Dok se Hrvatska zabavljala trivijalnom temom budućih kandidata za predsjednika/predsjednicu kućnog savjeta, pardon, Hrvatske, u Dubrovniku je prošli tjedan, osim otvaranja žičare i zabrane postavljanja bankomata tema bila i postavljanje klupa na centru igrališta u Hladnici u obliku svastike, kukastog križa.

Dok su se mladi nacisti malo „zabavljali”, a pojedinci uvjeravali kako nije riječ o nacistima, nego nepodopštinama pijanih mladih, kao da je to sve normalno, uključujući i to da su mladi na sportskim terenima pijani, HNS je kao krivca prozvao gradonačelnika Mata Frankovića, jer on, napisali su u priopćenju o kukastim križevima „već gotovo godinu dana ignorira uporno upozorenja vijećnika HNS-a s govornice Gradskog vijeća”.

Kad je došlo Gradsko vijeće, ni od HNS-a ni od ostalih vijećnika, o kukastim križevima ni „K”, očekivalo se to barem od HNS-ova Miha Obradovića, kad je već njegova stranka prozvala gradonačelnika kao sukrivca što je Grad, posebno Mokošica, kako su napisali sami HNS-ovci, „unakažena fašističkim simbolima”.

I imaju HNS-ovci pravo, ali s prozivanjem gradonačelnika su ipak pretjerali, ne zato što Frankovića treba braniti u ovom slučaju, neka pošalje komunalce i neka riješe sve kukaste križeve po Dubrovniku, kao i druge neprilične grafite, već zato što je istim tim HNS-ovci pamet izgleda malo kratka pa se ne sjećaju istih tih grafita po istim tim ulicama u vrijeme gradonačelnika Andra Vlahušića s kojim su se u međuvremenu mimiošli.

Nije tada HNS slao priopćenja da je Vlahušić sukrivac za kukaste križeve, fašističke i nacističke simbole iscrtane po Dubrovniku, a bilo ih je možda i više nego danas, dok nisu pobrisani, a nisu tako stajali dan ili dva, nego neki i godinama, pa su opet iscrtani, pa će opet biti pobrisani i u mandatu novog gradonačelnika.
Za nacističke grafite nije kriv ni Vlahušić ni Franković, a umjesto sitnog politikanstva u priopćenjima, sve stranke u Gradu trebaju se po tom pitanju uhvatiti za isti štap, zajedno s građanima kojima postavljanje klupa u obliku svastike nije trivijalna tema poput kandidature za predsjednika/predsjednicu kućnog saveta, pardon Hrvatske, i početi raditi na tome da ovakvi ispadi ne prolaze lišo kao što obično prolaze.

Eto, u ovom konkretnom slučaju iz Hladnice, Gradsko vijeće moglo je i konkretno reagirati, a u HNS-u, ali i u HDZ-u i uredu gradonačelnika dosjetiti se kako pokazati da takvi izgredi nisu prihvatljivi pa npr. barem kazniti koncesionara igrališta.

Nedjelja, 30 Lipanj 2019 23:03

28 dana:28 minuta

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković često zna kazati kako je pravna država pokazala da funkcionira na primjeru žičare, kada je po nalogu Carine, a nakon prijave Grada da žičara vozi bez koncesije, zapečaćena. U subotu je žičara počela s radom, nakon što je potpisan koncesijski ugovor i valjda su, jer tako stoji u nagodbi koja je morala biti potpisana i izvršena prije potpisivanja ugovora, plaćeni dugovi Excelsa nekretnina prema Gradu Dubrovniku.

I odjednom sve izgleda idilično, da nije uvijek nekog vražjeg ali...

NIJE PREŠA ZAPEČATITI, ALI JE PREŠA OTPEČATITI

Naime, skoro mjesec dana, odnosno 28 dana, trebalo je Carinskoj upravi da nakon početka nadzora nad radom žičare istu i zapečati dok Excelsa nekretnine ne ispune zakonske uvjete za rad. Osnovni zakonski uvjet za rad žičare je koncesijski ugovor. Dakle, onog dana 29. ožujka, kada su se carinski inspektori našli u prostorima Excelsa nekretnina prvo pitanje trebalo je biti: „Posjedujete li koncesijski ugovor?” Odgovor je mogao biti samo jedan: „Ne posjedujmo.” I u tom trenu carinici su mogli staviti pečat na žičaru, a nakon toga uzeti koliko god im treba vremena za nadzor poslovanja i utvrđivanje prihoda, rashoda i čega sve ne. Ali nije bilo tako, posao pečaćenja koji je mogao potrajati maksimalno 28 minuta potrajao je 28 dana.

No, zato je obrnuti proces bio iznimno brz. Naime, Gradsko vijeće u četvrtak je odobrilo vansudsku nagodbu Grada s Excelsa nekretninama i dalo ovlasti gradonačelniku za potpisivanje koncesijskog ugovora koji je taj dan izglasan i istog trena, umjesto uobičajanih osam dana od objave u Službenom glasniku, ta odluka je stupila na snagu pa je Excelsi omogućeno da već sutradan, u petak potpiše ugovor s Gradom, odnosno gradonačelnikom Frankovićem koji Grad zastupa.

Nećemo cjepidlačiti pa se hvatati za to kako je u prijedlogu odluke o vansudskoj nagodbi koju su trebali odobriti vijećnici, propušteno napisati da odluka stupa na snagu samim činom usvajanja, a ne osam dana od objave u Službenom glasniku Grada Dubrovnika, pa da nagodba i isplata dugovanja kao preduvjeti potpisivanju koncesijskog ugovora nisu formalno mogli biti ispunjeni, jer sasvim je prihvatljivo da je Grad Dubrovnik omogućio brzu normalizaciju rada žičare nakon ostvarenog dogovora.

Ali sad dolazimo do onog vražjeg ali. Naime, normalno je sve što je Grad poduzeo za brzo ponovno otvaranje žičare, ali nije normalno da je proces utvrđivanja najvažnije činjenica za pečaćenje žičare – (ne)posjedovanje koncesijskog ugovora - trajao 28 dana, dok je proces utvrđivanja iste činjenice - (ne)posjedovanje koncesijskog ugovora - za ponovno otvaranje žičare trajao valjda 28 minuta. Tako je Carinska uprava već u petak otpečatila žičaru koja je u subotu počela voziti.

