Prikazujem sadržaj po oznakama: babin kuk

„Zašto se pored redovite procedure izrade novog GUP -a, otpočete početkom godine, rade paralelno ciljane izmjene GUP -a kojima se za izabrane investitore stvaraju prečice u sustavu?” - pitaju se danas u priopćenju iz Srđ je Grad.

„Pored već započete redovite procedure izrade novog GUP -a gradonačelnik je Franković pred vijećnike u Gradskom vijeću odlučio paralelno poslati i dvije zasebne odluke o početku procedura ciljanih izmjena prostornih planova. Time bi se osigurala realizacija projekata Gradonačelniku očito važnih investitora, tvrtki Valamar i Pemo. Tako se umjesto smještajnih jedinica u autokampu Solitudo predlaže izgradnja novih hotela na Babin kuku te izgradnja novog poslovno – trgovačkog centra na mjestu srušene Remize. - navode danas u priopćenju iz Srđ je Grad uoči sjednice Gradskog vijeća.

„Mato Franković očito je odlučio nastaviti s trošenjem prostora po dosadašnjem modelu investitorskog urbanizma. Stavljanjem tih točaka na Gradsko vijeće ova gradska vlast (koja tvrdi da joj je to čast) pokazala je da joj konzervatorske podloge, studije utjecaja na svjetsku baštinu ili proširenje UNESCO-ve kontaktne zone ništa ne znače. Ovi, nedavno doneseni dokumenti, očito vrijede samo za građane i za pokazivanje UNESCO -u, no ne i za privilegirane prijatelje gradske vlasti. Odluke da se ide na ciljano pogodovanje Valamaru i PEMU zasigurno su dobile prethodnu podršku HDZ -ovih koalicijskih partnera u DUSTRI i DDS -u koji su kao koalicijski partneri dobili i tu čast da sjede u direktorskim foteljama javnih tvrtki i nadzornih odbora, netransparentnom podjelom funkcija iza zatvorenih vrata bez javnog natječaja i jasnih kriterija.” - navode srđevci.

„Odgovornost prema sugrađanima i dobrobiti Grada Dubrovnika te njegovog prostora imaju svi vijećnici. Stoga s punim pravom prije sjednice u ponedjeljak pitamo: hoće li građani koaliciju HDZ-a, DDS-a i DUSTRE osim foteljama i pročelničkim mjestima, plaćati i nastavkom pogodovanja neprimjerenim građevinskim apetitima?

Kao poseban apsurd upozoravamo i na nezabilježenu ekspresnost s kojom je riješena sva papirologija kako bi se prijedlog našao na vijećničkim klupama i bio izglasan na sjednici već ovaj ponedjeljak.

Naime 25.8.2021. godine Upravni odjel za zaštitu okoliša Dubrovačko-neretvanske županije zaprimio je zahtjev Grada Dubrovnika za očitovanje o potrebi provedbe Strateške procjene utjecaja na okoliš za prostor bivše Remize. U istom danu postupak procjene je proveden! Zaključeno je da ne treba raditi stratešku procjenu utjecaja i već je 26.8.2021. to Mišljenje zaprimljeno u Gradu Dubrovniku. Potom je istog jutra Odjel za zaštitu okoliša poslao Gradonačelniku Prijedlog odluke o izradi, te je Gradonačelnik brže bolje sročio Zaključak i uputio ga službi Gradskog vijeća te je ta Odluka istog jutra u 11:36 upućena vijećnicima na mail kao dopuna dnevnog reda za sjednicu u ponedjeljak 30.8.2021.” - piše u priopćenju SJG koji su odaslali i dokumentaciju nazvanu „Speedy Gonzales”.

dpp

Osim nezavisnog vijećnika Andra Vlahušića i srđevci će na sjednici Gradskog vijeća u ponedjeljak tražiti da se s dnevnoga reda skine Prijedlog odluke o izradi Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja, GUP- a Grada Dubrovnika i UPU-a "Babin kuk". Naime, vijećnik srđevaca Đuro Capor smatra kako izmjene prostorno - planske dokumentacije kojom se tvrtki Valamar omogućuje daljnja izgradnja turističkih objekata ne može započeti dok Grad s tom tvrkom vodi sudski spor za povrat dijela neizgrađenog zemljišta, ali i dok se s Valamarom ne riješe problemi oko cestovne infrastrukture na Babinu kuku.

- Smatramo kako je potpuno pogrešno stavljati ovu točku na dnevni red i naravno da ćemo tražiti da se makne s dnevnog reda dok je otvorena procedura redovitih izmjena izmjena, odnosno izrade novog GUP-a koja vrijedi za sve građane. Dakle, nikako se ne bi smjelo ići u nekakve prečice i presedane namijenjene pojedinim investitorima, odnosno da se za njih napravi paralelan sustav ubrzanih izmjena GUP-a, - rekao je Capor.

