Kupari su kao Hrvatska, devastirani, opljačkani, ali ima se još tu za ukrasti. No, sumnjive likove koji se motaju oko ostataka nekadašnjih hotela, one koje, kad ih vidiš, čovjek bi ih, iako mu ništa u životu nisu uradili, „mlatio, a ne bi im dao plakat”, ipak, čini se, ne zanima vrijedni građevinski i drugi materijal koji se tamo još uvijek nalazi, nisu oni tu da prikupljaju, dilanje im, nekako se paraju tako, prirodnije leži.

Prirodno je valjda i da Kupari danas izgledaju kako izgledaju, da prate priču države koju je načeo rat, pa je zatim „naši” devastirali i popljačkali gore nego neprijatelji, a pokazalo se milijun puta dosad, Ljubo Česić Rojs nije bio u pravu, još ima za jamit, baš kao i u Kuparima. Samo eto, danas se kradu ostaci ostataka, oni prvi jamili su najbolje, u Kuparima čak i skaline uspjeli otući.
kupariskalinitekst16022020Kupari su zapravo, ovakvi kakvi danas jesu odraz hrvatske stvarnosti, ruzina koja je načela objekte i vrijeme koje je „pojelo” beton, pokazuju sav nehaj za nekadašnju vrijednost koju bi negdje drugdje, neki drugi narod itekako znao čuvati.
kupariruzinatekst16022020No, narod u kojem je 45 godina svačije i ničije bilo stanje svijesti, ne zna i ne može drukčije, a kako se svačije i ničije u socijalizmu i svačije i ničije u demokraciji ipak razlikuju, svačije je pljačkom postalo nečije, a ničije nikad nije zapravo ni bilo, samo ga je sama država u to pretvorila.

Župski općinski vijećnici većinom glasova usvojili su nedavno Urbanistički plan uređenja „Kupari I”, a nakon usvajanja Plana na Općinskom vijeću investitor Avenue ulaganja može započeti s projektiranjem budućih turističkih objekata na području bivšeg vojnog odmarališta, odnosno obuhvatu nekadašnjih hotela Pelegrin, Kupari, Goričina I i II i hotela Grand kao i nekadašnjeg „centralnog ekonomskog pogona” i nekoliko manjih pratećih objekata te obalnom pojasu. Ukupni kopneni obuhvat plana je nešto više od 17 hektara.
kuparigrandtekst16022020Investitor će tak napraviti projekte, a što će se sve izgraditi na području nekadašnjeg vojnog odmarališta zapravo je još nepoznanica, zna se tek da će biti do 1500 kreveta, a prema najavama investitor želi manje, odnosno kvalitetu smještaja, a ne kvantitetu.

Uglavnom „dobit” ćemo još jedan „resort”, sa stranim radnicima, jer domaćih nema, s parkingom za 50 kuna po uri i sokom na plaži za 150 kuna, sve javno, ali mnogima nedostupno. Miriše nekako na to pa bi se na koncu, ne doslovno, ali sa sjetom mogli u budućnosti prisjećati vremena kad je tim prostorom gospodarila JNA, a u kuparskom bazenu igrao Jug.
kuparibazentekst16022020Baš posjetiti nekadašnji bazen jako je tužno. Zapravo, to je još uvijek bazen, samo što u njemu danas plivaju žabe u nakupljenoj kišnici, bazen u koji je Grad Dubrovnik u mandatu Dubravke Šuice uložio znatna sredstva kako bi ga osposobio dok se pokrije gruško plivalište, a zatim je prepušten propadanju i pljački – ispočetka.

Ispočetka će isto Kupari zapravo ponovo prestati biti u potpunosti javni prostor, „resort” ili JNA, a dođe ga na isto kad je o javnom riječ, no kad se pogleda stanje tog područja - eto što javno ponekad znači, ono kad je svačije i ničije.

Moglo je ipak biti i drukčije, ostati i javno, s nešto više pameti, planiranja i promišljanja. Jedini je to zapravo prostor u Župi dubrovačkoj koji se mogao pretvoriti u centar jednog područja s javnim sadržajima, u općini koja je zapravo raštrkana na desetine manjih mjesta, bez pravog i jasnog središta. Uostalom, što je Župa dubrovačka bez Dubrovnika, a upravo Dubrovnik vapi za javnim prostorom i javnim sadržajima. Ta administrativna podjela ne bi smjela biti prepreka, kao što nije bila ni za groblje Dubac.

