Na netom završenim izbora za hrvatske zastupnike u Europskom parlamentu od kandidata iz Dubrovnika mandat je osvojila jedino Dubravka Šuica (HDZ) kojoj je to ujedno treći put da ulazi u Parlament, odradila je jedan nepuni, promatrački i jedan puni mandat.

Šuica je bila druga na listi HDZ-a i ujedno jedina uz nositelja Karla Resslera prešla preferencijski prag od deset posto. Ressler je imao 21,72, a Šuica 13,01 posto glasova birača HDZ-a na razini cijele države. No, kako su Šuica i ostali kandidati iz Dubrovnika prošli lokalno, u Dubrovniku i Dubrovačko – neretvanskoj županiji.

KAKO SU DUBROVAČKI KANDIDATI PROŠLI U ŽUPANIJI I GRADU

Prema privremenim rezultatima u Dubrovačko – neretvanskoj županiji Šuica je imala najviše na listi HDZ-a, 4 054 glasa ili 34,90 posto birača te stranke. U Gradu Dubrovniku Šuica je osvojila 1 422 glasa, 269 glasova više nego 2014. godine.

Mizeran rezultat ostvario je bivši dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić koji se kao nezavisni natjecao na listi Reformista. Na razini Županije dobio je 153, a u Gradu Dubrovniku 126 preferencijalnih glasova.

Više od Vlahušića osim Šuice imao je i Mato Tomljanović na listi Mosta, on je u cijeloj Županiji osvojio 319, a u Dubrovniku 206 glasova.

Nataša Gabričević (HNS) i Belka Elezović (HSLS) osvojile su po 91 glas u cijeloj Županiji dubrovačko – neretvanskoj pri čemu je Gabričević dobila 57, a Elezović 62 glasa u Gradu Dubrovniku.

Sljedeći je bio Pero Mrnarević na listi Starta s 89 glasova na razini Županije od kojih je 78 dobio u Dubrovniku, a Viktorija Knežević na listi stranke Pametno imala je 46 glasova na razini Županije od kojih 33 u Gradu Dubrovniku.

Na izborima je bilo još troje kandidata iz Dubrovnika koji se nigdje nisu javno oglasili da su se kandidirali. Tako je Nada John na listi Hrvatske demokršćanske stranke imala 12 glasova u Županiji od toga pet ih je dobila u Dubrovniku. Nikica Nadramija na listi Radničke fronte i SRP-a dobila je devet glasova u Županiji od kojih osam u Gradu. Niko Kesovija bio je kandidat na listi stranke Snaga i dobio je 20 glasova u Županiji, a 16 u Gradu Dubrovniku.

KAKO SU PROŠLE STRANKE U ŽUPANIJI I GRADU...

Stranački, HDZ je osvojio najviše glasova u Županiji dubrovačko – neretvanskoj, 11 613 (34,39 posto), zatim slijedi SDP s 5 646 glasova (16,71 posto), pa Most s 3 718 glasova (11,01 posto), koalicija Hrast – HKS – HSP AS – UHD s 3 243 glasa (lista na kojoj je Ruža Tomašić) itd.

Osim već spomenutih HDZ-a i Mosta koji su imali kandidate iz Dubrovnika, od ostalih stranka s kandidatima iz Grada, najbolje je u Dubrovačko – neretvanskoj županiji prošao Start sa 469 glasova na desetom mjestu (1,38 posto), HNS i HSLS mjesto ispod su imali po 396 glasova (po 1,17 posto), a lista stranke Pametno na 14. mjestu imala je 315 glasova (0,93 posto). Od stranaka s kandidatima iz Dubrovnika Reformisti su imali 203 glasa u cijeloj Županiji (0,60 posto) na 16. mjestu. Snaga je dobila 107 glasova (0,31 posto), Hrvatska demokršćanska stranka imala je 68 glasova (0,20 posto), a lista Radničke fronte i SRP-a 62 glasa (0,18 posto)

U Gradu Dubrovniku HDZ je također bio najbolji s 3 001 glasom (29,68 posto), SDP je imao 1 762 glasa (17,42 posto), koalicija Hrast – HKS – HSP AS – UHD na trećem mjestu 957 glasova (9,46 posto), lista Mislava Kolakušića 777 glasova (7,68 posto), pa tek onda Most 718 glasova (7,10 posto) itd.

