Petak, 20 Listopad 2023 19:15

MRKVOM DO OLIGANJA

Piše:

Olignji se sve više primiču obali pa se i s nje sve lakše i bolje love. Koliko lako i uspješno veoma ovisi i o tome kojom se vrstom varalice lovi. Od svih lignjarića za lov s obale odbacivanjem pa privlačenjem najprikladnije su varalice posebno konstruirana za to. Nekad su to bile samo varalice oblika kozice s olovnim otežanjem ispod glave, poznata pod japanskim imenom „Egi“. Danas se proizvode i specijalne bacačke varalice s unutarnjim otežanjem, koje znatno manje zapinju za strunu pri odbacivanju te za dno pri privlačenju.

S ostalim vrstama lignjarića s obale se također može lignjariti, čak i podjednako uspješno kao s bacačkom varalicom, ali uz malo više problema. Najlakše je loviti s lignjarićem japanskog naziva „Toto“ te engleskog „BAVC“, kod nas poznatim kao ribica, bukva ili mrkva.

Radi se o plivajućoj ili plutajućoj varalici vretenastog oblika. Konstruirana je za lov iz plovila okomitim skosavanjem. Nema akciju pa se mora animirati trzanjem štapa i promjenom brzine povlačenja. Ta varalica tone sporo, dobra u horizontalnom položaju, a lošije izbalansirana s „repom“ više ili manje naniže, ali u oba slučaja u lovu s obale ponekad zapinje za dno.

Zbog male težine „BAVC“ varalicom se može loviti i štapom najmanje snage. Međutim, čak i s njim ona se odbaciti može samo na male daljine. Zato je pribor s tom varalicom potrebno dodatno opteretiti. Dovoljan je lagani, tek 5 do 10 grama težak dodatni uteg da bi se varalica čak i bez štapa odbacila i svih 50- tak metara, što je više nego dovoljno.

Uteg se na pribor može postaviti na više načina. Većina ribolovaca olovnicu postavlja na strunu 30 do 40 centimetara ispred varalice, kao što to radi na priboru za pendulu. Na strunu je najbolje postavljati ovalne ili loptaste „split shot“, rascijepane olovnice. One se izrađuju od mekanog olova pa ne oštećuju strunu, a lakše i brže se postavljaju os ostalih vrsta olovnica. Uz sve to, kad zapnu spadaju s pribora i tako omogućavaju njegovo spasavanje.

Rascijepane olovnice se proizvode u puno veličina pa je s njima najlakše precizno opteretiti pribor. Teže od jednog grama teško je naći pa je na pribor potrebno postaviti više olovnica, najbolje na međusobnom rastojanju od 1 do 3 centimetra. Takav način postavljanja nije mana nego prednost jer što su sitnije olovnice teže zapinju za dno.

Kada lignje nisu osobito raspoložene za ishranu te za lov na nečistim terenima, bolje rješenje od „split shot“ jest „drop shot“- montaža olovnice na kraj pribora, a varalice pomoću kopče ili kratke omče 30 do 50 ispred olovnice. Umjesto običnog olovnog, montirati se može uteg poznat kao „tirolsko drvce“, s kojim pribor još manje zapinje, ali koji je teži za upravljanje, animiranje varalice.

Animiranje mamca otežava i klizna olovnica, dok olovnica kopčom postavljena na ušicu varalice često uzrokuje probleme pri odbacivanju pribora.

Odlično rješenje za otežavanje „BAVC“ lignjarića je postavljanje olovnice oko njegovog „nosa“. To može biti prsten izrezan iz olovne ploče ili spirala od olovne žice. S takvim otežanjem lignjarić je najlakše animirati. Uz to, on pliva s visoko uzdignutim „repom“, čime se smanjuje mogućnost zapinjanja. Ima varalica kojima je potrebno dodatno otežam i zadnji kraj kako bi nakon odbačaja letjele krunicom prema naprijed, čime se izbjegava uplitanje pribora.

Ma kako bio otežan, pribor s „BAVC“ lignjarićem treba privlačiti sporije nego kad se lovi „Egi“ lignjarićem.