Ali gotovo više, čiča miča, svršila je priča.

Otpušteni pacijenti iz OB Dubrovnik koji nisu u takvom zdravstvenom stanju da mogu sami doći kući ili ih netko prevesti, u OB Dubrovnik sanitetski prijevoz znaju čekati cijeli dan. Naime, upravo na taj problem upozorila je čitateljica portala Dubrovnikpress.hr (podaci poznati redakciji op.a.), a iz OB Dubrovnik ne opovrgavaju kako je pacijentica uistinu morala čekati dugo na prijevoz, no napominju kako „sanitetski prijevoz ne pripada Općoj bolnici Dubrovnik, već djeluje u sastavu Doma zdravlja Dubrovnik”.

„Moja majka, teški dijabetički bolesnik koji prima tri puta dnevno inzulinsku terapiju, ujutro oko 9 sati otpuštena je sa Kardiološkog odjela uz uručenje otpusnog pisma. Rečeno joj je da treba pričekati sanitetsko vozilo koje je trebalo vratiti u dom za starije u nemoćne osobe.” - piše naša čitateljica.

„Oko 12 sati nazvala sam odjel i rečeno mi je da se majka još nalazi tamo na čekanju vozila te da će dobiti obrok i terapiju koja joj je potrebna. Tek u večernjim satima ukrcana je u sanitetsko vozilo koje ju je preko Župe (jer su prevozili još jednog pacijenta koji je trebao tamo biti odvezen) dopremilo u dom u Gradu. Majka je dovezena u stanju visoke hiperglikemije jer svo to vrijeme koje je čekala nije dobila inzulinsku terapiju te je isto veče, na poziv osoblja doma, odvezena na hitni prijem te je sada smještena na interni odjel.
Neshvatljivo je da je teški pacijent koji je dobio otpusno pismo iz bolnice a, stjecajem okolnosti, još leži na krevetu odjela i nije izašao vani, ostavljen na milost i nemilost bez potrebne skrbi.” - napisala je.

S ovim smo upoznali i upravu OB Dubrovnik, a u njihovu odgovoru na upit o ovom slučaju piše:
„Za predmetnu pacijenticu je bio planirani otpust za dan 05. veljače 2020. godine sanitetskim prijevozom Doma zdravlja Dubrovnik. Glavna sestra odjela je prijavila i dogovorila sanitetski prijevoz prethodnog dana prije otpusta. Neistinite su tvrdnje kako je pacijentica “ostavljena na milost i nemilost bez potrebne skrbi”. Predmetnog dana, dok je pacijentica na odjelu čekala sanitetski prijevoz, dobila je svu potrebnu terapiju sukladno dijagnostici i poslužen joj je ručak. Sanitetski prijevoz je izvršio uslugu prijevoza u 18,30 sati.” - nepotpisani je odgovor iz uprave OB Dubrovnik.

„Nažalost, Sanitetski prijevoz ne pripada Općoj bolnici Dubrovnik, već djeluje u sastavu Doma zdravlja Dubrovnik, stoga ne možemo utjecati na dinamiku njegovog dnevnog rada.” - piše još u odgovoru iz OB Dubrovnik.

Zašto je pacijentica čekala cijeli dan na prijevoz i zbog čega je prvo odvezena u Župu, a zatim u Grad, upit smo uputili stoga i Domu zdravlja Dubrovnik, a odgovor očekujemo.

Najnovije:

Dom zdravlja: Pacijenticu nismo prevezli preko Župe do Grada

Grad Dubrovnik izgradio je novu rivu u Rožatu ispred franjevačkog samostana, o čemu možete čitati i OVDJE, a zanimljivo je da nova riva u Rožatu nema niti jednu bitvu osim onih za barku franjevačkog samostana.

Na staroj betonskoj rivi ni prije se nije moglo pristati zbog plićaka, dok je kameni dio rive bio gotovo u potpunosti urušen.

Iako je nakon izgradnje nove rive dubina takva da bi barke i manje brodice mogle pristati u projektu se nije predvidila niti jedna jedina bitva pa će i dalje služiti tek za okupljanje svatova i ponekom za zabaciti udicu. I to naravno nije slučajni previd.

Naime, na taj način je spriječena mogućnost da netko napravi kakav „divlji vez”, ali je nažalost spriječena i mogućnost da taj prostor dodatno oživi baš povodom izjave gradonačelnika Frankovića koji je istaknuo kako je tom prostoru dana dodatna vrijednost.

