Osvrnuo bi se na lažne i nebulozne izjave vezano za Sanitat i sve ostalo što se veže za autobusere. Tu smo imali izjavu od jedne dubrovačke stranke, HNS – a, gdje su nas prozivali da im nismo htjeli dati pristup informacijama, a mogu reći odmah da jednostavno nisu znali postaviti niti pitanje, na koji način pitati. - kazao je danas na konferenciji za novinare direktor dubrovačkog Sanitata Tomislav Tabak na temu naplate i dugovanja za zaustavljanje autobusa na Pilama.

- Mi smo dobili upit na kojem nas HNS pita da im damo zaprimljene presude u korist Sanitata i Grada Dubrovnika. Znači, mi ne možemo zastupati Grad Dubrovnik nego samo Sanitat. Također, objasnio bi što znači uopće pristup informacijama... Ako je to problem što smo se mi pridržavali zakona i njegovih odredbi molim vas da nas oni drugi put upozore uopće na to pridržavanje zakona i zašto se mi uopće pridržavamo zakona, a mi nismo u službi dubrovačkog HNS – a. - rekao je Tabak.

- Znači oni su tražili od nas da mi stvorimo nekakav izvještaj koji mi trenutno nismo imali, točnije nemamo u tom formi u kojoj oni žele da ga stvorimo i da mi praktički jednog djelatnika ostavimo da radi u službu HNS – a. Naravno u službi niti jedne stranke niti jedan djelatnik Sanitata neće raditi bez nekakve naknade. - kazao je Tabak.

- Što se tiče sporova, ja bi napomenuo da je prethodna uprava Sanitata, znači prije 2017. godine, ukupno od 51 spora koji se sastoji od tužba prema autobuserima, s tim da tu imamo i dvije tužbe gdje autobuseri tuže nas, dobila ukupno nula sporova. Do 2018. znači nula sporova je dobiveno. Nakon toga, odnosno nakon što ja preuzimam Sanitat ukupno je dobijeno 20 sporova, a u postupku je još 31 te njih ne želim komentirati s obzirom da su još uvijek u postupku. - istaknuo je direktor Sanitata Dubrovnik Tomislav Tabak.

- Ukupna utužena glavnica je 10 milijuna i 66 tisuća kuna. Opet ću napomenuti, do 2018. godine nula kuna naplaćeno, nula kuna dobiveno. Nakon 2018. do 2020. ukupno Sanitat je uprihodio 5 milijuna i 144 tisuće kuna na račun glavnice, kamata i troškova. - zaključio je tabak.

- 2014. - 2016. Grad Dubrovnik je ukupno naplatio 15 milijuna i 535 tisuća kuna. 2017. - 2019. Grad Dubrovnik je upuno nplatio 50 milijuna kuna. Jasno kao dan 24 posto od ukupnog je naplatio Andro Vlahušić, 76 posto Mato Franković. Toliko o tome koliko je tko uspješan u poslu koji radi. - dodao je grdonačelnik Mato Franković.

Odvjetnica Danijela Badurina koja vodi postupke u ovom slučaju pojasnila je tšo je s naplatom dugovanja Atlasa i Gulliver Travela.

- U konkretnom slučaju dva dužnika, Gulliver Travela i Atlasa d.d. imamo specifičnost u pogledu naplate i vođenja postupka u tom smislu što su oni podvrgnuti posebnom pravnom režimu, a taj pravni režim definiran je Agrokorovom nagodbom. To vam konkretno znači da se namirenje ne odvija nekom standardnom procedurom nego procedurom koja je propisana lex Agrokorom. - rekla je.

- Što to konkretno znači za Gulliver što za Atlas. Atlas je proglašen u sklopu postupka izvanredne uprave tzv. neodrživim ili insolventnim društvom. Znači da namirenje kako Sanitat, tako i drugih vjerovnika, se neće izvršavati u novcu već u vrijednosnim instrumentima tzv. zamjenjivim obveznicama i depozitarnim potvrdama. U slučaju Atlasa još nemamo niti jednu pravomoćnu presudu. - kazala je Badurina.
badurina06032020
- Što se tiče Gullivera proglašen je solventnim društvom što znači za nas da će namirenje vjerovnika izvršavati u novcu, međutim pod izmjenjenim uvjetima kako su oni propisani odredbama nagodbe. To u konkretnom slučaju znači, počev od godine dana, od 1. travnja 2019. godine kao datuma početka provedbe nagodbe, plaćanje cjelokupne glavnice u četiri obroka i zatezne kamate po stopi od pet posto kako je propisano nagodbom. A mi smo u odnosu na Gulliver Travel prošle godine u srpnju zaprimili već pravomoćne dvije presude u našu korist. Te pravomoćne presude predat ćemo 2. travnja 2020. godine na naplatu Trgovačkom sudu u Zagrebu. To je isto iznimka od standardne procedure, inače se to nosi na FINA – u. - rekla je odvjetnica Danijela Badurina.

Budućim sustavom naplate na Pilama više nema naplate direktno na licu mjesta. Vi morate platiti unaprijed. Dakle, ne postoji čak niti mogućnost da budete dužni za parking. Ja se nadam da će taj sustav kamera i svega ostalog što je važno za provedbu svega ovoga biti postavljen, negdje sredinom travnja. - kazao je danas gradonačelnik Mato Franković na konferenciji za novinare s temom naplate i dugovanja za zaustavljanje autobusa na Pilama.

