Jedan Dubrovčanin koji radi u inozemstvu te svakih nekoliko mjeseci dođe doma, naš sugrađanin zapravo, prilikom svakog povratka doma izgleda da se nanovo šokira. Nećemo ga imenovati, nije potrebno, no on dakle gotovo redovno pri dolasku u Dubrovnik medijima, ali i na adresu gradonačelnika i gradske uprave pošalje niz fotografija prepunih kontejnera za smeće te smeća i otpada svake moguće vrste odbačenih oko kontejnera.

U Zemlji u kojoj zarađuje svoj kruh takvo što je nezamislivo i naravno neprihvatljivo, no dok je njegova kritika na gomile otpada i smeća upućena na rad Čistoće i gradskih službi, situacija je nažalost sasvim drukčija. Nažalost, jer da su za takvo stanje krivci djelatnici Čistoće ili gradskih komunalnih službi, situacija bi se vrlo lako mogla popraviti, pa zapravo treba reći: kamo sreće dakle da krivce možemo tražiti u Čistoći.

Čistoća bi se naime organizirala, gradonačelnik bi vjerojatno reagirao, kao što je uostalom već jednom na takve fotografije, a riječ je o Sinjskoj ulici, već i reagirao i vrlo brzo sve bi se dovelo u red, a naš sugrađanin, kao i svi mi bio bi zadovoljan.

No, ono na što naš sugrađanin na dugogodišnjoj pečalbi u uređenoj zemlji, gdje se ljudi ponašaju kao ljudi koji žive među ljudima, ne računa jest da se Dubrovnik promijenio, da među nama živi sve veći broj „čobana”.

Dok „čobani” ne nauče pročitati ono što piše na svakom kontejneru i kanti, a to je vrijeme odlaganja otpada, pa se smeće i otpad odlažu od 19 do 3 sata, pa da se vikendom strpe i svoje smrdljivo smeće ne ostavljaju u kontejnerima subotom navečer da „kisi” do ponedjeljka, jer se nedjeljom ne kupi, ovakve fotografije bit će i dalje uobičajne, osim ako uistinu netko ne očekuje da djelatnici Čistoće dežuraju 24 sata po jedan pokraj svakog kontejnera pa da ih prazne čim ih „čobani” napune, svakako da odmah angažiraju i nekoga kad „čobani” odluče iskrcati krupni otpad, šut, namještaj itd.

No, nisu samo „čobani” krivi, istim metrom „čobankluka” mjereno krivi su i svi oni koji prešutno gledaju susjeda kako u subotu u dvije ure popodne baca smeće iza objeda, jer, je li, onako fino po dubrovački, nije to njihov posao ili kako bi rekli u sjevernijim krajevima, „ne bi se štel mešat”.

Dubrovački gradski vijećnici na sjednici u ponedjeljak vjerojatno će dići ruke i prihvatiti izmjene i dopune „Pravilnika o naknadama za prometovanje prijevoznim sredstvima unutar pješačkih zona na području Grada Dubrovnika”. Kad je riječ o pješačkim zonama kojima se može pristupiti vozilima u Dubrovniku govorimo o Gradu i Uvali Lapad, odnosno povijesnoj jezgri i Šetalištu kralja Zvonimira.

Pješačka zona inače se zove pješačka zona jer u njoj nema prometa vozila, ali u Dubrovniku izgleda to još nikome nije baš sasvim jasno. Hitna, vatrogasci, policija - zna se kome se u svakom trenu mora i može omogućiti da pristupe pješačkoj zoni vozilima. Pa i policajci, ako nije baš neka velika frka mogu malo protegnut noge, a čini se da to i jest praksa pa policijsku upravu tu treba pohvaliti. Mogli bi tu još ubrojati vozila pojedinih komunalnih tvrtki i servisa, ako je baš, ali ono baš nužno, zbog opreme ili specifičnosti posla da ulaze u pješačke zone.

No, umjesto rasprave treba li dakle u potpunosti zabraniti ulazak vozila posebice u Grad, osim spomenutima, vijećnici će raspravljati o cijenama ulaska vozila. Kad se Stradun profunda, kao da će više biti uopće bitno je li Grad ulazak kamiona s 20 gajba pive naplatio 100 ili 100 tisuća kuna. Inače, naplaćivat će se za jednokratni ulazak u Grad smiješnih 50 kuna do 6 sati ujutro, a 100 od 6 d0 7:30, mjesečno tisuću i dvije tisuće kuna itd. No, kao što je već spomenuto cijena je potpuno nebitna, pa i ona za višekratni ulazak od dvije tisuće kuna dnevno ili 40 tisuća mjesečno. Nebitno je i može li se do 8 kao dosad ili do 7:30 kao što će se moći ubuduće. Ništa od svega toga neće moći nadoknaditi štetu ako se što dogodi, a može se pod svakodnevnim i konstantnim opterećenjem itekako dogoditi. Niti jedan scenarij nije nemoguć, pa sjetimo se samo Porta kako se urušio.