KAD SE POTEGNE VODA U ZAGREBAČKOM ZAHODU

Ne, nije cilj kukati kako je „zločestim kapitalistima” omogućeno da što prije počnu ponovo zarađivati na onom što je, kao je to kazao Vido Bogdanović trebao biti „Libertas po žici”, ali nije to postao jer je HDZ u privatizaciji želio da ne bude. Kad je već tako, neka zarađuju, jer što više zarađuju, sada, kada je potpisan i koncesijski ugovor, više će se sliti i u gradski proračun, a time bi trebalo svima biti bolje. Cilj je ukazati, nakon što je Republika Hrvatska na primjeru žičare kao položila ispit funkcioniranja pravne države, utvrditi da to baš nije sve tako bajno.

Naime, da bi država položila taj ispit dubrovački gradonačelnik, što on naravno neće nikada ili amo kazati barem da je teško da će javno priznati, trebao je, onako grezo rečeno, „progutati” poprilično količinu govana posranih u Zagrebu koja su, kad je voda puštena, plutala u njegovu i pravcu Dubrovnika. Jer, baš onako kako je Bogdanović na „pressici” oko žičare nedavno kazao, kako se „ne priča s takvim partnerom” kao što je to učinio Franković, tako je voda iz zagrebačkog zahoda sadržaj nosila prema Frankoviću.

Prosječnom Hrvatu nije teško zamisliti količinu pritiska poteklu od „partnera s kojim se ne priča tako” kada je započeo Carinski nadzor i zašto je taj nadzor potrajao baš toliko, a zašto je obrnuti proces potrajao baš onoliko. Da pravna država uistinu funkcionira oba procesa potrajala bi jednako, jednako kratko da se razumijemo, a ne jednako dugo, a „partner s kojim se ne priča tako”, osim plaćanja dugovanja bio bi i kazneno gonjen. Tada bi mogli reći da je država položila ispit.

JOŠ ČEKAMO ALEKSANDRA VELIKOG

Gordijski čvor oko žičare za koji kaže Franković da je razriješen stoga nije razriješen. Gordijski čvor nije razriješio ni Aleksandar Veliki, presjekao ga je, a u Hrvatskoj još uvijek nema nikoga da presječe Gordijski čvor u kojem su zapetljani tajkuni i politika, kao što su zapetljani i u žicama dubrovačke žičare koju je ponosno, mimo svih zakonskih regula, otvorila HDZ-ova „krompir salata” premijerka.

Zbog svih tih čvorova i čvorića, Franković, jer ipak je u državi njegov HDZ na vlasti, pa ni neće reći ono što bi možda rekao da dolazi iz neke druge stranke, u prethodna tri mjeseca zasigurno nije bio daleko od toga da mu, ne daj Bože, izraste kakav čvor na želucu.

Iako on sam kaže kako na sve ne gleda kao na pobjedu, Franković je u slučaju žičare itekako pobijedio, ali na tom putu bilo je i gubitaka, koje jednako tako, jer ipak je i on političar, ne želi priznati. A taj gubitak je koncesijska naknada koja je, s obzirom na specifičnost dubrovačke žičare, ostala na ipak preskromnih 50 posto, jer ima Vido Bogdanović pravo kada kaže kako je žičara ipak samo komad žice s dvije kabine, a atrakcija je pogled na Grad. Da ne govorimo o tome da su vijećnici izglasali polustoljetni ugovor koji će dakle još trajati kada većina njih, a i nas ne bude više živa. To su ostavili unucima – pogled na Grad u koncesiji umjesto „Libertasa po žici”.

ZAŠTO JE FRANKOVIĆ MOGAO ONO ŠTO NIJE MOGAO VLAHUŠIĆ...

U zaključku oko žičare na Srđ ne bi bilo korektno ne spomenuti bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića, baš kako je to učinio na „pressici” i Bogdanović koji je kazao kako o milijunima prihoda od žičare danas ne bi ni pričali da nije bilo Vlahušića koji se izborio da taj prihod bude gradski. To je istina, ali je i istina da bi saga o koncesiji vrlo vjerojatno još uvijek trajala da je Vlahušić i dalje gradonačelnik.

Naime, Vlahušićeva najveće političke vrline i mane upravo se zrcale na slučaju žičare, s jedne strane „nos” gdje Grad može utržiti dodatni prihod u proračun, stvaranje presedana, a s druge strane spora ili polovična realizacija.

Vlahušić se zapravo ponašao u slučaju žičare na način koji zagovara i Bogdanović, također dakle bivši gradonačelnik, po školi političke diplomacije, bez vele „talasanja”, jer iako su i Vlahušiću, baš kao što je Frankoviću danas u državi HDZ na vlasti, „njegovi” bili na vlasti i sva vrata mu bila otvorena da silom, jer i Frankovićev potez jest bila sila pravnim sredstvima, riješi slučaj žičare, Vlahušić to nije uradio i vjerojatno ne bi uradio ni do dan danas. Vlahušić bi možda čekao trenutak, Bogdanović da se našao u toj poziciji jednako tako, da se stvar raščisti na nešto mirniji način.

Možemo dakle pričati o različitim pristupima, no Vlahušić je u svom mandatu na koncu ipak taj koji je Frankoviću omogućio da postupi 2019. onako kako je postupio, a Franković je postupio onako kako bi gradonačelnik trebao postupiti - beskompromisno kada su u pitanju interesi Grada.

Zašto je Franković to mogao uraditi, a Vlahušić nije. Razlika je prije svega u spomenutom pristupu, a pristup uvjetuju mogućnosti političkog djelovanja. Franković jednostavno sebi može priuštiti neke poteze koje Vlahušić sebi nije mogao priuštiti. Naime, stranački predznak tu je itekako bitan, HDZ, ma koliko god se kalkuliralo, kakve god ankete izlazile, ipak još uvijek ima čvrstu osnovu birača i Franković će i na idućim izborima, da je sa žičarom uradio što god da je uradio, dobiti tu potporu, dok Vlahušić, a i mnogi ostali, u brojnim slučajevima moraju ukalkulirati puno veći politički rizik i utjecaj pojedine odluke na pojedine skupine birača.