- Kad prođete Ilijinu glavicu ako niste kupili ili nemate neki razlog za prolazak automatski vas se tereti deset tisuća kuna plus dvije tisuće kuna odgovornoj osobi. Ali ne tereti se agencija nego vlasnik autobusa. Prije su se teretile agencije, sada teretimo vlasnika autobusa koji će, naravno, prilikom registracije morati imati izmirene račune. - rekao je gradonačelnik.

- Bit će sustav puno uspješniji, a ono što je najvažnije je činjenica da ćemo mi konačno znati kojim danom nam dolazi koliko autobusa, znat ćemo kako rasporedit, znat ćemo kako upravit cijelim sustavom Pila. Uveli smo i priču vinjeta, različitih tipova vinjeta, koje će biti online, dakle virtualne sve i koje će omogućavati onda i hotelima da im gosti normalno dolaze, a da ih se ne kazni prolaze Ilijinu glavicu, i Žičari i svim ostalim gospodarskim subjektima koji posluju na području oko povijesne jezgre, a koji ne dolaze direktno na Pile nego idu na neku drugu lokaciju. Dakle omogućili smo online da se takvi upišu, zabilježe i da ih se onda ne kazni. - kazao je Franković.

Gradonačelnik je potvrdio i ono što je bilo očito već samom najavom izgradnje parkinga na Pobrežju sa 600 mjesta.

- Sustav javnog prometa je vrlo važan radi smanjenja prometa oko Grada Dubrovnika i činjenica je da ćemo se mi sve više i više oslanjati upravo na javni gradski prijevoz Libertasa. Vrlo skora budućnost nam donosi sljedeće... Da ćemo mi nakon izgradnje park n' ride sustava na Pobrežju u potpunosti zabraniti dolazak turističkim autobusima na Pile. Oni će dolaziti u budućnosti na Pobrežje, gore će se parkirati, ti gosti će biti obvezni ukrcat se u javni gradski prijevoz koji će ih dovesti na Pile i na takav način ćemo smanjiti broj dolazaka autobusa na Pile. Na Pilama će biti zona isključivo i jedino za javni gradski prijevoz. - zaključio je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Vadili su se i rastezali metri i mjerili centimetri prošlu setemanu na gradilištu u Ulici kardinala Stepinca. No, nećemo ovdje nastavljati sagu jesu li i, ako jesu, koliko su investitori Roko Tolić, Iris Valentić i Srećko Žunec ušli u trup ceste zbog čega su svo troje, poglavito Tolić kao najeksponiranija osoba među njima, izbili u prvi plan kada građani upiru prstom dok govore da je prostor na obroncima iznad Uvale Lapad devastiran.

Ipak, Tolić, Žunec i Valentić koji grade kuću s tri stana, nisu jedini investitori na gradilištu koje izgleda kao jedna cjelina, iako to nije.

izgradnjauvala0103 1Napomena: Oznake su informativna grafika, nisu službeno geodetsko mjerenje

Uz njih, na parceli do, kuću gradi i nogometaš Emir Spahić, a iznad kuće koja je pri kraju, sav iskop, koji je trenutno najružniji dio gradilišta, pripada istoj parceli.

Kako Dubrovnikpress.hr neslužbeno doznaje, Spahić je namjeravao tu izgraditi još jednu kuću, ali je zasad odustao zbog problema s prilaznim putom koji prolazi ispod same tvrđave na Babinome kuku.

A problem s prilaznim putom nastao je u sporu obitelji Sršen s vlasnikom dijela zemljišta Lovrom Banovićem. Inače, investitori su Nikola i Ivan Sršen, sinovi nekadašnje gradske vijećnice s liste Pera Vićana Marine Sršen. I dok je Spahićev iskop ružan samom činjenicom jer je iskop, upravo kuća koju grade Sršeni iznad Tolića, Žuneca i Valentić, najviše strši u prostoru.

Marko Potrebica vođa je radikalnijeg dijela HDZ – a u Dubrovniku. Ono što je i prije bilo jasno, sad je i potvrđeno. Naime, Potrebica je potvrdio kako je prikupljao potpise članstva za kandidaturu Ivana Penave za zamjenika predsjednika stranke, „svog prijatelja”, kako je rekao, a koji je u timu s Mirom Kovačem kao kandidatom za predsjednika i Davorom Ivom Stierom kao kandidatom za potpredsjednika.

Piše: Davor Mladošić

Podrška Penavi jasna je i podrška desnom krilu HDZ – a, a kada netko podržava tu opciju onda ne podržava aktualnog premijera i predsjednika HDZ – a Andreja Plenkovića, ma koliko god Potrebica pokušavao ublažiti svoju podršku radikalnom HDZ - u izjavama kako eto podržava i Branka Bačića za mjesto potpredsjednika. Bačić je inače u Plenkovićevom timu.

Pa ili je Potrebica politički zbunjen ili pokušava zavrnuti osigurač u slučaju poraza Kovačeve opcije.

A u slučaju, sasvim izvjesnog, poraza tima Mira Kovača, Potrebici neće biti lako, pa je njegova otvorena podrška HDZ – ovoj desnici i na neki način hrabar čin, mada je teško za očekivati da će u dubrovačkom HDZ – u biti nekih razračunavanja nakon unutarstranačkih izbora. No, da bi u konačnici u nekoj budućnosti ovo moglo utjecati na političku karijeru aktualnog predsjednika Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, pa moglo bi.

