Sipe su doplovile u plićake na mrijest pa će se u narednih dva tri mjeseca, ovisno o poziciji, moći loviti i s obale. Takav sipolov se može obavljati „preko prsta“, ali je više razloga za lov štapom i rolom. Primjerice, osim što se mogu dosegnuti znatno veće daljine, štapom i rolom s jednog mjesta može pretražiti i desetak puta veća lovna površina nego kad se varalica odbacuje iz ruke.
Sipa se s obale mogu loviti pomoću više vrsta štapova, od kojih svaka ima dobrih i loših osobina. Zajednička osobina im mora biti što manja težina jer se štap drži u rukama sve vrijeme lova. Taj uvjet najteže ili nikako ne udovoljavaju klasični štapovi za lov lignje i sipe iz plovila - oni izrađeni od staklenih vlakana. Međutim, unatoč tome mnogi specijalisti za lov sipe s obale upravo s takvim najradije love. Ne zato što su najjeftiniji i praktično nesalomivi nego zbog toga što se i s najkraćim, zbog njihove velike savitljivosti, staklopastičnim štapovima varalice mogu daleko odbaciti. Posebno daleko varalice se mogu odbaciti štapovima od staklenih vlakana najsporije, akcije D, težine bacanja do 100 grama te dužine 3,5 do 4 m.
Uz veliku težinu, nedostatak stakloplastičnih štapova je i nemogućnost davanja brze kontre, odnosno dubljeg zabadanje iglica varalice u prilično debelu i žilavu kožu sipe. A sve je to moguće pomoću štapa posebno pravljenog za „spinning“, varaličarenje s mjesta. Za lov sipe se može koristiti i najlakši, štap težine bacanja 15 do 20 grama, ali je za lov na većim daljinama neophodan onaj veće težine bacanja, do 40, 60 grama, čak i više. Za dugotrajni lov na malim i srednjim daljinama, na kojima će se sipe zadržavati do ljeta, iskusni sipolovci najradije koriste „spinning“ štapove dužine 2,40 do 3,00 m i težine bacanja 30 do 60 grama.
Sipe se mogu loviti i štapovima posebno pravljenim za lov lignji spininng tehnikom, poznatim kao „eging“ štapovi. Kako se za lov sipa koriste veće i teže varalice nego za lov liganja, znači da i štapovi trebaju biti teži - srednji i teški, odnosno oni namijenjeni lovu varalicama veličine barem 2,5. Takvi štapovi imaju težinu bacanja 10 - 15 do 30 - 35 grama te dužinu između 2,1 i 2,7 m. Zbog dužine moraju biti višedijelni, najbolje dvodijelni.
Za lov sipa s obale poslužiti mogu i drugi štapovi navedenih ili sličnih bacačkih mogućnosti. Lovu sipa s prirodnih teže pristupačnih obala najprikladniji su štapovi dužine od oko 2,5 m. Za lov s uređenih obala bolje je koristiti duže, do 3,5 m. Kako trzajem u trenutku izlaza plijena iz mora ne bi kidao hvataljke sipe, takav štap ne smije biti najbrže, akcije A, pa je najbolje rabiti one srednje, akcije B ili C. No, bez obzira kakav bio, štap mora imati osjetljiv vršnjak koji će signalizirati svaki i najmanji dodir sipe.
Koja će se rola postaviti na štap ovisi o njegovim karakteristikama, odnosno veličina role mora odgovarati jačini štapa. U pravilu, dovoljna je srednja, rola veličine 3.000, odnosno 30. Prijenosni odnos joj može biti onakav kao kod ostalih varaličarskih rola - u rasponu od 5,0 do 5,5:1. Od ostalih osobina još je važno da rola ima preciznu kočnicu.
Tijekom lova s obale postoji velika mogućnost zapetljavanja pribora. Da bi se ona što više smanjila nužno je za osnovnu koristiti što mekšu, podatniju strunu. Za lov posve kratkim odbacivanjem prednost treba dati najlonskoj. Iako se i onom debelom 0,20 mm štapom i rolom može izvući i najkrupnija sipa, bolje je koristiti osnovnu strunu promjera 0,30 mm. S toliko debelom strunom će se sigurno spasiti svaka varalica koja zapne za dno, što je u lovu s obale čest slučaj.
Za lov sipa na velikim daljinama te štapovima spore akcije bolje je osnovnu strunu izraditi od „PE“ višenitke. Naime, ona omogućava brzu i učinkovitu kontru, ali i veću daljinu te preciznost odbačaja varalice. Što se tiče jačine, za lov sipa je dovoljna „PE“ struna oznake 1.0 do 1.5. Umjesto standardne, pletene od četiri niti bolje je koristiti one pletene s osam ili čak 12 niti, koje uz manji promjer imaju veću nosivost, ali i brže tonu te omogućavaju dalji odbačaj varalice. Radi lakše kontrole, boja strune treba biti uočljiva. Najbolja je višebojna jer se njom lakše spoznaje daljina odbačaja, dubina lova i udaljenost varalice u svim fazama izvlačenja. Najbolje rješenje je višebojna struna u kombinacijama roza boje, kakva se prva u dubini stapa s bojom okoliša. Podjednako je dobra i struna roza boje s bijelim oznakama, markerima na svakih 5 ili 10 m.
Završnjak, sistem, jačine kao i osnovna struna, može se izraditi od „FC“, fluorougljične strune, ali je i najlonski više nego dobar. Naime, ne samo što su suvremene manje vidljive nego stare najlonske strune, nego što sipe u ljubavnom zanosu ne vide ni puno uočljivije i krupnije detalje koji bi ih mogli upozoriti na opasnost. Dužina završnjaka treba biti tolika da prilikom bacanja čvor njegovog spoja s osnovnom strunom bude blizu, ali izvan kalema role. Na taj način se izbjegava zapinjanje čvora o rub kalema, a što uzrokuje skraćivanje dužine odbačaja varalice.
Od ostale opreme, u lovu sipe s obale, posebice visoke i neprohodne, dobro je imati mrežu ili prihvatnicu s više kuka te dovoljno dugačkom drškom.