Takav čvrsti stav koji je zauzeo Franković može biti i premosnica mogućih problema kada se naiđe na „partnere s kojima se ne priča tako”, jer s takvim „partnerima” se upravo treba pričati onako kako je pričao Mato Franković, da bi uopće postali partneri bez navodnika u toj riječi, jer diplomacija ponekad treba pokazati i zube, a ne samo stražnjicu ili jezik, ovisno iz kojeg kuta gledate.

Polovica mandata aktualne vlasti obično je vrijeme kad se oporba počinje pripremati za nadolazeće izbore. Kako su baš na polovici mandata vladajućeg HDZ-a u Gradu Dubrovniku, čelnici SDP-a HSS-a i Glasa održali konferenciju za novinare o problematici žičare, koja će se raspravljati na sjednici Gradskog vijeća, sasvim je logično bilo pitati ih je li ovaj njihov zajednički medijski istup zapravo začetak jedne političke platforme s kojom bi na lokalne izbore izašli u bloku.

No, čelnici dubrovačke oporbe po tom su pitanju poprilično "zakopčani". Ističu tek kako su otvoreni za suradnju. Iz njihovih odgovora da se naslutiti i tko im nije baš poželjan politički partner.

Predsjednik Gradskog odbora SDP-a Jadran Barač koji je zapravo inicirao konferenciju za novinare na temu žičare, ističe kako zdrava suradnja s HSS-om i Glasom može biti podloga za političku suradnju.

- Konkretno, današnja konferencija za novinare nije na tragu stvaranja zajedničke političke platforme, ali svaka suradnja koja se temelji na zdravim načelima sigurno može biti podloga za za suradnju. Svi koji se smatraju i prate politička događanja u Dubrovniku i žele doprinijeti rješavanju problema su dobrodošli. Lakše je nastupati i ukazivati na probleme u većoj skupini jer kad je netko sam, onda ga HDZ nastoji marginalizirati, diskreditirati i etiketirati kao nebitnog i nevažnog, pa vas nazovu Muppetovcima, ističu da imate 10 posto podrške. To je ta njihova retorika. - kazao je Barač.
sdphssglas2606koalicijaDa je današnja konferencija za novinare bila povod da se ukaže na krive metode kojima se HDZ koristi u rješavanju problema, istaknuo je predsjednik Glasa u Dubrovniku Dino Hadžiomerović.

- Bit priče je da se metode kojima se trenutna vlast koristi u rješavanju pojedinih problema nigdje na području Europe ne bi smjele bit primjenjivane. Tolika količina verbalnog nasilja i određenog stupnja iznuđivanja, koje je posebno primijenjeno prema gospodarskim subjektima, bilo kod žičare ili primjerice ucjenjivanja pojedinih ugostitelja s javnim prostorom, kažnjavanjem, oduzimanjem stolica na sedam, pet dana, to su represivne metode koje se u civiliziranom svijetu ne bi smjele koristiti. Glas je svakako stranka izrazito anti aututokratskog svjetonazora pa smo se u ovom konkretnom slučaju okupili kako bismo se usprotivili određenim autokratskim tendencijama lokalne vlasti. - rekao je Hadžiomerović.

Čelnik dubrovačkog HSS-a Vido Bogdanović, najavio je pak odlazak u političku mirovinu.

- Ja sam pred penziju i ne mislim unaprijed ništa. Imam navršenih 65 godina i privatni sam poduzetnik koji jedva krpi kraj s krajem i čim se pojavi netko mlađi u stranci tko bi prihvatio preuzeti ovo što ja radim, vrlo rado ću mu to prepustiti. Moje nekakve političke projekcije i politička suradnja su potpuno nevažni jer mene tu biti neće. - kazao je Bogdanović.

Na pitanje je li moguća njihova politička suradnja s dubrovačkim HNS-om, koji traži partnere, konkretno je odgovorio tek Hadžiomerović.

- HNS poprilično panično traži partnere. - rekao je kratko Hadžiomerović.

Barač je istaknuo da su u SDP otvoreni za suradnju sa svima.

- Otvoreni smo za suradnju po pitanju tema oko kojih se možemo usuglasiti, vrata su otvorena svima i apsolutno sam za takvu suradnju. Kad je u pitanju današnja konferencija za novinare, pokrenuo sam inicijativu da je zajedno održimo kad sam dobio materijale za Vijeće. Inicirao sam i pressicu o okrajku i tu još uvijek nije sve riješeno. - rekao je Barač.

- Čekaju trenutak kad će ga okinut. - dodao je Bogdanović.

Predsjednici dubrovačkih organizacija SDP-a, HSS-a i Glasa, Jadran Barač, Vido Bogdanović i Dino Hadžiomerović održali su danas zajedničku konferenciju za novinare u prostorima SDP-a o, kako su naveli u pozivu, „postupcima gradske uprave Grada Dubrovnika oko rješavanja pitanja koncesije za rad žičare Dubrovnik”.

Žičara inače još uvijek ne vozi, nakon što je Carinska uprava krajem travnja zapečatila na zahtjev Grada Dubrovnika jer Excelsa nekretnine nemaju niti plaćaju koncesiju. Čeka se da Excelsa nekretnine prihvate vansudsku nagodbu, plate dug prema Gradu i potpišu koncesijski ugovor na rok od 50 godina uz plaćanje naknade od 15 posto prodanih karata.