U Gradu Dubrovniku uz spomenute HDZ i Most, od stranaka koje su imale kandidata iz Grada najbolje je, kao i na razini županije, prošao Start s 255 glasova (2,52 posto) na desetom mjestu, zatim Pametno na 12. mjestu sa 151 glasom (1,49 posto), Reformisti su mjesto ispod sa 143 glasa (1,41 posto), a HNS na 14. mjestu sa 119 glasova (1,17 posto) te HSLS s 83 glasa (0,82 posto) na 16. mjestu. Snaga je zaslužila povjerenje 57 birača (0,56 posto), Radnička fronta i SRP 29 (0,28 posto), a Hrvatska demokršćanska stranka 23 (0,22 posto).

Na izbore je u Dubrovačko – neretvanskoj županiji izašlo 32,43 posto birača, a u Gradu Dubrovniku 26,73 posto.

Kakav rezultat su kandidati iz Dubrovnika postigli ukupno na razini cijele Republike Hrvatske možete pročitati OVDJE.

Prema privremenim rezultatima izbora za hrvatske zastupnike u Europskom parlamentu HDZ je osvojio najviše, 22,72 posto glasova te osvaja četiri mandata koje bi trebali dobiti Karlo Ressler, Dubravka Šuica, Tomislav Sokol i Željana Zovko. Dubravka Šuica imala je 13,01 posto glasova na listi HDZ-a, a bolji od nje je bio samo nositelj liste Ressler s 21,65 posto glasova. Šuica i Ressler ujedno su jedini i prošli preferencijalni prag od 10 posto.

SDP će također imati četiri mandata uz 18,71 posto glasova. SDP-ovi zastupnici trebali bi biti Tonino Picula, Biljana Borzan, Predrag Matić i Romana Jerković. Najviše glasova na listi SDP-a osvojila je Biljana Borzan, 32,20 posto, a jedini je prag od deset posto prešao Tonino Picula s 25,32 posto.

Koalicija Hrast, HKS, HSP AS i UHD osvojila je 8,52 posto glasova i jedan mandat koji bi trebao pripasti Ruži Tomašić (HKS) koja je osvojila čak 76,45 posto preferencijalnih glasova birača te koalicije. Nitko drugi nije bio ni blizu preferencijalnog praga.

Kandidacijska lista Mislava Kolakušića dobila je 7,89 posto glasova i jedna mandat, a Kolakušić je imao povjerenje ogromne većine od 81,25 posto birača te liste, preferencijalni prag nitko drugi nije ni prošao.

U EU parlament može i Ivan Vilibor Sinčić nakon što je Živi zid osvojio 5,66 posto glasova i jedan mandat, a Sinčić je bio posljednji na listi, ali je imao i 30,09 posto glasova te mu pripada mandat. Preferencijski prag prošao je još Branimir Bunjac s 13,32 posto glasova birača Živog zida.

Ukoliko Hrvatska bude u sljedećem petogodišnjem razdoblju nakon rješavanja pitanja Brexita imala 12 zastupnika, taj dodatni mandat pripast će tzv. Amsterdamskoj koaliciji s 5,20 posto glasova, tj. Valteru Flegu (IDS) koji je bio i nositelj liste i imao najviše preferencijalnih glasova, 38,05 posto. Prag od deset posto prešao je još Zoran Bahtijarević (HSS) 15,21 posto, te na jedvite jade predsjednica Glasa Anka Mrak – Taritaš (10,16 posto) i predsjednik HSS-a Krešo Beljak (10,04 posto).

Prvi ispod praga ostao je Most s 4,67 posto glasova.

Na izbore je izašlo poraznih 29,85 posto birača, odnosno niti jedna trećina, što je ipak bolje od izbora 2014. kada je izašlo svega 25,12 posto birača.