Bit će stoga zanimljivo hoće li itko od vijećnika imati hrabrosti barem predložiti da se u doglednoj budućnosti prometovanje vozila u Gradu u potpunosti zabrani.

Da, u Gradu treba vršiti opskrbu, objekata je puno, ugostiteljskih posebno, ali svi ti poduzetnici morat će jednom konačno shvatiti gdje posluju i od čega zaruđuju novac, a zarađuju ga na Gradu kojeg uništavaju. Svi ti poduzetnici morat će shvatiti, žele li poslovati u Gradu, a žele jer tu leže soldi, da će za opskrbu morati izdvojiti nešto više nego dosad i da robu neće moći više dobijati ispred vrata. Ako misle da je ovo nemoguće, neka samo pitaju one koji u Gradu žive, kad svaki kokot oni mogu teglit na rukama do doma, bogami će morati tegliti i oni koji u Gradu i na Gradu zarađuju ili nekome platiti da tegli.

No, prvenstveno to će morati shvatiti gradska uprava, a gradska uprava uostalom i ima, ili je barem imala u planu, ako se što nije promijenilo, urediti pretovarnu zonu na Pločama ukopavanjem ispod postojećeg parka ispod poliklinike, o čemu je Dubrovnikpress.hr pisao OVDJE. Za nadati se je onda da i u gradskoj upravi idu u pravcu potpune zabrane prometovanja u Gradu.

Ipak, i bez uređenja pretovarne zone, a uz nešto više reda i organizacije, ulazak vozila u Grad moguće je itekako u potpunosti zabraniti i to već u ponedjeljak. Možda onaj tamo drugi ponedjeljak bude već prekasno. Nitko to ne može znati.

P.S.
Što o ovom misle konzervatori? Ne misle. Oni misle uglavnom o pizdarijama i po narudžbi.

Jučer je održana svečana akademija na kojoj je trebalo biti proslavljeno 100 godina organiziranog klupskog nogometa u Dubrovniku, a koja se pretvorila u proslavu 100 – godišnjice kluba NK GOŠK Dubrovnik 1919. koji je osnovan prije tri godine, o čemu smo već pisali OVDJE. S obzirom da su pojedinci očekivali i pitali zašto na portalu Dubrovnikpress.hr nismo popratili tu „akademiju” prva rečenica ujedno je i odgovor na to pitanje; nismo željeli sudjelovati u krivotvorenju povijesti, ali ni klanjanju grobaru dubrovačkog nogometa koji pati za tim da bude dubrovački Zdravko Mamić, ali Mamić je u Maksimiru stvorio europski klub, a grobar u Lapadu živog mrtvaca.

Tko je grobar dubrovačkog nogometa dobro znaju svi oni koji su došli jučer u Kazalište Marina Držića na „akademiju”, a i oni koji nisu. Njegovo ime za despet neću napisati, ne zato što ne bih želio ili kako to vole kazati novinarima da „ne smiju” nešto napisati, već upravo obratno, upravo zato što smijem i što ga, kad je riječ o nogometu, gotovo uvijek spominjem u negativnom kontekstu, pa ime dubrovačkog grobara ne spominjem zbog tih guzolizaca i svih onih koji mu ne ližu stražnjicu, ali su se napravili blesavi, pa što se eto ne bih i ja pravio lud.

Zapravo, nije problem u višegodišnjim lizoguscima grobara dubrovačkog nogometa koji su stigli u teatar u kojem se odvio teatar proslave 100 – godišnjice trogodišnjeg kluba, oni se neće promijeniti. Takvi jadnici se rode i umru s okusom nečije stražnjice na jeziku. Problem je u onima koji su se borili protiv grobara dubrovačkog nogometa, a onda, kada su bitku, mora se priznati - izgubili, jer grobar je nekoć bio moćan u nogometnom svijetu, na sprovodu su grobaru pridržali lopate. Problem je u svima onima koji znaju što je grobar učinio klubu koji više ne postoji, a koji je baštinio svu onu povijest koja se trebala slaviti u teatru, ali su svejedno došli čičat grobaru tog kluba. Ne samo da su došli čičat, nego su preuzeli i nekakva priznanja s kojima mogu obrisat stražnjicu, jer NK GOŠK Dubrovnik 1919. nije klub kojem su oni pripadali, kojeg su oni stvarali, za koji su igrali, no nedosljedni sebi pristali su na krivotvorenje povijesti.

