Nedjelja, 03 Veljača 2019 00:50

A čovjeka bi veselilo...

Gordo zvuče milijuni, ma ne ni milijuni, nego milijarde ulaganja u Dubrovnik i Dubrovačko – neretvansku županiju najavljeni na sjednici Vlade RH u Kneževome dvoru. To putevi, to mostovi, to škole, stanovi potrebitima i nepotrebitima, domovi, kongresni centri, to tko zna što sve ne, popis je dug.

Nema razloga ne vjerovati u dobre namjere i da će se barem ponešto od svih tih najavljenih ulaganja ostvariti. No, dok ne „niknu“ svi ti objekti, dok nas ne „pogode“ Vladini milijuni i milijarde, amo krenuti od sitnih stvari koje čovjeka vesele, kao npr. da se čeljade ima u Gradu gdje olakšat kad mu prigusti.

Ne trebaju za to ni silni potpisi ugovora, ni simulirana sjednica Vlade, pa čak eto ništa ni ne košta, a i da košta svakako je manji trošak nego dolazak silne svite ovih dana u Grad, već je dovoljno otvoriti vrata postojećih javnih zahoda (a nema ih stotinu nego samo dva). Još bi se ponešto i zaradilo (7 kuna je „upad“), ali u Gradu, koji je na Kandeloru, na otvaranju Feste svetoga Vlaha, posjetilo mnoštvo hodočasnika, a na samu Festu bit će ih još više, javni zahod na Pilama, o kojem inače skrbi gradsko poduzeće Čistoća, bio je zatvoren. Vjerojatno je isto bilo i s onim u Portu, nije bilo vremena za provjeravati, valjalo se negdje olakšat, makar i u obližnje leandre, da ne pođe niz noge.

Valjda se u Čistoći povode time da nije sezona, a domaći mogu, da oprostite, pišat gdje ih je volja, barem muški, pa tako i u spomenute leandre što su se Uz Posat, dva metra od zahoda, sadile u predizbornoj kampanji, ali sa ženama i onima s većom potrebom išlo bi već malo teže. Još kad, kako zahodi, tako i restorani uglavnom ne rade pa nemaš u blizini ni nekog posramljeno zamoliti možeš li se poslužiti WC-om, „veselju“ nema kraja.

Jednostavno je nevjerojatno da jedna tako jednostavna stvar, poput toga da javni zahodi trebaju biti otvoreni, bila sezona ne bila sezona, u Dubrovniku može biti tako komplicirana. Nije opravdano da javni zahodi ne rade ni ostalim danima, a kamoli na dane kada je stotine ljudi došlo u Grad. Danas će ih biti tisuće, a javni zahodi vjerojatno isto tako neće raditi, ako se tko ne sjeti otvoriti ih nakon ove male kritike, nastale slučajno zbog male potrebe, a istu, ili onu veću, imalo je tko zna koliko još ljudi, jer u samo u par minuta barem ih se deset razočarano uhvatilo za kvaku i „poljubilo vrata“.

I tako, dok čekamo milijarde, pazimo da ide niz vjetar, na vlastitu i sramotu onih koji nas stavljaju u poziciju da se moramo sramiti.

Pretprogram 70. Dubrovačkih ljetnih igara, koje će se tradicionalno održati od 10. srpnja do 25. kolovoza na dvadesetak ambijentalnih lokacija grada Dubrovnika, javnosti su predstavili intendantica Dubrovačkih ljetnih igara Dora Ruždjak Podolski, njen pomoćnik za dramski program Saša Božić, pomoćnik za glazbeni program Tomislav Fačini i pomoćnica za inovativne kulturne prakse Karolina Rugle te ravnateljica Ivana Medo Bogdanović na Kandeloru, u Festivalskoj palači, u sklopu Feste svetoga Vlaha i Dana grada Dubrovnika. Svoju podršku je u ime Grada Dubrovnika izrazila zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić te u ime Dubrovačko-neretvanske županije Žaklina Marević, zamjenica župana.

Jedan od najstarijih i najprestižnijih europskih festivala, koji je još od davne 1956. godine član Europske udruge festivala, naredne će sezone u svojoj velikoj, sedamdesetoj obljetnici, u 47 dana trajanja, brojnoj domaćoj i inozemnoj publici predstaviti više od 80 dramskih, glazbenih, baletnih, filmskih, folklornih i drugih izvedbi. Svoj konceptualni okvir sedamdesete Dubrovačke ljetne igre zasnivaju na krilatici Mitovi grada.

- Program objedinjuje najkvalitetnije hrvatske umjetnike, vrhunska gostovanja inozemnih umjetnika, rastvarajući mitologiju europskog kulturnog naslijeđa, mitove Dubrovnika i mitove samog festivala uz propitkivanje prošlosti i budućnosti ambijentalnosti te njegovanje suodnosa tradicije i modernosti. Vlastita produkcija ostaje i dalje nezaobilaznom okosnicom dramskog programa, potvrđujući nacionalni, kulturni i povijesni identitet koji su Dubrovačke ljetne igre gradile tijekom svog dugogodišnjeg postojanja, uz njegovanje modela Festivalskog dramskog ansambla kao specifikuma. – uvodno je naglasila intendantica Dora Ruždjak Podolski.

Sedamdesete Dubrovačke ljetne igre bit će svečano otvorene u srijedu, 10. srpnja 2019. ispred crkve sv. Vlaha prema scenariju i u režiji intendantice Igara Dore Ruždjak Podolski i njenog pomoćnika za dramski program Saše Božića, a uz nastup Orkestra Državne opere Donje Saske iz Hannovera, koji je zasigurno jedan od najboljih europskih orkestara, i Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić pod ravnanjem maestra Ivana Repušića i uz sudjelovanje Festivalskog dramskog ansambla.