No, tako je to kad država ne funkcionira, kad je kakav „divlji vez” lakše spriječiti izgradnjom rive bez bitvi, nego provođenjem zakona kad se netko odluči samostalno napraviti stalni vez gdje mu nije mjesto, onda se izgradi riva koja to zapravo nije. To je tek samo bokun obale.

rivarozat11021

Inače, problem komunalnih vezova u Dubrovniku je jako izražen, a gradonačelnik Mato Franković najavio je danas izgradnju vezova u sklopu projekta uređenja cijelog obalnog pojasa Rijeke dubrovačke.

Što se nove rive u Rožatu tiče, koliko god ona bila lijepa, zapravo je tužno vidjeti rivu uz koju se ne može privezati brodica, u ovom slučaju uistinu se nije trebalo posegnuti za onom „bolje spriječiti nego liječiti”.

Ili se možda radi o nečem drugom, a ne o „divljim vezovima”, jer župnik Josip Sopta tijekom obilaska rive nije propustio itekako naglasiti, s vidljivom dozom žaljenja, kako je taj prostor bio dio samostana, a danas je pomorsko dobro.

Gradonačelnik Mato Franković sa zamjenicama i suradnicima obišao je danas rivu u Rožatu ispred franjevačkog samostana, a koja je u potpunosti obnovljena, odnosno proširena, a radovi su, kako je kazao gradonačelnik Franković bilo vrijedni 2,2 milijuna kuna.

Tijekom obilaska gradonačelnik Franković kazao je kako je izgradnja nove rive ispred franjevačkog samostana samo početak ulaganja Grada Dubrovnika u obalni pojas Rijeke dubrovačke. Franković je najavio i izgradnju komunalnih vezova.

- Ovo je i centar jednog područja, poznato je da ovoj crkvi u Rožatu gravitira i veliki broj stanovnika, značajan broj i iz Mokošici pa se ovdje događa i veliki broj vjenčanja. Mislim da smo sad stvorili jedan novi prostor i dali dodatnu vrijednost. - kazao je gradonačelnik.

- Projekt smo prijavili i za sufinanciranje Ministarstvu mora tako da računamo da ćemo dobiti i određeni dio novaca i iz resornog ministarstva. Sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske nastavljamo projekt obnove cijelog područja Rijeke dubrovačke i izgradnje novih privezišta, na tome se aktivno radi, vjerujem da ćemo vrlo brzo tu dobiti konkretne podatke i krenuti u konkretne radove. - rekao je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Župnik fra Josip Sopta zahvalio je Gradu Dubrovniku kazavši kako su se franjevci dugo nadali ovoj obnovi, a napomenuo je i kako je riva nekada bila dio samostana, a danas je, kazao je Sopta, pomorsko dobro.

Po čemu je spcifična riva u Rožatu, odnosno možete pročitati OVDJE.

Ponedjeljak, 27 Siječanj 2020 11:49

Uhićeni pljačkaši trgovina u Dubrovniku

Provedenim kriminalističkim istraživanjem policijskih službenika Policijske postaje Dubrovnik, u suradnji s policijskim službenicima Policijske uprave zadarske, razriješena su dva kaznena djela krađe.

Kriminalističkim istraživanjem je utvrđena sumnja da su dvije muške osobe u dobi od 48 i 45 godina, početkom kolovoza prošle godine, iz trgovine na području Dubrovnika, iskoristivši nepažnju blagajnice, otuđili novčani iznos od gotovo 15 tisuća kuna. Također se sumnjiče da su istog dana iz druge trgovine, koja se također nalazi na području Dubrovnika, iz registar kase otuđili novčani iznos od 2.100 kuna.

Osumnjičeni dvojac je kazneno prijavljen nadležnom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.

dpp

Petak, 24 Siječanj 2020 22:18

Ili ne razumiju ili samo vole da im čiče

Zašto su u Gradu skuplji nego oni van Grada prehrambeni i higijenski artikli, kao da mi ne živimo 365 dana u Gradu nego samo zimi kada cijene padaju, a što je ljeti? - pitao je između ostalog, a postavio je 20 pitanja, Nikola Beusan na nedavnom zboru građana Gradskog kotara Grad.

- Problem Konzuma... Mi nismo bogataši, mi svi afitavamo da bi mogli živjeti, ali ono što nam oni priređuju cijene 30 posto ljeti, ja molim gradonačelnika da nam omogući, svi imamo one kartice, da mi cijelu godinu imamo deset posto ili 15 ili u ljetnim mjesecima kad oni isaju cijene na 30 posto, da nama daju odma, brišu 15 posto. - rekla je pak Dube Šimunović.

