Eto, na Uskrs je u Dubrovnik stigao i Ronaldo, ne „pravi” nego Cristiano. Dolazak velike svjetske nogometne zvijezde pobudio je naravno i veliki interes medija, pa je započelo fotoreportersko i novinarsko natjecanje tko će ga bolje snimiti i tko će doznati je li na Uskrs jeo prepeličja jaja ili se zadovoljio običnima, s ostatkom malo jestive boje i žućenicom.

Jednako brzo kao što je objavljeno da je stigao Ronaldo, po Internetu se počela prolijevati žuč o novinarima i fotoreporterima „šupcima” koji eto jadnog Ronalda nikako da puste na miru da pojede svoj teško zarađeni obrok. Jer, Hrvate to ne zanima, oni čitaju i gledaju samo vijesti iz kulture, svijeta znanosti i filozofske debate, boli ih neka stvar za Ronalda, jednako kao i npr. za Staniju i Soraju, ništa od toga oni ne čitaju i ne gledaju.

Svejedno su, jer to njih, je li, ne zanima, klikali da vide kakav je to Ronaldo imao tretman u Dubrovniku. Naime, upravo takve naslove o specijalnom tretmanu „koji u Dubrovniku nisu imali ni najveći moćnici svijeta poput Angele Merkel ili Dicka Cheneya”, objavili su mnogi mediji pa i neki lokalni ukazujući kako je Merkelica pješke došla do Kneževa dvora, a Ronaldo u kombiju do jednog restorana.

Zapravo je to jedino što se medijima može zamjeriti, posebno lokalnim, jer ne odgovara istini. Uz Ronalda, za razliku od npr. Merkelice koju se spominje, takav, pa i bolji tretman svakodnevno ima i na desetine potpuno beznačajnih jebivjetara, pri čemu nisu isključeni ni pojedini mediji, koji misle da su važni, važniji od Merkelice i popularniji od Ronalda, pa redovno automobilom ulaze u Grad, i to ne do restorana na par koraka od Ploča, nego imaju i privatni parking ispred Kneževa dvora i Katedrale. E to nije mogao doživjeti ni Ronaldo.

P.S.
Da ne ispadne da smo bili lijeni trčati za Ronaldom donosimo ekskluzivnu fotografiju naziva „Ronaldo spava”.
ronaldospava

Prave horde Internet, tj. Facebook ratnika proteklih su se dana uprle dokazivati kako je sasvim pogrešno što bogatuni davaju novac za obnovu crkve Notre Dame, koja je gotovo u potpunosti uništena u nedavnom požaru, sve dok na svijetu ima toliko gladnih i siromašnih. Od tih objava na FB-u nije se nitko mogao obraniti, jer pisali su tako i inteligentni i neinteligentni i lijevi i desni i oni u sredini, pa svatko među nama ima barem nekoliko FB prijatelja koji su načinili tu patetičnu objavu na svom zidu o gladnima i siromašnima koji umiru dok se novac daje za obnovu crkve Notre Dame, usput rečeno, strašno ružnog zdanja, barem prema osobnom mišljenju ovog autora. Je li ta gotička crkva, kao građevina, bez umjetnina u njoj, lijepa ili nije, je li pogodnija za scenografiju horror filmova ili za moliti se Bogu, zapravo nije ni bitno, svakako jest dio svjetske baštine.

Tako nije ni bitno što će Facebook ratnici napisati u svom licemjerstvu ili jednostavno nepromišljenosti, jer povuče čovjeka objavljivati pizdarije kad i drugi to rade, homo sapiens je društveno i povodljivo biće, dovoljno je da jedan počne, a drugi nastave, pa je unatoč toj FB revoluciji, jednoj od brojnih beznačajnih i kratkotrajnih, prikupljeno više od milijardu dolara za obnovu.