Prvi premijerni dramski naslov obljetničke godine bit će jedna od najpoznatijih tragedija velikog Williama Shakespearea „Hamlet“ u režiji Paola Magellija koji će Festivalski dramski ansambl igrati na mitskom Lovrjencu od 27. do 31. srpnja. Paolu Magelliju, redatelju nekih od mitskih predstava Igara poput „Feničanki“ i „Grižule“, ovo je prva režija na Igrama nakon 2006. godine kada je na Medarevu postavio „Ptice“ prema Aristofanu. Plejadi slavnih glumaca koji su na dubrovačkom Elsinoreu igrali danskog kraljevića, Danielu Dayu Lewisu, Dereku Jacobiju, Radi Šerbedžiji, Goranu Višnjiću i drugima, ovo se ljeto pridružuje Frano Mašković. U kolovozu publiku očekuje premijera „Geraniuma“ u režiji Marine Pejnović prema pripovijetki Iva Vojnovića te pripovijetki „Otok“ iz zbirke „Molitva na šetalištu“ Antuna Šoljana. Usiđelicu Maru igrat će Doris Šarić Kukuljica. Potaknuti lanjskim uspjehom programa za djecu, Igre za svoje sedamdeseto izdanje pripremaju praizvedbu glazbeno-scenskog djela „Mali princ“ u atriju Kneževa dvora, koje će prema najpoznatijem djelu proslavljenog francuskog pisca Antoinea de Saint-Exupéryja skladati i dirigirati Ivan Josip Skender, a režirati Hrvoje Korbar.

Festivalska će publika i ovog ljeta moći pogledati izbor iz proze Ranka Marinkovića „Pod balkonima“ u režiji Darija Harjačeka i dramatizaciji  Vedrane Klepice i redatelja predstave. Nataša Kopeč dobitnica je Orlanda za najbolje umjetničko ostvarenje u dramskom programu 69. Igara upravo za ulogu Olive u predstavi „Pod balkonima“ smještenoj u park kampusa Sveučilišta u Dubrovniku.

Dramski program 70. Igara uključuje i gostovanja ponajboljih recentnih hrvatskih dramskih predstava, pa će tako Rene Medvešek u parku Gradac za dubrovačku publiku postaviti hit predstavu „Tko pjeva zlo ne misli“ Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Inspiriran scenarijem Kreša Golika za jedan od najgledanijih filmova u povijesti hrvatske kinematografije, nastalom na temelju „Dnevnika maloga Perice“ Vjekoslava Majera iz 1942., Medvešek je režirao kazališni potpourri koji rekonstruira izumirući dobri duh Zagreba. Ova predstava slijedi europsku kazališnu praksu koja kultne filmove tretira kao kulturno blago kako bi nadahnula nove generacije gledatelja.

Ljubitelje baleta na 70. Igrama očekuje balet u dva čina „Četiri godišnja doba“ u koreografiji Ilije Živoja na glazbu Maxa Richtera prema Vivaldiju i izvedbi jednog od najboljih svjetskih baleta, ruskog Marijinski teatra, čije gostovanje predstavlja jedinstven nacionalni i regionalni događaj. Ekskluzivan plesni program je i komad za četiri plesača „A Love Supreme“, nastao na glazbu Johna Coltranea po čijem poznatom jazz albumu ples nosi ime. Koreografiju potpisuju slavna Anne Teresa De Keersmaeker i Salva Sanchis, a produkciju jedan od najuglednijih europskih ansambala, belgijski Rosas.

Glazbeni program 70. Igara donosi velika imena i izuzetne programe, a otvorit će ga 11. srpnja 2019. veliki gala koncert Orkestra Državne opere Donje Saske i Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić s vrsnim solistima – sopranisticom Evelin Novak, mezzosopranisticom Khatunom Mikaberidze, tenorom Tomislavom Mužekom i bas-baritonom Tobiasom Schabelom, pod dirigentskom palicom mo. Ivana Repušića, na otvorenoj festivalskoj pozornici ispred crkve sv. Vlaha, a izvest će Beethovenovu Devetu simfoniju.

U suradnji sa zakladom Caboga Stiftung, uslijedit će koncert nagrađivanih i međunarodno priznatih umjetnika bas-baritona Krešimira Stražanca uz pratnju pijanista Danijela Detonija u ljetnikovcu Bunić Kaboga 12. srpnja. Zagrebački solisti nastupit će 14. srpnja u atriju Kneževa dvora s pijanisticom Martinom Filjak koja svojom istovremeno strastvenom i lirskom svirkom te tehničkom perfekcijom redovito oduševljava međunarodnu javnost i kritiku. Zagrebački solisti će ovim nastupom proslaviti svoj stoti nastup na ovoj manifestaciji. Festivalskoj publici će se u atriju Kneževa dvora predstaviti i Ansambl Esperanza, kao i Zagrebački kvartet koji ove godine slavi svoju stotu obljetnicu djelovanja, a na Igrama će nastupiti s virtuoznom klasičnom gitaristicom Anom Vidović. U Dvoru će koncertirati i Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem dirigenta Franza Antona Kragera i s istaknutim solistom, trubačem Hakanom Hardenbergom koji je nastupao s najvećim svjetskim sastavima, a odlikuju ga fenomenalna izvedba i neumorna inovativnost. Orkestar će na Igrama nastupiti i s dirigentom Ivom Lipanovićem te violinisticom Katarinom Kutnar. Slavna pijanistica Yuja Wang kojoj je ovo prvi nastup uopće u Hrvatskoj i klarinetist Andreas Ottensamer koji je lani oduševio dubrovačku publiku, izvest će zajednički program u Dvoru 6. kolovoza. Izniman interes festivalske publike uobičajen je za koncerte velikog pijanista Iva Pogorelića, koji će na Igrama nastupiti i u obljetničkoj godini, i to 18. kolovoza, te izvesti Bachovu Englesku suitu br. 3, Beethovenovu Sonatu br. 11, Chopinovu Barcarollu te Preludij op. 45 i Ravelovu trostavačnu kompoziciju Gaspard de la nuit. Također u atriju Kneževa dvora čut će se i glazba dubrovačkih ljetnikovaca, jedinstveni program koji publici donosi svih sedam simfonija i komorna djela Luke Sorkočevića. Hrvatski barokni ansambl nastupit će uz dirigenta Hervéa Niqueta. Jazz poslasticu na taraci tvrđave Revelin priredit će Avishai Cohen Trio, jazz sastav poznat po nezaboravnim i neponovljivim koncertima, koji predvodi slavni basist, vokalist i skladatelj Avishai Cohen. Igre će 25. kolovoza veličanstveno zatvoriti Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije kojim će ravnati talijanski dirigent Enrico Dindo, uz još jednog Talijana, virtuoznog udaraljkaša mlađe gneracije Simonea Rubina.