Silnim izjavama bosansko – herecegovačkog poduzetnika Petra Ćorluke o stvaranju novih vrijednosti, jednobraznoj ponudi na Stradunu koja ga smeta i uvođenju sadržaja kojeg nema, Dubrovčani, a i turisti, mogu samo obrisati stražnjicu toaletnim papirom kojeg Ćorluka proizvodi.

Naime, u prostoru na Stradunu u kojem je godinama bila butiga Kraša, a koji je zajedno s cijelom kućom kupio Ćorluka, otvorit će se – mjenjačnica. Eto, za popiz...it uistinu nešto novo i inovativno.

A spominjali su se luksuzni modni brendovi i tko zna što sve ne nakon što Krašu istekne najam, ali na koncu svega toga, nakon što je prostor dao u najam za mjenjačnicu, Ćorlukine izjave otišle su u vjetar i raspršile se poput dobrog prdca nakon kojeg se poseže za guzpapirom, možda je Ćorluki to i bio cilj, da poveća prodaju Tete Violete u Gradu.
mjenjacnicakras

Srijeda, 22 Svibanj 2019 20:30

Što je to „norijada”?! Jede li se to?

Na nizu portala koji nose predznak dubrovačkih danas se spominje „norijada”. Kad čujem to „norijada” meni para kao da je to nešto što se jede, a da nema fotografija maturanata prosječni Dubrovčanin s potpunim pravom možda bi uistinu i promislio da se piše o nekakvom specijalnom receptu, ali ne, riječ je o maturalnoj povorci, kako smo nekad zvali ono kad se maturanti okupe zadnji dan škole i opraštaju se od školskih klupa i profesora.

Sad je to eto postala „norijada” i sve bi bilo sasvim u redu da je riječ o nekoj standardnoj hrvatskoj riječi, no, k vragu, nije, već je riječ uistinu o originalnoj recepturi, ali ne za štogoć slatko nego gorkoj recepturi jezičnog podjarmljivanja iz Zagreba kojeg smo svjedoci svakodnevno na nizu elektroničkih medija, a najžalosnije od svega u tome je da u svemu prednjači javni servis HRT-a, dok se dio lokalnih novinara bez otpora predao tom jezičnom nasilju koje se nameće iz kajkavskog govornog područja. Jer, kad vas neprestanu bombardiraju s jednom riječju ona neminovno „uđe u uho”.

Inače, kako mi je u međuvremenu pojasnila Maja (Milošević, op.a.) „ponorel” na kajkavskom znači poludio, a u korijenu riječi „norijada” je „nor”, što bi značilo lud ili ludovanje. Zato su svi poludili pa je maturalna povorka valjda nešto zastarjelo, a moderno je „norijada”, jer ako riječ već ne pripada standardnom hrvatskom jeziku (ne podnosim kad se o standardnom jeziku piše/govori kao o nekakvom književnom hrvatskom jeziku), koji se uz dopuštene lokalizme upotrebljava u medijima, onda je razlog uporabe te riječi u medijima lokalnog predznaka valjda samo pomodarstvo.

Zato možemo uskoro očekivati i da pomadora uskoro ne bude čak ni rajčica nego izraste u paradajiz, jer ionako u dubrovačkim butigama prodavačice sve lošije razumiju kad im se zatraže patate ili ne daj Bože rovanjele, a tek balančana... Onu „norijadu” još bih i progutao, iako se eto ipak ne jede, ali kad mi netko u „Peme” ponudi patlidžan stavio bi mu/joj taj patlidžan negdje gdje je usko i gdje boli pa nek' se „nosa” u onu stvar zajedno s patlidžanom. Uz patlidžan mi obično ponude i da „uzmem si se vrećicu”, a ja se prvo zapitam otkad se to sise drže u saketima i što ti korpići uopće rade između mlijeka i kruha.