BARAČ: GRADONAČELNIK FRANKOVIĆ ODGOVORAN JE ZA NASTALU ŠTETU

- Netko, odnosno gradonačelnik, bi trebao biti odgovoran zbog nezakonitih i samovoljnih postupanja, jer je time nastala šteta za Grad, turizam i državu. Gradonačelnik svako malo komentira neke presude i postupke, a meni uskraćuje pristup informacijama i govori da bi ja kao gradski vijećnik mogao spriječiti nepristrano i neovisno vođenje postupka na Trgovačkom sudu. - kazao je predsjednik dubrovačkog SDP-a Jadran Barač dodajući kako se trebalo provesti odluku Gradskog vijeća, odnosno potpisati ugovor s Excelsom, a za dugovanje čekati sudsku presudu da postane pravomoćna i ako treba zatim provesti ovrhu.
presssdphssglas2606 3- Prošlo je više od godinu dana otkako je Gradsko vijeće usvojilo odluku o koncesiji za žičaru, a gradonačelnik, kao osoba ovlaštena za zastupanje Grada trebao ju je potpisati i proslijediti na potpisivanje Excelsa nekretninama. Umjesto toga gradonačelnik Franković se pravda da mu je DORH zabranio sklapanje ugovora i dostavio vještačenje prema kojemu je naknada od 15 posto premala. - kazao je Barač rekavši kako je žičara najveća atrakcija poslije gradske jezgre.

HADŽIOMEROVIĆ: DOPISI DORH-A NEMAJU NIKAKVU PRAVNU VAŽNOST

Sva trojica sudionika „presice” složila su se kako je miješanje DORH-a u ovaj slučaj presedan. Hadžiomerović je kazao kako dopisi DORH-a nisu nikakva rješenja niti dokumenti koji su obvezujući, odnosno da nemaju nikakvu pravnu važnost, a za samu situaciju oko žičare je rekao:
- Riječ je o situaciji u kojoj je izvršno tijelo ignoriralo odluke Gradskog vijeća što nije primjereno demokratskom uređenju. Godinu dana poslovni subjekt nije dobio na potpis ugovor koji je Gradsko vijeće izglasalo.
presssdphssglas2606 5Dino Hadžiomerović se nadovezao na to kazavši i kako gradska uprava zloupotrebljava vlast da utječe na tržište.

- Kod prodaje poslovnog prostora Zagrebačke banke na Gundulićevoj poljani, kojeg je kupovao Grad Dubrovnik, imali smo izričite prijetnje jednog člana gradske vlasti kako u slučaju da netko ponudi veću cijenu od Grada neće dobiti pravo korištenja javne površine. Slično se dogodilo s dionicama UTD Raguse, spominjale su se i gaćice. Prije svega mislim da izabrani dužnosnici ne bi smjeli prijetiti građanima da će postupati nejednako prema njima, tj. da će ih diskriminirati, svi građani moraju biti ravnopravni, takav način uspostavljanja određene prednosti na tržištu se svodi na to da je riječ o zloupotrebi vlasti jer nekom stvarate prednost. Čini se da je gradska vlast kliznula u metodološki neprihvatljiv odnos prema građanima koji nije u skladu s Ustavom i zakonskim propisima. - rekao je predsjednik dubrovačkog Glasa Dino Hadžiomerović.

- Da zaključim oko žičare, ne opravdava svaki cilj svako sredstvo i kad se gradonačelnik hvali novcem koji će se utržiti u proračun, taj novac ništa ne vrijedi ako se pri tome kršio zakon. - kazao je Hadžiomerović.

BOGDANOVIĆ: ŽIČARA NIJE SMJELA BITI PRIVATIZIRANA, U KONAČNICI TO JE LIBERTAS NA ŽICI

Predsjednik dubrovačkog HSS-a Vido Bogdanović bio je vrlo rječit:
- Nitko nije od nas protiv toga da Grad postigne najbolji mogući dogovor, samo očito postoje razni načini kako do toga doći. Ja bih se malo vratio unatrag, budući se na vrlo ružan način spominje bivši gradonačelnik od strane vladajuće ekipe. Ja bih napomenuo da je upravo njegovim zalaganjem stvorena mogućnost da Grad išta naplati. To je njegova osobna i stranačka i politička aktivnost, da se to ugradi u zakon. Inače, ovaj prihod je mogao biti državni, županijski, moglo ga je i ne biti. Eto tako, kad ga nazivaju kriminalcem, bez osnove, da napomenem da su ostali i neki tragovi koji su pozitivni za Grad, i u budućnosti će biti pozitivni, a i presedan je to na nacionalnoj razini, tako da će se vjerojatno koristiti ta praksa i za neke druge jedinice lokalne samouprave. - kazao je Vido Bogdanović.
presssdphssglas2606 2- Ne slažem se s Jadranom kad kaže da je žičara atrakcija... Nije ona atrakcija, to je običan komad žice s dvije kabine koje idu gori - doli i to vrlo loše. Zašto je žičara loša? Zato što je vrlo spora pa se čeka i pod dvije ure za poći gore. Svako austrijsko selo ima takvu senzaciju i atrakciju. Atrakcija je Dubrovnik i ovdje se ne radi o koncesijskoj naknadi da bi netko bio prevožen, nego se radi o položajnoj renti da bi taj netko ispod sebe vidio Dubrovnik. - rekao je Bogdanović.

- I sad je pitanje koliko to vrijedi... Ja znam da je naša javnost napumpana da to vrijedi 30, 40 milijuna. Pitanje je koliko vrijedi, možemo se svađat satima oko toga i raspravljat, ali očito bi trebalo da razumni ljudi u međusobnom pregovaranju dođu do nekog poslovnog odnosa. I došlo se do toga, utvrđen je prijedlog ugovora i onda se pojavi društvo mudraca, svećenika, tj. DORH i kaže kako je malo 15 posto naknade, da bi trebalo 30, a vjerojatno su oni koji su tako rekli cijeli život proveli na budžetu i nisu zaradili kunu na tržištu. I onda sve skupa to služi kao isprika da godinu dana Gradsko vijeće drži, rekao bih vam sad đe i što drži, da nema gospođa i sinjorina... Rezultat svega toga je blokada atrakcije, odnosno blokada pogleda na atrakciju. I sad se sve to želi pokazati kao uspjeh. - ispričao je Bogdanović.
presssdphssglas2606 4- Pokušalo se pregovarati optužujući nekog, optužujući partnera, a ako se želite dogovoriti onda se razgovara, ako ne znate razgovarati angažirate nekog tko zna. Ali ne, najveći uspjeh je onako balkanski, seljački, zaustaviti žičaru. Nećeš ti problema zaustaviti žičaru, isključiš joj struju pa neće voziti. Prema tome to je jedan zbilja apsurd, razgovarati na takav način, pogotovo s takvim partnerom. Mene ne impresioniraju velika imena i bogati ljudi, ali treba shvatiti s kim imaš posla, jer ti je to partner sutra u drugim velikim projektima, a ne kao dva ovna na brvnu, oni (Excelsa, op.a.) imaju svog ovna, našeg, domaćeg ovna, a mi svoje ovnove i onda nije bilo dogovora. Na kraju sad ima dogovora, a gle vraga, vratili se na onih 15 posto. I zato, što se mene tiče, a mi se nismo usaglašavali uopće, zapeo sam na golom otoku zvanom Lopud, pa nismo ni stigli pričati prije konferencije, ja ću podržatI svaki dogovor. Ne usuđujem se tvrditi, ali imam povjerenja da je postignut najbolji mogući dogovor u ovom trenutku. - kazao je Bogdanović, a Barač je također potvrdio da će podržati dogovor.