Podsjetio je da Grad Dubrovnik s Valamarom vodi sudski spor oko povrata dijela zemljišta, ali i istaknuo kako ta tvrtka Gradu osporava vlasništvo nad prometnom i komunalnom infrastrukturom na Babinu kuku.

- Problematično je jako što se tvrtki koja je u sporu s Gradom Dubrovnikom, ne samo zbog vlasništva nad zemljištem nego i vlasništvom nad prometnicama, šetnici i objektima komunalne infrastrukture koju nam Valamar osporava, različitim domišljanjima izlazi u susret ne bi li se realizirala izgradnja tri nova hotela. Za takvo nešto stvarno nema pretpostavki jer prometna zagušenja koja se u tom dijelu grada događaju i ono posvemašnje uništenje Babina kuka koje iz toga proizlazi, ne može biti predmet javnog interesa niti unapređenja stanja u prostoru. - smatra Capor te ističe kako se radi o čistom pogodovanju.

- Po mom mišljenju radi se pogodovanju u smislu vraćanja nekakvih usluga, odnosno obećanja. Dakle, na brzinu se to ide odraditi sad u prvoj godini mandata pa da se na te marifetluke zaboravi. Očito je da je gradonačelnik nešto obećao i da to sada na brzinu želi riješiti stavljanjem čak četiri prostorna plana na raspravu na istu sjednicu Gradskog vijeća tako da sve prođe ispod žita. - rekao je Capor.

Naglasio je da će na sjednici tražiti od gradonačelnika Mata Frankovića da vijećnike izvijesti što je sa sporom koji Grad Dubrovnik vodi protiv Valamara.

- Naravno da ćemo tražiti da nas gradonačelnik izvijesti što se događa sa sudskim sporom kojega Grad Dubrovnik vodi s Valamarom oko povrata dijela neizgrađenog zemljišta. Tražit ćemo i očitovanje gradonačelnika što se događa s parkiralištima na babinu kuku koja su trebala biti vraćena Gradu. Nikako ne bi smjelo doći do bilo kakvog podilaženja tvrtki koja se s Gradom spori oko toliko nekretnina, najveći problem je taj sudski spor jer osim gradonačelnika, sumnjam da je itko drugi od 300 i nešto zaposlenika u gradskoj upravi upoznat što se događa u tom pravnom sporu i upravo taj prostor između odvjetničkog ureda kojega je izabrao gradonačelnik, gradonačelnika i tvrtke Valamar je prostor za korupciju iz kojega onda proizlaze ovakvi duboko kompromitirajući postupci. - kazao je vijećnik srđevaca Đuro Capor.

Prijedlog odluke o izradi Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja, Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika i Izmjena i dopuna Urbanističkog plana uređenja „Babin kuk”, jedna je od najzanimljivijig točaka dnevnog reda sjednice Gradskog vijeća koja će se održati u ponedjeljak. Naime, usvajanjem ove točke tvrtki Valamar omogućit će se izgradnja novih smještajnih kapaciteta na području kampa Solitudo, odnosno izgradnja novih hotela i turističkog naselja.

Na dijelu kampa Valamar planira graditi podzemnu garažu ne bi li riješili problem nedostajućih parkirnih mjesta na Babinu kuku.

Gradnju Valamar naime planira i sa sjeverne i s južne strane Ulice Vatroslava Lisinskog koja prolazi duž kampa Solitudo.

Na sjevernoj strani kampa planira se zadržati namjena javnog parka i zelenila dok se na prostoru južnog dijela, koji je je u stvarnosti dosad bio kamp, planirana izgradnja novog hotela i turističkog naselja.

Ne bi li riješili problem s nedostajućim parkirnim mjestima na prostoru oko hotela na Babinu kuku, u Valamaru planiraju na području kampa graditi garažu. Većina parkirnih mjesta kao i parkirnih površina na Babinu kuku inače su rampama građanima zapriječeni za korištenje.

Valamar već sad na prostoru kampa u neposrednoj blizini hotela Minčeta ima površinu koju je uredio za parking, mahom putničkih autobusa.

Inače, u prijašnjim planovima bivšeg Babina kuka bila je planirana nadogradnja hotela Minčeta, a kako neslužbeno doznaje portal Dubrovnikpress.hr, na mjestu sadašnje Minčete gradit će se novi hotel, vjerojatno za potrebe kongresnog centra koji se izgleda ponovo planira na teniskim terenima poviše Minčete.

Prema UPU -u Babina kuka taj hotel može imati 195 kreveta dok je kongresni centar planiran na površini od oko 62 tisuće metara kvadratnih, a sastojat će se od poslovnog i rekreacijskog dijela.