Nigdje na fotografijama s te „akadamije” ne može se zamijetiti istaknute grbove Plamena, GOŠK-a, Dubrovnika, GOŠK – Juga i još poneke poput Olimpije i Balkana koji su dio povijesti „100 godina nogometa u Dubrovniku”, kako je pisalo ispod jedinog istaknutog - grba kluba mutantskog imena NK GOŠK Dubrovnik 1919. - koji je osnovan prije tri godine.

Što će vam onda ta priznanja kad ste se, primivši ih, sami sebi olakšali u usta, ona usta čijim ste usnama godinama proklinjali grobara dubrovačkog nogometa, a onda mu se poklonili. Niste se samo sebi olakšali u usta, olakšali ste se i na fotografije mnogih od onih pokojnika koje su, u povodu ove proslave, izložene u Galeriji Dulčić Masle Pulitika, jer ti pokojnici grobaru bi odavno dali „šut kartu” iz svoga kluba.

Sramite se. Sramite se jer većina Dubrovčana danas niti ne zna u kojoj se ligi uopće natječe klub koji nosi ime NK GOŠK Dubrovnik 1919. i koji kao predstavlja dubrovački nogomet. Do toga je doveo grobar, a vi ste mu držali i dalje pridržavate lopate.

Luka Korda, prvi načelnik Općine Konavle koji je vodio tu općinu, koju je i stvarao, u šest mandata, preminuo je sinoć u 81. godini života.

U 24 godine njegova mandata Konavle su od razrušene Općine postale jedna od najrazvijenijih općina u Republici Hrvatskoj. Korda je bio načelnik naime od 1993. do 2017. godine i razlaza s HDZ-om koji nije želio podržati njegovu kandidaturu za još jedan načelnički mandat.

Korda je za svoje životno djelo smatrao to što je za njegova posljednjeg mandata pitka voda dovedena gotovo u svaku kutak Konavala, pa je vodovod izgrađen i na izuzetno zahtjevnim terenima kao što su Konavoska brda. Izuzetno je bio ponosan i na izgradnju Doma za starije i nemoćne na Grudi.

Dižući područje Općine Konavle iz pepela sa svojim suradnicima Korda je često za života znao kritizirati i vlastitu stranku, HDZ, pa iako do 2017. HDZ-ovac često je također znao reći kako je za Konavle puno toga učinila Vlada na čelu s Ivicom Račanom. Blizak je bio s pokojnim prvim predsjednikom republike Hrvatske Franjom Tuđmanom, ali i sa Stjepanom Mesićem, prijateljevao je s Jankom Bobetkom, no najbliži je bio sa svojim Konavljanima od kojih će ga većina pamtiti po učinjenom za njihovu Općinu.

Korda je preminuo u noći kada je Općina Konavle proslavila 26. obljetnicu. Nažalost, za života nije dobio nagraduz Općine za životno djelo, niti godišnju nagradu, iako je takvih inicijativa bilo.

Sprovod Luke Korde bit će u četvrtak u 16 sati na groblju crkve sv. Ivana na Grudi.

Nedjelja, 20 Listopad 2019 21:20

Merda a la Ragusini

Dubrovačke gospođe i gospari danas su prošli strašnu torturu i to točno u podne, taman u vrijeme kad su fine dubrovačke gospođe, možda i pokoji gospar, spravljali tradicionalni dubrovački objed s merdom a la Ragusini kao glavnim jelom na meniju. Posebno je potresan primjer jedne gospođe koja se, u presudnom momentu za pripravu merde a la Ragusini, toliko prepala onog užasnog razglasa, zbog kojeg zidine samo što se nisu srušile, da se umjesto u teču, iskargala u zahod zvani Facebook.

Brzo je dobila potporu nekolicine finih Ragusina, čuvara tradicije njorganja, koji su danas imali i suicidalne misli zbog te strahote koja se odvijala na Stradunu – Dubrovačke trpeze, jer zbog te Trpeze, koja je trajala cijelih 15 minuta, oni deboto više ne mogu živjet u Gradu. To je, nisu propustili spomenuti na „Fejsari”, toliko primitivno, da oni jednostavno više ne prepoznaju Grad gospara.

I imaju pravo, Grad gospara odavno je usnuo, ali ne radi Dubrovačke trpeze i nešto glasnijeg razglasa, nego upravo zbog ingordece tih koji se predstavljaju finim Ragusinima, pa dok afitavaju sve što se i može i ne može afitat, pitaju se „đe je nestao Grad”. Nestao je u mandi materinoj što je grataju dok broje solde od turista, ali im ti isti turisti smetaju, naravno samo ako nisu u njihovim apartmanima, a i za ove što su njihovim apartmanima voljeli bi najviše da im pošalju solde i ne dolaze, da ne čine gužvu dok idu na redovni posao.

Dogodine zato toka Dubrovačku trpezu napraviti u Konavoskim brdima, da ne smeta spokoju dubrovačkih gospođa i gospara, da se još tko do njih ne objesi od onaj konop u Vratima od Grada.