Tradicionalno, dio festivalskog programa bit će nastupi Folklornog ansambla Linđo, kao i suradnja s dva filmska festivala pa će i dubrovačka publika uživati u najboljim filmskim ostvarenjima iz Pule i Motovuna. Uz filmove i izložbe, festivalsku publiku u sklopu popratnog programa očekuju brojni različiti programi uključujući i premijeru dokumentarnog filma 70 godina Igara autora Vedrana Benića, a u koprodukciji Hrvatske radiotelevizije i Dubrovačkih ljetnih igara te trodnevni simpozij „Future of Ambience“.

- Program i financijski plan 70. Igara koji iznosi 17,8 milijuna kuna usvojeni su jednoglasno na sjednici Vijeća održanoj 28. siječnja u Ministarstvu kulture. Proračun je za 5 milijuna kuna veći od lanjskog plana, naime plan proračuna u veljači 2018. za 69. Igre iznosio je 12,8 milijuna kuna. Za ovo značajno povećanje zahvaljujemo prvenstveno Gradu Dubrovniku koji je osigurao ukupno 6,5 milijuna kuna programskih sredstava što je 103% više u odnosu na lani. Budžet je uvećan i za 700.000 kn sredstava iz europskih fondova koje su Igre dobile za projekte „Future Epics“ i „Port of Dreamers“. Na povećanje je utjecao i prihod od vlastitih sredstava zahvaljujući donaciji zaklade Kaboga kao i brojnim sponzorima poput Mastercarda, Hrvatske elektroprivrede, Tele 2 i drugih. – kazala je ravnateljica Ivana Medo Bogdanović.

K.L.

Nedjelja, 27 Siječanj 2019 21:41

Nema više OUR-a

Riješite nam problem butige, povikaše stanovnici Zlatnoga potoka i Svetoga Jakova na prosvjedu koji su nepoznati organizatori načinili u subotu, a ispred kojih je govorio predsjednik Gradskog kotara Ploče - iza Grada Srđan Obad.

Okupili su se građani legitimno kako bi izrazili svoje neslaganje s izmjenama prostornih planova. Ne žele između ostalog da im se digne pristup plažama i obali, na što sumnjaju da će se dogoditi (ostat će valjda bez igrališta za mali nogomet u amfiteatru Hotela Belvedere). Ne žele helidrom (zamislimo da se dignu na noge Cavtaćani kontra pozicije aerodroma jer im avioni prelijeću iznad glave). No, sva ta (ne)opravdana bojazan je razumljiva, jer u čovjeku kad živi u Hrvatskoj strah je usađen s razlogom, kao i potreba za parkingom (oni očekuju garažu), nakon što su dvadeset i kusur godina (ne svojom krivicom) zauzimali trotoar i cestu prema Belvedereu što ubuduće neće moći, a taj parking problem uostalom dijele sa svim ostalim sugrađanima, ne misle valjda da je nekome puno bolje no njima.

Ipak, butiga… Oni žele butigu. Gradonačelnik je obećao.

I… što ćemo sad što je gradonačelnik obećao?! Gradonačelnik Mato Franković, ili neki drugi, može puno toga obećati, a to što obećava(ju) njegov/njihov je problem, jer otvoriti butigu Grad Dubrovnik ne može. Može Grad dati nekakve subvencije, ponuditi gradsku zemlju i sl., ali butigu otvoriti ne može.

To je ono što izgleda stanovnici Zlatnog potoka i Svetoga Jakova ne razumiju ili ne žele razumjeti, butigu može otvoriti jedino privatnik, a privatnicima se očito ne isplati otvoriti butigu u Zlatnome potoku, barem se zasad čini tako, da bi netko kupovao kruh, mlijeko i cigare, a po veću spenzu išao u neki od trgovačkih centara. Pa nije ni Pemo otvorio butigu u Zlatnome potoku, a koji u svakoj rupi otvara što može i ne može, pa i tamo gdje butiga već postoji pa pregazi svakog malog trgovca. Nije, jer zna da se ne isplati. A ono što se poduzetniku ne isplati neće raditi, to je tako bolno jednostavno.

Mnogi bi svašta, i u Mokošici bi neki kino, a lijeno im je poći do Grada u „Slobode“ koja uglavnom zjapi prazna, još malo pa će i kazalište u Šici možda zatražit, jer im je ono u Gradu kao daleko, a stanovnici Zlatnog potoka ne traže duševnu već onu opipljivu hranu, što u želudac kroz grlo propada. To se čini dovoljan razlog da se reče kako imaju pravo.

Ma imaju šipak, ako im se otvara butiga, pa zaboga neka je otvore, ne trebaju čekati ni gradonačelnika ni predsjednika kotara, ni župana ni predsjednicu, ali neće, jer znaju da bi ta butiga teško preživjela.

Vrijeme socijalizma je odavno iza nas, pa tako i vrijeme kad su Organizacije društvenog rada dekretom otvarale butige iz ovih ili onih razloga koji se nisu povodili uvijek tržišnim. Danas se sve povodi tržišnim razlozima, pa će se i stanovnici Zlatnog potoka morati pomiriti s činjenicom ukoliko neki privatnik ne pronađe interes za otvaranje butige, da butigu neće imati i da im tu ne može pomoći nitko, već mogu pomoći sami sebi, otvoriti obrt ili poduzeće i provjeriti koliko su im sami susjedi spremni kupovati i „svoju“ butigu na životu održati.

Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika napokon se problemu parkiranja u Dubrovniku počelo prilaziti na nešto drukčiji način. Naime, iako se i prije spominjalo kako je problem s parkiranjem ili tzv. prometom u mirovanju evidentan u cijelom Dubrovniku, nekako bi vazda u prvi plan iskočio problem s parking mjestima stanovnika povijesne jezgre i područja koji gravitiraju povijesnoj jezgri te su se rasprave vodile uglavnom oko toga kako riješiti problem za to gradsko područje. Spominjala su se i ostala, ali skromnije.

Nema uopće sumnje da je čeljadi u Gradu grubo, da moraju čekati, kako su često znali istaknuti, i po dvije ure za parking mjesto, naravno u sezoni, no kako je ove zime u Gradu…

Ove zime rijetko kad, barem pametan čovjek koji ne očekuje da će se odmah parkirati na Žičari ili u Tenisu i Taboru, ima problem s pronalaženjem parking mjesta ide li ili živi u Gradu. Tako i ove fotografije snimljene u subotu navečer oko 19 sati govore kako je samo na području parkinga pokraj Hotela Argentina bilo petnaestak slobodnih mjesta.