- ... i kvalitetna butiga u Gradu, jer nemamo kvalitetnu butigu, jer za svaku glupost moramo ić izvan Grada, a da ne govorim o električnim aparatima. - kazala je Nevenka Đirilć.

- Što se tiče cijena prehrambenih proizvoda u Gradu katastrofalno su visoke, ali sumnjam da se tu išta može uraditi, i pokušavalo se i prije, zbog toga što je privatnik i ne znam dal' tu Grad može što učiniti al' ako bi mogao to bi bilo dobro. I ako Grad može u suradnji sa „dm” – om vratiti „dm” na Pile. - rekao je Mujica Zijadić.

DVIJE SU IM STVARI ZAJEDNIČKE

Što je zajedničko svim ovim ljudima jasno je svima: muče ih cijene u povijesnoj jezgri, cijene osnovnih i manje osnovnih živežnih namirnica i drugih artikala neophodnih u kućanstvu, s razlogom.

No, zajedničko im je još nešto: izgleda da ne razumiju da niti Grad Dubrovnik niti Gradski kotar ne mogu utjecati na to kakve će biti cijene u privatnim butigama, a Grad Dubrovnik butigu ne može otvoriti.

Doduše među njima svima Mujica Zijadić eto je izrazio sumnju da Grad može nešto učiniti, da bi onda sam sebi skočio u usta kazavši kako bi bilo dobro ako može, iako zna da ne može, kao što zna da Grad ne može ni „vratiti „dm” na Pile”. Zijadiću bi to, kao bivšem gradskom vijećniku SDP -a itekako trebalo biti dobro poznato. No, s druge strane, što danas znači biti gradski vijećnik, gotovo ništa, nikakvo umijeće ni znanje nije potrebno da bi se vijećnikom postalo, ali svatko voli kad mu čiče, pa tako i Zijadić kad govori ono za što unaprijed zna da je neostvarivo.

IZ OVE KOŽE SE NE MOŽE

Stoga, ne samo stanovnici povijesne jezgre, već svi stanovnici Grada Dubrovnika, moraju konačno shvatiti da žive tu gdje žive, da iz ove kože svi zajedno ne možemo, da život u Dubrovniku i svakom njegovom pojedinom dijelu ima neki svoj specifičan problem i svojih prednosti i mana, a da, konkretno u ovom slučaju, Grad Dubrovnik ne može određivati koliku će cijenu na pojedini artikal staviti privatnik i hoće li nekom dati popust.

Kad je riječ o butigama, sličan problem čuti ćete i od stanovnika u Zlatnom potoku, oni butigu u samom naselju nemaju uopće, a nisu jedini, i jednako tako očekuju da im Grad taj problem riješi, pa kad Grad krene rješavati problem, onoliko koliko mu je u domeni djelovanja, da barem osigura prostor, da barem imaju butigu, dakle nije čak riječ ni o cijenama, onda nema nikog zainteresiranog da je otvori. Onda u Zlatnom potoku padaju u afane i Grad je kriv što nitko ne želi otvoriti butigu, i pri tome je nebitno tko je gradonačelnik, Mato, Andro, Dube ili Vido, Grad je uvijek kriv za što objektivno nije kriv. A eto, s druge strane mogao se naći netko poduzetan među stanovnicima Zlatnog potoka pa uzeti taj prostor koji je davao Grad i otvoriti butigu. No, nije, čekaju da to netko drugi uradi.

Nije bilo nikog zainteresiranog ni kad je Biskupija davala 80 kvadrata za otvaranje prehrambene butige na Svetoj Mariji za sto kuna mjesečne najamnine. Mogao je netko od ovih, koji su za govornicom iznijeli problem cijena, uzeti taj prostor u najam i otvoriti tu butigu. Kad je već javno istaknula cijene kao problem, evo npr. Dube Šimunović mogla je držati i prehrambenu butigu s nižim cijenama, ali nije, držala je godinama u Ulici od Puča butigu od „đinđa minđa”, rukotvorina i suvenira, kaže eto da afitava, dakle, poduzetna je žena, vjerujemo da bi onda dobro vodila i butigu od prehrambenih artikala na Svetoj Mariji. Ali eto, nije se ni ona niti bilo tko u Gradu odlučio za to. Čekaju da netko drugi to uradi.