Izrazi koje dolaze s prilivom radnika iz drugih krajeva Hrvatske, ali i regije, nisu zapravo ništa za čuditi se, na Dubrovčanima je da se potrude da svoje riječi ne zaborave, na jedan način ih nametnu došljacima da ih barem razumiju kad zatraže nešto u butizi, a na došljacima da se prilagode i poštuju sredinu u koju su došli zarađivati kruh svoj svagdašnji. U tom svojevrsnom srazu domocilnog i došljačkog s vremenom će vjerojatno ipak doći do niza jezičnih promjena, jezik je živ, jezik se mijenja baš kao što se i Grad mijenja.

Ipak, nije potrebno promjene forsirati, a primjer „norijade” je upravo to - forsiranje nečeg što ne pripada dubrovačkom podneblju, a što čak ne pripada niti standardnom jeziku. Takvim odnosom nismo daleko od toga da se uskoro počne slaviti Fešta svetog Vlahe. Neka maturalna povorka zato ostane maturalna povorka iako je riječ o svemu samo ne o povorci.

Najuspješniji predsjednik Vaterpolo kluba Jug u povijesti Lukša Jakobušić, trenutno dopredsjednik ovog vaterpolskog velikana, od danas je postao i dopredsjednik nogometnog velikana Hajduka. Jakobušić je jutros novinarima predstavljen na izvanrednoj konferenciji za medije na kojoj je, odgovarajući na novinarska pitanja, između ostalog kazao kako ga predsjednik Hajduka Marin Brbić nije zvao u klub kako bi se bavio administracijom.

A čime će se Jakobušić baviti u Hajduku pojasnio je upravo predsjednik Brbić.
- Dopredsjednik će se posvetiti svojim užim specijalnostima - marketingu, prodaji i logistici. Ja ću se i dalje većinom baviti financijama. - kazao ej Marin Brbić.

Lukša Jakobušić zahvalio se Brbiću na pozivu u klub te se pritom ispričao svim dobrim prijateljima kojima, kakao je kazao, nije jednostavno stigao javiti da odlazi na mjesto dopredsjednika Hajduka, jer se sve odigralo jako brzo.

Kazao je također da je već imao prvi sastanak kako bi upoznao najbliže suradnike, a predstavljajući se novinarima, kazavši kako je poduzetnik, također je rekao:
- Većina me poznaje iz Juga, taj dio je najznačajniji. Dolazim iz jednog grada koji ima jednu kulturu i percepciju sporta, voli sport, iz kluba koji je navikao na trofeje, Jug je najtrofejniji klub u državi, i nekako je ovo bilo, pa neću reći prirodno, ali je znakovito s obzirom da me predsjednik zamolio da budem njegov prvi suradnik. - rekao je Jakobušić.

Na pitanje kako će pomiriti dvije funkcije dopredsjednika, plus poduzetništvo Lukša Jakobušić kazao je kako su se na privatnom planu, odnosno poslu, morale posložiti pojedine okolnosti kako bio se prihvatio uloge dopredsjednika Hajduka te da će preseliti u Split jer je Hajduk sad u prvom planu.

- Neke su se okolnosti dogodile da mogu doći ovdje, potpuno sam posvećen ovom. Tu sam prije svega radi Marina Brbića, poznamo se od 2014. kad smo se našli u Bijelom salonu. U međuvremenu mi smo (Jug, op.a.) doživjeli vrhunski uspjeh, a nažalost to se nije dogodilo i s Hajdukom. Kad se Marin Brbić prihvatio sam ovo radi njega. Netko tko se vrati dva puta na isto mjesto zaslužuje respekt. - kazao je Jakobušić, a kako će pomiriti dvije funkcije kazao je:
- Hajduk i Jug su dvije suprotne organizacije. Hajduk je sportsko dioničko društvo, a u Jug udruga i riječ je o volonterskim funkcijama. Ostajem tamo, a sve ćemo rješavati na Skupštini. - kazao je Jakobušić u biti na taj način najvaljujući kako će se, bude li terbalo povući s mjesta dopredsjednika Juga.