Predsjednik Županijskog nogometnog saveza Dubrovačko – neretvanske županije Blaž Pezo i Ile Topuzović u ime GOŠK Dubrovnika 1919. održali su danas konferenciju za novinare u povodu, kako je najavljeno, 100 godina kluba. Aktualni predsjednik kluba je inače Pero Vićan, no on nije dolazio pred novinare.

Obljetnica je velika i okrugla, ali najaviti je kao 100. obljetnicu kluba koji nosi ime GOŠK Dubrovnik 1919., kao što se to pokušava nametnuti i prikazati, je obmana, pa ćemo ubuduće pisati o proslavi stote obljetnice organiziranog klupskog nogometa u Dubrovniku, a o 100 godina NK GOŠK Dubrovnik 1919. „malo morgen”, o tome možda za 97 godina budu pisali i proslavljali obljetnicu oni koji tada budu živi. Uostalom i iza leđa Peza i Topuzovića pisalo je, napola ispravno (jer tko kaže da se nogomet nije igrao i prije osnivanja klubova), „100 godina nogometa u Dubrovniku”, pa čemu onda priče o 100. obljetnici NK GOŠK Dubrovnik 1919.
DSC 5030Naime, NK GOŠK Dubrovnik 1919. nastao je tek prije tri godine, spajanjem GOŠK-a i Dubrovnika 1919., dok klub na čiju se tradiciju žele pozivati u današnjem klubu mutantskog imena NK GOŠK Dubrovnik 1919., počiva u miru Božjem od 2004. godine, dobrim zaslugama i današnjeg predsjednika mutantskog kluba Pera Vićana. Naime, 2004. je godina u kojoj je u stečaj otišao HNK Dubrovnik, nasljednik GOŠK-Juga, koji je pak nastao spajanjem GOŠK-a i Juga, koji su pak osnovani 1922. godine, GOŠK od Plamena, a Jug od Olimpije i Balkana.

Evo što o tome piše Leksikografski zavod Miroslav Krleža:

„Dubrovnik, HNK, nogometni klub osn. 1922. pod imenom Jug spajanjem Olimpije i Balkana. Za prvoga klupskog predsjednika izabran je dr. I. Karlović, a prvo ime klubu dao je Z. Šapro. Već 1922. pristupa splitskome podsavezu, a uz nogomet u početku ima i sekcije za hazenu, plivanje i laku atletiku. Prvi javni susret klub je odigrao 1922. na Gruškome polju protiv Groma iz Gruda. Nakon 6 godina djelovanja nogometna sekcija u Jugu je ugašena, a šport. rekviziti i dresovi predani su nogometnom klubu Građanski. Odmah po završetku II. svj. rata, 1945. Jug je ponovno formiran i to kao omladinsko sportsko društvo. Tijekom 1951. godine dolazi do spajanja s NK Borcem i NK Željezničarem i dobiva novo ime NK Dubrovnik. Od 1978. ponovno uzima staro ime NK Jug, a 1979. spaja se s GOŠK-om u GOŠK–Jug, da bi se odlukom skupštine kluba od 19. veljače 1992. godine vratio izvornom imenu HNK Dubrovnik. Od šport. uspjeha izdvaja se natjecanje u I. HNL-u od 1992. do 1994. Najveći broj utakmica za klub odigrali su M. Petrović i J. Kolić. Klub je dao veći broj kvalitetnih nogometaša, od kojih su nekada klupski dres GOŠK-a ili Juga nosili: B. Broketa, Š. Milutin, A. Žanetić, M. Bonić, D. Miladin i S. Andrić. Najveće trenersko ime koje je vodilo klub u povijesti legendarni je prvotimac Hajduka i reprezentativac J. Matošić, po kojemu se naziva klupska škola nogometa. Godina 2004. klub je otišao u stečaj.”

Što se tiče podataka Leksikografskog zavoda i prve utakmice Juga treba napomenuti kako je riječ o Gromu s Grude u Konavlima, no u tekstu Lerksikografskog zavoda nije ispoštovan lokalizam.

Nakon stečaja HNK Dubrovnik osnovan je HNK Dubrovnik 1919., prije toga Pero Vićan 1997. godine osnovao je novi GOŠK, odnosno GOŠK 1919., a 2016. klubovi su se službeno spojili dok su godinu prije nastupali zajedno s jednom momčadi. Vićan nikad nije objasnio je li GOŠK i dalje znači Gruški omladinski športski klub već se drži one izrečene prije 23 godine kada je ustvrdio: „GOŠK je GOŠK!”

