Leptir varalice na moru su vjerojatno najmanje rabljena skupina umjetnih mamaca, ali posljednjih godina sve više se montiraju na ostale vrste varalica te sisteme za lov riba i glavonožaca potezanjem kako bi poboljšali njihovu uočljivost i privlačnost. No, osim kao dodaci - provokatori, te varalice mogu se koristiti i samostalno za lov brojnih riba u moru. Tom varalicom, osim sitnijih, poput iglice, širuna, ukjate, mogu se loviti i krupnije ribe, lice modrulje, vrnuti, plavice te ostale srednje velike, ali i krupnije morske grabljivice, čak i lukavi te oprezni smudut, brancin. Štoviše, kao malo koju drugu, leptir varalicu napasti će i neke tzv. mirne ribe, ponajprije cipol. Činjenice da su leptiri vrlo dugovječni te da se mogu koristiti u svim slojevima vodenog stupa, dodatni su argumenti da ih je dobro imati u kolekciji varalica.
Leptir varalica ime je dobile po tome što u plovidbi izgleda poput leptira u letu. Pri kretanju stvara vibracije, bljeskanja te zvukove, što privlači pozornost riba. Sve to proizvodi „krilo“ – metalna pločica koja leluja lijevo - desno ili se vrti oko tijela od žice na koje je postavljeno, direktno ili posredstvom vrtilice. Osim krila, na tijelu varalice još je dodatni uteg. Na jednom kraju tijela je prsten za spajanje s ostatkom pribora, a na drugom s udicom.
Vrsta, brzina te kut kretnje krila, a kao posljedica svega toga jačina, vrsta vibracije i zvuka koje proizvodi, te brzina tonjenja leptir varalice najviše ovisi o izgledu krila, u manjoj mjeri i o njegovoj veličini. Većina krila je ovalnog, elipsastog oblika, manje ili više izduženog.
Šira, a kraća krila pružaju veći otpor i kreću se pod većim kutom u odnosu na tijelo varalice, što stvara dojam veće širine varalice. Primjerice, krilo dužine dvije širine okreće se pod kutom od 60 stupnjeva. Osim toga, zbog povećanog otpora takvo krilo vibrira i pri sporom povlačenje pa je najbolje rješenje za sporo i varaličarenje u mirnoj vodi te na samoj površini.
Krilo vrlo izduženog oblika pruža najmanji otpor pa rotira pod kutom od oko 30 stupnjeva. To varalici, osobito ako krilo samo leluja, daje duguljasti izgled sitnih ribica koje su glavna hrana grabljivica. Uz to, izduženo krilo pruža manji otpor pa je varalicu s njim nužno brže povlačiti, zbog čega je najpogodnija za brzo i varaličarenje u struji mora, ali i tamo gdje ima raslinja, jer se zbog svoje manje površine lakše provlači kroz prepreke.
Otpor pa zato i brzina pri kojoj se krilce počinju okretati ovisi i o tome je li ono ravno ili udubljeno, odnosno ispupčeno, koja pruža veći otpor. Također, otpor ovisi i o veličini krila, što mu je površina veća, veći mu je i otpor te vibracija, odnosno vrtnja. Uz to, leptir s većom površinom je i teži od manjeg pa brže tone i plovi dublje. Također, veće počinje rotirati pri manjoj brzini nego manje krilce istog oblika. No, bez obzira na oblik, veličinu i težinu, optimalna brzina potezanja svih krilaca je između jednog i dva čvora.
Leptir varalice imaju dugi životni vijek jer se izrađuju od trajnih materijala. Tankog „inox“ mesinganog ili bakrenog lima, neka i od plastike. Obvezno su visokog sjaja, posve ili djelomično obojena, dekorirana. Postoji najmanje devet dekora i bezbroj uzorak boja krilaca.
Većina krilaca, ali i cijelih varalice su boje srebra, rjeđe zlata, još rjeđe bakra. U pravilu, kad se grabljivice hrane srdelama i sličnim ribicama s krljuštima srebrnog sjaja, najbolje je loviti leptirima srebrnog i zlatnog sjaja. Uobičajeno je ribolov početi sa srebrnim, posebice kad je vidljivost slabija ili kada voda nije bistra. Obrnuto, kada je svjetlost jača, najbolje je ribolov početi sa zlatnim leptirom, čiji list manje blješti od srebrnog.
Ako je leptir u jednoj od ovih boja neuspješan, treba probati s drugom, najbolje kontrastnom bojom, jer uz vidljivost postoje i drugi čimbenici koji utječu na ponašanje grabljivica, među kojima je i boja ribica kojima se hrane u trenutku ribolova. U izuzetno bistroj vodi po izuzetno vedrom danu odbljesak srebrnog i zlatnog leptira može biti prejak, što plaši grabljivice. Tada je poslije neuspješnih srebrnih i zlatnih dobro probati bakreni pa crni leptir, koji imaju slabiji odbljesak.
Na žičanom tijelu leptira, osim pločice postavljen je i dodatni uteg. Kod lakših modela je to je plastična, staklena ili metalna perlica ili više njih. Kod težih modela uteg je metalni i ovalnog, kapljastog, valjkastog ili kojeg drugog oblika. Veoma često je poprijeko izbrazdan kako bi proizvodio zvukove, u čemu je najuspješniji uteg oblika zvona. Uteg je uvijek iza pločice kako bi pri odbacivanju sprječavao dodirivanje i zapinjanja udice za strunu koja nosi varalicu.
Većina leptir varalica ima trokraku udicu. No, one s jednokrakim su bolje rješenje u nekim situacijama, ponajprije za lov cipli. Prednost jednokrakih varalica je to što se mnogo rjeđe mrse oko najlona pri odbačaju, a ukoliko pak dođe do mršenja, mnogo se lakše osloboditi od trokrakih. Uz to, efikasnost zabadanja pri kontri veća je kod jednokrake nego trokrake udice.
Proizvođači leptir varalice i krilca obilježavaju na razne načine. Većina daje podatak o njihovoj težini, a neke ih obilježava brojevima, s tim da najmanji broj označava i najmanju odnosno najlakšu varalicu u paleti. Mnogi varalice i krilca obilježavaju brojevima od 000 ili 00 i 0 do 5 ili 6, ovisno o modelu. Najmanja je dugačka 10 do 13, a najveća 45 do 70 mm, ovisno o proizvođaču, ali i izduženosti krilca. Izdužena su naravno duža od širokih krilaca istog broja. Prema toj podjeli, za lov iglica treba koristiti leptire veličine 00, 0 i 1, ukjate 00 i 0, širuna, vrnuta, plavicu broj 1 i 2, za brancina barem broj 1…
Kad je ciljana lovina iglica, škaram ili strijeljka, koje lako oštećuju i kidaju strunu ispred varalice, predvez je dobro izraditi od žice ili sajlice. U tom slučaju u sistemu mora biti i vrtilica. Može se postaviti direktno na veliku, ali ispred male mora biti barem 30-tak centimetara kako ne bi utjecala na njen balans i rad.