Ono što je bitno jest da će, ako ne svi, a ono velika većina svih tih Internet bojovnika koji su zbog donacija obnovi Notre Dame crkve virtualno ustali za prava siromašnih, gladnih i potlačenih iste te siromašne, gladne i potlačene brzo zaboraviti sve dok ne bude „in” neka nova FB revolucija potaknuta tko zna čime.

Osim što gladni, potlačeni i siromašni od njihovih kauč prosvjeda zapravo nemaju apsolutno ništa, oni su gladni, siromašni i potlačeni i ostale dane u godini, a ne samo kad se skuplja novac za obnovu crkve Notre Dame, ali na njih rijetki te ostale dane misle, osim možda pred kakav blagdan kao sad pred Uskrs ili kao pred Božić kad navale raznorazne humanitarne akcije i prikupljanje paketa i paketića, da dostojno dočekaju blagdane, a ostale dane u godini valjda su siti i bogati pa im ne treba pomagati i rijetko ih se tko sjeti, pa tako i Internet ratnici.

Je li dio Internet ratnika, kao i dio bogatuna koji su dali novac za obnovu crkve Notre Dame, ovi potonji novcem, ovi prvi virtualnim prosvjedom, kupuju neki svoj unutarnji mir i gase možda neki osjećaj krivnje ili ih možda peče savjest što oni imaju što danas jesti, piti i negdje se pod krovom skriti, svaki od njih bi se ponaosob trebao i vjerojatno mogao zapitati.

Gladnih i siromašnih je uvijek bilo i nažalost uvijek će ih biti, gladnima i siromašnima treba pomagati, ali i oni sami trebaju pomoći sebi, a umjesto FB revolucija poput ove nedavne oko donacija za crkvu Notre Dame, puno više od pisanja gluposti po virtualnim zidovima značilo bi barem ponekad, a ne samo pred praznike i blagdane siromašnima i gladnima uistinu i konkretno pomoći. Ne treba za to čekati Uskrs, Božić ili Svetoga Nikolu, kad se prigodno mnogi sjete siromašnih, patetično, baš eto pred vjerske praznike dok sad prozivaju one koji su donirali za obnovu Notre Damea. Gladni su naime bili gladni i prije dvadeset dana ili 40 dana i bit će za par dana, kada prođe Uskrs, bili su gladni i prije požara u crkvi Notre Dame, bit će i nakon što se Notre Dame obnovi, a na nama svima je da se sjetimo toga svaki dan, a ne samo prigodno.

Neka Vam je sretan i blagoslovljen Uskrs.

Velika obljetnica u Dubrovniku jučer je u potpunosti ostala zaboravljena. Naime, jučer je navršeno točno sedam dana od održavanja summita „Kina + 16” i posjete predsjednika Državnog vijeća Narodne republike Kine druga Li Keqianga. Umjesto da su Dubrovčani jučer bacali latice cvijeća putem kojim je kročio drug Li Keqiang, u Dubrovniku kao da se taj povijesni događaj nikad nije ni dogodio.

Tako se ni gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković ni župan Nikola Dobroslavić nisu jučer sjetili još jednom, na veliki jubilej, primiti predstavnike policije kako bi im zahvalili što je posjet druga Li Keqianga prošao bez problema i što je Dubrovnik velikom sinu prijateljskog nam kineskog naroda ostao u najljepšem sjećanju.

Umjesto policajca na svakom kantunu i prohodnih, praznih ulica, zabrane parkinga, što je Dubrovčane, sretne da mogu ugostiti druga Li Keqianga, posebno oduševilo, jučer je u Dubrovniku mogao voziti tko god je htio i gdje god je htio i parkirati se bilo gdje, pa je nastao prometni kolaps, a policije, koja je tijekom posjete druga Li Keqianga pokazala da još uvijek ima obučene ljude koji mogu upravljati prometom, nije bilo nigdje.

Stoga ne bi bilo loše barem svakog petka, ako ne već svaki dan, obilježavati jubilej posjete druga Li Keqianga znatno povećanim angažmanom policije na prometnicama pa da Dubrovčani uistinu imaju neki benefit od posjete velikog sina prijateljskog nam kineskog naroda, da mogu voziti gdje žele i kad žele, a da policija obavlja svoj posao i za dobrobit građana, a ne samo druga Li Keqianga.