E sad, reći će netko, treba učinit komad puta do Grada s Argentine. Treba, ali trebalo je i prije, i prije deset, dvadeset ili trideset godina, uvijek je problem parkiranja oko Grada isti, malo je daleko, ali je eto tako, pa kome ne odgovara, a vazda može preseliti u Gruž ili Lapad, možda Mokošicu. Tamo će s parkingom biti sretniji, tamo neće čekat dvije ure u sezoni, koja se produžila na sedam - osam mjeseci, nego će barem pola ure kružiti svaki dan, svih 12 mjeseci, 365 dana u godini, ne bi li pronašao parking mjesto dolazi li doma u doba kad susjedi nisu na poslu.

Nakon što je uveden novi režim u kojem je gostima, odnosno vozačima automobila koji nemaju tzv. povlaštenu parkirališnu kartu, tj. popularno nazvani „abonamenat“, zabranjen parking oko Grada, odnosno kako se kaže to u zadnje vrijeme, radi onih koji još nisu shvatili pojam Grad, povijesne jezgre, situacija se, sudeći po pojedinim raspravama ipak nešto popravila, ostale su opaske doduše kako nije trebalo ni na donjem parkingu na Žičari ostaviti mogućnost parkiranja onima koji nisu stanovnici Dubrovnika, ali u globalu eto barem van sezone u Gradu i na Pločama s parkingom ima manje problema.

U Gružu, Lapadu i Mokošici, problem je ostao isti, 365 dana u godini i zato je dobro da se na Gradskom vijeću konačno pozornost s problema parkiranja oko Grada skrenula i na druga gradska područja.

Da čudo bude veće do tog je zaključka došao čak i gradski vijećnik tzv. srđevaca Ljubo Nikolić, pao s kruške, ali je meko sletio kazavši kako se i sam uvjerio da problem oko Grada nije najveći.

Na današnjoj sjednici Gradskog vijeća nezavisni vijećnik, odnosno predstavnik liste tzv. srđevaca Ljubo Nikolić po prvi puta će u vijećničke klupe sjesti otkako je postao predsjednik uprave tvrtke Laus CC. I dosad je Nikolić bio među vodećim ljudima tvrtke, a unaprijeđen je na mjesto predsjednika uprave ove godine. E sad, kakve veze to ima s gradskim vijećem…

Naime, nije posve isključeno da bi Nikolić, nakon što je postao predsjednik uprave, ako već nije bio i dosad, mogao biti u sukobu interesa. Upravo sukob interesa često je inače tzv. srđevcima na usnama kada su drugi političari u pitanju, s pravom. No, ovaj put trebali bi se zamisliti i nad svojim vijećnikom, a u najmanju ruku, vječito se zaklinjući u transparentnost, to se očekuje i od samog Nikolića.

U studenom prošle godine Nikolić, inače dugogodišnji gradski vijećnik, uhvaćen je kako govori neistinu, kada je u jednoj emisiji, koja se može gledati na YouTube-u, kazao kako tvrtka u kojoj je zaposlenik, tj. Laus CC, ne radi s Gradom od 2012. godine, da bi zatim u javnost izašao podatak kako se Laus CC od 2012. do studenog 2018. godine, iz gradskog proračuna naplatio za razne usluge 572 995 kuna.

Uz taj iznos naplaćen Gradu, ono što dosad nije bilo poznato jesu iznosi koje je tvrtka Laus CC, u kojoj je Nikolić u međuvremenu postao čelni čovjek, zaradila od gradskih poduzeća, odnosno poduzeća u većinskom vlasništvu Grada Dubrovnika.

Tako su za Dubrovnikpress.hr iz gradske uprave odgovorili kako Čistoća s tvrtkom Laus CC, koja se inače bavi informatikom i informatičkim sustavima, „ima ugovor o održavanju, što iznosi 16 500 kn mjesečno plus PDV“. Ugovor je aktivan od listopada 2017. godine, potvrdili su iz Grada, napisavši još kako se „informatička oprema uzela preko operativnog leasinga (i4next leasing Croatia) i Čistoća ima mjesečni trošak najma 2 931 eura plus PDV, na rok od 36 mjeseci“, te da se „radi o opremi tržišne vrijednosti 92 479 eura (što se ne plaća Lausu nego davatelju leasinga, ali se odnosi na opremu Lausa)“.

U 2017. Čistoća je tako, prema tom ugovoru, za tri mjeseca platila Lausu CC 66 562 kune s PDV-om za održavanje, u što je uključena i jedna licenca za backup servera. Prema podacima koje su naveli iz gradske uprave u odgovoru na upit portala Dubrovnikpress.hr, od toga je vrijedniji spomenuti najam operativnog sustava, odnosno opreme Lausa CC. U 2017. taj najam plaćen je više od 300 tisuća kuna s PDV-om. U 2018. najam operativnog sustava Čistoća je do kraja studenog platila u iznosu od skoro 299 tisuća kuna s PDV-om te Lausu CC još 206 tisuća kuna s PDV-om prema ugovoru za održavanje opreme, odnosno sustava.

Tako u 2017. i 2018. godini, za koju su podaci još nepotpuni, trošak Čistoće za usluge održavanja i licence direktno Lausu CC plus najam operativnog sustava bio je ukupno 872 tisuće kuna s PDV-om.

No, nije Čistoća jedina tvrtka u većinskom vlasništvu Grada Dubrovnika s kojom posluje Laus CC, kojeg odnedavno kao predsjednik uprave vodi gradski vijećnik Ljubo Nikolić. Javni gradski prijevoznik Libertas od 2013. godine do konca listopada 2018. (dokad su dostupni podaci), platio je direktno tvrtki Laus CC milijun i 121 tisuću kuna s PDV-om.

Naime, 2013. godine Libertas je uveo program tvrtke Laus CC i kako navode iz Grada u odgovoru na upit, „te je godine Libertas za module platio 67 894 kuna (bez PDV-a) i naknadu za održavanje programa 7 500 kuna (bez PDV-a)“.