Naime, otvorena podrška desnom krilu u potpunosti je suprotna stavu većine HDZ – ovaca, povrh svega gradonačelnika Mata Frankovića, pa i župana Nikole Dobroslavića te naravno, makar izjavio da ga podržava, i aktualnog predsjednika županijskog HDZ – a Branka Bačića.

Franković, kao stranački šef Marka Potrebice, ujedno je i njegova politička suprotnost unutar stranke. Upravo Franković nedavno je nedvosmisleno izjavio kako je „HDZ stranka desnog centra i to treba i ostati”.

„Desnije od toga ne treba ići, to bi bio krivi put”, poručio je Franković, a njegov prvi suradnik Marko Potrebica, možda nije dobro čuo.

No, Potrebica ima apsolutno pravo zastupati svoje stavove, to je učinio i za to mu se treba skinuti kapa, učinio je to za razliku od pojedinih HDZ - ovaca koji su i radikalniji od njega, ali šute k'o kurve, a neki su čak, čuvajući stražnjicu i veliki zagovornici ostanka Andreja Plenkovića.

Kako će stavovi koje je odlučio podržati utjecati na odnose s gradonačelnikom Frankovićem znat će se zapravo tek na idućim lokalnim izborima. Dotad će biti i vremena da se neke stvari izglade, ipak je riječ o HDZ – u, ne treba to zaboraviti, znaju u toj stranci sve pomesti pod tepih kada trebaju pomesti za uspjeh na izborima.

Sastao se jučer zbog korona virusa Stožer (nepostojeće) Civilne zaštite Dubrovačko – neretvanske županije, pa je nakon sastanka tog stožera koji bi nas spasio u slučaju ne daj Bože čega, ravnatelj županijskog Zavoda za javno zdravstvo Mato Lakić izjavio kako je „vrlo važna i uloga medija koji trebaju smiriti situaciju i davati prave informacije”.

I ima Lakić pravo, samo kad on to tako reče, para kao da su mediji krivi za pomahnitali narod radi korona virusa, a ne upravo razni stožeri i nezreli postupci političara, jer ne zatvaraju bolnice za posjete mediji, ne čini pizdarije po granicama mediji, niti novinari zagovaraju zatvaranje granica, ne otvaraju karantene mediji i od toga čine monade, ne otkazuju službena putovanja mediji, ne sazivaju izvanredne sjednice mediji itd. Mediji samo prenose što oni, koji bi trebali „stati na loptu” rade, a upravo oni, umjesto da smire situaciju, svojim, svim ovim navedenim postupcima čine paniku.

Evo, prvi spomenuti Mato Lakić, jučer govori kako mediji trebaju smiriti situaciju, a prekjučer njegov Zavod objavljuje specijalne upute kako se zaštiti od korona virusa i putem Županije moli sve medije za objavu.

Ovaj primjer samo je jedan od blažih kako se upravo službenim objavama, koje zapravo i nemaju puno smisla dižu bespotrebne tenzije. Svi mediji su u ovom slučaju npr. objavili „pravu informaciju” pa se tako u letku Zavoda za javno zdravstvo među preventivnim mjerama nalazi i nošenje maski. To što stručnjaci napominju da je nošenje maski kao zaštita od korona virusa gotovo pa besmisleno, u Zavodu za javno zdravstvo, gdje bi također trebali biti stručni, izgleda nikoga ne brine.

Upravo takve stvari dižu paniku, jer kod prosječnog konzumenta medijskog sadržaja službeni letak ZZJZ – a u kojem se poziva na nošenje maski, pa još kad se u letku posebno naglasi kako cjepivo ne postoji, priziva scene iz kakvog apokaliptičnog filma o zombijima. Naravno da će ljudi onda navaliti na maske u apotekama i brašno u butigama. Pa stiže apokalipsa, zar ne, tako barem govori službeni letak ZZJZ – a, odnosno takav osjećaj taj letak izaziva.

Dakle, pozivanje ZZJZ – a na nošenje maski osim što nije medicinski opravdano, još je gori PR – ovski potez, osim ako se ne želi dizati bespotrebna panika, a valjda ne želi.

U letku se također npr. navodi i kako su djeca jako ugrožena skupina, no to što to ne odgovara istini, tvorcu službenog letka očito nije nimalo važno. I opet treba napomenuti – službenog letka ZZJZ – a koji su prenijeli svi mediji na zahtjev ili zamolbu, kako god hoćete, ZZJZ – a i jedinica lokalne samouprave, ministarstva itd.

Dakle, mediji su prenijeli „prave informacije” koje to zapravo nisu, ali jesu službene kao i ostalo što se navodi na letku, kao npr. pranje ruku, izbjegavanje kontakta s oboljelima i sl. Letak je zapravo bio potpuno bespotreban, učinio je kontraefekt, onima koji zdravorazumski ne mogu shvatiti i sami neke stvari, onima koji ruke inače ne peru, nikakav letak ne može pomoći, od njih je i Bog davno digao ruke, a kod drugih je samo donio osjećaj snažne nelagode ili čak panike.Tko ga pročita nekako mu nagonski dođe otrčati po brašno i kvas.

No, tako je to kad se PR – ovci zapošljavaju da bi se uhljebili, a ne da bi radili i uopće znali što rade.