Imao je Vido Bogdanović što reći i pretvorbi žičare:
- Napravljena je greška kad je žičara privatizirana. To je sredstvo javnog prijevoza, u konačnici Libertas koji ide po žici. Tvrđava na Srđu je također bila Atlasova, ali je izuzeta od privatizacije i predana Gradu, predali su je da bi smanjili kapital, ne zato što su je se htjeli riješiti. Ondašnja politika, a tada je HDZ imao apsolutnu vlast, trebala je reći da žičara nije predmet poduzetništva. Nažalost nije tako učinjeno. Očito su postajali drugačiji planovi i interesi i zato je Androva uprava bila dovedena u situaciju da to treba vratiti u šine, ali predsjednica Vlade je otvorila žičaru s nepotpunim papirima. Ponovit ću na kraju, zahvaljujući Andru Vlahušiću možemo ovdje govoriti o milijunama, a lako se moglo dogoditi da budemo potpuno abandunani, kao što je slučaj s Portom, kad dođete u Porat niste više u Dubrovniku, kad dođete u grušku luku niste više u Dubrovniku, nego ste u Republici Hrvatskoj, u smislu nadležnosti. - zaključio je predsjednik HSS-a Dubrovnik Vido Bogdanović.

Nedjelja, 23 Lipanj 2019 21:48

Hashtag „respectthecity”

Projekt „Respect the City”, odnosno „Poštujmo Grad” koji je pokrenula dubrovačka gradska uprava često se zna među građanima ironično spomenuti. Ima li gužve u prometu eto „dežurnih” koji će odmah iskoristiti prigodu da zapitaju je li gužva dio projekta, ima li više od dva kruzera u Gružu eto ih da to fotografiju, „objese” na Facebook i dopišu „Respect the City”, nestane li struje na Pilama opet se ironično spominje projekt „Poštujmo Grad” itd.

Sve to u biti znači samo jedno – da je projekt „Poštujmo Grad” postigao jedan od svojih ciljeva, a to je da se o poštivanju Grada priča, pa makar eto o samom projektu i s dozom ironije među građanima, iako je on među strukom pohvaljen.

Potreba za tom ironijom nestat će onog dana kada projekt ostvari još jedan od svojih ciljeva, a taj je da sami građani konačno počnu poštivati Grad u kojem žive i od kojeg žive. Naime, projekt „respect the City” nisu (samo) kruzeri, nije to (samo) rješavanje prometnih gužvi koje su kronična boljka Dubrovnika u ljetnim mjesecima, projekt „Poštujmo Grad” nije (samo) tu zato da spriječi turiste da primjerice u kupaćem kostimu šetaju Stradunom, projekt „Respect the City” smo svi mi.

Kada građani shvate da je dio projekta „Poštujmo Grad” i to da npr. ne parkiraju u prometnom traku ispred bivše zgrade DTS-a jer je to kolnička traka, a ne parking, pa ni na dvije minute, kada shvate da je u garažama mjesto automobilima, a ne apartmanima, jer ne otvaraju te apartmane političari, nego građani ovog grada, kada shvate da se ne lomi zid tornom u stambenoj zgradi u tri poslijepodne, da se šut ne baca pokraj kontejnera komunalnog otpada i još puno toga, a moglo bi se nabrojiti primjera i primjera, i svi spadaju u norme civiliziranog ponašanja; kada dakle građani počnu poštivati svoje susjede, potrebe i prava drugih oko sebe i norme civiliziranog svijeta, onda će početi poštivati i Grad i shvatiti što projekt „Respect the City” zapravo jest te ga pogurati naprijed.

Evo, mogu početi od npr. od toga ne samo da bacaju smeće u predviđeno doba već i da ga bacaju tamo gdje trebaju. Ovaj tjedan „Čistoća” je u Mokošici postavila podzemne spremnike za miješani komunalni otpad no još uvijek ima onih koji smeće ostavljaju i dalje na mjestima gdje su navikli, i uopće ih ne zanima što tu više nema kontejnera za komunalni otpad, teško im je valjda učiniti dvadesetak koraka dalje do podzemnih spremnika, lakše im je smeće ostaviti na podu, a onda će možda napisati na Faceboku kako Mokošica smrdi i da Čistoća ne radi svoj posao - uz hashtag „respectthecity”.

Grad Dubrovnik ostvario je višak prihoda u 2018. godini u iznosu od 37,91 milijuna kuna, a na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća odlučivat će se o namjeni viška sredstava, možda i posljednji put, jer gradonačelnik Mato Franković najavio je kako u budućnosti, dobrim planiranjem projekata suficita više neće biti, deficit inače već odavno nije problem Grada Dubrovnika.

Uglavnom, višak od 37,91 milijun kuna dijeli se na nekoliko stavki prema izvorima prihoda, najznačajniji je višak od 34,3 milijuna kuna od izvornih prihoda Grada Dubrovnika koji su podijeljeni na namjenski dio viška od 16,42 milijuna kuna i nenamjenski 17,88 milijuna.

Izdvojit ćemo najznačajnije prijedloge raspodjele tog viška sredstava.