Pa ako je GOŠK - GOŠK, a HNK Dubrovnik je u to vrijeme bio HNK Dubrovnik, te je otišao u stečaj kao nasljednik GOŠK - Juga, riješili smo da se ne proslavlja 100 godina NK GOŠK Dubrovnik 1919. već sto godina organiziranog klupskog nogometa u Dubrovniku, pa se idemo posvetiti događanjima uz obljetnicu.

U nedjelju će u Galeriji Dulčić Masle Pulitika, točno u podne, biti otvorena izložba fotografija o stogodišnjici organiziranog klupskog nogometa u Dubrovniku, svečana akademija održat će se u utorak u Kazalištu Marina Držića u 11 sati, a planirana je i prijateljska utakmica dubrovačkih nogometnih veterana s veteranima Slobode iz Tuzle, 26. listopada te dva tjedna kasnije s veteranima s Hvara. Prijateljsku utakmicu 12. studenoga odigrat će NK GOŠK Dubrovnik 1919. s reprezentacijom Hrvatske do 20 godina starosti.
Ovu lijepu obljetnicu dubrovački nogometaši dočekuju nažalost u gotovo jednakim uvjetima kao i 1919. godine, infrastruktura naime nije daleko od toga. No, ubuduće bi se to nakon sto godina čekanja moglo i trebalo promijeniti. Pezo je najavio kako će se igralište u Gospinome polju na kojem se postavlja umjetna trava moći početi koristiti u prosincu, a uređenje igrališta nastavit će se do proljeća te bi se trebale nadođontat tribine, natkriti dio njih i staviti sjedalice. Uredit će se i okoliš te napraviti manje igralište, također s umjetnom travom.

Nažalost, izgradnja pravog nogometnog stadiona još nije na vidiku, ali ovi uvjeti u Gospinome polju bit će ogroman korak naprijed iako će glavni stadion za odigravanje službenih utakmica GOŠK Dubrovnika 1919. i dalje biti lapadsko igralište.

Inače, u Dubrovniku će se uskoro odigrati i kvalifikacijski turnir prvog kruga za odlazak na Svjetsko prvenstvu u malom nogometu, futsalu kako se to danas kaže, odnosno turnir za plasman u sljedeći krug kvalifikacija. Uz domaćina Hrvatsku nastupit će još Rusija, BiH i Švedska, a prva dva mjesta vode dalje u drugi od ukupno tri kruga.

Do kraja ove godine Dubrovačko - neretvanska županija će imati sigurnu kuću, naravno o detaljima ne mogu govoriti. - rekla je ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Vesna Bedeković u petak u palači Ranjina u Dubrovniku gdje je održala sastanak sa županom Nikolom Dobroslavićem i zamjenicom Žaklinom Marević te čelnim ljudima socijalnih ustanova s područja Dubrovačko-neretvanske županije.

Župan Dobroslavić također je ustvrdio kako će sigurna kuća na jugu Hrvatske biti riješena do kraja godine zahvaljujući naporima Ministarstva i Županije, a dodao je kako je ministricu upoznao s dva projekta iz sfere socijalne politike koje je Dubrovačko - neretvanska županija prijavila na natječaj Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU.

- To je projekt poboljšane verzije sigurne kuće, za jedno dulje razdoblje, a drugi je Centar za rane intervencije u Neretvi. Oba projekta su krucijalna i vjerujem da će oba proći na natječaju te kako će biti realizirani jako skoro”, rekao je župan Dobroslavić.

Ministrica je istaknula kako su se teme sastanka odnosile na poboljšanje sustava socijalne skrbi, a u tu svrhu Ministarstvo je osmislilo paket od pet mjera koje će pomoći ostvariti dobro ustrojen i optimalan sustav socijalne skrbi.

- Tragedija u Đakovu je bila pokretač promišljanja uvođenja sigurnosnih mjera u sustav socijalne skrbi. Jedino socijalni radnik koji se osjeća sigurno i zaštićeno može kvalitetno obavljati svoj posao. Prva mjera je uvođenje fizičke i tehničke zaštite u sve Centre za socijalnu skrb i podružnice Centara na razini Hrvatske, sljedeća mjera je davanje statusa službene osobe svim socijalnim radnicima i radnicima u sustavu socijalne skrbi i svaki napad će se tretirati kao kazneno djelo. Treća mjera je osnaživanje profesije i tu idemo u sustavno stručno usavršavanje kroz pet modula. Potom to je omogućavanje zaštite za vrijeme izlaska na teren kada socijalni radnici svoje poslove obavljaju izvan centara, dok je peta mjera jačanje međuresorne suradnje. - istaknula je.

Ministrica je rekla kako je kadrovska popunjenost u Centrima za socijalnu skrb u Dubrovačko - neretvanskoj županiji na dobroj razini, te kako će se u dogledno vrijeme raditi i na osnaživanju Obiteljskog centra. Napomenula je kako je suradnja s Dubrovačko-neretvanskom županijom jako dobra, poglavito u smislu rješavanja pitanja sigurne kuće.