Petak, 19 Travanj 2019 20:09

Lakše metar u gu...cu nego cenat u glavu

Nakon današnjeg priopćenja iz gradske uprave u kojem se navodi kako je tvrtka Sagrada Management d.o.o. kažnjena novčano i oduzimanjem javne površine na rok od sedam dana zbog postavljanja dva stola više i stalka s cjenikom, iz uprave te tvrtke reagirali su također priopćenjem. Riječ je o tvrtki koja upravlja hotelom Pucić Palace i javnoj površini ispred hotela, odnosno na Zelenoj placi.

Bogu i dragoj Gospi hvala, iz te tvrtke ni ne pokušavaju osporiti kako su bili u prekršaju, ali lošim PR-om pokušavaju umanjiti posljedice koje proizlaze po građane zbog bahatosti ugostitelja.

Tako iz Sagrada Managementa pišu da postavljeni stolovi „nisu služili za komercijalne svrhe već su bili postavljeni u svrhu preglednosti jedinog izlaza iz restorana na terasu pri posluživanju gostiju”. Stalak s cjenikom ne spominju. Drugim riječima, oni pokušavaju reći kako stolovi nisu služili za posluživanje gostiju, ali to ni u kom slučaju ne znači da nemaju komercijalnu svrhu, ali to ni nije poanta, ne treba sad filozofirati što je komercijalna svrha što nije, poanta je da iz Sagrada Managementa očito ne razumiju zašto su kažnjeni.

Sagrada Management nije kažnjen zato da na ta dva stola ne bi zaradio, tvrtka je kažnjena jer su ta dva stola i stalak s cjenikom zauzeli prolaz građanima i posjetiteljima Grada i sasvim je svejedno je li se na njima poslužuje ili ne. To je ono što ugostitelji trebaju shvatiti, što im treba utuviti u glavu, nitko njima ne smanjuje javne površine niti ih kažnjava iz zlobe da ne zarade više, već ih se kažnjava jer protupravno zauzimaju ionako pretrpanu javnu površinu, stalkom, stolom, stolicom, stražnjicom, svejedno čime, ali njima svima zajedno očito lakše ide metar u guzicu nego cenat u glavu.

Pišu još iz kažnjene tvrtke kako je njihova, pazi sad, „restoranska terasa odijeljena od zgrade u kojoj se nalazi restoran” pa kažu kako su njihovi „zaposlenici primorani prelaziti prometnu ulicu kako bi poslužili goste pri čemu može doći do sudaranja s prolaznicima”. Pa normalno da je tako jer to nije nikakva hebena „restoranska terasa” nego placa, Zelena placa, ista ona za koju su navodno iz Pucić Palacea svojedobno tražili da se još malo izmakne, odnosno da se ne postavljaju banci kako bi oni mogli staviti stolove u vrijeme kad zbog place to ne mogu.

Ipak, u stilu onih osuđenika nakon sudskih procesa koji davaju idiotske izjave kako će poštivati odluku suda, kao da imaju drugog izbora, osim ako nemaju BiH državljanstvo pa da kidnu u susjedstvo, iz Sagrada Managementa pišu kako će eto oni „ispoštovati sve točke prekršajnog naloga izdanog od strane nadležnih tijela Grada Dubrovnika”. „Ajdeeee”, rekao bi Bili Piton kad Pantelija otegne papke.

Na koncu u svom lošem PR potez, jer bolje da su šutjeli, iz Pucića, odnosno Sagrada Managementa pišu kako oni priopćenjem žele obavijestiti „građane, nadležne institucije i medije da u potpunosti preuzimamo odgovornost za navedeni prekršaj o nepoštivanju odluke o zakupu javne površine”.