A što se tiče pravih informacija. Prava informacija je da je veća mogućnost da vas pregazi autobus Libertasa nego da umrete zbog korona virusa. Prava informacija je da bi nas korona virus mogao ugroziti više ekonomski nego zdravstveno, jedino i samo zahvaljujući nesnalaženju političara i raznih stožera koje ništa ne smije iznenaditi, a sve ih iznenađuje, pa i panika koju su sami digli. Nastave li tako, tek onda bit će navale na brašno i kvas, jer za drugo osim kruha i vode nećete imati.

Tanje će se kakit ovoga ljeta nastavi li se širenje korona virusa, mogli bi opet jednog dana kruzere dočekivat' s limenom glazbom. Prvo krenu trubači, ne s Dragačeva, nego sa Straduna, Gradska glazba mogla bi, recimo, prilagodit' aranžman za S.A.R.S. - ov hit „Buđav lebac”, pa onda, nakon trubača, prije nego li dubrovački konobari zapjevaju „čik pogodi što imam za večeru...” - bubnu jednom činile. Kuhari se sotto voce uključuju: „... buđav lebaaac, buđav lebaaac”. Sobarice zajauču: „...ajme mene joj, ajme mene joj”. Finiš daju prodavačice izleta kada složno zacvile: „... buđav lebaaac, buđav lebaaaac.”

Kako stvari stoje, mnogi bi mogli stavit „zube na policu” ne promijeni li se štogod, a najgore od svega - opet bi najviše fasovali oni koji najmanje imaju; radnici, tj. konobari, kuhari, osoblje u hotelima i ini zaposleni u turizmu. Oni koji su ih zapošljavali dobro su se podebljali svih ovih godina, ti mogu izdržat' i nuklearnu katastrofu, k'o skarambeži - oni, uhljebi i povlašteni penzioneri, prvi su dobro potkoženi, a za ove druge se vazda nađe, pa i kad se nema.

A imati se neće rikne li turizam u državi čije gospodarstvo o turizmu ovisi, a turizam jest na dobrom putu da izdahne. Predratna nezaposlenost tada bi mogla biti pi... dim prema jadu u Gradu koji bi nas očekivao.

Crne su to slutnje, na sreću samo slutnje, na nesreću zasad itekako realne.

Bahati faraon nije ozbiljno shvatio kad je Jahve vode Nila pretvorio u krv, pa ni kad mu je poslao najezde žaba, komaraca, obada i skakavaca, kugu i kožne bolesti, oluju i tamu. Kad je Jahve udario na Egipat pomorom prvorođenčadi uključujući i njegovog sina, faraon je shvatio konačno poruku.

Bahati hrvatski faraoni nikako da išta shvate, zbog vlastitih provizija pretvarajući tvornice i gospodarske objekte u „kapacitete”, bez dovoljno kapaciteta u glavama, osim za korupciju koja je satrala gospodarstvo i istjerala svakog poštenog investitora, dovodeći nam muljatore i probisvijete, osudili su nas na turizam.

A ni mi „podanici” nismo ništa bolji od njih, tih hrvatskih faraona, jer presudu smo prihvatili bez žalbe, jer ili su nam tvornice smrdile ili su prdile, jer ili smo izlazili na ulice dočekujući udarače lopte ili nismo izlazili nikako.

Dobro bi došao jedan „reset”, ali ne da se odreknemo turizma, jer nije problem u gužvama na Stradunu, već je problem što osim gužvi nemamo ništa drugo, nisu problem kruzeri u Gružu, već je problem što kruzere ne gradimo, nije problem užeglo ulje u Gradu, prikupit će se, nego je problem što se zatvorio „Radeljević”, nije problem što nemamo plan upravljanja, već je problem što nemamo plan stvaranja... Dobro bi došao „reset” države koja podsjeća na iznajmljivača apartmana koji je napustio posao za koji se školovao, kako bi ono što mu je trebala biti dodatna zarada pretvorio u jedini posao.

Pa nije valjda da nam za to uistinu treba korona virus?!

Nedjelja, 23 Veljača 2020 11:14

Marin Krstulović: Sastajemo se kao partizani

Marin Krstulović predsjednik je Gradskog kotara Grad. Krstulović je s grupacijom Dajmo ruke, usko vezanom uz „srđevce”, odnio uvjerljivu pobjedu na posljednjim izborima za gradske kotare i mjesne odbore, a posebno je zapažen bio posljednji skup građana koji je taj GK Grad organizirao nedavno.

O tome i što očekuje od gradske uprave Marin Krstulović govori u intervjuu za Dubrovnikpress.hr

marinkrstulovicrazgovor21022020 2

Iznenadili ste me kad sam pitao gdje ćemo se naći, hoćemo li u prostoru Kotara, a kada ste rekli da Gradski kotar Grad nema svoje prostore. Gdje se nalazite, sastajte, kao ilegalci '43. godine, pokret otpora?
marinkrstulovicrazgovor21022020 1- Kao partizani. Ja pošaljem poruku i mi se nađemo na nekom mjestu. Službeno ono što imamo jesu prostori tajništva koji se nalaze na Pilama, tamo stoji tajnik koji je zajednički za Pile, Grad i Ploče, to je Ivuša Brajević. Tako prostora Gradskog kotara Grad nema jer je Grad, koji je bio suvlasnik prostora na Širokoj ulici dao taj prostor da se otvore apartmani.