Na novinarski upit župan je odgovorio kako su naši demografski pokazatelji u dubrovačko - neretvanskoj županiji dobri što pokazuje i povećan broj prvašića ove godine, no Studija koju je svojedobno izradila Županija pokazala je kako je starosna dob na jugu Hrvatske relativno visoka.

- Treba nam povećan prirast, nadam se da će poticajne mjere koje je radila Županija kao i gradovi i općine dati rezultate jer moramo makar održati ako ne i povećati broj stanovnika. - zaključio je župan Dobroslavić.

Sastanku su nazočile i pročelnica UO za društvene djelatnosti Jelena Dadić i ravnateljica DUNEA-e Melanija Milić.

DPP

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković sastao se jučer s ugostiteljima i onima koji se ugostiteljima predstavljaju, krčmarima čije su krčmetine kao i restorani očito povlaštena kategorija posla u Gradu Dubrovniku, iako su upravo ugostitelji i krčmari najviše izmijenili lice Grada, počevši od tenda i suncobrana zbog kojih se Grad ni ne vidi završivši sa stolovima i stolicama zbog kojih se Gradom ne može prolaziti i smradom koji se širi iz kuhinja, dok je kvaliteta onog što pojedinci nude uistinu na niskoj razini.

Uglavnom, gradonačelnik je već samom najavom kako će zaobići zakon po kojem dosadašnji zakupoprimci ne mogu imati prednost prilikom odluke kome će prostor biti dan u najam, odnosno obećanjem da će svima produžiti ugovore za zakup gradskih prostora na pet godina, pokazao kako su krčmari i ugostitelji u Dubrovniku zaštićeni kao lički međedi.

Time Franković dubrovačke poduzetnike štiti od toga da ne „uleti” kakav „veći igrač”, što samo po sebi ne zvuči loše, no s druge strane, uzimajući u obzir kvalitetu pojedinih restorana, ne čini se baš lošim da pojedini krčmari budu prepušteni tržišnom natjecanju, pa da umjesto njih objekte možda preuzme netko tko se može nazvati ugostiteljem.

No, tržišno natjecanje ne samo u tom, već i u aspektu omogućavanja ravnopravnog poslovanja starih i novih, budućih poduzetnika u dubrovačkom ugostiteljstvu, dekretom gradskih vlasti moglo bi biti onemogućeno. Naime, Franković je najavio petogodišnji moratorij što se tiče javnih površina. Sam po sebi moratorij na širenje javnih površina u najmu je odličan, ali izvedba po kojoj će postojeći ugostitelji i krčmari uz najam prostora na pet godina dobiti i najam javnih površina na pet godina, tj. da će se podjela javnih površina „zacementirati” na pet godina među postojećim ugostiteljima i krčmarima, umjesto da se svake godine podjeli ravnopravno, koliko se to može ravnopravnim nazvati – jednostavno je loša.

Inače, loša je i poruka koju gradonačelnik Franković šalje svim poduzetnicima u Dubrovniku kada se redovno sastaje isključivo s ugostiteljima i krčmarima, kao da u Dubrovniku nitko drugi ne postoji i ne posluje osim njih i kao da nitko drugi nema nikakav problem osim njih, iako su pojedini njihovi „problemi” čista ingordeca.

Evo, Dubrovčani npr. imaju problem s automehaničarima. U cijelom Dubrovniku nema „poštenog” servisa, pa i oni ovlašteni servisi za pojedine marke automobila izgledaju kao da su ispali iz nekog socrealizma, jer prostora za servis kako bi servis trebao izgledati baš i nema. Reći ćete – to je problem privatnika. Pa i problemi ugostitelja su problemi privatnika, ali gradonačelnik se s njima redovno sastaje dok se s automehaničarima ne sastaje, ni s električarima, ni s keramičarima, ni s IT stručnjacima, ni s računovođama, ni sa serviserima bijele tehnike, pa ako baš hoćete niti s – trgovcima. A baš bi u Gradu umjesto kakve krčme dobro došla neka butiga.

Uostalom, baš bi cijelome Dubrovniku, dobro došlo i da Dubrovčani imaju gdje drugdje raditi osim kao konobari ili kuhari, pa da se gradska uprava malo više usredotoči na razvoj drugih grana ekonomije i probleme drugih poduzetnika osim krčmara i ugostitelja čiji je, ma koliko god oni kukali, najveći „problem” izbrojati novac na kraju dana.

Znam, ugostitelji i krčmari zapošljavaju puno ljudi, pa se Franković s njima sastaje. Za komentar na to vratite se na pasus prije.