Oni sad izgleda očekuju da im netko zbog toga plješće. Dubrovčani bi se zato trebali okupiti ispred Pucić Palacea kako bi dugotrajnim čičanjem pozdravili njihovo „preuzimanje odgovornosti”, jer sad znaju da za nelegalno postavljanje stolova mimo dozvole nije kriva nečija pokojna baba što su dosad mislili.

Kad ukradeš deset kuna onda si lopov, kad ukradeš milijun onda si poslovni partner... Država Hrvatska već odavno vodi se tom logikom, koja uostalom u kapitalističkom svijetu nije nepoznata ni van granica Lijepe naše. Nešto slično tome moglo bi se kazati i za odnos države prema Excelsa nekretninama koje, prema nepravomoćnim sudskim odlukama duguju milijunske iznose za koncesiju, točnije osam milijuna plus kamate državi, za vrijeme dok je imala jurisdikciju, a 21 milijuna plus kamate Gradu Dubrovniku otkako je izdavanje koncesija prešlo pod lokalnu samoupravu.

Ovoga ljeta gomile inspektora ponovo će se sručiti na Jadran. Prethodnih godina zatvarali su se lokali i butige zbog par kuna viška u blagajnama, pa i zbog par kuna manjka, što je posebno nelogično. Državni aparat ovog ljeta navodno neće biti tako represivan, takve su najave, no iskustva prethodnih godina za mnoge male poduzetnike bila su strašna. Inspektori bi uletjeli poput šerifa usred radnog vremena nekog restorana i zatvorili ga pred zabezeknutim gostima. Naravno, u vrijeme posjeta inspekcije restoran ne može raditi. Isto je i s trgovinama, a kazne, uz pečaćenje na određeno vrijeme, također su bile astronomske.

I onda nakon svega stiže suluda izjava ministra financija Zdravka Marića kako zatvaranje žičare pred szopnu ne bi bilo dobro jer bi to bila loša reklama.

Prvo, Zdravko Marić je ministar financija i o tom,e je li nešto dobra ili loša reklama za turizam nije baš pozvan za govoriti. Drugo, loša reklama za turizam valjda nisu kauboji preobučeni u inspektore koji ulijeću i traže dlaku u jaju kako što zatvoriti, zapečatiti, kazniti, naravno sve pred očima gostiju, turista.

E pa Zdravko Marić očito nije svjestan kako je to loša reklama, ti gosti, turisti, nisu navikli na kaubojštinu, inspekcije usred radnog vremena zbog kojih ne mogu dobiti naručenu jelo ili uslugu, kupiti suvenir ili majicu dok prestrašeno gledaju misleći da su ušli u kakav mafijaški lokal pa da je pred njima u tijeku pretres zbog kakve droge, oružja ili čega sličnog, a ne doslovno bjesomučna potraga za deset kuna ili čak 30 lipa viška ili manjka u blagajni ili konobarevu novčaniku. No, s druge strane isti ti gosti, turisti, navikli su da nešto jednostavno ne radi ukoliko se ne poštuju zakoni. Briga Marića za to, jer Excelsa nekretnine su ipak multimilijunski biznis, a ne baba na placi koja zasigurno neće angažirati odvjetnika jer za to nema novca.

I tako dok primjerice Porezna uprava šalje malim tvrtkama rješenja o ovrhama zbog tridesetak dana dugovanja za PDV od po par tisuća kuna, veliki mogu dugovati milijune. Njima se umjesto kazni, pečaćenja i ovrha nude nagodbe. Dobro poznata hrvatska priča koja će s ovcama spremnim izaći na ulice u tisućama kako bi dočekale gurače lopte, ali potpuno nezainteresiranim za bilo kakva ozbiljniji prosvjed, vjerojatno još dugo trajati i trajati, a pastiri poput Marića bit će još dugo ministri.

P.S.
Već 22 dana traje „nadzor” nad radom žičare kako bi Carinska uprava utvrdila da Excelsa nekretnine nemaju koncesiju.