- Dubrovnik je daleko, nekad četiri, nekad tri sata vožnje, tako da nije moguće obavljat ovaj posao iz Dubrovnika, ovo zahtjeva preseljenje i od danas sam tu. Potpuni fokus mi je na Hajduku. - rekao je Jakobušić.

Novinarsko pitanje bilo je i je li navijač Hajduka.
- Naravno da sam navijač, ne samo da sam navijač, nego je nama iz Dubrovnika svaka utakmica gostovanje, tako da sam bio dio Torcide, dolazio i u ratnim godinama, na istok, pa na zapad, pa u ložu i sad sam tu. Imam i uplate članarina, ako treba što dokazivati. - rekao je Jakobušić.

S obzirom da se svojedobno spominjalo i kako će Jakobušić biti kandidat za predsjednika Hajduka, on je na konferenciji za novinare na pitanje o tome odgovorio kako i danas može kazati ono što je govorio i tada, da se više o tome pisalo nego što je bilo realno, a da se na natječaj za predsjednika nije ni javio.

Jakobušić je potpisao ugovor s Hajdukom do 2022. godine, a inače mjesto dopredsjednika Uprave sasvim je nova funkcija u Hajduku. 

Toliko oduševljenja gradskih vijećnika rijetko se viđa kao što su se oduševili nedavno raspravljajući o mogućnosti uvođenja, kako oni to kažu, „car sharinga”, kao da hrvatske riječi dijeljenje i automobil ili vozilo ne postoje. Dakle, riječ je o dijeljenju automobila.

O čemu se tu radi? Dakle, u dvije crtice, uzmete automobil na predviđenom mjestu, parkingu za te automobile, obavite što imate i ostavite ga ponovo na nekom drugom predviđenom mjestu, gdje vam već odgovara. Automobili bi trebali biti električni.

Zvuči super, zar ne. Super možda i jest, ali u Tokiju ili New Yorku ili negdje drugdje gdje je mentalitet takav da bi to moglo uspjeti. U u Dubrovniku to će već ići malo teže.

Gradski vijećnici, koji vole tako ponekad izgubiti vezu s realnošću, uvjereni su kako bi takav jedan projekt znatno smanjio gužve po dubrovačkim cestama. I bi kad bi uspio, a uspjet će, ne malo sutra, nego malo prekosutra u gradu u kojem je, bez obzira što se većina takvih vozi „od pupka do šupka” posjedovanje što većeg automobila nažalost još uvijek mnogima važno, za pokazivanje društvenog ili financijskog statusa, uostalom u gradu koji pripada mentalnom sklopu u kojem je posjedovanje važnije od korištenja. A koliko je nekima važno posjedovati, a ne koristiti, ukazuje najbolje nova aplikacija Sanitata kojom se pokazalo da pojedinci automobile s istog parking mjesta ne miču tjednima.

Uglavnom, pokretanje jednog takvog projekta koji se u ovom trenutku, što ne znači da će biti tako za deset ili 20 godina, čini promašenim, bilo bi bacanje novca ma što god oduševljeni gradski vijećnici mislili, odnosno bolje kazati, govorili o tome. Jer, jedno je što oni govore pred javnošću, a drugo je što uistinu misle, jer da misle onako kako govore ne bi svi, isključujući one koji žive negdje bliže gradskoj vijećnici, i na sjednice dolazili automobilima, već bi za početak, umjesto električnih automobila, da smanje gužve, barem „šerali” oli ti ga dijelili svakodnevnu muku svojih sugrađana u javnom gradskom prijevozu.

Ponedjeljak, 13 Svibanj 2019 09:34

Libertasu je još ciča zima

Dosadna kiša ovih dana čini ponekad dojam kao da Dubrovnik još uvijek spava zimski san, ali turistička sezona je itekako uzela već zamaha, a zimski san spavaju još jedino u javnom gradskom prijevozniku Libertasu. Dapače, njima je, zajkedno s direktorom Antom Vojvodićem, još ciča zima, ako je suditi po voznom redu gradskih autobusa.