Visoki upravni sud odbio je prijedlog za obustavu primjene Odluke o komunalnom redu Grada Dubrovnika uz koju je uklonjen i dio bankomata u Gradu. Kako je pojašnjeno u odluci Visokog upravnog suda od 27. rujna, „zaštita financijskih interesa pojedinaca ne preteže pred svrhom zaštite kulturnih dobara”. Inače, vlasnici prostora, odnosno vlasnici bankomata žalili su se na rješenja o uklanjanju i zatražili obustavu primjene Odluke o komuinalnom redu dok sud ne donese odluku o njihovim žalbama. Njihov prijedlog je tako odbijen.

„Svi bankomati koji su imali rješenje o uklanjanju, njih ukupno 24, su maknuti iz povijesne jezgre. Vlasnici su postupili sukladno rješenju Komunalnog redarstva Grada Dubrovnika, a u ukupnoj brojci je i osam uređaja koji su bili postavljeni u izlozima na Stradunu.” - navodi se danas u priopćenju iz Grada Dubrovnika uz informaciju kako je Upravni sud odbio prijedlog za obustavu primjene Odluke o komunalnom redu.
 
„Po usvajanju odluke na Gradskom vijeću provedeni su upravni postupci kojima su obuhvaćeni bankomati bez valjanih odobrenja. Po isteku rokova od 30 dana, a ukoliko nisu postupili po rješenju, Komunalno redarstvo Grada Dubrovnika krenulo je s ispisivanjem visokih kazni za prekršitelje. Od ukupno evidentiranog 41 bankomata njih 15 ima odobrenje Konzervatorskog odjela, dva su „uvučena” u unutarnji prostor i više im se ne pristupa s ulice, a svi ostali su uklonjeni u periodu od kraja kolovoza do polovice rujna. Dubrovnik je postao prvi hrvatski grad koji je svojim aktima uredio pitanje postavljanja bankomata kako bi zaštitio UNESCO-vu spomeničku baštinu, a provedba Odluke o komunalnom redu pokazala je izvrsne rezultate.” - piše u priopćenju.

To piše u priopćenju, no s druge strane treba napomenuti da unatoč tome što su iz Grada uklonjena 24 bankomata, problem nije riješen iz jednostavnog razloga – preostali bankomati, osim onih koji su u unutarnjim prostorima, jednako nagrđuje povijesnu jezgru kao što su nagrđivali i oni koji su uklonjeni.

Naime, konzervatori su po tko za koji put pokazali da imaju dvostruka mjerila jer izdali su odobrenja za postavljanje bankomata po „babi i stričevima” što najbolje pokazuju bankomati u prostorima Blagih djela koje vodi otac ministrice kulture Nikola Čičo Obuljen.

Problem bankomata u Gradu bit će dakle riješen onog dana kada pravila za svih budu vrijedila isto.

NKNA Libertas, predsjednik kluba Hrvoje Španić, dopredsjednik Mario Konjuh, sportski direktor Ivica Cumeljan i odvjetnik kluba Maro Konjuh, demantirali su danas na konferenciji za novinare navode Željane Miletić kako se bilo tko u klubu neprimjereno ponašao prema njenom djetetu, desetogodišnjem nogometašu, kao i da je bilo tko od roditelja zatražio novac za istupnicu iz kluba. Nakon što su jučer iz NKNA Libertas najavili konferenciju za novinare Dubrovnikpress.hr objavio je istup Željane Miletić, koji možete pročitati OVDJE, a dalje pročitajte što su danas na te navode kazali iz NKNA Libertas.

Dopredsjednik kluba Mario Konjuh za navode Željane Miletić kazao je kako je riječ o lažima te da je bio posrednik u rješavanju problema i to na traženje roditelja, a ne kako je Miletić napisala da se odlučio umiješati kao arbitar. Konjuh je također demantirao kako je rekao roditeljima, odnosno prema navodima Željane Miletić uvjeravao ih da „kao roditelji nemaju pojma što je u interesu njihova vlastitog djeteta” te da „kao roditelji ne mogu odlučivati o svom malodobnom djetetu jer je on igrač kluba”.

- Notorna laž, ako išta u životu sam radio, radio sam uvijek u interesu djece i roditelja. - kazao je Konjuh te rekao kako je roditeljima kazao da će stati uz njih i njihove odluke, ali da moraju i poštovati pravila kluba.

- Kazao sam im da kao roditelji imaju svoje ambicije, ali da se moraju ponašati kako je prema pravilima kluba propisano. „Prema tome vi ste prekršili taj put i moramo razgovarati na drugačiji način”, kazao sam im i naravno da smo pokušavali razgovarati 10, 15 dana oko toga i nije bilo puno tu uspjeha, zato se dogodilo što se dogodilo. - rekao je Konjuh.