Iz namjenskog viška prihoda tako se namjerava utrošiti 1,48 milijuna kuna za sanaciju rive u Rožatu i 1,45 milijuna kuna za parking HRVI. Nadalje, 1,8 milijuna kuna uložilo bi se u Dječji vrtić Put na more, a dva milijuna kuna Grad će uložiti u Luku Dubrovnik, inače sukladno prije preuzetim obvezama.

Najviše sredstava, uz veće navedena za parking HRVI, bit će uloženo u parkirališta, odnosno 5,92 milijuna, od toga 2,6 milijuna za parking u Ulici Marina Kneževića i 1,8 u Ulici Između dolaca.

Od nenamjenskog dijela viška prihoda Grad Dubrovnik više od polovice, odnosno 9,97 milijuna kuna utrošit će za otkup dionica UTD Raguse, a šest milijuna kuna za pripremu projekta ceste od Mosta Dubrovnik do Osojnika, odnosno otkup zemljišta.

Dok se očekuje da gradski vijećnici zabrane buduće postavljanje bankomata u povijesnoj jezgri i dok Dubrovnikpress.hr očekuje odgovor od konzervatora za kojih su to devet bankomata dali suglasnost za postavljanje, a po smjernicama Ministarstva kulture u Gradu, osim u nekom unutarnjem prostoru, ne bi smio biti niti jedan bankomat, treba podsjetiti na jedan od najdrastičnijih primjera na Stradunu.

Iako su u prvom planu, kada se govori o narušavanju vizura Grada, bankomati Auro domusa i Euroneta, primjere Privredne banke na Stradunu je upravo ono što se ne bi smjelo dopuštati. Naime, PBZ je i u vrata koja su zatvorili i u izlog na samom ulazu utrpala po jedan bankomat, u banku se ulazi između dva bankomata, a da im ne budu malo dva na samom Stradunu ili da im ne daj Bože uđe malo svjetlosti u banku, imaju još jedan s dnevno – noćnom trezorom u Dropčevoj ulici.

Iako su banke nekako pale u drugi plan, kad su u pitanju bankomati pravila će morati vrijediti za svih isto, iako se već može čuti kako će se prema bankama postupati drukčije, no to ne bi smjelo biti tako, posebno u ovom uistinu lošem primjeru bankomata Privredne banke Zagreb. Inače, nakon što je vlasnik Auro domusa najavio tužbu protiv Grada Dubrovnika, ne budu li se zakon i odluke o komunalnom redu provodile prema svima isto, Grad bi se na sudu mogao naći u vrlo nepovoljnoj poziciji.

Srijeda, 19 Lipanj 2019 22:34

Vidi Grada, nema Grada!

Stradun je postao „Aleja bankomata”, a fokus javnosti usmjeren je na to kako bankomati nagrđuju vizure Grada. Ružni jesu, doduše da nema onih kričavih naljepnica po njima bili bi manje primjetni, no ako nisu vidljivi onda njihovim vlasnicima ne ispunjavaju svrhu u potpunosti, ali u isto vrijeme dok se raspravlja o tome koliko bankomati, uglavnom postavljeni u izlozima i vratima poslovnih prostora narušavaju vizure Grada, što je osnovni razlog zbog kojeg će Gradsko vijeće vjerojatno zabraniti njihovo postavljanje, postoji nešto što puno više i puno značajnije od bankomata uistinu, bez ikakve dileme, ne samo da narušava vizure Grada, već sam Grad čini „nevidljivim”, a to su gomile i gomile tendi i suncobrana.

Dok je bankomate još i moguće izbrojati, koliko je postavljeno tendi i suncobrana u Gradu puno je teže utvrditi. Inače, sasvim logično svaka od tendi u Gradu postavljena je na kamena pročelja, odnosno fasade, a za to je potrebna i suglasnost konzervatora. Pa kad se pogledaju odluka konzervatora da se pojedini bankomati, postavljeni u vratima moraju ukloniti zbog zaštite kulturnog dobra, onda to zvuči kao dobra sprdačina kad se vidi kako su postavljene tende.

E sad, treba li donijeti odluku o uklanjanju svih tendi i suncobrana jer apsolutno nagrđuju vizure Grada? Ako ćemo se „kurčit” i biti frajeri do kraja, onda bi trebali reći da treba, jer ako bankomati u vratima i izlozima narušavaju vizure teško je uopće i opisati što tim vizurama rade tende, koje se, usput rečeno, zavidaju u fasade, i suncobrani, pa smo umjesto riječi pripremili fotogaleriju.

Nema sumnje da bankomate treba maknuti, rješenje je ponuđeno i na stranicama Dubrovnikpressa, neka Grad ili Blaga djela ustupe jedan unutarnji prostor gdje će oni biti smješteni, a usput će i zaraditi, jer za postavljanje bankomata u Ulici od Puča nudi se i po 12 tisuća kuna, a na Stradunu po 17 tisuća i eto prilike da Grad ili Blaga djela, u nekom prostoru u kojem se može smjestiti desetak bankomata, svaki mjesec utrže 100 do 150 tisuća kuna.

A što s tendama i suncobranima? Izgleda da to uopće nikome nije problem jer od od stabla (bankomata) ne vide šumu (puno veći problem tendi i suncobrana) dok svi mi, zajedno s turistima koji su radi Grada i došli, gledamo Grad, a ne vidimo ga jer je pokriven tendama i suncobranima.

