Subota, 22 Lipanj 2024 12:26

LAGODAN ŽIVOT VISI NAM O ŽICI IZMEĐU DURMITORA I PROKLETIJA

Piše:
Ilustracija Ilustracija Foto: Iradl / Pixabay

Dvije smo stvari u petak naučili u energetskom kolapsu, zapravo, jedno je novo saznanje i jedna potvrda.

Novo je to da smo svi mi laici doznali da prdne li netko u Tirani ili kihne u Podgorici, postoji velika mogućnost da kod nas nestane struje. Svi smo, kažu stručnjaci, na tom nekom zajedničkom sustavu. Zašto je to tako nije nam nitko objasnio pa ni stručnjaci. Otprije smo znali da na jugu Hrvatske može nestati struje kad grmi u Bariju, ali ovo nam je ipak novo.

Što se tiče jučerašnjeg kolapsa, prema objašnjenjima iz Albanije i Crne Gore, do njega je došlo zbog vala vrućine koji je zahvatio i te dvije zemlje. Uslijed ogromne potrošnje električne energije, korištene uglavnom na klima uređaje, sustav na dva dalekovoda jednostavno nije mogao podnijeti to opterećenje. U kakvoj su paralelnoj vezi potrošnja klime u Draču, frižidera u Ulcinju i ventilatora u Korčuli, nemamo pojma, ali sad znamo da naš lagodan (energetski) život visi o žici razapetoj valjda negdje između Durmitora i Prokletija. To je stvarnost, a u paralelnom svijetu u kojem smo do jučer živjeli mislili smo da smo energetski neovisni, odnosno da u najgorem slučaju ovisimo o dogovorima s Bosnom i Hercegovinom.

Osim tih novosti dobili smo i potvrdu da se u ovakvim slučajevima na rijetko koju od institucija možemo osloniti u slučaju kakve potrebe, ali sigurno ne na (kvazi)civilnu zaštitu pri MUP-u i famozni Centar 112 (ti nisu u sličnoj situaciji prije par godina mogli pomoći ni sami sebi jer im telefon nije radio zato što nije bilo struje), policiju, a još manje na lokalne vlasti i njihove tzv. stožere civilne zaštite koji postoje samo na papiru.

Naravno da se neće za svaki prekid u opskrbi električne energije sve dizati na noge, ali jučerašnje okolnosti nisu bile zanemarive niti je to bio polusatni prekid u opskrbi nekakvog gradskog kvarta ili dvije ulice. Zaboga, struje nije bilo u četiri države i to ne pet minuta nego više sati.

Diverzija, početak rata, da, bilo je i onih koji su i to promislili i paničarili, bilo je i unezvjerenih turista koji spominju napad Rusa, i svima njima nitko nije mogao pravodobno dati pravu informaciju pa ni mediji, jer ni novinari nemaju čarobni štapić kad se svi oni koji trebaju dati nekakvu provjerenu informaciju skriju u mišje rupe.

U nekakvoj normalnoj državi, nakon što je do njih došla informacija da nije riječ o nekakvom bezveznom kratkotrajnom nestanku struje, stožer civilne zaštite održao bi hitan telefonski brifing pa bi njegov predstavnik ili možda načelnik policije, gradonačelnik ili načelnik, župan, tko god već negdje predstavlja lokalnu vlast ili možda nekakav glasnogovornik, PR-ovac (barem njih danas ne nedostaje), u najkraćem mogućem roku izašao pred javnost da je umiri i da kvalitetnu informaciju.

No, to nije tako kod nas, dotok informacija koje zanimaju građane u Dubrovačko – neretvanskoj županiji bio je na kapaljku, nitko iz civilne zaštite, policije ili lokalnih vlasti nije se udostojio izaći pred javnost i dati valjane informacije, a ako nisu bili upoznati s njima – tim gore. Sve se svelo na to što će novinari doznati preko nekih svojih izvora, ali službene informacije nije bilo nekoliko sati kada je HEP konačno izašao s (polu)priopćenjem, a tek kad se opskrba počela normalizirati oglasio se i ministar gospodarstva Ante Šušnjar koji, sve u svemu, nije tada rekao ništa što već svi nismo znali.

Jučerašnji energetski kolaps stoga je povod da mnogi dobiju nogom u guzicu, ali ne zato što nije bilo struje, već zbog svega što se događalo nakon toga. Izvjesno je da se to neće dogoditi, a neizvjesno je kad će se energetski kolaps ponoviti - ako uistinu ovisimo o potrošnji klime u Tirani, frižidera u Ulcinju ili udaru groma u Bariju.