Svjetla Pekinga i Šangaja, tehničke novotarije, gadgeti i velegradski život sličan onom u zapadnoj civilizaciji, to je Kina kakvom se danas pokušava predstaviti svijetu. Na užurbanom, površnom i, što treba posebno istaknuti, licemjernom zapadu 21. stoljeća, poprilično u tome i uspijeva. Kineske vođe, za razliku od njihova najvećeg saveznika Kim Jong – una, gdje god da dođu, nisu persone non grata. Nije da su obožavani, jer nije naravno stvar u „simpatičnim” Kinezima, nego ih jednostavno ima kao Kineza, pa kad ekonomski štucnu, pola globusa se trese, a ako kihnu, pola boće zemaljske se prehladi. Stoga se Kineze ne može tek tako otkantati kao Kim Jong – una.

Hrvati mogu kihati do dogodine, ali nitko im ni maramicu, jednokratnu, papirnatu, za obrisati slinave nosove neće ponuditi. Dapače, kad kihnu još ih se polijeva hladnom vodom i drži na propuhu da se lakše otpuše ono što je od hrvatskih resursa preostalo. Zato se Hrvati, tj. Vlada u ime svih Hrvata, okreće Kinezima. Nas i Kineza 1,35 milijardi, zajedno smo jači pa prkosimo i Europskoj uniji u kojoj se, onima koji EU ekonomiju nose, zbog summita „Kina + 16 zapizdina”, svaka dlaka na glavi diže. Ali, tko ih šljivi, svih zajedno na čelu sa Švabima. Švabe smo ionako potukli od 41. do 45., a Kinezi to, kao pravi drugovi, cijene, i zato će Hrvati, možda i još pokoja ekonomska zapizdina, dobiti popust, neće im ga Kinezi utjerati do kraja, pa će manje boljeti nego kad ga utjeravaju Švabi.

NAJJAČI IZVOZ U KINU BATA ŽIVOJINOVIĆ

Zamršena je to ekonomija u kojoj je zapad kontra Kine, a oplođivanje zapadnog kapitala se vrti oko proizvodnje u Kini, pa prosječnom čovjeku nije jasno tko tu koga, znate već što, ali je barem eto jasno da Hrvate svi, znate već što. Osim ako uistinu ne postoje oni Hrvati koji vjeruju da će, ako se ikad dogodi, izvoz mlijeka u Kinu spasiti ovdašnju ekonomiju. Pa zaboga, dosad su Hrvatska i ostali balkanski patuljci u Kinu uspješno izvezli samo jedan proizvod, i to dok su bili zajedno - film „Valter brani Sarajevo”, pa je Bata Živojinović postao popularniji od vrha Partije.

„Valtera” je, sasvim sigurno, s obzirom da je riječ o jednom od najgledanijih filmova u Kini ikad, pogledala i stanovita gospođa znakovita imena – Yu, pa ne čudi da u Kumrovcu ona želi napraviti tematski zabavni park Josipa Broza Tita, jer Hrvati sami to ne znaju ili ne žele. Tako bi umjesto Hrvata pare mogla brati gospođa Yu.

KOJA JE PRAVA SLIKA KINE...

Kad tu hrvatsku glupost, koju, iako mogu sve ostalo, ni Kinezi ne mogu kopirati, i komplicirane ekonomske odnose ostavimo sa strane i vratimo se slici Kine kakvu bi prosječan Europljanin, koji se poziva na demokratske vrijednosti trebao imati, je li to ona slika blještavih Pekinga i Šangaja, slika Kine gadgeta i velegradskog života koji se fura na zapadnjački ili je to neka druga slika Kine, koju licemjerni zapad, dok mu stižu jeftini proizvodi za skupu preprodaju, ne želi vidjeti, pa tako ni Hrvati koji se nadaju kineskom kapitalu.

Je li to umjesto velegradskog blještavila slika masakra na trgu Tiananmen?

Je li to umjesto nasmiješenih kineskih turista, koji o Tiananmenu ne smiju pričati ni kad su u Europi, slika njihovih sunarodnjaka političkih zatvorenika?