- Nikakav interes mi ovdje nemamo osim da napravimo bolje uvjete za djecu i da postanu dobri sportaši. Priča je počela davno prije, 19. 8. kad je roditelj utrčao na teren, prekinuo drenažni proces, počeo vikati ispred djece, roditelja, trenera i prekršio niz članaka u našem stegovnom pravilniku. Intervencijom sportskog direktora (Ivice Cumeljana op.a) se stvar malo smirila, on je izašao vani, ispričao se i krenulo se dalje. Nakon toga bilo je pokušaja razgovora jer očigledno nisu bili zadovoljni načinom rada, ophođenjem trenera prema njihovom djetetu. Sama istupnica kao istupnica nije nikad bila sporna, i mislim da je bez veze razgovarati o tome da se ona nije htjela dati i da se tražilo novce, neću to ni komentirati koliko je nebulozno. - kazao je Konjuh nahvalivši također mladog nogometaša dodavši kako je Ivica Cumeljan kao sportski direktor posebnu pozornost posvetio tom djetetu i radio s njima individualno.

Konjuh je ispričao kako je nakon ulaska roditelja na teren, te razgovora s roditeljima, sportski direktor Cumeljan stegovnom sudu prijavio ovaj slučaj, te su se roditelji očitovali i zatražili ispisnicu djeteta. Stegovni sud donio je mjeru isključena roditelja iz kluba i ukor djetetu. Mladi nogometaš inače je, kazao je Konjuh, u međuvremenu počeo trenirati s drugim klubom, NK Župa dubrovačka i nije dolazio na treninge NKNA Libertas te je igrao prijateljsku utakmicu za drugi klub.
nknalib1110 2
- Hitno smo sazvali sastanak uprave i odobrili istupnicu jer smo zaključili da što prije djetetu treba dati istupnicu. 26. rujna donesena je odluka da se daje ispisnica sa 6. listopada. Poslali smo odluku preporučeno roditeljima, a odmah im je odluka priopćena i usmeno. Isti dan su dakle znali da će dijete dobiti istupnicu i zato mi je sad sve jako čudno skupa zašto ide objava 2. listopada, zašto se laže javnost kad znaju da će to dobiti. - kazao je Konjuh.

Pri tome je dopredsjednik kluba Mario Konjuh također istaknuo kako su roditelji godinama hvalili rad u klubu, odnosno ponajviše rad sportskog direktora Ivice Cumeljana koji je radio individualno s djetetom. Konjuh je također rekao kako je samo dijete kazalo kako želi igrati za Libertas.

- Odlazi se na Ohrid na turnir, osvaja se treće mjesto, dijete uzima pehar i u jednoj sekundi trči u zagrljaj svoga trenera i ljubi ga. Toliko o maltretiranju njegovoga trenera, čovjeka koji je pet godina i dva mjeseca proveo s tim dječakom po kiši i suncu, na Badnjak ostavljajući svoju obitelj. - ilustrirao je ovom pričom Konjuh odnos u klubu.

- Mislim da su roditelji željeli pet minuta svoje slave kao što se Ava Karabatić kandidirala za predsjednicu, a neće biti izabrana, ali je dobila svojih pet minuta slave, kao i oni. Nastavak ove priče bit će pravosudni. - zaključio je Mario Konjuh.

U poprilično emotivnom nastupu sportski direktor NKNA Libertas Ivica Cumeljan istaknuo je:

- Imamo dijete, prekrasno dijete koje je došlo u klub sa četiri i pol godine i za koje su roditelji zamolili da radim malo s njim. Njegova upornost, volja za rad, predanost je dovela je do situacija da dječak, sa svojih deset godina koliko može, je apsolutno napredovao i logično da se stvaraju apetiti i nažalost stvaraju se i bolesne ambicije roditelja, jer preko svoga djeteta vjerojatno zatomljuju neke svoje frustracije, već vide da je dijete za Hajduk, Real... - kazao je Cumeljan istaknuvši pritisak roditelja.
nknalib1110 3
Cumeljan je zatim istaknuo rad kluba, sportske uspjehe, partnerstvo s Hajdukom, ali je istaknuo kako nemaju podršku političkih struktura u Dubrovniku, da nemaju termine na terenima, a treniraju u Župi dubrovačkoj zahvaljujući suradnji s Općinom i MORH-om te Biskupijom dubrovačkom.

Sportski direktor Ivica Cumeljan također je rekao kako u klubu ne mogu postojati djeca koja su iznad ostalih, a da su roditelji tražili da dijete igra u kategorijama koji su iznad njegove starosne, ali da to nije bilo moguće.

Predsjednik kluba Hrvoje Španić istaknuo je kako posebno ružno zvuči da je netko tražio novce za istupnicu djeteta, a odvjetnik kluba Maro Konjuh najavio je tužbe.

Stranica 1 od 34

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019