Nadalje, 2014. godine uplata za module iznosi 148 tisuća kuna plus PDV i naknada za održavanje programa 100 i pol tisuća kuna plus PDV-a. Sljedeće, 2015. godine, uplata za module iznosi 44 tisuće kuna i naknada za održavanje programa 108 tisuća kuna, sve plus PDV. U 2016. godini Libertas je Lausu CC uplatio za module 104 186 kuna i naknadu za održavanje programa 112 752 kune, a 2017. godine, navode iz gradske uprave, troškovi održavanje iznose 109 366 kuna, svi iznosi su također bez PDV-a. Kroz 2018. godinu, do 31. listopada, navodi se u odgovoru na upit portala Dubrovnikpress.hr, Libertas je Lausu CC platio troškove održavanja 95 150 kuna bez PDV-a. Ukupno je tako Libertas, poduzeće u većinskom vlasništvu Grada Dubrovnika, tvrtki koju odnedavno vodi gradski vijećnik platio 897 348 bez PDV-a, odnosno spomenutih milijun i 121 tisuću s PDV-om.

Poslovanje Lausa CC, inače poduzeća u većinskom vlasništvu Atlantske plovidbe, s Gradom Dubrovnikom i poduzećima u većinskom vlasništvu Grada Dubrovnika ne izgleda upitno, jesu li Grad i gradske tvrtke mogle proći jeftinije nije sad pitanje, ali pitanje jest je li uz važeće ugovore i, kako Dubrovnikpress.hr neslužbeno doznaje, zainteresiranost tvrtke Laus CC, a samim tim i predsjednika uprave Ljuba Nikolića, da posluje i s nekim drugi gradskim poduzećima, vijećnik tzv. srđevaca ulazi u sukob interesa.

Pero Vićan ponovo je došao za govornicu u Gradskoj vijećnici. Nakon što je, zajedno s nekadašnjim gradonačelnikom Androm Vlahušićem, zakonom eliminiran iz političke utrke, a sve zbog presude u Aferi Šipan, Vićana nema više u Gradskom vijeću, odnosno vijećničkim klupama, a danas je ponovo sjeo u jednu od njih, ali ne na sjednici Gradskog vijeća, već na predstavljanju Strategije razvoja sporta Grada Dubrovnika do 2028. godine o kojoj možete čitati OVDJE.

Vićan je tako za govornicu izašao kako bi prvo kazao kako u Gradu postoji već jedan važniji dokument, a to je onaj koji govori o strategiji razvoja Grada Dubrovnika, izrađen još 2007. godine i koji su radili, kako on to voli istaknuti, stručnjaci koju su fakultete završili u Zagrebu. Pričao je Vićan tako o tome kako se malo toga uložilo u sportsku infrastrukturu, pričao dakle ono što svi znaju, popljuvao gradske uprave, a zatim se ispravio napomenuvši kako i sam snosi dio krivice. Sjetimo se, zaboga, pa Vićan je bio i zamjenik gradonačelnice Dubravke Šuice, a zatim, dok mu je odgovaralo, i partner Andra Vlahušića, onda mu je okrenuo leđa, pa zatim i uz Mata Frankovića, dok valjda nije zatražio previše, pa ga se aktualni gradonačelnik riješio jer je mu je politički postao nevažan.

Uglavnom, Vićanu se malo digao živac oko nogometnog stadiona, odnosno onaj dio u kojem se govorilo kako novom stadionu nije mjesto u Lapadu, odnosno na mjestu postojeće livade, a to što je livada i Vićan je kumovao izazivajući raskole i prijepore u dubrovačkom nogometu dok nije sveden na natjecateljske margine margina,pa samim tim i na margine za ulaganja.

Tako je Vićan, ne zna se kome, poručio, odnosno priprijetio, bude li se izmještao nogometni stadion, da se „mogu očekivati i žuti prsluci“.

Novi kompleks sportske dvorane s osam različitih dvorana i namjena, što je idealna opcija prema stručnjacima, ili isti broj dvorana na više lokacija, zatim novi bazenski kompleks i novi nogometni stadion s minimalno četiri i pol tisuće sjedećih mjesta, najvažniji su projekti prema Strategiji razvoja sporta i sportske infrastrukture u Gradu Dubrovniku za razdoblje do 2028. godine. Strategija je predstavljena danas čelnicima Grada, malobrojnim vijećnicima i nekolicini sportskih djelatnika od kojih su neki i sami sudjelovali u izradi Strategije koju nosi tvrtka „Razvoj i inovacije u sport j.d.o.o“, te novinarima i nuli drugih zainteresiranih, osim Pera Vićana.

Strategiju, koja će se naći pred gradskim vijećnicima, predstavio je doc. dr. sc. Zrinko Čustonja, a na njoj su, uz njega, radili i doc. dr. sc. Dario Škegro, doc. dr. sc. Aleksandar Selmanović, doc. dr. sc. Dean Kontić, dipl. oec. Alen Bošković, mag. cin. Andrej Drobac, dr. sc. Miroslav Hrženjak i prof. dr. sc. Dragan Milanović.

Osim nabrojanih projekata Strategija donosi još i niz manjih infrastrukturnih projekata poput vanjskih igrališta, natkrivenih tenis terena, polivalentne staze, zatvorenog boćališta pa i karting staze, adaptacije veslačkog hangara, igrališta za odbojku na pijesku i još jednog nogometnog terena s atletskom stazom.

Prihvati li se ova Strategija razvoja sporta u sljedeće dvije godine Grad Dubrovnik trebao bi uložiti oko 39 milijuna kuna, što bi obuhvatilo početak projekta izgradnje kompleksa nove sportske dvorane , odnosno pripremu projekta dok bi izgradnja trebala početi 2021.godine te također pripremu dokumentacije za nogometni stadion. Od gotovih projekata do konca 2021. bili bi izgrađeni vanjski tereni za rekreaciju i sport u što su uključeni šetnica duga šest kilometara, dječja igrališta i vanjski prostori za vježbanje. Ambicioznim planom do konca 2021. Dubrovnik bi imao zatvorene teniske terene, trenažni nogometni stadion s atletskom stazom, terene za odbojku na pijesku te bi bio saniran hangar veslača Neptuna.

Najveća ulaganja prema Strategiji odnose se na razdoblje nakon toga, do 2025. Godine, kada bi se uložilo 224 milijuna kuna, a Dubrovnik bi u tom razdoblju dobio kompleks sportske dvorane i nogometni stadion, dok bi se izradila dokumentacija za posljednje razdoblje u kojem bi se, do konca 2028. Izgradio novi bazenski kompleks, zatvoreno boćalište i karting staza.