NE GUBITE SVOJE I TUĐE VRIJEME

Ma ne napadamo ovdje te ljude, znamo dobro zašto nitko od njih nije uzeo nuđeni prostor i otvorio butigu na Svetoj Mariji - jer se ne isplati, znamo zašto nitko nije uzeo prostor za butigu u Zlatnome potoku – jer se ne isplati. No kad znaju da se ne isplati, kako očekuju od nekog drugog da to uradi?! To je čekanje Godota.

Stoga nije cilj kritika, cilj je ukazati na nešto sasvim drugo...

U ovom napisu krenuli smo cijenama, nastavili s isplativošću otvaranja trgovina u pojedinim područjima, a završit ćemo sa savjetom. Kada se organiziraju zborovi ili sastanci s građanima, kada imate priliku iznijeti svoje probleme gradonačelniku ili predsjedniku Gradskog kotara, bilo kome tko može riješiti neki problem, dajte čeljadi, fokusirajte se na ono što netko može riješiti i što je u nečijoj ingerenciji da rješava, kako u Gradu, tako i u ostalim gradskim kotarima gdje se na sličnim sastancima može jednako tako čuti svega i svačega. Neka takvi sastanci ne protiču u gubljenju vremena, makar vam i čičali.

Na zboru građana Gradskog kotara Grad na kojem se raspravaljalo o prioritetima koji trebaju biti uvršteni u Plan upravljanja povijesnom jezgrom, vjerojatno najbolji prijedlog za poboljšanje životnog standarda dala je dubrovačka galeristica Tea Batinić.

Naime, poznato je da obnova ili bilo koji drugi posao na kućama i u stanovima višestruko više košta naše sugrađane u povijesnoj jezgri nego u drugim dijelovima Dubrovnika. Uostalom upravo to i jest jedan od razloga zašto su se pojedinci odlučili na prodaju svojih nekretnina u Gradu.

Kako bi se pomoglo onima koji žele nastaviti živjeti u Gradu da svoje kuće i stanove obnove, a žive u trošnim kućama i stanovima, te im prihodi nisu dostatni za obnovu, Tea Batinić predložila je da Grad bude taj koji će pomoći subvencijama ili povoljnim kreditima.

- Ono što Grad može učinjet, to je pomoć ljudima koji žive u svojim kućama, a nemaju prihode da bi mogli obnoviti kuće. Ja ću vam reći jednu situaciju, recimo ljudi žive u starim kućama đe ne radi električna instalacija, đe nemaju banje, đe se ljudi svađaju svakodnevno đe je popustila kanalizacija. Ako Grad Dubrovnik uzme jedan stav da će ljudima koji žele obnovit kuće u kojima će nastavit živjet da bi njihov životni standard bio bolji i ljepši život bio bolji, onda recimo mora se uzet u obzir koliko ti ljudi imaju prihoda, koliko bi stajala ta obnova i onda dat ili nekakve povoljne kredite ili pomoć tim ljudima da žive u boljim stanovima. - rekla je Tea Batinić.

- Znači ako postoje neki penzioneri i žive u kući koja prokišnjava, trebalo bi, u odnosu na prihod tih ljudi i njihovu želju da ostanu tu živjet, da grad pomogne subvencijama ili kreditima da se te kuće obnove. To je plan upravljanja, plan upravljanja je da poboljšamo situaciju u Gradu tamo đe možemo. Tamo đe netko zarađiva velike pare i sam ulaže, mi moramo se zahvalit ovim ljudima što su obnvili te kuće. Ovi koji su činili apartmane, oni su u međuvremenu obnovili te kuće. Ja se spominjem prizemlja Dubrovnika odakle su izlazile pentegane, skakale po vratima koja su bila oglođana od tih pentegana i sad su te kuće, ta prizemlja uređena, netko je popravio, netko je investirao tu pare, prema tome nije baš da je došlo samo do devastacije, nešto se i popravilo, nešto se uredilo. - kazala je Tea Batinić.

Takvu ideju podržao je i gradonačelnik Mato Franković koji je gtakođer bio na zboru građana.

- Apsolutno podržavam ideju da se svima onima, ali zapamtite, svima onima koji isključivo žive u povijesnoj jezgri, pomaže u obnovi stanova, sufinanciranju svih onih stvari koje su im potrebne za život jer mislim da stanovnici povijesne jezgre itekako to zaslužuju i to treba napraviti. - kazao je Franković.