Je li to umjesto kineskih medicinskih uspjeha slika izvađenih organa zatvorenih neistomišljenika Komunističke partije i pripadnika Falun gong pokreta?

Je li to umjesto Olimpijade slika stadiona na kojima se u 21. stoljeću pred tisućama provode masovna javna pogubljena koja moraju gledati i djeca iz škola? Valjda je to odgojno obrazovna metoda.

Je li to slika komunističkog režima umivenog u uspješnu ekonomiju čiji uzlet počiva na intelektualnoj krađi, kopijama, bofl proizvodima, jeftinoj radnoj snazi tekstilne industrije Sjeverne Koreje (gle čuda kako je taj demokratski zapad Kim Jong – unu uveo sankcije na sve, osim na tekstilne proizvode koje izvozi Kinezima)...

Je li to slika režima u kojem se, u 21. stoljeću, još uvijek pale „nepoćudne” knjige?

Itd.

Ekonomski možda jest, ali kao društvo Kina nije puno napredovala od vremena Mao Ce – Tunga, transparenti s porukama kojima su kineski radnici dočekali predsjednika Državnog vijeća, tj. premijera druga Li Keqianga na gradilištu Pelješkog mosta, vrativši nas u vrijeme kad se na ovim prostorima tako dočekivao drug Tito, samo su djelić u mozaiku posloženom za pranje mozga koje u Kini traje već 70 godina, pa nije čudo ni da Kinezima ne smeta što im je Internet ograničen, ne smeta im što su blokirane stranice udruga za ljudska prava, njima je, kažu, dobro, ne treba im ni Google ni Facebook, YouTube, Whatsapp, Twitter... Ne treba mnogima, ali imaju izbor žele li nešto koristiti.

Kinezi kažu, dobro im je u ekonomiji koju imaju, porasle im plaće, nema veze što rade i po 12 sati dnevno i u drugoj ekonomiji svijeta imaju prosječne plaće kao Hrvati, a Hrvati su, zna se, je li, prosječno jako bogati ljudi. Ma čini se da se Kinezi hrvatsku glupost ipak mogu kopirati.

Ovih dana građani Dubrovnika, a i turisti, ponovo će trpiti teror zbog raznih i, čini se, ipak pretjeranih mjera osiguranja. Ovaj put stižu Kinezi i, uz hrvatske, čelnici još 15 manje – više globalno i gospodarski, izuzevši pokoju poput Poljske, Češke, pa hajde, možda i Mađarske, gotovo pa nebitnih zemalja, uglavnom zapizidina i gospodarskih patuljaka ala Hrvatska.

Ne ulazeći sad u napuhanu (ne)bitnost ovog summita, koji se održava osmi put i na kojem se potpiše papirologija koja uglavnom to i ostane, mrtvo slovo na papiru, a važnije bude ono dogovoreno ispod stola, povoljnije naravno za nečiji špag nego za Hrvatsku i druge zapizdine sudionice summita, nitko zapravo da se zapita s kim se to čelnici zemalja srednje i istočne Europe zapravo sastaju.

A sastaju se sa čelnicima zemlje u kojoj se izrabljuju djeca, u kojoj ljudi rade za satnicu od par centi, zemlje čijim se industrijalcima živo fućka za okoliš, zemlje čijim bi čelnicima, da na osnovu navedenog nije postala gospodarski div, da ne živimo svijetu licemjerja i interesa, trebalo zabraniti ulazak u bilo koju zemlju s demokratskim sustavom.

Da, tu dolazimo do one „najljepše” činjenice. Čelnici 16 zemalja srednje i istočne Europe, odreda bivših komunističkih i socijalističkih zemalja koje su prije 20 i kusur godina bježale od socijalizma i komunizma, sastaju se s komunjarama, članovima Komunističke partije Narodne Republike Kine.

