Jedan od većih problema s kojima se susreću ribolovci pendulaši jest kako prisiliti mamac da se kreće na određenoj dubini. Problem je to veći što je veća dubina koja se želi postići, a rješenja su raznovrsna pomagala postavljena na pendulu, od olova, utega koji rone zahvaljujući svojoj težini, do naprava koje zaron postižu zahvaljujući svojoj konstrukciji i hidrodinamičkom obliku.

Za pendulu na manje i srednje teške grabljivice na dubinama između 2 i najviše 20 metara ispod površine najprikladnije su naprave hidrodinamičkog oblika. Pendulama na kojima su one znatno se lakše manipulira nego onima s olovnim utezima, koji, uz to, u znatnoj mjeri smanjuju osjetljivost pribora. Osim toga, za razliku od olovnica, te naprave nakon kačenja plijen potežu k površini i tako olakšavaju njegovo izvlačenje.

Postoji više vrsta potapalica, odnosno ronilica za pendulu, kako te naprave kod nas najčešće nazivaju. Na našem tržištu je najviše onih najpoznatijih kao „Stim“ jer su se pod tim imenom pojavile prve. Radi se o svojevrsnom mješancu utega i hidrodinamičke naprave jer zaron postiže zahvaljujući zajedničkom djelovanju težine olovnice smještene unutar potapalice te otporu koji stvara njeno tijelo koji oblikom podsjeća na zrakoplov.

Pod raznim imenima te ronilice nude brojne tvrtke u tri veličine. Verzija „mini” je duga između 50 i 65, široka 25 do 30 mm i teška 30 do 50 grama. „Normal“ je dugačka oko 120 i široka 55 do 60 mm i teška od 30 do 60 grama. Verzija „super“ je dugačka 160 - 165 i široka 80 mm, s olovnim otežanjem od 235 do 315 grama. Ronilice su konstruirane tako da im se originalna olovnica može zamijenit težom ili lakšom i tako im se donekle promijeniti moć zarona.

Na prednjem dijelu okomitog „stabilizatora“ ronilica ima dvije ili tri rupe za vezivanje vučne strene. Ovisno za koju bude vezana ronit će malo pliće ili dublje. Najpliće vezana za prednju, a najdublje za zadnju rupu. No, razlika u zaronu nisu drastične. Kod manje ronilice su do metra, a kod većih do dva, rijetko tri. I više od mjesta vezivanja, dubinu zarona određuje koliko daleko iza plovila se poteže ronilica, ali i brzina kojom se poteže. To sve omogućava velike mogućnosti kombiniranja, ali ujedno i otežava posao neiskusnima.

Za spajanje završnjaka, sistema na kojem je mamac, postoje po tri rupe na svakoj strani gornjeg dijela, „repa“ ronilice. To pruža mogućnost vođenja mamca bočno od plovila, što je od koristi kad se lovi s nekoliko pribora jer se tako izbjegava njihovo međusobno mršenje, odnosno postiže veći razmak među priborima. Ako se predvez veže za rupu na njegovoj lijevoj strani - mamac će ploviti s lijeve strane. No,treba imati na umu da što je bočno udaljeniji od plovila, ronilica plovi pliće. Kod „mini“ ronilice završnjak treba biti dugačak 2 do 5 metara, a kod veće 10 do 20, kod „super“ čak i 30 m.

Strune se za ronilicu mogu vezati, ali je spojeve bolje izvesti kopčama.

Danas pod raznim imenima ove ronilice nude brojne tvrtke. Nažalost, ni jedna od njih ne daje podatke o karakteristikama ronilice. Iskustvo raznih naših pendulaša kazuje da „mini“ verzija može zaroniti do pet matara a „super“ do 20 metara dubine pri brzinama od 2 do 3 čvora, ovisno o tome kolika se i koja vrsta mamca, odnosno varalice poteže te na koliko dugoj struni. Inače, uobičajeno je ronilicu potezati na 25 do 50 m, čak i dužoj osnovnoj struni.

Nešto dublji uroni od navedenih postižu se teturavcima, varalicama s uranjajućim pločicama. Tako, primjerice, „Rapala Magnum“ od 26 cm potezana strunom od barem 50 metara i „super“ ronilicom zaroni čak preko 30 metara!

Svim ovim ronilicama je mogućnost plovidbe svim brzinama i namjena za montažu na pribor jačine 15 do 30 libri. „Mini“ ronilica, koja je najbrojnija na našem tržištu, u kombinaciji s teturavcem od 7 do 9 cm, na osnovnoj struni dužine 30 do 40 m i završnjaku od 5 do 10 m, idealno je rješenje za pendulu na širune, vrnute, lokarde i slične grabljivice.
Penduližat s ronilicom može se iz ruke, najbolje ako je na njoj kožna rukavica kako bi se izbjegle posjekotine. Kada se koriste štap i rola, pribor je potrebno odložiti nakon što ronilica dođe do vrha štapa i završnjak izvlačiti ručno. To uzrokuje pauzu čija posljedica može biti labavljenje strune i gubitak plijena.