećnici prihvatili su zaključak kojim se daje suglasnost na Sporazum o međusobnoj suradnji radi osiguranja financijskih sredstava i provedbe projekta prve etape sanacije odlagališta na Grabovici. Tim sporazumom Grad Dubrovnik i Čistoća Dubrovnik po ovom pitanju surađivat će s općinama Konavle, Župa dubrovačka i Dubrovačko primorje.

Budući se Grabovica nalazi na području Grada Dubrovnika stoga je Grad Dubrovnik jedini ovlašten podnositi prijave na predviđene javne natječaje i pozive EU fondova, dok su Općina Konavle, Općina Dubrovačko primorje i Općina Župa Dubrovačka dužni kao korisnici odlagališta financijski sudjelovati u njezinoj sanaciji.

- Za sam postupak sanacije Grabovice raspisana je javna nabava, a za izvođača radova izabrana je tvrtka iz Splita GT Trade. Riječ je o prvoj fazi nakon čega slijedi zatvaranje. Vrijednost radova je 12 milijuna kuna. - kazala je zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić.

Sukladno sporazumu Grad Dubrovnik sudjelovat će u prvoj fazi sanacije Grabovice sa 4,56 milijuna kuna, Općina Konavle s 542 tisuće kuna, Župa dubrovačka s 310 tisućom kuna, a Dubrovačko primorje s 88 tisuća kuna dok će Fond za zaštitu okoliša uložiti sedam milijuna kuna.

Inače, Čistoća u svojim računima iskazuje posebnu namjensku naknadu koja se treba koristiti za sanaciju Grabovice, a s današnjim danom iznos neiskorištenih sredstava je 15,3 milijuna kuna što će biti iskorišteno za fazu samog zatvaranja Grabovice.

Uz izbore na razini Županije dubrovačko – neretvanske na kojima su se birala županijska Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina, izbori za gradska i općinska Vijeća i predstavnike nacionalnih manjina jučer su organizirani samo još u Gradu Dubrovniku i Općini Župa dubrovačka. Naime, da bi se izbori za Vijeća nacionalnih manjina i predstavnike nacionalnih manjina u gradovima i općinama uopće održali, potrebno je da pojedina nacionalna manjina ima određeni postotak zastupljenosti u ukupnom broju stanovnika, odnosno birača.

Tako su u svim gradovima i općinama izbori organizirani za županijska vijeća i predstavnike manjina, dok se za gradska i općinska vijeća i predstavnike glasalo samo u Gradu Dubrovniku (rezultate za dubrovačke izbore možete vidjeti OVDJE) i u Župi dubrovačkoj (rezultate možete vidjeti OVDJE)

U ostalim jedinicama lokalne samouprave održani su samo izbori za županijska Vijeća i predstavnike nacionalnih manjina jer ili nisu ostvareni uvjeti za održavanje izbora za gradska i općinska vijeća i predstavnike ili nije bilo predanih lista.

Tako su se izbori u gradovima Metkoviću i Pločama trebali održati za Vijeće srpske nacionalne manjine, ali nitko nije predao listu. Također u općinama Janjina i Slivno izbori su trebali biti održani za Vijeće srpske nacionalne manjine, ali također nije bilo kandidatura, kao ni u Općini Trpanj za izbor Vijeća bošnjačke nacionalne manjine.

Na nedavno održanoj sjednici konavoskog Općinskog vijeća moglo se čuti i kako konavoskim područnim školama prijeti zatvaranje. Naime, vijećnik Vlaho Mujo istaknuo je kako misli da će se reforma školstva negativno odraziti na Konavle, odnosno da je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, kako je kazao Mujo, „u jednom intervjuu praktički najavila ukidanje područnih škola”.

- Mi ih u Konavlima imamo nekoliko i skandalozno je da se te škole ukidaju. Je li Općina upoznata s planom reorganizacije škola koje Županije trebaju napraviti u roku od tri mjeseca? - pitao je Mujo načelnika Boža Lasića.

- Reforma školstva nam još nije predstavljena, ali ja se slažem da područne škole moraju opstati. - rekao je Lasić.

- Učinit ćemo sve što možemo, borit ćemo se protiv toga da se područne škole u Konavlima zatvore, ali imamo i jedna drugi problem. - nastavio je Lasić pa pojasnio:
- Ja moram apelirati na roditelje da upisuju djecu u područne škole. Ima primjera kada su se i puno veće područne škole od onih koje imamo u Konavlima pripajale i ukidale, a nažalost imamo u Konavlima primjera da roditelji djecu ne žele upisati u područnu školu. Rade npr. u Gradu i lakše im je dijete ostaviti u školi ili vrtiću u Cavtatu ili iz ne znam kojih drugih razloga to rade. Zato treba s roditeljima pričati da djecu upisuju u područne škole, s osobno smatram da su škola i vrtić u pojedinim mjestima osnova za zadržavanje ljudi, osnova života i svakako ćemo poduzeti sve da ne dođše do ukidanja područnih škola. - kazao je načelnik Općine Konavle Božo Lasić.

Izložba Državnog arhiva u Dubrovniku „Jug – priča s Danača”, autorica arhivistica Kornelije Bašice i Tanje Ladišić, otvorena je večeras u atriju Palače Sponza. Izložba je osmišljena na način da provede posjetitelja kroz život Sportskog društva Jug od samog osnivanja na Dančama do prelaska na bazen u Gružu 1961. godine.

Izložbeni materijal je većinom sastavni dio arhivskog fonda Plivačkog kluba Jug, koji sadrži gradivo od 1922. do 1961. godine, a manji dio su fotografije iz privatnih kolekcija.

Izložbu je otvorila ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku Nikolina Pozniak.

Jedna od autorica izložbe Tanja Ladišić prigodom otvaranja kazala je kako se ideja postavljanja izložbe sama po sebi nametnula nakon što je arhiv dobio građu Plivačkog kluba Jug, dok je autorica Kornelija Bašica istaknula kako i sami veliki posjet otvaranju pokazuje koliko se Jug Dubrovkinjama i Dubrovčanima uvukao pod kožu.

Inače, kako je na otvaranju istaknuo dopredsjednik Vaterpolo kluba Jug Željan Konsuo Arhivu je ustupljena i građa do 90. - tih godina. Ova izložba, koja je izazvala veliku pozornost stoga svakako zaslužuje i nastavak, a Jug, kako plivački, tako i vaterpolo klub ususret stogodišnjici zaslužuje konačno i monografiju o čijoj se ideji govorilo još od sredine devedesetih, ali još nije ugledala svjetlo dana.

Izložba ostaje otvorena do 9. svibnja.

Stranica 1 od 28

frendy250

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019