Jeste li tražili od Grada da vam daju novi prostor?
- Svake godine u prijedlozima za proračun mi tražimo prostore Kotara Grad. Ujedno ti prostori za kotar nisu bitni kao takvi već smatramo da bi se ti prostori kotara mogli iskoristiti kao prostori zajednice u kojima bi djeca mogla igrati neke društvene igre ili starci doći pročitati novine ili pogledati televiziju. U Gradu, osim Kluba pomoraca, ne postoji javni prostor za zajednicu.

Blaga djela? Jeste li se njima obraćali. Oni barem imaju prostora, a i Grad bi ih trebao kontrolirati, pokušati s njima naći rješenje.
- To bi Grad trebao pokušati, a to što je Grad zasad u Kotaru pokušao, nije uspio ništa. Grad nam je ponudio da koristimo prostore DURA – e, ali pošto smo mi jedinica mjesne samouprave s područja Kotara Grad, ono što smatramo minimumom je da i prostor bude u tom kotaru, namijenjen toj zajednici.

Smatrate li se političarom?
- Ne smatram se političarom. Smatram se čovjekom koji čita gradske odluke i pokušava ukazati na ono što je loše i dati nekakav prijedlog da se one poboljšaju. Političarom se ne smatram jer se ne nalzim na poziciji da mogu donijet tu odluku. Ali, da li djelujem u nekakvim političkim procesima, sigurno djelujem, ali djelujem isto tako kao što bi svaki građanin ovoga grada trebao djelovati.

BUKA JE KOMUNALNI PROBLEM, ALI NEKOME SMETA BILO KAKAV DOGAĐAJ, NEKOME SMETAJU DJECA...

Građani su djelovali nedavno kada je održan skup građana GK Grad. Govorilo se o realnim problemima, ali čini mi se da se u pojedinim stvarima i pretjeralo s kuknjavom, npr. kad nekome smeta što turisti vuku kufere na rotama.
- Sigurno da nije isto turist koji vuče kufer i puštanje muzike u dva ujutro. Nekome smeta bilo kakav događaj, nekome smetaju djeca, ali je činjenica da se mi protiv buke još nismo krenuli boriti. Buka je prije svega komunalni problem kojeg treba rješavati komunalno redarstvo i treba iznaći način kako je rješavati. Građani su rekli jasno da je to problem broj jedan.

marinkrstulovicrazgovor21022020 3

Da, kao najveću smetnju normalnom životu u Gradu stanari su upravo naveli buku. Koji je vaš prijedlog?
- Ono za što se mi borimo jest čisto poštivanje nekakvih zakonskih odluka. Svi mi živimo od turizma i živimo pored kafića i nitko nikad nije zazvao policiju a da nije pričekao barem pola ure nakon dozvoljenog vremena puštanja glazbe. Gradu je poslana karta buke, vidi se gdje su te pozicije. Naš prijedlog je bio sljedeći: postaviti tri mjerača buke na pozicijama gdje znamo da se najčešće krši red i mir i komunalna odluka Grada Dubrovnika i te mjerače direktno povezati s komunalnim redarstvom koje onda može reagirati.

Cijene u butigama... Smatrate li da Grad Dubrovnik uistinu može na njih utjecati?
- Može se u onim situacijama kada grad daje u najam prostor. Mi znamo da su određene butige, kao što je bio Konzum, imale subvencionirane cijene najma. U tom slučaju najmanje što se očekuje jest da te butige uzvrate uslugu. Za tridesetak tisuća kuna, koliko Konzum tamo plaća najam, ja mislim da je najmanje što je mogao dati nekakvu karticu s popustom u ljetnim mjesecima. To bi bio izraz neke dobre volje i mogućnost pregovaranja, a ono što mene smeta jest da mi nikad u to pregovaranje nismo ušli.
marinkrstulovicrazgovor21022020 5Naravno Konzum može odlučiti da se to njima ne isplati i ništa ne dati, ali onda Grad treba dignuti cijenu najma i kroz tu zaradu od cijene najma na neki drugi način uložiti novac u stanare Grada. Ono što smatram greškom jest to da u gradskoj upravi gledaju na sve stvari potpuno isto. Mi ne možemo očekivati da će cijene u butigama biti manje ako smo donijeli novu odluku po kojoj se naplaćuje tisuću i pol kuna ulazak kamiona u staru gradsku jezgru, ali u isto vrijeme nekakav pametan menadžment će reć': „OK, ti koji donosiš za butigu nećeš imat cijenu tisuću i pol kuna, ali cijena u butizi ne smije biti tolika kolika jest.”

GRAD NE SMIJE SLUŽITI KAO MJESTO GDJE ĆEMO STAVLJATI LJUDE KOJI SU SE NAŠLI U PROBLEMU

Spominjala se i depopulacija, predlaže se da Grad otkupljuje stanove i naseljava mlade obitelji.
- Po Ustavu Republika Hrvatska je socijalna država i svi mi koji plaćamo porez i prirez očekujemo da se Grad ne ponaša kao netko kome je na prvom mjestu novac nego dobrobit stanovnika. Ono što smo mi predlagali i što je izglasano za vrijeme Andra Vlahušića, rebalans je proračuna u koji je ušla odluka koja propisuje osnivanje fonda za otkup stanova. Od '91. otkako ima pravo prvokupa Grad Dubrovnik nije otkupio niti jedan stan koji bi mogao dati u najam mladim obiteljima. To je početak borbe s problemom. Prvi korak je priznavanje problema i da ga želimo riješiti. Nakon toga moramo naći način za to, a prijedlog Kotara Grad bio je osnivanje fonda u kojem bi sudjelovali Blaga djela, grad i DPDS, znači od novca koji se prima od DPDS – a.
marinkrstulovicrazgovor21022020 7Mislim da je jedna vrlo dobra primjer onaj Biskupije koja je obnovila zgradu i dala je mladim obiteljima. U isto vrijeme problemom zaštićenih najmoprimaca se ne bavimo iako je država to prebacila na gradove te će nerješavanje dovesti do nove značajne depopulacije te napraviti beskućnike od nekih naših sugrađana.