Krenuli smo stoga u đir kako bi to možda učinio neki turist. Kad se prođe kroz Vrata od Ploča u prvih dvadeset koraka umjesto vizure Porta ukažu se suncobrani i to još s reklamom za „Janu”, a takvih reklamih po Gradu je još puno.trgoruzja1906

A kad se dođe na Stradun u oko ubodu suncobrani od „Cele” od kojih se ne vidi cijela jedna banda Straduna, a ako dolazite iz pravca Pila ne vidi se crkva svetoga Vlaha. Malo dalje naravno postavljeni su i suncobrani „Orlanda” koji također nagrđuju vizuru najljepše i najveće ulice u Gradu.
stradunsuncobrani1906

Sa Straduna može se poći na Prijeko. Turisti su nekad voljeli slikavati uske dubrovačke ulice koje vode sa Straduna na Prijeko i Peline, ali danas rijetko koju imaju razloga slikati, jer se one jednostavno – ne vide.
pogledasastradunanaprijeko1906

A kad kročite na Prijeko onda šetnja tom ulicom izgleda kao šetnja tunelom, a ne gradskom ulicom, jer ulica je na pojedinim dijelovima u potpunosti prekrivena tendama.
prijekotende1906

Naravno, ni pogled s Prijekoga prema Stradunu nije puno bolji, kroz većinu ulica Stradun se s Prijekoga jedva nazire.
prijekopoglednastradun1906

Ni s druge bande, kad šetate Stradunom, nije puno bolje.
pogleadsastradunamorskabanda1906

Široka ulica, koja se odavno „suzila” posebna je priča, a kad se dođe iza Roka situacija je jednaka, dok se npr. s placete ispod Ulice od Domina nebo ni ne vidi.
izarokaoddominasiroka1906
Skalini od Jezuita možda su i najljepši skalini u Gradu, našli su se na tko zna koliko razglednica, bili su motiv za tko zna koliko fotografija, no danas ih nije moguće lentrat, jer se ne vide. Kad se njima uspnete ne vidi se ni Gundulićeva poljana, odnosno Zelena placa, nad njom je pravi cirkuski šator.
pogledanzelenuplacu1906

Kad se spustite nazad i krenete desno prema Pujiškoj placi trebali bi ugledati Katedralu, ali ugledate gomile tendi i suncobrana, a Katedralu možete vidjeti između njih.
pujiskaplaca1906
Dalje bi put nekako logično vodio u Porat, a prilazeći vratima od Peskarije kakav turist bi se možda i okrenuo nazad misleći da je pogriješio jer se more od suncobrana ne vidi. Kad se dođe na Peskariju dočekaju vas otvoreni sucobrani i zatvoreni suncobrani, otvorit će se u vrijeme objeda, i one „kućice Ivice i Marice”, koje također valjda ne narušavaju vizuru Grada. Ni ispred Kapetanije nije bolje, a još se k tome možete diviti betonskim grastama koje pripadaju ipak negdje drugo, a ne u Porat, tj. u Grad.
porattende1906
Naravno, zatražili smo odgovor od konzervatora na pitanje kome su sve dali suglasnost za postavljanje tendi i po kojim smjernicama su se povodili. Odgovor s nestrpljenjem očekujemo.

Osim priloženih fotografija, u fotogaleriji pogledajte kako bi izgledala šetnja jednog prosječnog turiste koji želi napraviti koju fotografiju Grada, a da to nije samo Stradun.

Kako je konačno zatoplilo tako je počela i sezona kupanja, nešto kasnije nego što je to uobičajno, a s radostima na spjađama neizbježno je bilo da počnu i kritike po Facebooku oko ležaljki na plažama.

No, od silnih objava po društvenim mrežama nema vele koristi, zaradi se pokoji „like”, ogorčeni Dubrovčani napišu par komentara i to je otprilike to. Sjeća li se uopće itko više onog pokušaja organiziranja prosvjeda na Banjama, dobar pokušaj, ali od Facebook ratnika koji su najavili doći pojavilo ih se par, ostalima je bilo prelijeno.

Stoga se kukanjava facebooku ima isti učinak kao one „forwarduše” u kojima piše kako će Facebook dati po jednu kunu za svako dijeljenje fotografije na kojoj je obično neko jadno dijete na samrti, a niti dijete niti njegovi roditelji ne znaju za to niti vide ijednu kunu.

Učinak je dakle sličan, objavu na privatnom profilu ili nekoj grupi o nelegalnim ili ležaljkama koje se postavljaju kako je koga volja rijetko tko od odgovornih vidi na „Fejsari”, a još manje obada, osim ako koja objava ne dospije u medije, a i tada se najčešće dogodi - jedno veliko ništa, odgovorni nešto kao obećaju, pa onda zaborave.

E da ne bi zaboravili ima u svemu jedna pozitivna stvar, a zove se Nautički informacijski sustav razvijen još prije nekoliko godina. Ministarstvo mora razvilo je naime aplikaciju nlS koja je namijenjena doduše prvenstveno nautičarima i njihovoj sigurnosti na moru, ali i za prijavu prekršaja na moru, a u te prekršaje i jurisdikciju istih onih kojima bi prijavili npr. glisiranje preblizu obali, spadaju i prekršaji koncesionara s ležaljkama na plažama.
Skidanjem ove uistinu dobro osmišljenje aplikacije osim nautičkih potreba poput vremenske prognoze, popisa luka i sidrišta, poziva u pomoć i sl. omogućeno je efektno prijavljivanje prekršaja uz što se može poslati vrijeme, poziciju prekršaja te priložiti fotografiju ili video snimak kao i opis prekršaja. Prekršaj je moguće prijaviti i anonimno, ali kako to biva kod anonimnih prijava nitko vas tada više nije dužan obavijestiti što se dogodilo na koncu s vašom prijavom. Za prijavu prekršaja je doslovno potrebno desetak sekundi.
aplikacijanlsUglavnom, umjesto kuknjave po Facebooku, kad to već ne čine oni koji bi trebali, bolje je prionuti na posao, pa početi prijavljivati idiote na skuterima koji jurcaju na par metara od obale, gliseraše koji rade isto, a mogli bi se u slučaju kakvog zla braniti sinkopom, uglavnom gomilu neodgovornih na moru i naravno prekršaje koncesionara, ali i primjerice onečišćenja mora.

Za sve je naravno potrebno poznavati neki minimum propisa i ne slati prijave ukoliko niste sigurni da je riječ o prekršaju ili nekom sigurnosnom i ekološkom problemu, a besplatnu aplikaciju, jednostavnu za korištenje i višejezičnu, a koja je korisna i bez da prijavljujete prekršaje, možete u Google Playu skinuti OVDJE, a iStoreu OVDJE.