Inicijativa je dakle tu, na gradskoj upravi je sad da osmisli model po kojem bi se to i izvelo, nije nemoguće, naravno uz uvjet da korisnici takvih subvencija ili kredita ne mogu u skoro vrijeme prodati nekretninu ili je prenamijeniti u apartman.

Na zboru građana Gradskog kotara Grad, na kojem se odlučivalo o prioritetima koje sami građani predlažu da se uvrste u Plan upravljanja povijesnom jezgrom, a na kojem je bio i gradonačelnik Mato Franković, dosta se, očekivano, govorilo i apartmanima. Naime, broj kreveta za turističku namjenu u Gradu odavno je premašio broj stanovnika, a cijene nekretnina u Gradu otišle su u nebo upravo zbog apartmanizacije, odnosno pretvaranja stambenih prostora u objekte turističke namjene i mogućnosti višestrukog oplođivanja nekretnine kroz duže razdoblje.

Koncem prošle godine u Dubrovniku su se sastali ministar turizma Gari Capelli i gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković. Capelli je tada prvi put spomenuo prijedlog po kojem bi ubuduće jedinice lokalne samouprave mogle zabranjivati kategorizaciju novih objekata u pojedinim dijelovima grada, pojednostavljeno rečeno – otvaranje novih apartmana.

Takve najave digle su veliku prašinu, a ministar turizma u međuvremenu je znatno izmijenio prvotno mišljenje te posljednjih dana uvjerava javnost kako nikakvih zabrana neće biti, ali da će se utvrditi striktna pravila kod otvaranja novih apartmana te će se u skoro vrijeme pristupiti i rekategorizaciji. Drugim riječima, apartmani se više neće moći otvarati u garažama, magazinima i sl. Dakle, konačno bi se uveo red da se zna koji objekt je koje namjene, a kako neslužbene informacije iz Ministarstva turizma govore, moglo bi se krenuti i u razlučivanje toga što je obiteljski turizam u kontekstu afitavanja apartmana, a što je ipak – poduzetništvo.

DRŽI LI VODU PRIJEDLOG O ZABRANI AFITAVANJA ONIMA KOJI NE ŽIVE U ISTOJ NEKRETNINI ILI PUŠTA KAO PASABROD?

Kad je riječ konkretno o povijesnoj dubrovačkoj jezgri, gradonačelnik Franković na zboru građana, popraćen pljeskom okupljenih rekao je:
- Ja sam za to da plan upravljanja definira sljedeće, da onaj koji živi u Gradu i iznajmljuje dio kuće, svog stambenog prostora, i dalje to radi, ali sam za to da svi oni koji to ne rade na takav način, da im se zabrani iznajmljivanje apartmana. I onda smo mi vratili Grad građanima. I onda će netko vidjeti korist u tome da stan iznajmi, ne gostu, nego jednoj mladoj četveročlanoj, peteročlanoj obitelji iz Slavonije, koja će doć' tu s djecom, koja će živjet, čija će djeca ić' u školu i koji će bit u budućnosti stanovnici našeg grada. - kazao je Franković.

Drži li to vodu ili propušta kao pasabord, kazat će bolje pravnici, ako do takve odluke dođe. Naime, takva logika nalaže dvije pravno upitne situacije, povezane jedna s drugom. Jedna je da bi se onima koji su već otvorili apartmane u povijesnoj jezgri, a u toj nekretnini ne žive, odjednom dakle zabranilo afitavanje. Druga pravno upitna situacija nastupa u slučaju kad bi vlasnicima takvih apartmana afitavanje i dalje bilo omogućeno, a nekom drugom, koji posjeduje nekretninu koja odgovara istim uvjetima, otvaranje apartmana bilo zabranjeno.

DIKTATURA SVIMA, SAMO NE NJIMA

No, čini se da Franković to ipak rekao malo u afektu, ponesen istupima građana koji su takvo što i predlagali, a fascinantno je da su najglasniji u takvim prijedlozima bili oni koji afitavaju.