Mladim obiteljima slabijeg imovnog stanja? Naime, upravo na zboru građana od pojedinaca se mogla se čak čuti zamjerka kako je Grad dao stan na korištenje socijalno ugroženim ljudima, a da to ne bi trebalo biti tako.
- U ovom slučaju Biskupije ne radi se o obiteljima slabijeg imovnog stanja, ali problem Grada Dubrovnika je što je zakonski vezan, postoji lista i Grad daje stanove socijalnim slučajevima. Listu treba promijeniti, rangiranje kako se dobivaju bodovi. Znači socijalni slučajevi kao takvi moraju imati rješenje, ali Grad, povijesna jezgra, ne smije služiti kao mjesto gdje ćemo stavljat ljude koji su se našli u problemu. Nekakav plan i program za ciljane skupine se mora napraviti. Ako govorimo da imamo problem doktora pa smo u Mokošici bili u stanju dati stan pedijatru, najmanje što mogu očekivati je jedan stan pedijatru u Gradu. Grad ima masu deficitarnih zanimanja, za takve ljude koji će koristiti ovome Gradu i donijet mu dodatnu vrijednost, ja mislim da smo dužni iznaći način, pogotovo što postoje stanovi u vlasništvu Grada koji nisu obnovljeni pa čak ni osigurani iako sva druga imovina Grada Dubrovnika jest.

Ambulanta u Gradu... Postoji ambulanta na Pločama. Mora li sve biti „ispod nosa”?
- Pa ne mora. Ono što je bio naš prijedlog preko Kotara nije bila ambulanta u klasičnom smislu riječi, jer i nema zakonske osnove za napraviti je, ali ono za što zakonske osnove ima jest da se u prostorima gdje je napravljena ambulanta za turiste stavi stacionar hitne pomoći. Time rješavamo dvije muhe jednim udarcem, svaki turist koji ima neki hitni problem može ga tu riješiti, svaki građanin koji se našao u situaciji koja zahtjeva hitnu pomoć može je dobiti. Treća stvar koju rješavamo time jest da za vrijeme ljetnih mjeseci kada imamo određen događaje koji zakonski zahtijevaju da tu bude tim hitne pomoći, automatski rješavamo i to. Svi oni kojima treba hitna pomoć imali bi dakle mjesto gdje će doć', a zdravi mogu u ambulantu na Ploče.

NIJE PROBLEM ŠTO JE KREVET 1500 KUNA, NEGO JE PROBLEM ŠTO JE TO TAKO SAMO NEKIMA

Meni se čini da je od ambulante puno veći problem neprohodnost Grada, još uvijek je zatrpan stolovima. Žalosno je da Grad utvrđuje „pješačke koridore”, umjesto da je obratno. Jeste li zadovoljni nedavnim smanjenjem broja stolova?
- Nije isto je li na Placi ima 20 posto više stolova koji možda mogu predstavljat nebitan detalj ili ima 20 posto više stolova u ulici širine dva i pol metra. Naš prijedlog je bio da se traži suglasnost vlasnika čestice za postavljanje stolova, jer mi imamo sad situaciju da netko dobije stolove ispred nečijeg ulaza iako mu se ugostiteljski objekt nalazi deset ili dvadeset metara dalje. Smiješno je uopće da smo došli u takvu poziciju da se utvrđuju pješački koridori”. To je sve posljedica nebrige prostora. Odluka gradske uprave zamrzava stanje na pet godina. Gradonačelnik će kazati da to nije tako i da ako Plan upravljanja utvrdi drukčije, da će tako i biti kako Plan nalaže, ali trenutni pravilnik kao ni stanje u prostoru nije dobro.

marinkrstulovicrazgovor21022020 4

Na skupu građana gradonačelnik je prilično nerealno kazao kako je za zabranu afitavanja u Gradu svima onima koji u Gradu i ne žive. Je li to provedivo?
- Tu postoji više rukavaca priče. Mi smo upozoravali da vršenje usluga u domaćinstvu ne odgovara stvarnoj situaciji. Ne može netko držati hostel pod izlikom da ima tu domaćinstvo. Imamo jednu zanimljivu priču gdje se pojavljuje više lažno prijavljenih ljudi u Gradu nego u Imotskom lažnih glasača, to je naravno direktno vezano uz iznajmljivanje u domaćinstvu. Da bi dobili dozvolu za iznajmljivanje u domaćinstvu morate biti prijavljeni i živjeti na toj adresi što ovdje nije slučaj.

