Petak, 05 Studeni 2021 19:11

Kako pravilno upotrebljavati „egi” varalice...

Piše:

Olignji se sve uspješnije love s obale, najlakše varalicama koje su konstrukcijom posve prilagođenim takvom lovu. Radi se o varalicama „S“, odnosno oblika koji oponaša kozicu, poznatim pod japanskim imenom „egi“. O njima smo pisali smo 22. listopada, a sada ćemo o tome kako njima što uspješnije loviti.

„Egi“ varalice su najučinkovitije kad se kreću poput kozica u kratkim skokovima - nikad u uspravnom nego horizontalnom položaju, najčešće pod kutom, naniže uvijek sporo i s podignutim repom. Kvalitetna, dobro uravnotežena varalica taj kut ima i kad legne na dno. U tom položaju nastavlja loviti, što je vrlo važno jer se dobar dio napada, posebice danju, događa baš kad je „egi“ na dnu. Osim toga, tako postavljena sprječava krunicu da dodirne i zakači se za dno.

Na žalost, brzina i položaj u kome tone većina jeftinih i varalica manje poznatih proizvođača spozna se tek nakon njihove kupovine. No, na sreću, one se dosta lako prisile da tonu, a da rep bude gore - dodavanjem komada pluta ili pjenoplastike na krunicu ili zadnji dio tijela.

No, osim njenog uzgona i balansiranosti, postoje i drugi čimbenici koji utječu na brzinu tonjenja i položaj „egi“ varalice. To je ponajprije kurenat, ali i vjetar. Oni povlače strunu i prisiljavaju „egi“ da pluta vodoravnije, ponekad i sprječavaju da tone. Što je najgore, stvaraju „trbuh“, koji sprječava animaciju varalice od strane ribolovca te prenošenje signala dodira „egija“ od strane lignje. U takvim slučajevima, kad ima kurenta treba koristiti teže i varalice koji brže tonu, koji uspijevaju ostati u najpovoljnijem položaju i držati strunu dovoljno zategnutom da prenese potezanje varalice od strane lignje. No, zbog brzog tonjenja, manje su izloženi pogledu lignji pa ih treba koristiti samo kad se mora.

Drugi način smanjenja utjecaja kurenta i vjetra je upotreba što tanje strune te spuštanje vrha štapa prema površini mora tijekom lova. Ne treba se bojati smanjenja nosivosti strune iako „pumpanjem“ oliganj može odmotati dosta strune s kalema, ali ne i prekinuti je jer lignja ne čini nagle pokrete i udarce glavom lijevo - desno kao riba, a što je najopasnije za strunu. Osim toga, lignja ne traži ni zaklon iza kamenja i u rupama, što obično dovodi do prekida strune. S druge strane, tanjom strunom se postiže dalji odbačaj, posebice po vjetru. Zato se za „eging“ može koristiti PE 0,4, čak i PE 0,3 višenitka, ali tada za prihvat ulova treba koristiti mrežnu ili kukastu prihvatnicu.

Za lov s obale važno je točno znati brzinu tonjenja svake varalice u kolekciji kako bi se brojanjem sekundi nakon dodira površine moglo znati što se događa pod površinom. Prvo, može se dosta precizno znati kolika je dubina na mjestu lova, a drugo, na kojoj se dubini nalaze lignje kad napadnu. Brojati je dobro čak i na dobro poznatom mjestu - može se shvatiti koliko je jak kurenat u trenutku lova, jer će zbog njega varalici trebati više vremena da dosegne dno nego kad nema kurenta. Tako se varalica može zamijenit drugom koja tone brže ili sporije, po potrebi.

U lovu s obale dobro je i, barem pri prvih nekoliko odbačaja, dozvoliti varalici da dodirne dno. Na taj način pretraži se cijeli vodeni stupac i najlakše spozna na kojoj su dubini trenutačno lignje. Osim toga, lignje su u pravilu bliže dnu, posebno po danu, gdje je smanjena vidljivost.

Za lignjolov u vrlo dubokom moru ili po vjetrovitom vremenu, kad manje i lakše nije moguće odbaciti, treba koristiti brzo i vrlo brzo tonuće „egi“ varalice, ali se način lova mora prilagoditi da bi se što više usporila brzina njihovog tonjenja. To se postiže zatvaranjem hvatača motalice role čim varalica dotakne površinu. Tako se struna zategne pa podigne glavu i drži varalicu u vodoravni položaj te tako usporava njeno tonjenje. Rezultat toga je mogućnosti lova i kad je on nemoguć s ostalim vrstama lignjarića. Zato uvijek treba sa sobom nositi nekoliko varalica ovog tipa. U nedostatku ovakvih varalica mogu se koristiti tonuće na koje se dodaju utezi. No, to najčešće poremeti ravnotežu varalice i ometa joj kretanje i trzanje, što nije slučaj s vrlo teškom varalicom.

„Egi“ varalice nemaju bočne pokrete ili su im oni vrlo slabi. Da bi što više privukle pozornost oliganja zato ih treba animirati laganim trzanjem vrha štapa lijevo desno. To je najlakše uraditi s nerastezljivom osnovnom PE višenitnom strunom vezanom za ušicu varalice ili za posebne „egi“ kopče koje dosta čvrsto drže ušicu varalice te omogućavaju brzu izmjenu varalica.

egi051121

Nakon što dodirne dno „egi“ se može privlačiti na dva načina. Kad se ustanovi da su lignje „na pola dna“ štap se iz horizontalnog položaja odlučno trgne prema dolje, kako bi se varalica podigla prema površini. Zatim se štap dovede u vodoravni položaj pa na taj način opuštena struna brzo namota na kalem role, i sve tako dok se varalica ne privuče do obale.

Kad su olignji na samom ili pri dnu, bolje je loviti skosavanjem. Varalica se kratkim energičnim trzajem štapa podigne s dna uz namotavanje strune. Zatim se načini pauza u kojoj varalica potone pa se postupak ponovi. Mana takvog vođenja su česta zapinjanja i gubici varalice, a prednosti to što se u takvom lovu mogu prevariti sipe, ali i neke ribe s dna.

Ma kojom tehnikom se varaličarilo, kad se osjeti napad lignje važno je izvlačiti kontinuiranim namotavanjem strune.

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020