Ukupno ulaganje iznosilo bi dakle 400 milijuna kuna, a kako je, odgovarajući na pitanja poslije prezentacije, kazao doc. dr. sc. Zrinko Čustonja, održavanje dubrovačke sportske infrastrukture bi nakon toga, prema procjenama, iznosilo blizu 17 milijuna kuna godišnje. Godišnje održavanje postojećih sportskih objekata u Dubrovniku trenutno košta inače oko osam i pol milijuna kuna godišnje.

Strategija obuhvaća i analizu stanja broja i stručnosti trenera u dubrovačkom sportu, a stanje je kao i kod infrastrukture katastrofalno, 55 posto ih nema odgovarajuću stručnu spremu, a čak 13 posto apsolutno nikakvu kvalifikaciju za rad u sportu. Inače, zaposlena su tek 63 profesionalna trenera i 68 njih honorarno, a broj sportskih klubova je 81 uz 34 zastupljena sporta.

Grad Dubrovnik izdvaja inače oko 24 i pol milijuna kuna za sport, što je oko 6 i pol posto proračuna Grada Dubrovnika, od čega su skoro 16 milijuna kuna sredstva u javnim potrebama za sport, a 8,47 milijuna kuna troška održavanja sportskih objekata dok je cilj u 2028. izdvajati 43 milijuna kuna od čega 26 milijuna za javne potrebe u sportu i 17 milijuna za održavanje objekata. Grad Dubrovnika inače i trenutno spada među gradove koji u postotcima najviše izdvajaju za sport.

Kao najveća prepreka ovom ambicioznom projektu, odnosno strategiji zasad se vide neriješeni imovinsko pravni odnosi, no o tome će svakako što imati reći i gradski vijećnici iako ih je na ovom predstavljanju bilo manje od polovice.

Dvanaestero djelatnika Hidroelektrane Dubrovnik koji su se zatekli u prostorima HE kada je izbio požar u četvrtak, a nakon čega su poginula tri radnika, Mato Maškarić (35), Ivica Zvrko (47) i Davor Pozniak (33), imala su na raspolaganju samo tri izolacijska aparata s komprimiranim zrakom ili, kako bi to laički kazali, aparate s kisikom, potvrdili su to za Dubrovnikpress.hr iz HEP-a odgovarajući na 15 osnovnih pitanja o tragediji, koja je postavio Dubrovnikpress.hr portal. IZ HEP-a su također napomenuli kako uopće ne postoji zakonska obaveza da se u Hidroelektrani Dubrovnik nalaze takvi aparati.

Tako je rasvijetljen broj djelatnika koji su se nalazili u HE u trenutku izbijanja požara, a prvi podaci govorili su o devet djelatnika, dok je tek na konferenciji za novinare, u ponedjeljak, u policiji, iznesen podatak kako je bilo 12 djelatnika, a iz HEP-a su to potvrdili napisavši da se „u prostoru strojarnice u trenutku izbijanja požara nalazilo ukupno 12 radnika, od čega tri radnika u smjeni“.

Na pitanje kada je požar uopće izbio, jer dojavljeno jest oko 9 sati, ali po neslužbenim informacijama govori se kako je tinjalo i dva sata prije, te, ako je tako, zašto požar nije prije primijećen, iz HEP-a su odgovorili kako na pitanja o uzroku i okolnosti nastanka požara ne mogu odgovoriti, odnosno da to ne smiju komentirati zbog istrage DORH-a, a da će sve biti poznato po objavi rezultata istrage. To uključuje i odgovore na postavljena pitanja je li se u Hidroelektrani dogodila eksplozija ili nije, te tko je rukovodio smjenom u tom trenutku.
hedubrovnikulaz16012019Na pitanje kakav je i koji sustav vatrodojave (postoji li direktan spoj s vatrogascima ili Centrom 112 u samim tunelima i postrojenjima), iz HEP-a su za Dubrovnikpress.hr odgovorili:
„Svi vitalni sklopovi hidroelektrane pokriveni su sustavima za gašenje požara, koji se pokreću automatski ili ručno. Energetski kabelski tunel dodatno je zaštićen sustavom vatrodojave s termo-osjetljivim kabelom. Na ulazu i izlazu iz kabelskog tunela nalaze se i ručni javljači požara. Vatrodojavna centrala  s pripadajućom alarmnom sirenom kabelskog tunela je smještena u uklopnici gdje postoji 24-satno dežurstvo. S telefonske mreže elektrane dostupno je biranje svih fiksnih brojeva u Hrvatskoj.“

Nadalje na pitanje jesu li radnici imali certifikate za obučenost za gašenje požara i rukovanje sigurnosnom opremom, odgovor glasi:
„Radnici su prošli program osposobljavanja sukladno Pravilniku o programu i načinu osposobljavanja pučanstva za provedbu preventivnih mjera zaštite od požara, gašenje i spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom (NN 61/94). HEP Proizvodnja sve radnike redovito obučava vještinama i znanju iz područja zaštite od požara, upoznaje s Pravilnikom o zaštite od požara HEP Proizvodnje, planom evakuacije i spašavanja Pogona kao i s rukovanjem sa sredstvima, sustavima i opremom za gašenje požara.“


tunelheplatodvodni 10 01 2019 tekst

Odvodni tunel kojim su nastradali djelatnici pokušali pobjeći od dima i vatre

HEP-u je Dubrovnikpress.hr postavio i pitanja o zaštitnoj opremi, s obzirom da ni vatrogascima ni policiji nije bilo poznato ni koju su, ni jesu li radnici imali zaštitnu opremu, odnosno tek se nagađalo o tome. Na pitanja koja je obavezna zaštitna oprema i vodi li se evidencija tko je uzeo i kada iz HEP-a pišu:
„Sukladno zakonskim propisima i procjeni rizika za radna mjesta, zaštitna oprema radnika u elektrani sastoji se od: radnih odijela, zaštitne kacige, zaštitne obuće, zaštitne bunde, zaštitnog prsluka, zaštitnih radnih rukavica, zaštitnih naočala, antifona. O zaduživanju zaštitne opreme vodi se evidencija za svakog radnika pojedinačno.“

Odgovor na pitanje zašto nije bilo odmah poznato koju su zaštitnu opremu imali djelatnici, već su spašavatelji i vatrogasci to morali nagađati, iz HEP-a nisu dali.