Ali to nije problem koji može rješavati Grad Dubrovnik, to je nešto čime se mora pozabaviti država, zakoni. Što konkretno može učiniti gradska uprava?
- Do 2007. postojao je provedbeni plan upravlja gradske jezgre, sve jedinice lokalne samouprave imaju mogućnost donošenja nižih planova koji mogu definirati uvjete u kojima će se definirati određene djelatnosti, npr. u Gradu ne možete otvoriti tvornicu, ali možete hostel. Tako treba definirati i djelatnost iznajmljivanja. Naravno, ne smijemo ubiti kokoš radi jajeta. Krajnje je nepošteno nekoga s odlukom „ubit” jer je netko rekao ovako treba, ovako ne treba. Ali ako smo ukazali da problem postoji, treba se sastat trust mozgova i početi razgovarati o nekim rješenjima. Za sada se u biti nismo uopće bavili time.

Je li smiješan porez od tisuću i pol kuna po krevetu godišnje?
- To je primjer u kojem treba izjednačiti građane. Mi smo po tome posebni zato što je netko „odlučio” da u Gradu žive samo bogati ljudi koji afitavaju, a to je potpuno daleko od istine i njima je porez tisuću i pol kuna. Nije problem što je krevet tisuću i pol kuna, nego je problem što je to tako samo nekima u Dubrovniku. To je krajnje nepošteno.

Subota, 22 Veljača 2020 18:35

Neka i Mato svoj pisoar ima

Smiju se ovih dana pojedinci gradonačelniku Matu Frankoviću zbog „trga” ispred lapadske livade kojeg neki zovu i stadionom. Svaki građanin obični, „citizen vulgaris”, ima potpuno pravo na to, ali kad to čine pojedini HNS – ovci ili SDP – ovci, pa ne može ih se ne zapitati: „Pa jbte, o'kle vam obraz?”

Tako je pojedinim članovima spomenutih stranki koje su bile na vlasti u vrijeme Andra Vlahušića (izuzeti treba iz ovoga Jadrana Barača, jer gotovo da i nije tada sudjelovao u političkom životu) strašno smiješno sve što čini gradska uprava, pa i „trg” ispred lapadskog igrališta. Ali, amo navesti samo jedan projekt, pa recimo da im npr. nisu bili smiješni „pisoari” na Ilijinoj glavici oli ti ga fontane iz kojih odavno ne teče voda, a ni sunčani sat ne radi, jer i sunce je valjda ugaslo otkako Vlahušića nema.

Bože mi 'prosti eno sam i sam dao pravo Gradu Dubrovniku da uz „pisoare” iskoristi stilizirani grb s naslovnice knjige „Naški”. I nije mi smiješno, žalostan sam što projekt nije uspio, a dao sam jer sam vjerovao da će uspjeti, kao što je vjerojatno vjerovao i tadašnji gradonačelnik, kao što je i aktualni gradonačelnik vjerojatno vjerovao da će ispred igrališta izgraditi trg.

Zato, dajte HNS – ovci i SDP –ovci, budite barem malo dosljedni, ako se niste smijali Vlahušićevim promašajima, nemojte ni Frankovićevim. Kritizirajte, ali ne smijte se onom zbog čega se i sami po ušima trebate pokriti.

Promašaja Mata Frankovića bit će još, kao što će biti i dobrih projekata, kao što je i Andro Vlahušić imao dobrih projekata i promašaja, kao što će ih imati i neki budući gradonačelnik ili gradonačelnica, a na građanima je da sve to zbroje i oduzmu na izborima.

Kad je o konkretnom slučaju „trga” riječ dobili smo nešto uredniji trotoar, klupu i par cijevi uvaljenih u beton za zaključavati bicikle koje u Dubrovniku za svakodnevni prijevoz koristi valjda petero ljudi, od toga dvoje oriđinala i jedan na rubu da to postane. E da, i lapadski „pisoar”. Neka i Mato svoj „pisoar” ima, samo je visoko postavljen, ali i on je visok čovjek.

U prostoru se tako zapravo dogodilo - jedno veliko ništa. Kao građani nismo dobili gotovo pa nikakvu novu vrijednost, ali nam vrijednost nije ni oduzeta, ne računajući 364 tisuće kuna koje su zapravo jedini prostor za kritiku: koliko je sve to koštalo, a skoro ništa se dobilo.

A što se očekivalo? Previše. To je najveći promašaj Mata Frankovića. Gradonačelnikovi PR - ovci malo zaigrali pa najavili uređenje trga. Građani su onda s pravom trg i očekivali, pa sad s pravom i negoduju. Da je Franković najavio kako će se urediti trotoar možda bi ga svi hvalili. Zajebana stvar je taj PR.

Piše: Davor Mladošić

Ukratko priča ide ovako:

Dio prvi: Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja smislila je kako da ravnatelji na račun škola pođu u New York, a da ne bude da idu tek tako, da im guzica vidi puta, provuklo se to kao studijsko putovanje, stručno usavršavanje ili što već, ali uglavnom, od sedam dana putovanja tek bi par sati potrošili na to stručno usavršavanje. Mo'š mislit što bi se usavršili.

Dio drugi: Netko „zločest” ili možda tek kivan što nije pozvan na mukte putovanje preko Bare, prišapnuo je to novinarima, pa je nastala strka.

Dio treći: Ravnateljica dubrovačke Gimnazije Katarina Tolja, nakon što je, Bogu dragome hvala, ozdravila, s bolovanja je pošla u New York, ali kako je ispala frka, ne na stručno usavršavanje, koje je otkazano, nego na godišnji odmor.