Zato, kad i ako se budete nervirali, kad i ako vam bude teško ovih dana zbog mjera osiguranja neka vas barem zabavi činjenica kako će i veliki Hrvati, šampioni licemjera među bivšim socijalističkim i komunističkim zemljama sudionicama summita, mrzitelji svega crvenog, dva dana u Dubrovniku, proseći pare, lizati kineske komunističke anuse.

Iz Croatia Airlinesa danas su se odlučili priopćenjem za javnost pohvaliti kako eto oni podržavaju summita Kina + 16, koji se u Dubrovniku održava 11. i 12. travnja, i to na način da uvodi pet dodatnih letova između Zagreba i Dubrovnika od 10. do 13. ovog mjeseca. Iz CA kažu, tako su oni fino ponudili sudionicima summita i svim ostalim putnicima više od tisuću dodatnih sjedala. Hvale se i angažmanom najvećeg aviona iz flote Airbusa 320.

I sve bi to bilo možda čak i lijepo, krasno i divno, da kojim slučajem nije riječ o Croatia Airlinesu, kompaniji iz noćnih mora Dubrovčana. Da, nije zajebancija: ona CA zbog koje Dubrovčani znaju ostati „popišani” na aerodromu jer im je ta kompanija prodala karte, a poslala dvomotorac propelerac s manjim brojem sjedišta pa se u njega ne mogu ukrcati, hvali se sad eto kako će u par dana osigurati 1000 dodatnih karata za letove Zagreb – Dubrovnik – Zagreb.

Poslavši priopćenje za javnost medijima iz CA su valjda računali kako će sve redakcije učinit „copy – paste” i to njihovo PR-ovsko smeće „zalijepiti” na portale, novinari, čitatelji i korisnici usluga te raspadajuće kompanije valjda će zaboraviti sve one ostale dane u godini u kojima su potrebe Dubrovčana Croatia Airlinesu zadnja rupa na svirali, a oni će ispasti jedna tako krasna i društveno odgovorna kompanija koja eto pomaže jadnim mlatimudanima koji će se ovih dana okupiti u Dubrovniku, da do Dubrovnika i stignu. Nisu zaboravili napomenuti kako će i tih dana obavljati sve redovne letove.

Ma hajde, što mi napričaste, padosmo eto na guzicu od vaše silne brige za Dubrovnik.

Rok za predaju izbornih lista za izbor zastupnika/zastupnica u Europski parlament, koji se održavaju u Hrvatskoj treći put, ističe u utorak u ponoć. Zasad, a i sasvim sigurno da će ostati na tome, iz Dubrovnika stiže čak sedam kandidata/kandidatkinja.

Sasvim očekivano na listi HDZ-a je dosadašnja i aktualna europska zastupnica Dubravka Šuica, na drugom mjestu.

Iznenađenje je kandidatura bivšeg gradonačelnika Dubrovnika Andra Vlahušića koji će se kandidirati na listi Narodne stranke – reformista iako nije član stranke.

Iz dubrovačkog HNS-a prvi put daju kandidatkinju za Europski parlament, a to je Nataša Gabričević, predsjednica dubrovačkog ogranka, na šestom mjestu liste.

Ponovo se politički aktivirala i Viktorija Knežević koja je na listi stranke Pametno, također na šestom mjestu.

Mato Tomljanović dubrovački je kandidat Mosta, na desetom mjestu na listi.

Jednako tako na desetom mjestu na listi HSLS-a je predsjednica dubrovačkog ogranka te stranke Belka Elezović.

Na listi Starta, na osmom mjestu je Pero Mrnarević.

Prvi izbori u Hrvatskoj su održani netom nakon pristupanja Europskoj uniji, 2013. godine, a mandat je tadašnjima zastupnicima trajao godinu dana s obzirom da su 2014. godine bili redovni izbori za sve zemlje EU, pa tako i Hrvatsku. Europski izbori inače se održavaju svako pet godina.