Nakon što su jutros iz Grada Dubrovnika u priopćenju za javnost napisali kako je gradonačelnik Mato Franković, u suradnji s Ministarstvom kulture, odnosno konzervatorima, uputio prijedlog Gradskom vijeću da se ubuduće zabrani postavljanje „bankomata i drugih uređaja” u Gradu, odnosno povijesnoj jezgri, te da će oni koji su već postavili bankomate morati tražiti dopuštenje konzervatora da ih ne uklone, postavlja se nekoliko pitanja na koja će prvenstveno konzervatori morati dati odgovore, a Grad ponuditi rješenje.

Naime, na Stradunu i drugim ulicama, prvenstveno u Ulici od Puča, postavljeno je skoro 40 bankomata, a od tih 40, prema neslužbenim informacijama, samo za devet konzervatori su izdali dopuštenja za postavljanje, odnosno suglasnost. Pitanje na koje konzervatori trebaju dati odgovor jest, ne samo kojih je to devet bankomata, već po kojim smjernicama su dali suglasnost za postavljanje.

S obzirom da iz Grada navode kako bankomati „narušavaju vizure povijesne jezgre, UNESCO-vog zaštićenog lokaliteta”, odnosno da će zbog toga ubuduće biti zabranjeno njihovo postavljanje, prema tom kriteriju niti jedan bankomat, od onih koji su već postavljeni u Gradu, ne bi smio dobiti dodatnu suglasnost konzervatora ukoliko se vidi s ulice, odnosno ukoliko je postavljen u izlogu, vratima ili pročelju zgrade, a tako su postavljeni svi i apsolutno svi nagrđuju vizure Grada.

Prema tom kriteriju konzervatori ne bi smjeli dati naknadnu suglasnost za niti jedan od već postavljanje bankomata, a za devet za koje su već dali suglasnost, istu trebaju povući. U suprotnom je riječ o dvostrukim kriterijima, odnosno mjerilima koja ne bi za svih vrijedila isto.

No, nažalost dubrovački konzervatori nemaju za svih ista mjerila i kriterije koje i inače stvaraju sami pa se sve svodi na onu „kadija te tuži, kadija ti sudi”, pa nekako miriše da bi i u ovom slučaju sve moglo teći po kriteriju „po babi i dundu” ili tko zna već čemu.

Inače, nakon što je Grad jutros uputio priopćenje nazvali smo i pročelnicu Konzervatorskog odjela u Dubrovniku Žanu Baću sa zamolbom da nam ustupi popis bankomata za koja su izdane suglasnosti, te joj spomenuli priopćenje Grada.

Na prvu Žana Baća se pravila kao da ne razumije pitanje koje je bilo jednostavno, a glasilo je može li nam ustupiti popis bankomata za koje su izdane konzervatorske suglasnosti. Tako je, umjesto da odgovori, Baća ponavljala kako će po pitanju suglasnosti surađivati s Gradom i Ministarstvom kulture, izbjegavajući dati odgovor koji su to bankomati već prije dobili suglasnost. Na koncu je ipak shvatila jednostavno pitanje i tražila pismeni upit koji je i dobila i u kojem se također traži odgovor po kojim smjernicama se njen odjel povodio izdavši suglasnost za devet ili koliko već bankomata. Taj odgovor će svakako biti zanimljiv.

Dubrovnikpres.hr nedavno je objavio fotografije skoro svih bankomata na Stradunu i u Ulici od Puča, koje možete vidjeti OVDJE, a najdrastičniji primjeri narušavanja vizure Grada nalaze se i u izlozima i vratima pojedinih banaka i prostorima kojima gospodare Blaga djela, a kojima inače rukovodi Nikola Ćićo Obuljen, otac ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek.

Na kraju svega postavlja se pitanje, ukoliko se konzervatori, za razliku od dosadašnje prakse, budu povodili jednakim kriterijima za svih, odnosno prvenstveno kriterijem na kojem inzistira Grad Dubrovnik, da bankomati ne nagrđuju vizuru, a svi u vratima, izlozima i pročeljima nagrđuju, hoće li se uistinu naložiti uklanjanje svih bankomata iz Grada?!

Dubrovnik je tu uhvaćen u jednu zamku, jer koliko god su ružni, bankomati su i korisni, a bankomati banaka posebno su korisni stanovnicima. Ukoliko se svi maknu, a po ovim kriterijima bi se morali maknuti, a gdje će onda prvenstveno žitelji Grada danas – sutra podići koji solad kad im zatreba? Što onda? Onda ćemo kukati kako nemamo gdje podignuti novac?!

U ludilu kontra bankomata otišlo se toliko daleko da je jedan portal danas objavio čak i fotografiju nekoliko bankomata u Novom naselju Mokošica s naslovom kako „bankomat groznica trese i Mokošicu”. Možda bi Mokošani trebali potegnut do Grada ili do Gruža za podignut sto kuna?!

No, Dubrovnik zapravo nema problem s bankomatima u vlasništvu banaka, koji su korisni i za same građane i nema ih previše, Dubrovnik ima problem s ingordecom dviju tvrtki, Auro Domus i Euronet, čiji su bankomati preplavili Grad, a koji su namijenjeni turistima i na kojima te tvrtke zarađuju na tečajnim razlikama i provizijama.

Kako onda riješiti ingordecu, odnosno pomiriti potrebe samog stanovništva, među kojima će pojedinci prvi poći kukati u banku kako nemaju gdje podignuti novca, i tržišno natjecanje u koje su uključene i navedene tvrtke. Rješenje da se dopusti bankama da zadrže bankomate nije rješenje, jer ako se bankomati dižu jer nagrđuju vizure Grada, bankomat Privredne, OTP, Zagrebačke ili bilo koje druge banke nije ništa ljepši ni ružniji od bankomata Auro Domusa ili Euroneta, a i zakonski bi bilo upitno stvarati jedne kriterije za jedne, a druge za druge.

Dakle, pošteno bi bilo jedino ukloniti sve bankomate iz Grada, a postaviti ih u neki od unutarnjih prostora gdje neće nagrđivati vizure Grada, a u kojem će se omogućiti po jedno mjesto za bankomat pojedine banke ili novčarske kuće, što je rješenje kojem su već pribjegli pojedini gradovi. Grad Dubrovnik, ali i Blaga djela, posjeduju takve prostore pa nije potrebno previše pametovati.

Stranica 6 od 35

dumuzjeibozicni250

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019