Petak, 21 Lipanj 2024 17:03

SJG: KAKO SE INVESTITORI ODNOSE PREMA ODLUKAMA GRADA DUBROVNIKA? AKO PROĐE, PROĐE!

Radovi na hotelu zapoćeli su u listopadu prošle godine Radovi na hotelu zapoćeli su u listopadu prošle godine Foto: Mihael Barišić / CROPIX

Gradski kotar Ploče iza Grada ovih tjedana uzavrelo je žarište prijepora građana s investitorima. U tijeku je renovacija hotela Argentina koju građani ovog područja uredno „trpe“ već mjesecima, a kako stvari stoje, to će se nastaviti sve do proljeća 2025. godine, i to bez prestanka.

KAKO GRADITI, BUŠITI I RADITI MIMO ODLUKA GRADA DUBROVNIKA?

Krenimo redom. U travnju ove godine investitori su nadležnom Odjelu za komunalne djelatnosti poslali zamolbu da im se omogući obavljanje zemljanih radova i nakon 15.6. Podsjetimo, svi zemljani radovi bili su zabranjeni Odlukom o privremenoj zabrani izvođenja građevinskih radova u periodu od 15.6. do 15.9. Poštujući Odluku Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, nadležni Upravni odjel odbija njihov zahtjev.

Međutim, investitori i izvođači radova odlučili su se oglušiti na tu Odluku. Najprije su, mimo Odluke, nekoliko puta radili nedjeljom i blagdanom, da bi do zaključenja ovog teksta pikameri još uvijek odjekivali Pločama svim ostalim danima. Zbog svega toga komunalni su ih redari sankcionirali s četiri prekršajne i dvije novčane kazne. No, prema Zakonu o gradnji i Zakonu o građevinskoj inspekciji, nepoštivanje odluke Grada nosi samo mizerne i smiješne novčane kazne, ali ne i obustavu radova.

Investitori i izvođači radova jednostavno plate kazne i nastave s radovima bez većih sankcija, trpeći jedino prosvjede susjeda hotela Argentina osuđenih na život pod konstantnom bukom, trešnjom i prašinom sve dok izvođači radova ne dovrše posao.

ŠTO O TOME MISLI GRADSKI KOTAR PLOČE IZA GRADA?

Jasno je da su se, poštujući proceduru, građani obratili i predsjedniku svojega kotara Đaniju Banovcu, no, razina njegova nesnalaženja i nerazumijevanja problematike doista je zabrinjavajuća. Iz njegovih javnih obraćanja, čini se, sve je ovo okarakterizirano kao „nesporazum“ između građana, investitora i izvođača, nesporazum koji će se riješiti osiguravanjem parkirnog prostora građanima ove zone i uređenja adekvatne šetnice i nogostupa na dijelu ovog kotara. Time, dakle, i sam Banovac pristaje na ove posve nezakonite radnje, nudeći „poklone“ kojim bi se, valjda, trebalo ušutkati građane u posve legitimnim zahtjevima da se poštuju odluke Grada Dubrovnika. No, zaboravlja se i sljedeća stvar, nakon završetka zemljanih radova, ovo stanje terora, kakvim ga možemo sada s punim pravom nazvati, nastavit će se i dalje.

PRVO INVESTITORI, PA ONDA GRAĐANI

Premda se Srđ je Grad na sjednici Gradskog vijeća u studenom prošle godine, usprotivio tome da se radovi na konstrukciji zgrada mogu obavljati u ljetnim mjesecima, većina u Gradskom vijeću uz Gradonačelnikovo amenovanje ovo je dopustila i to u vremenu od 7h do 22h! S obzirom da stanje na gradilištu Argentine nije niti blizu konačne realizacije, možemo samo zamisliti što će to značiti za njene susjede. Ovom je odlukom Grad Dubrovnik jasno dao do znanja kako se slažu prioriteti – prvo investitori, pa onda građani.

ŠTO NAM PREOSTAJE?

Kroz opisani slučaj „Argentina“ možemo vidjeti koliku slobodu ne samo Grad Dubrovnik, već i Republika Hrvatska pružaju investitorima u svojim odlukama i zakonima, a čije se velike rupe onda koriste po principu „ako prođe, prođe“. I dok ovih dana plovimo, zajedno sa susjedima koji su hrabro i organizirano odlučili reći „dosta“, kroz zakone, pravilnike, odluke i nadležnosti, komunikacija s investitorom manjkava je ili gotovo nepostojeća te je, umjesto u travnju, počela tek sada kada su uvidjeli da taktika „APP“ ne može proći bez većih materijalnih gubitaka. 

Zašto je ta osnovna pristojna komunikacija izostala?  Jer mogu i jer smo im to dopustili. Dopustili smo da građani minimalno godinu i pol žive u gradilištu, da se Ulice Frana Supila i Vlaha Bukovca raubaju teškom mašinerijom, da pješaci, među kojima su sada i mnogobrojni turisti, prolaze improviziranim pješačkim putem dok im iznad glava prelijeću metalne šine i drugi građevinski materijal. Zauzvrat smo dobili kršenje Zakona i odluka Grada uz šutnju investitora i izvođača radova pod opravdanjem da će nam svima biti bolje. I ništa drugo.

Dok god Grad ne donese političku odluku odgovornog upravljanja Dubrovnikom gdje su kvaliteta života i prava građana ispred privatnog interesa, dok ne postroži sve svoje odluke i počne koristiti sve mehanizme koje ima u rukama kako bi kontrolirao ponašanje investitora, ovo će biti još jedan u nizu ovakvih slučajeva. A tada možda i naučimo investitore da moraju komunicirati s lokalnom zajednicom na čijem resursu zarađuju, što je minimum u uređenim društvima kao i društvima koji drže do sebe i svog grada.

Srđ je Grad