- Predložio bih malo diktature, da se prestane skroz izdavati dozvole za afitavanje. - rekao je tako vlasnik apartmana Marc van Bloemen, na što mu je netko dobacio da može tako govoriti otkad je svoj riješio (apartman op.a.).
mvbloemen2201- Upravo tako, samo onima koji je građanin grada da može afitavat. Ali u tom dijelu kuće koji je višak, znači familja da živi, a onaj višak prostora... Tako je to i počelo. Znači, u višku prostora da se može afitavat. Znači da osigurava familji pristojan život. A hostelima, nipošto. - kazao je Marc van Bloemen.
nfarcic2201Nikolina Farčić pokušala je okupljena kazati kako za apartmanizaciju u Gradu nisu krivi nikakvi svemirci, već Dubrovčani sami:
- Svi se pravimo kao da se to dogodilo po Duhu svetome. To su osobne odluke naših sugrađana, koje su legalne i legitimne. Nije se to dogodilo... Ono... Palo s Marsa. Razumijete li? Dajemo se zbrojit malo sami sa sobom. - rekla je Nikolina Farčić, a odgovorila joj je Mara Kolić Pustić, inače također vlasnica apartmana.

- Ne možeš ti sa svojim vlasništvom činit što hoćeš. Kad se ne upravlja možeš. Ovdje govorimo o planu upravljanja, idemo počet upravljat s tim stvarima. - rekla je Mara Kolić Pustić koja je prethodno govorila i o „nosivosti turizma” i kako se ne smije proći „održivi broj smještajnih jedinica”.
mkolic2201- Važno je razmišljati o tome da se radi nosivost turizma, „carrying capacity” gdje će nam biti mjerilo kvaliteta života stanovnika, a ne zadovoljstvo gostiju. To je jedno bitno drukčije mjerilo koje bi u biti nama recimo, između ostaloga, dalo i nekakvu opipljivu brojku koliki uopće održivi broj smještajnih jedinica, kuća za iznajmljivanje, dakle turističke namjene, koji ne smijemo proć' da bismo još uvijek imali grad. - rekla je Mara Kolić Pustić.

Na zboru građana Gradskog kotara Grad jedan od najzapaženijih nastupa imao je profesor u mirovini Petar Perić. No, nažalost nije on imao nikakav pametan prijedlog za uvrštavanje u Plan upravljanja povijesnom jezgrom, što je bila tema skupa, pa da bi zaslužio pažnju. On se naime osjetio pozvanim za govornicom „spjevati ep” o aktualnom gradonačelniku Matu Frankoviću. Pri svemu tome je malo pomiješao godine, pa ili se ne sjeća dobro kad je on sam bio predsjednik Gradskog kotara ili kad je Andro Vlahušić bio gradonačelnik ili o kojem bivšem gradonačelniku govori.

Govor Petra Perića, kakvog se svojedobno ne bi posramili ni omladinci predavajući štafetu drugu Titu na Danu mladosti, prenosimo u cijelosti, u izvornom obliku:

- Nije mi sasvim jasan predsjednik Gradskog kotara. Predsjednik Gradskog kotara je, koliko sam ja razumio, rekao, izjavio, da njegova komunikacija sa našim gradonačelnikom nije na onom nivou na kojem je bila. Ja sam bio predsjednik Gradskog kotara punih osam godina, od '91. do '98. To je najteži period bio. Ja sam imao nesreću... Mi smo komunicirali sa gradonačelnikom svakih dvadesetak dana, a naša komunikacija s tom ljudskom nepogodom u liku i djelu gospara Vlahušića (gradonačelnik od izbora 2009. do siječnja 2017. op.a.)... Ja sam imao određenih problema i on je naprosto ignorirao nas kao... Mene kao predsjednika Gradskog kotara. No, međutim, htio bih vam reć', vrlo jasno. Mi, građani Grada, moramo biti sretni i zadovoljni što smo nakon dvadeset godina dobili gradonačelnika, gospodina, gospara Matu Frankovića. On je svoj karakter izbrusio u najsjajnije kristale i on kao gradonačelnik sjaji punim sjajom bez obzira što vi mislili. - kazao je Perić koji je prekinut smijehom, pljeskom i ovacijama „bodrenja” okupljenih.

Nastavio je:

- Što se tiče, molim vas, što se tiče kulture komuniciranja u odnosu na onu ljudsku nepogodu, to je neusporedivo. I gos... Gospar, mladi, predsjednik Gradskog kotara bi trebao malo ipak komunikaciju uspostaviti. Mislim da nije problem do gradonačelnika i budite uvjereni da ćete imati sigurno kvalitetan kontakt, jer on kao gradonačelnik nosi u srcu kulturu komuniciranja u odnosu na one koji su bili prije dvadeset godina. I budimo sretni što ga imamo kao gradonačelnika. On je... On je, kažem još još jedanput, svoj karakter izbrusio u najčistije kristale i sjaji naj, najsjanijim sjajem. Hvala vam lijepo. - završio je Perić.