S Libertasom je, koliko god sezona ranije počinjala i kasnije završavala, na čemu se teži godinama, jednako tako godinama isto stanje ili ti ga isto sranje – isto rastojanje kad je u pitanju briga o njihovim sugrađanima koji su već počeli raditi do kasnih noćnih sati, a mnogi već jesu.

No, u Libertasu ni ove, kao ni svih prethodnih godina, nikoga nije briga za njih već je posljednji polazak autobusa s Pila prema aktualnom rasporedu već u 1:15 sati, a nakon toga možete jedino pješke ili taksijem. Za nekog tko živi na užem gradskom području to možda, i to samo možda, nije problem, ali za sve one koji su počeli raditi do ure ili dvije ure poponoća, a žive u Mokošici do koje iz Grada ili lapada, Gruža pješke baš i ne mogu lako, a taksi do Mokošice nije 30 kuna, to je itekakav problem.

No, u Libertasu za to ne mare, mijenjaju se direktori, mijenja se vlast, ali nebriga oko ovog pitanje ostaje. Općenito, sramotno je da Dubrovnik nema cijelu godinu noćnu liniju koja je na raspolaganju građanima. Nije potrebno da autobus s Pila usred noći polazi svako 20 minuta, ali svako uru ili čak uru i pol jedan autobus koji bi prelazio preko Lapada, po ruti npr. kao što se vozilo dok su se odvijali radovi u Vukovarskoj ulici, ne bi opteretio baš poslovanje Libertasa, a zadovoljio bi potrebe naših sugrađana koji rade do kasno noću. Pri tome je potpuno nebitno je li se Libertasu ta linija „isplati”, jer to nije pitanje isplativosti nego javnog servisa.

Hrvatska „na papiru” ima odlične zakone koji bi trebali omogućavati prava nacionalnih manjina, ali u stvarnosti priča je nešto drukčija, ne čak ni toliko zbog toga što se država danas, ove 2019. godine, ne bi željela pridržavati zakona koje je sama propisala, koliko zbog, izgleda barem tako, potpune „nezainteresiranosti” samih pripadnika nacionalnih manjina za vlastita prava.

Postoji razlog zašto je „nezainteresiranost” stavljena pod navodne znakove, jer naime uistinu je teško danas u Hrvatskoj uopće utvrditi jesu li i u kolikoj mjeri pripadnici nacionalnih manjina voljni, željni i zainteresirani za ostvarivanje vlastitih prava, a koliko ta nezainteresiranost potječe od stanja u hrvatskom društvu, odnosno višegodišnjih pritisaka na nacionalne manjine koji su se događali i događaju se još uvijek na svakom koraku, htjelo se to priznati ili ne.

Prošlu nedjelju održani su izbori za Vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u županijama, gradovima i općinama, a odaziv na te izbore više je nego poražavajući. Nije tu samo riječ o tome da ta Vijeća i predstavnici zapravo ne rade ništa ili rade malo toga, osim ako uistinu ne misle da je organiziranje pokojeg kulturnog događaja cilj rada Vijeća nacionalnih manjina, niti samo o tome da se ne znaju obratiti svojim biračima i zauzeti se za njih. Slab odaziv treba tražiti i u drugim elementima.

Naime, koliko god to grezo zvučalo, nažalost danas u Hrvatskoj još uvijek imamo veliki broj pripadnika nacionalnih manjina koji se „srame” svog porijekla. I opet ono „srame” nije uzalud u navodnicima, mada ima i takvih za koje navodnici nisu potrebni, no ljudi koji se uistinu srame svog porijekla nisu ni vrijedni spomena.