Ove izborne godine birači će u Hrvatskoj izaći na birališta 26. svibnja, a kampanja počinje 11. travnja. Na listićima birač može zaokružiti i kandidata/kandidatkinju na listi koju je zaokružio i tako mu dati preferirani glas. U cijeloj Europskoj uniji bit će izabrano 705 zastupnika/zastupnica od kojih 12 mjesta pripada Hrvatskoj, jedno više nego na izborima prije pet godina.

Dubrovački košarkaši su na najbolji mogući način najavili doigravanje za plasman u veći rang natjecanja. U 22. kolu Prve lige, posljednjem ligaškog dijela prvenstva, Dubrovnik je uvjerljivo pobijedio Ribolu Kaštelu. Završilo je 100:70 (34:17, 22:16, 33:22, 11:15). Dubrovački košarkaši su na najbolji mogući način najavili doigravanje za plasman u veći rang natjecanja. U 22. kolu Prve lige, posljednjem ligaškog dijela prvenstva, Dubrovnik je uvjerljivo pobijedio Ribolu Kaštelu. Završilo je 100:70 (34:17, 22:16, 33:22, 11:15). 

Bila je to odlična predstava košarkaša Dubrovnika, posebno u napadu. Već u 3. minuti 8:0, sredinom prve četvrtine i 16:6 uz po dvije trice Nikole Došena i Petra Dubelja. U 7. minuti i velikih +16 (22:6), a vrijedi istaknuti čak 11 asistencija domaćina u prvoj četvrtini (Mustapić četiri, Lučić i Vodopija po dvije, te po jednu Soko, Dubelj i Boban). Nikola Došen je u prvih 10 minuta postigao 13 poena uz tri skoka. 

Vrhunska igra u napadu nastavila se i u drugoj četvrtini, igrači trenera Željka Vreće su do 17. minute postigli 52 poena, a primili 28. Koševima se priključio i Ivan Vodopija pa je na poluvremenu bilo 56:33 i potpuno jasno kako će domaćini upisati šestu uzastopnu pobjedu u Prvoj ligi.

KK Dubrovnik igrao je u sastavu: Petrović, Stasjuk 3, Soko 8, Došen 18, Dubelj 14, Mustapić 8, Koprivica 2, F. Vujičić 9, Vodopija 19, Lučić 5, Boban 14. Trener: Željko Vreća.KK Ribola Kaštela: Vidović 5, Biočić 8, Sanader 8, Krešić 3, Bare, Marasović 11, Vručinić 12, Murko 2, Vujević 4, Rašetina 17, Pruže. Trener: Damir Rančić.

Dubrovački košarkaši su ligaški dio Prve lige zaključili na trećem mjestu s 15 pobjeda i sedam poraza i u polufinalnoj seriji doigravanja igrat će protiv zagrebačke Dubrave. Prva utakmica je već u srijedu u Zagrebu, drugi susret u Dubrovniku u nedjelju u 19 sati, a igra se na dvije pobjede.

Damir Rančić, trener KK Ribola Kaštela je kazao:
- Zaslužena pobjeda Dubrovčana. Mi smo prije dva kola osigurali ostanak i tada je u glavama mojih igrača završila sezona. Nismo ovaj tjedan ni dobro trenirali, bilo je i nekih problema s ozljedama i onda ne čudi kako smo izgledali u Dubrovniku. Domaćinima želim puno sreće u doigravanju, četiri najbolje momčadi lige su upravo ove koje su izborile priliku boriti se za Premijer ligu.

Željko Vreća, trener KK Dubrovnik rekao je:-U svakom slučaju naša dobra predstava. Uvijek je lijepo i za samopouzdanje korisno prije važnih utakmica imati jedan ovakav dvoboj. Puno nam je toga išlo u napadu i naravno kako bi bilo odlično igru protiv Ribole Kaštela, ponoviti i protiv Dubrave. Ali, ne zanosimo se kako će u polufinalnoj seriji biti slično kao i protiv Kaštelana. Očekuje nas ozbiljan protivnik no vjerujem u ove mladiće i dobar rezultat.

DPP

Stranica 6 od 31

banner70dlji250 1

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019