Iako je imao blagi osmijeh, bilo je vidljivo da je gradonačelniku Matu Frankoviću bilo i nelagodno, zasigurno nije očekivao da će biti „opjevan” na zboru građana.
frankoviczbor2201

Zaštita od buke općenito, poboljšanje javnih usluga poput uvođenja ambulante, repopulacija i prava zaštićenih najmoprimaca, kontrola broja smještajnih i ugostiteljskih objekata i razvoj društvene infrastrukture, to je pet točki koje su okupljeni žitelji Gradskog kotara Grad na skupu građana izglasali kao prioritetne probleme kojima bi se, između ostalog, trebao baviti Plan upravljanja povijesnom jezgrom.

Naime, nakon prijedloga građana, odnosno rasprave, okupljeni su glasali kojim od navedenih problema treba dati prioritet u rješavanju.

Na zboru građana koji je organizirao Gradski kotar Grad bili su i gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković sa zamjenicom Orlandom Tokić, pojedini pročelnici i direktori gradskih poduzeća među kojima su građani očito najzadovoljniji Čistoćom s obzirom da je direktor Marko Iveković pobrao pljesak, izašavši za govornicu kako bi odgovorio na pitanje kako će se ubuduće naplaćivati odvoz otpada, po broju ukućana, kvadraturi ili stvarno odvezenom otpadu. Inače, Iveković je kazao kako je predviđeno da se u budućnosti odvoz otpada naplaćuje po stvarnoj količini.

Osim navedenih pet prioritetnih problema kojima bi se trebala posvetiti posebna pozornost u izradi plana upravljanja, okupljeni su također naveli i problem sigurnosti, odnosno evakuacije u slučaju požara, potresa i sl. te nadalje razvoj komunalne infrastrukture, adekvatne zaštite baštine, promet oko Grada i parking, održavanje javnih površina, poticaje za obrte i malo poduzetništvo, inovativna urbanistička rješenja poput garaže, izračun i kontrolu nosivosti turizma, zaštitu okoliša i pitanje otpada i poboljšanje komunikacije građana s gradskom upravom. Redom kako je ovdje navedeno građani su glasanjem dali prioritet rješavanju pojedinih problema.

Na koncu se građanima obratio i gradonačelnik Mato Franković koji je kazao kako ništa ne može biti riješeno preko noći te da je stanje u Gradu prije no što je preuzeo dužnost gradonačelnika bilo kaotično. Franković je tako naveo da je u posljednje dvije i pol godine, otkako je preuzeo dužnost, ova gradska uprava uspjela riješiti problem poplava na Stradunu čišćenjem povijesne kanalizacije, odnosno odvoda, kao i da je osamdeset posto tzv. bookera i štandova maknuto s gradskih ulica i s Pila, kao i da je uklonjen dio ugostiteljskih stolova te se, naveo je Franković, npr. sada može proći preko Prijekoga što je prije bio problem itd.

Gradonačelnik Franković naveo kako zna da to nije dovoljno, ali da će gradska uprava raditi dalje na rješavanju problema Grada.

- Mi smo peskariju, odnosno našu ribarnicu obnovili, uredili. Dali smo je na upravljanje našim ribarima. Ne mogu ja utjecati na to kada, koliko će ribe biti i hoće li oni prodavati ili ne. Ja se nadam da od mene to ne očekujte, jer ja to uistinu ne mogu napraviti. Ali sam napravio ono što je s moje strane bilo potrebno, a to je urediti prostor i nisam se odlučio da taj isti prostor bude restoran, suvenirnica ili nešto drugo nego smo mu dali društvenu namjenu. - kazao je između ostalog Franković s obzirom da se poteglo i pitanje zašto ribarnica ne radi.

Franković je najavio moguće otvaranje knjižnice u prostoru bivšeg mliječnog restorana, adaptaciju prostora za osnovnu školu u Ulici Ilije Sarake i u manjem dijelu tog prostora otvaranje javnog WC -a, rad škole u jednoj smjeni za dvije godine od prvog do osmog razreda, zabranu prometovanja vozilima preko Straduna, ograničenja prometovanja u zoni oko Grada, a na koncu i rješavanje problema koji su građani naveli kao prvi prioritet:
- Od ove godine komunalno redarstvo će vrlo strogo postupati, angažirali smo tvrtku koja će zajedno s komunalnim redarstvom ići i mjeriti buku na javnim površinama. - rekao je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Stranica 6 od 43

fabrio banner 250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020