Za to što se pripadnici nacionalnih manjina „srame” deklarirati kao pripadnici nacionalnih manjina isključivi krivac je dio nas Hrvata i pri tome nije potrebno biti glasni ultradesničar koji ima iracionalan strah od Srba, muslimana, Šiptara, Cigana, odnosno samog postojanja nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, da bi zatiranje nečijeg nacionalnog identiteta bilo društveno nekažnjivo. Već samim zamjeranjem naizgled banalnih stvari poput toga tko sluša kakvu muziku, do ne baš banalnih da postoje ljudi koji neće ući u određenu butigu jer je vlasnik Srbin ili možda Albanac, a varate se ako mislite da i u 21. stoljeću u Hrvatskoj nema takvih ljudi iako nisu glasni ultradesničari, preko problema zapošljavanja kada se broje krvna zrnca (da, ima toga itekako i u privatnom sektoru) do poprijekog gledanja tko će doći na misu u pravoslavnu crkvu ili posprdnih komentara o običajima ukopa muslimana itd. Moglo bi se dosta toga nabrojati.

Sve to tiho je zatiranje prava nacionalnih manjina, osim ako netko uistinu ne misli da mnogi od pripadnika nacionalnih manjina nisu svjesni svih tih komentara, poprijekog ili posprdnog pogleda. Dapače, direktni napadi ultradesničara na vrijednosti kulturnog ili bilo kojeg identiteta nacionalnih manjina čak su i manje opasni od ovog potihog, pa amo priznati - preziranja, jer takve stvari manje vrijeđaju kada znaš da je netko idiot nego da te netko pravi idiotom.

U svemu tome treba tražiti razloge zašto je mnogim pripadnicima nacionalnih manjina, da bi lakše živjeli u „modernoj” Hrvatskoj, prihvatljivo zanemariti, zatomiti svoj identitet, na taj jedan način „sramiti” ga se, a u konačnici u mnogim slučajevima ovakvo stanje dovede do toga da se pojedinci deklariraju kao Hrvati.

Većina europskih država, među kojima je i Hrvatska, nacionalne su države. Europske države stoga nikada neće biti poput Sjedinjenih Američkih Država, nastalih na sasvim drugim temeljima, u kojima je svatko Amerikanac, ali je i isto vrijeme i Irac, Talijan, Kinez... Definiranje građanina državljanstvom u nacionalnim državama poput Hrvatske u drukčijem je kontekstu, ali isti kontekst trebao bi biti pri ostvarivanju prava i održanju kulturnog identiteta nacionalnih manjina.

Hrvatska kao društvo svojim je odnosom prema nacionalnim manjinama od osamostaljena do danas zakazala upravo u tome, jer nevažno je ono što piše na papiru dok je stvarnost drukčija.

Za stvarno stanje najbolji su pokazatelj upravo nedavno održani izbori za Vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u kojima su manjine u pojedinim općinama i gradovima jednostavno „nestale” pa izbora nije ni bilo, a u pojedinim nitko od manjinaca nije predao liste pa izbora isto tako nije bilo. A tamo gdje ih je bilo... A što kazati kad npr. od 2111 upisanih birača srpske nacionalne manjine u Dubrovačko – neretvanskoj županiji na izbore izađe njih 57 ili npr. od 255 Crnogoraca njih ni manje ni više nego - četvero. Onda nije evidentan samo problem što ti izbori nemaju, ako bi mogli imati, veliku važnost, evidentno je da se mnogi pripadnici nacionalnih manjina još uvijek boje da će im netko brojati krvna zrnca i posprdnog ih gledati jer su Srbi, Albanci, Bošnjaci...

Nakon 28 godina samostalnosti što se tiče nacionalnih manjina „moderna” Hrvatska je stoga konstantnim tihim terorom „uspjela” jedino ono u čemu otvorenim terorom nisu uspjele ni ustaše za vrijeme svoje fašističke vladavine – satrati nacionalne manjine i svesti ih na pojam statističke pogreške.

Gradski vijećnici na prijedlog gradonačelnika Mata Frankovića nisu prihvatili izvješće o radu Umjetničke galerije Dubrovnik za prošlu godinu. Izvješće je vijećnicima predstavio aktualni ravnatelj Tonko Smokvina koji je tu ustanovu preuzeo prije nešto manje od dva mjeseca tako da se radi o izvješću bivšeg ravnatelja Marina Ivanovića.