Koji je protokol prijavljivanja incidenta i koji sustav se upotrebljava, posebice s obzirom na činjenicu da u tunelima nema mobilne mreže, bilo je sljedeće pitanje, a odgovor je polovičan, te glasi:
„Sustavi za gašenje požara i dojavu požara projektirani su sukladno zakonskim zahtjevima, redovno se ispituju sukladno propisima najmanje jednom godišnje od strane ustanove ovlaštene od MUP-a.“


odvodnitunel16012019

Izlaz iz odvodnog tunela

Što se tiče evakuacijskog plana, iz HEP-a su napisali kako uz Plan evakuacije i spašavanja HE Dubrovnik postoji i Operativni plan alarmiranja i gašenja požara u kojemu su točno opisane dužnosti i obaveze radnika te da se „za evakuaciju koriste propisani evakuacijski izlazi za ovakve i slične situacije“, no nisu naveli postoje li u HE Dubrovnik sigurnosne, odnosno izolirane sobe i gdje su izlazi za nuždu u ovakvim slučajevima.

Posljednje pitanje odnosilo se na vježbe, odnosno kada su i koliko puta izvedene vježbe evakuacije i druge vježbe koje su obavezne te kakav je obuhvat vježbi (sudjeluju li svi i koliko često), a iz HEP-a o tome su za Dubrovnikpress.hr odgovorili:
„Vježbe evakuacije i spašavanja redovito se i planski provode sukladno zakonskim propisima, a sastavni dio vježbi je i početno gašenje požara te se o svemu vodi evidencija. U vježbama sudjeluju svi radnici koji su trenutno na radnom mjestu u prostorijama hidroelektrane.“

Ponedjeljak, 14 Siječanj 2019 21:57

Zavjet šutnje: HE Dubrovnik novi Kornati

Koliko se djelatnika nalazilo u smjeni i općenito u prostorima same Hidroelektrane Dubrovnik u trenutku kada je izbio požar? Kada je požar uopće izbio, dojavljeno je oko devet sati, no prema neslužbenim podacima tinjalo je već oko sedam sati, ako je to istina, zašto požar nije prije primijećen? Je li se dogodila eksplozija ili nije?

Koliko je aparata s kisikom bilo dostupno ugroženim radnicima? Koliki je propisani broj aparata s kisikom? Postoje li sigurnosne sobe i gdje su izlazi za nuždu u ovakvim i sličnim slučajevima? Vodi li se evidencija tko je od djelatnika uzeo i kakvu vrstu zaštitne opreme i kada? Zašto to nije bilo odmah poznato već su spašavatelji i vatrogasci to morali nagađati?

Tko je upravljao smjenom u Hidroelektrani u trenutku kada je dojavljeno o požaru? Kada su i koliko puta izvedene vježbe evakuacije i druge vježbe koje su obavezne?

MALO TOGA „LJUDSKOG“ JE VIĐENO OD VRHA HEP-A

Niz je to pitanja, a moglo bi ih se nabrojati još, a na koja je javnost trebala dobiti odgovore od čelništva Hidroelektrane Dubrovnik i HEP-a. Barem one koji im u ovom trenutku mogu i moraju biti poznati. Ali nije, jer su HEP-ovi direktori i ini pobjegli od novinara, odnosno eskivirali konferenciju za medije koja se u ponedjeljak ujutro, dan nakon završetka potrage za nestalim radnicima, održala u prostorijama Policijske uprave dubrovačko – neretvanske. „Pressicu“ su izbjegli pravdajući se da idu na ispraćaj, odnosno sprovod Matu Maškariću, jednom od tri poginula, a čije je tijelo prvo nađeno u odvodnom tunelu hidroelektrane u četvrtak poslijepodne. „Pressica“ je inače bila ujutro, sa ispraćaja su mogli stići, novinari bi ih i pričekali, a sprovod je bio poslijepodne.
zavjetsutnje 14012019 4Zapravo HEP-ovi čelnici svo ovo vrijeme ponašali su se kao da se to njih ne tiče, nekakvo šprc brc, birokratsko i suhoparno priopćenje u kojem su izrazili sućut obitelji poginulih i manje - više to je to, uz izjave koje su dali nakon dolaska u Hidroelektranu Dubrovnik, onako usput, bez neke službeno sazvane konferencije za medije na kojoj bi detaljno odgovarali na pitanja koja su im trebala biti postavljena, pitanja na koja javnost ima pravo znati odgovore i čuti ih iz njihovih usta, a ne da se nagađa koliko je djelatnika radilo, koliko je bilo aparata za kisik, koji je protokol u ovakvom slučaju itd. Malo smo toga istinski i iskreno „ljudskog“ od vrha HEP-a doživjeli prethodnih dana, a nedolazak na konferenciju za novinare pod opravdanjem odlaska na sprovod koji je bio u sasvim drugo vrijeme je… Postoji li uopće riječ za to.

DA NAM IVO NIJE REKAO DA ODVODNI TUNEL NE SLUŽI ZA EVEKUCIJU NE BI ETO ZNALI

Ivo Miletić, inače po zvanju diplomirani inženjer pomorskog prometa, HDZ-ov načelnik Općine Župa dubrovačka u dva mandata i kratko župan dubrovačko – neretvanski, danas direktor Hidroelektrane Dubrovnik pred mirovinu, ukazao se na HRT-u kako bi ustvrdio da odvodni kanal kojim su se radnici pokušali spasiti nije predviđen za evakuaciju.
tunelheplatodvodni 10 01 2019 tekst

Odvodni tunel

Ma ajde Ivo, eto to nitko nije znao prije nego što si nam ti rekao. Persirati te ne treba, jer nisi zaslužio svojim ponašanjem prethodnih dana. Nego Ivo, ako tunel nije predviđen za evakuaciju, bi li, molim te, ponudio odgovore na koji je način predviđena evakuacija, koliko je aparata s kisikom trebalo biti itd.

mileticivo 14012019

Direktor HE Dubrovnik Ivo MIletić

Ponudio je zasad Ivo šipak, kao što je novinarima i na konferenciji u policiji ponuđen šipak, tek je prepričano ono što je već sve znano i ispisano, a za što su najmanje krivi oni nazočni na konferenciji, jer odgovore, mada je žalosno da policija i vatrogasci pet dana moraju o nečem nagađati, trebali su dati oni kojih na konferenciji nije bilo, a nisu to samo HEP-ovci.


zavjetsutnje14012019 5

Županijski vatrogasni zapovjednik Stjepan Simović, načelnik PU DNŽ Ivan Pavličević i pročelnik HGSS-a Mario Begić

U normalnoj državi u izvanrednoj situaciji poput ove, pred medije bi izašli i oni koji vrše istragu, bili bi tu DORH-ovci, dali odgovore koje smiju u ovom trenutku dati. A mogu dati puno odgovora, jer groteskno bi zvučalo da npr. odgovor kad je zadnji put rađena vježba u HE Dubrovnik ili neki drugi sličan tom, može ugroziti istragu.