Dio četvrti: Tko je sve to ravnateljici gimnazije platio? Prvo je sve platila škola, pa kad je, pazi sad ovo, dan prije puta, kako je sama Tolja rekla, Udruga otkazala „stručno usavršavanje”, pa je ispalo da se u New York ipak ide samo zato da ravnateljicama i ravnateljima guzica vidi puta, na koncu je Katarina Tolja put platila sama, u stvari vratila je valjda solde školi, jer nije blesava da usred frke koja je nastala učini još jednu glupost.

Epilog:

No, glupost je već počinjena, već onog trenutak kada je Katarina Tolja uopće pristala poći u New York na račun škole na stručno usavršavanje koje to zapravo nije, a što je ravnateljica Gimnazije trebala znati, jer podrazumijeva se, ako je već ravnateljica, da onda ima određeni kvocijent inteligencije da može shvatiti kako je ovo „stručno usavršavanje” bilo tek paravan za mukte putovanje.

Tako je Tolja umjesto na „stručno usavršavanje” pošla na godišnji odmor, a mi smo joj svi zahvalni što je na tom putu potrošila i par sati na stručno usavršavanje, sad će u Gimnaziji sve biti bolje i postizat će se još bolji rezultati na državnoj maturi, kad se, je li, ravnateljica stručno usavršila i to na vlastiti račun.

Komentar:

Čovjeku naprosto dođe žao ravnateljice Gimnazije što je zbog nekog jako zločestog, tko je sve odlučio ispričati novinarima, ostala zbog vlastitih, više od deset tisuća kuna, kako bi pošla u New York na našu zajedničku dobrobit.

No, da se dalje ne šalimo s mukom Katarine Tolje... Gimnazija Dubrovnik, tj. ravnateljica, je mimo znanja Školskog odbora, koji mora znati za sve izvanredne troškove, barem tako tvrdi predsjednik Školskog odbora Branko Bazdan, koji, kaže, pojma nije imao niti da Tolja ide u New York, niti da je to prvo platila škola (privremeno, kako su to pokušali opravdati iz Ministarstva), potrošila školske pare. Dakle, sve i da je putovanje otpočetka istinski bilo stručno usavršavanje, prema Bazdanu, školski novci nisu se smjeli koristiti bez znanja Školskog odbora.

Stoga, nije uopće pitanje je li Katarina Tolja može više biti ravnateljica Gimnazije Dubrovnik, hoće li ostavku dati sama ili će biti razriješena, već je pitanje, pokaže li se sve što je rekao Bazdan točnim, bez obzira što je na koncu novce vratila, postoji li i kazneno djelo, odnosno, hoće li Tolja i kazneno odgovarati.

P.S.

Ostavka:

Novce je svojedobno vratila i zamjenica švedskog premijera Mona Sahlin, zvana Mona Toblerone, po čokoladi koja se najčešće nalazila na računima koje je za osobne potrebe plaćala službenom karticom. Mona je Šveđane napravila monama, pa je morala dati ostavku. I mi smo svi po Tolji trebali ispasti i jesmo mone, ali Tolja nije Mona Toblerone. Neka nas u to razuvjeri u ponedjeljak i preda ostavku.

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković nedavno je najavio kako će Hrvatske ceste krenuti u projekt osvjetljenja Mosta dr. Franja Tuđmana, odnosno Mosta Dubrovnik. Riječ je o dekorativnoj rasvjeti, a Dubrovnikpress.hr o tome je već pisao OVDJE, već se, iako je projekt dekorativne rasvjete poželjan, zapitavši imaju li u Hrvatskim cestama prešnijega posla.

A prešnijega posla itekako imaju. No, vrag odnio i prešu, jer otkako je mosta otad se još nitko nije potrudio ni promisliti ispraviti veliku grešku u projektu zbog koje svakodnevno brojni vozači doslovno stavljaju glavu u torbu.

Naime, kada se iz Rijeke dubrovačke automobili priključuju na magistralnu cestu i trebaju skrenuti u pravcu Grada, vozačima je ogroman problem nepreglednost raskrižja. S pozicije koju su projektanti predvidjeli za zaustavljanje u potpunosti je nemoguće vidjeti dolazi li magistralom neko vozilo iz pravca istoka, odnosno Nunicijate.


mostraskrizjetekst17012020 1Ovako je projektant zamislio pogled na raskrižju

Osim što pogledu smeta prometni znak, što je lako ispraviti, ispriječio se i dio brda. Kada se most gradio izgleda da nikome to nije bilo važno, a vozači moraju prijeći preko crte koja označava mjesto gdje je obavezno zaustavljanje i stati tik do isprekidane crte koja označava rub kolnika kako bi barem donekle mogli zamijetiti dolazi li kakvo vozilo iz pravca Nuncijate.


mostraskrizjetekst17022020 2Vozači su primorani doći sve do crte kolnika kako bi barem donekle imali pregled prilazi li raskrižju vozilo iz pravca Nuncijate

No, i tada je manevar priključivanja na magistralnu cestu itekako rizičan, jer je nepreglednost i dalje velika, a udaljenost, od trenutka kada je moguće vidjeti vozilo koje dolazi, do samog raskrižja je mala.

mostraskrizjetekst17022020 3

Stoga bi, umjesto da se bave ukrasima, u Hrvatskim cestama konačno mogli ispraviti projektantsku pogrešku dok netko nije izgubio glavu, a dosad nije samo čudom. A to se može samo na jedan način - uklanjanjem dijela brda što je trebao biti učinjeno prije no što je most uopće dovršen.

Stranica 5 od 43

fabrio banner 250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020