- Želim puno sreće u radu novom ravnatelju, a posebno u ispravljanju svih negativnih stvari, jer jedna je strana medalje je dobar program, a druga strana je potpuno loše gospodarenje javnim sredstvima i minus od 247 tisuća kuna za koji vi niste krivi, jer ste nedvano pruzeli ustanovu. - kazao je uvodno gradonačelnik Franković nakon što je ravnatelj Smokvina prezentirano izvješće.

Franković je tada pobrojio:
- Gotovo dva mjeseca niti jedan račun nije proknjižen, nitko nije Grad obavijestio da je osoba koja to radi pošla na bolovanje, niti je obavijestio da je ugašen ili nije ugašen telefon, svejedno, umalo je bio ugašen, niti da članovi Upravnog vijeća tri mjeseca nisu primili naknadu, da se Vesni Delić Gozze bez prava napisao otkaz u trenutku kada Marin Ivanović nije više ni bio ravnatelj pa se to povuklo. Zahvaljujući Vašem umijeću povukla se tužba. - rekao je Franković novom ravnatelju UGD-a Tonku Smokvini.

- Niste spomenuli u izvješću, nakon što ste došli da je bivši ravnatelj Vama iza leđa išao plaćati račune i da za to niste znali. To su istine, koliko god teške, istine su. Dakle jedna je strana bogat izložbeni koji smo i ovdje hvalili, ali pitanje je je li to dovoljno jer treba voditi računa o transparentnosti utroška. Umjetnička galerija Dubrovnik je predvidjela potrošnju određenih sredstava u 2019. Prema informacijama kojima raspolažemo, i Vi i ja, ta sredstva su već raspoređena i Vi ćete biti u problemu, ali mi ćemo Vam pomoći. Puno stvari je tamo napravljeno naopako, toga smo svi svjedoci, ali to nije teret kojeg Vi morate nositi i to sam vam i rekao na nedavnom sastanku. - kazao je Franković Smokvini najavivši kako će u UGD uputiti internu reviziju.

- Više puta hvalili smo rad Umjetničke galerije, a i dalje tvrdim da je bio bogat program. No, osim toga ima i ta druga strana medalje koja govori o funkcioniranju, financijskih obvezama, računovodstvenim obvezama, a završiti godinu s manjkom od 247 tisuća kuna je neozbiljno i ne može se opravdati, posebno ne način kad znaš da odlaziš da ostaviš ustanovu u gubitku. A ovo plaćanje računa iza leđa postojećem ravnatelju, to je nešto što je strašno- zaključio je gradonačelnik Franković predloživši vijećnicima da se izvješće ne usvoji, kako je kazao, kao poruka bivšem ravnatelju ako ikad u budućnosti preuzme neku odgovornu funkciju da jednostavno ne može raditi ovako kako je radio.

Ravnatelj Rezervata Lokrum Ivica Grilec na sjednici Gradskog vijeća na kojoj se raspravljalo i o Prijedlogu Zaključka o prihvaćanju Izvješća o ostvarivanju godišnjeg programa zaštite održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja posebnog rezervata šumske vegetacije „Otok Lokrum“ za 2018. godinu, koji je i prihvaćen, između ostalog, kazao je i kako se za sljedeću godinu može poraditi i na modalitetu da se građanima omogući više od četiri besplatna odlaska na otok u jednom mjesecu.

Ovo pitanje potaknuo je predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica koji je kazao kako je prihod Rezervata porastao za 19 posto te da se time otvara mogućnost da se građanima omogući više od četiri gratis posjete Lokrumu.

- Lokrum je postao jedan od posljednjih oaza na koju možete doći „ispuhati glavu”. Volio bih da naše sugrađane razveselimo s većim brojem besplatnih odlazaka ili kartama po deset kuna. - rekao je Potrebica, ali je i dodao, odnosno ravnatelju Grilecu pomalo na neprimjeren način i potpuno bespotrebno kazao kako on eto dobro radi, ali da mu je to „uzalud ako to ljudi ne vide” te da će Gradska uprava smisliti način za veći broj besplatnih dolazaka ako on to neće.

Stranica 8 od 35

dumuzjeibozicni250

fabrio banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019