Iako spadaju u skupinu najboljih mamaca za morski ribolov, rakovi se nedovoljno koriste od strane naših udičara. Iznimka je kozica koju na jugu još nazivaju i gamborom. Ne samo najbrojniji i vjerojatno i najučinkovitiji mamac među rakovima, kozica je jeftin i jedan od najboljih i najtraženijih mamaca za morski ribolov uopće.
Dug je popis riba koje će se polakomiti na kozicu: ovrata, sarak, fratar, ovčica, arbun, kantor, ukjata kao i sve druge, manje cijenjene ribe iz obitelji ljuskavki. Ti račići su omiljena hrana i mnogim drugim ribama, u svim dubinama i svim vrstama dna. Među njima molu, škrpini, ali i „kralju plićaka“ - smudutu. Prednost kozice je što ima prilično tanak i nježan oklop i dosta mesa pa se lako stavlja na udicu i sjecka na komadiće i bez ljuštenja oklopa. Za razliku od nje, ostali rakovi su u znatno tvrđim oklopima, vlastitim ili „pozajmljenim“ od kojeg puža, poput kućara i više vrsta samaca.
Ono što mi nazivamo kozicom zapravo su čak 72 vrste manje ili više sličnih račića iz 18 obitelji koji žive u Jadranu. No, ribarima i ribolovcima su zanimljive samo najbrojnije i najdostupnije – velika, kamena, mala i kozica pjeskulja. Razlikuju ih samo dobri poznavatelji. Sve imaju više ili manje transparentno, prozirno tijelo išarano mrljama. Velika naraste do 250 mm, ali joj je prosječna lovna dužina upola manja. Živi na dubinama od nekoliko do više stotina meta. Zato je samo rijetki udičari love, a ostali je nabavljaju kod profesionalnih ribara.
Ostale tri spomenute vrste kozica udičari mogu sami i relativno lako pribavljati. Najčešće to rade skupljanjem pomoću mrežice sitnog oka na kamenu na zidovima luka te tvrdim i obraslim dnima na dubinama do šest metara. Ona naraste do 50 mm, dok kozica mala dosegne do 70 mm dužine. I ovaj račić živi u plićaku ne samo kamenitom. Za razliku od njih pjeskulja se zadržava u pjeskovitom plićaku. Naraste do 90, ali su rijetke one duže od 40 do 60 mm. Također, za razliku od prethodne dvije, ova je kozica aktivnija noći, dok se danju zakopava u pijesak.
Kozice se relativno lako mogu pribaviti vlastitim radom. Najkrupnije, dubinske tako da se na muljevito ili muljevito -pjeskovito dno, barem dvadesetak metara pod površinom, uvečer spusti oko metar dugi i upola tanji gusti snop od grančica s lišćem. Snopić se optereti utegom i zaveže na konop sa signalnom plutačom. S izvlačenje mamaca treba sačekati do svitanja, kad kozice u snopiću traže zaklon.
Sitnije kozice je najlakše pribaviti u priobalju pomoću vrlo jednostavne vrše. Pravi se od veće boce kojoj se vršni dio odreže, preokrene i gurne u izbušeno, opterećeno i mamcima napunjeno tijelo. Tim jednostavnim alatom loviti se može cijeli dan dok ih je noću moguće uz pomoć naglavne lampe skupljati mrežnom prihvatnicom uz obalu.
Kozice se na životu mogu očuvati dosta dugo i lako čuvanjem u posudi s morskom vodom. Ako se u vodu upumpava zrak, kozice će poživjeti do dva tjedna, a kad se i hrane komadima riba, praktično neograničeno dugo. No, ti se račići nekoliko dana mogu održati živim i izvan mora. Za takav način čuvanja kozica potrebni su komadi leda. Njima treba do pola popuniti prenosivi hladnjak. Zatim se kakve dnevne novine potope u more, ocijede, pa polože na led. Važno je da u potpunosti prekriju led. Nakon što se polože na tako pripremljenu „postelju“, kozice će vrlo brzo pasti u „zimski san“, posve primiriti. Kad se, pak, nadjenu i potope u more, brzo će im se povratiti vitalnost i dugo će živjeti na udici.
Uginule kozice nekoliko dana se mogu svježim održati u hladnjaku, ali ih nije dobro zamrznuti jer nakon toga se dosta loše drže na udici. Zato je bolje uginule konzervirati soljenjem, najbolje u 10-15 postotnoj salamuri. Već za dva, tri dana postaju upotrebljive, a takve ostaju i duže od mjesec dana. Konzervirati se mogu i bez oklopa.
Ako ih treba duže čuvati, najbolje ih je konzervirati. Uginule, ali samo dok su još svježi, moguće ih je konzervirati u soli ili salamuri. Salamura se priprema tako da se voda s 10 do 15 posto soli prokuha, ohladi i prelije preko kozica.
