I u dijelu godine kad su najaktivnije, lignje se nerijetko ne love ni kad su vrlo brojne u lovnoj zoni, a rijetke ipak ulovljene se kače samo za jednu, u pravilu najdužu lovku. Što je razlog tome i što u takvoj situaciji činiti da bi se ipak lovile...
Razlog tome je obilje prirodne hrane ili trenutačna sitost lignji. No, i u takvim slučajevima moguće ih je navesti da napadnu varalicu, osobito u lovu skosavanjem, najčešće prakticiranoj tehnici lova.
Naime, lignje su izrazite grabljivice pa ih se može isprovocirati da napadnu i kad nisu gladne. To je moguće samo varalicama čiji pokreti, ali i oblik te tekstura što vjernije oponašaju omiljenu hranu oliganja - zdrave, a ne bolesne ili uginule kozice i ribice.
Prvo što će pobuditi ubilački nagon oliganja pokreti su varalica, a prvo što treba učiniti da bi se to postiglo jest - promijeniti dužinu primule, odnosno priveza, pjoka na kome su varalice. Na većini završnjaka privezi su dugi deset do petnaest centimetara, što i jest nekakva klasična postava. No, u situacijama kada su lignje nezainteresirane, klasični sistemi „ne rade” ili pak „rade” jako loše. U takvim situacijama dužinu priveza treba skratiti na samo centimetar – dva.
Vezivanje varalica na tako malim udaljenostima od predveza, osnove završnjaka, najbolje je izvesti jednostavnim „dropper loop“ čvorom na čijoj se omči nalazi mala kopča. Kopča se navuče na predvez te se na željenog poziciji formira „dropper loop“, s tim da se u završnom izvlačenju omče, s omčom izvuče i kopča. S ovako formiranim završnjakom, sistemom, varalice se mogu izmijeniti doslovno za nekoliki sekundi. Iako se završnjak može kompletirati i na licu mjesta, puno je praktičnije to učiniti prije lova, pa ga u danom trenutku samo izvaditi i preko kopče spojiti s osnovom.
Od dužine priveza ovise pokreti varalica. Duži privezi omogućuju im raznovrsnije pokrete i položaje, od kojih mnogi nisu svojstveni ribicama i kozicama niti primamljivi olignjima ili ih čak plaše. Posebno je to izraženo kod skosavica s lošim balansom, odnosno preteškim zadnjim krajem. Kratki privezi eliminiraju većinu tih neprirodnih pokreta te položaja držeći varalice najčešće u najprirodnijem, horizontalnom položaju, s vrlo malim odstupanjima, bez obzira na intenzitet skosavanja.
A intenzitet skosavanja je drugi, možda i važniji čimbenik uspješnosti od dužine priveza. Naime, skosavanje je pokret koji bi trebao privući lignju, a u određenim situacijama, simulirajući pokušaj bijega, i isprovocirati napad. No, u situacijama u kojima je lignja podozriva i lijena, nagli je pokreti samo mogu odbiti. Skosi u takvim situacijama trebaju biti rijetki i diskretni, a u određenim situacijama trebaju i izostati. Naime, svako se plovilo čak i po najvećoj bonaci ljulja i to se ljuljanje uvijek bez iznimke preko strune prenosi i na varalice, tako da su pokreti koji bi trebali privući olignje zapravo uvijek prisutni, skosavalo se ili ne. U uvjetima teškog lova te će se sitne oscilacije bez naglih skokovitih pokreta provjereno donijeti bolji i bogatiji ulov od klasičnog skosavanja.
Treći, jednako važan detalj kojim se može poboljšati ulov lijenih lignji jest odabir varalice. Njen oblik nije osobito važan, ali jesu dekor i tekstura. Naime, nuđenjem raznobojnih varalica može se pronaći dekor koji trenutačno pobuđuje pozornost lignji.
Za razliku od dekora, puno je lakše odabrati teksturu varalice. Naime, lijene olignje plijen prihvaćaju dugim lovkama i oprezno pipaju, privlači prema ustima i kljunom pokušavaju kidati komad mesa s leđa. Kada osjete da je plijen, za razliku od prirodnog, tvrd, a površina mu glatka - ispuštaju ga. Zato za lov skosavanjem, kada lignje imaju dovoljno vremena za takvo ponašanje, treba koristiti mekane ili barem varalice presvučene tkaninom, najbolje mekane i presvučene.
Na takve varalice lignje se doslovno same kače, što se na struni osjete kao tek naslućena promjena težine ili kao jedva primjetno zanošenje. A lagani skos na kraju te igre, nakon što se osjeti ta promjena, neće biti ništa drugo nego samo potvrda ispravnog pristupa lovu lijenih olignji.