No, u Hrvatskoj je sve tajna, u Hrvatskoj javnost nema pravo pitati, u Hrvatskoj ginu ljudi, proglasi se Dan žalosti, a slučajevi se rastežu i rastežu i rastežu dok ne padnu gotovo u zaborav, a istina se rijetko kad dozna, ne znamo još ni onu o Kornatima.

NE ZNA SE TKO ĆE BITI BRŽI, INSPEKCIJA RADA ILI DORH

A sve što se događa oko Hidroelektrane Dubrovnik podsjeća baš na Kornate, zavjet šutnje koji trenutno vlada potvrđen je i na konferenciji za novinare u policiji, jer oni koji su bili pred novinarima nisu ti koji su mogli dati pojedine odgovore, a nisu kao stručnjaci željeli dati ni svoje mišljenje, primjerice koliko je aparata s kisikom trebalo biti dostupno, već su poručili da eto postoji Inspekcija rada i DORH. Inače se ne zna tko je u ovoj državi efikasniji, inspekcije, osim kad se iživljavaju na malim trgovcima s fiskalnim računima, ili DORH, osim kad se iživljava na bolesnom čovjeku koji je uzgojio par stabljika konoplje da mu olakša muke.
zavjetsutnje14012019 1O brzini institucija najbolje je uzeti primjer koji je Dubrovčanima još uvijek dobro u sjećanju, čak godinu i pol dana trebalo je da se oslobodi zapovjednik broda Lučke kapetanije „Danče“ od krivnje za nesreću koja se dogodila u Koločepskom kanalu. Godinu i pol dana trajala je agonija jednog čovjeka u situaciji u kojoj je svima, osim institucijama, sve bilo jasno od početka.

Koliko će tek trebati da institucije odrade svoj posao u slučaju HE Dubrovnik u kojem pak ništa nije jasno? Kako ono vole u DORH-u napisati, „opravdano se sumnja“, tako sukladno dosadašnjem tijeku događaja jednako tako „postoji opravdana sumnja“ da će ikada i biti u potpunosti jasno što se dogodilo u HE Dubrovnik i zbog čega su izgubljena tri života, odnosno da će se dogoditi obratan slučaj od zapovjednika „Danača“, pa da će sve na koncu uroditi kakvom optužnicom protiv onih koji su možebitno zanemarili sigurnosne protokole. Kako je krenulo „opravdana sumnja“ je itekako opravdana, daj Bože da ne bude tako, mada će to biti mala satisfakcija obiteljima stradalih. Dobro će biti ako im HEP i država još ne budu tražili novce usude li se tražiti odštetu, ako ne vjerujete da je i to moguće, pitajte Franu Lučića.

Predsjednik HDZ-a Dubrovačko – neretvanske županije Branko bačić, župan dubrovačo – neretvanski Nikola Dobroslavić i gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković održali su danas konferenciju za medije na kojoj su govorili o prošloj godini i projektima u ovoj godini, a između ostalog odgovorili su i na pitanje o oporbi, odnosno dali vlastita mišljenja o djelovanju oporbe koja je u kako u Županijskoj skupštini, tako i u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika slabašna.

Župan je prvo želio dati opću definiciju oporbe, ali na pitanje rade li ti ljudi u oprbi uopće išta, dapače, s obzirom na njihove aktivnostio postoji li uopće prava oporba vladajućem HDZ-u, Dobroslavić je kazao kako bi to trebalo pitati upravo oporbenjake.

- Mi imamo većinu koja nije prevelika u Županijskoj skupštini, trudimo se odraditi naš program i trudimo se da većina ostane stabilna kao što i jest, a sve ono što drugi tzrebaju raditi treba pitati njih. - kazao je Dobroslavić.

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković oporbu u Dubrovniku usporedio je pak s jednum humorističnim serijalom.
- Oporba je jasna u Gradu, imali su pressicu, to što izgledaju kao Muppet Show, e to je njihov problem. - kazao je Franković.

Predsjednik županijskog HDZ-a Branko Bačić istaknuo je da bi oporba na svim razinama „mogla biti i bolja”.

- Nije na nama da brinemo kako se ponašaju oporbne stranke, ali osobno mislim da je dobro da na svakoj razini postoji jaka oporba. -kazao je Branko Bačić.

Postavljeno je pitanje o odnosu s HNS-om, koji je s HDZ-om na nacionalnoj razini u koaliciji, te je istaknuto kako se predstavnik HNS-a na Muppet Showu, a misli se na konferenciju za novinare ispred rampe na Petki, nije pojavio.

Bačić je kazao kako suradnja na nacionalnoj razini ne utječe na lokalnu, odnosno da to nije povezano, i da su s HNS-om na lokalnim razinama u brojenim mjestima na suoprotnim pozicijama.

Frankoviću je pak postavljeno pitanje koliko je nacionalna koalicija sd HNS-om utjecala na odnos prema bivšem predsjedniku uprave Vodovoda Valentinu Dujmoviću koji danas sjedi u upravi Hrvatskih voda. Naime, Franković je sveojedobno isticao kako ima saznanja o nizu nepravilnosti u radu Vodovoda dok mu je na čelu bio Dujmović.

- Mi smo svoj posao odradili, ono što smo rekli da ćemo napraviti, učinili smo analizu i prijavili smo neopravilnosti na državnom odvjetništvu, a na njima je da posao odrade dalje. - kazao je Franković spomenuvši i kako se više medijski ne spominje slučaj Revelin u kojem je, naveo je Frankvić, Grad Dubrovnik oštećen.

- Sudski proces je trebao početi, međutim ističe godina dana niti se saziva niti tko što pita o tome. - kazao je Franković dodavši da su i „Lazareti posebna priča”.

Franković je također kritizirao sporost „uskočkih sudova” napomenuvši kako na to ne može utjecati.

Stranica 3 od 26

frendy250

fabrio banner 250 2019

italiana banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019