Visina izgradnje na lokaciji kongresnog centra, prema UPU -u iznosi najviše 20 metara.

Gradnja na prostoru Babina kuka koja se inače planira još otkad je 1976. otvoren ondašnji kompleks, tim više je osjetljiva zbog vizura, odnosno izloženosti prostora pogledu s magistrale i mora.

Prijedlog novih turističkih građevina i pratećih sadržaja obuhvaća i prostor sjeverno od Malog Straduna na kojem je većim dijelom planirana rekreacijska zona dok je na manjem istočnom dijelu te prostoru hotela Valamar planirana izgradnja novog glavnog hotela s površinama za sport i zelenilom.

U aktu koji su dobili i vijećnici kao jedan od razloga izmjena prostorno – planske dokumentacije navedena je nova prostorna organizacija predjela Babin kuk kao i kvalitativno unapređenje turističke ponude prostorne cjeline te povećanja kategorije smještajnih kapaciteta i pratećih sadržaja u skladu sa zahtjevima vrsnoće izgleda prostora.

Većina u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika priprema se izmjenama prostornih planova omogućiti novu izgradnju Valamaru na prostoru kampa Solitudo. Ususret sjednici Gradskog vijeća, koja će se održati u ponedjeljak, nezavisni vijećnik Andro Vlahušić, inače bivši dubrovački gradonačelnik koji je pokrenuo sudski spor protiv valamara za povrat zemljišta Gradu Dubrovniku, reagirao je priopćenjem koje prenosimo u cijelosti:

Babin kuk najveći je dio Lapada, prostor koji je skoro u cijelosti pretvoren u turističku zonu s najvećom koncentracijom hotelskoga smještaja na području grada Dubrovnika.

Pred dvanaest godina, 2009. godine u kolovozu mjesecu podnio sam sudsku tužbu za povrat više od dvjesto tisuća kvadrata zemljišta gradu Dubrovniku. Zemljište cijeloga Babina kuka sedamdesetih godina bilo je u cijelosti u vlasništvu općine Dubrovnik. 1972 godine Općina Dubrovnik prodala je 900 tisuća kvadrata zemljišta poduzeću Minčeta pod uvjetom da se na prostoru Babina kuka izgrade turistički sadržaji. Ugovorom je regulirano da će se neiskorišteno zemljište vratiti Gradu Dubrovniku. 400 tisuća kvadrata neiskorištenoga zemljište nije vraćeno gradu Dubrovnika, jer je tada sve bilo društveno vlasništvo.

Druga osnova za povrat zemljišta gradu Dubrovniku nastaje devedesetih godina kada se društveno vlasništvo privatiziralo. Dvjesto tisuća kvadrata zemljišta na Babinu kuku nije ušlo u privatizaciju kao pomorsko dobro, ceste, parkovi, zelenilo. Iako su postojale zakonske obaveze, kao i odluke samoga poduzeća Babin kuk, Fonda za privatizaciju, Državne revizije da neprivatizirano zemljište postane javno dobro, do danas se odluke nisu provele.

Osim sudske tužbe koja još traje na općinskom i županijskom sudu u Dubrovniku, održao sam više sastanaka s predstavnicima Babina kuka, predstavnika Vlade RH nudeći više varijanti dogovora, kojim bi se zadovoljili interesi grada, a bez financijske štete za tvrtku Valamar. Dogovor je uključivao široku javnu raspravu te odobrenja Gradskoga vijeća i državnih tijela Republike Hrvatske.

Za sličnu situaciju pokrenuli smo sudsku tužbu protiv Hrvatskoga telekoma zbog neprivođenja svrsi zemljišta u samome poslovnom središtu grada, između ulica dr. Ante Starčevića i Vukovarske ulice, iza OTP banke i zgrade DTS -a. Više od četiri tisuće četvornih metara građevinskoga zemljišta, vrijedno trideset milijuna kuna, vraćeno je Gradu Dubrovnika temeljem pravomoćnih sudskih odluka i uknjiženo kao vlasništvo Grada.
Vrijednost zemljišta na Babinu kuku koje treba biti vraćeno Gradu i građanima višestruko je veća nego zemljište u Gružu, te vrijedi nekoliko stotina milijuna kuna.

Prema projektu Babina kuka u kome je sudjelovala Svjetska banka i vrhunski domaći i međunarodni stručnjaci, Babin kuk postao je osim hotelskoga i društveni, sportski i zabavni dio grada Dubrovnika o čemu svjedoče generacije Dubrovčana. Gospar Ivo Bautović vodio je vrhunski tim Dubrovčana, pravih gospara koji su razumjeli potrebe turista i svojih građana te napravili nenadmašnu simbiozu održivoga turizma i potreba lokalnoga stanovništva.

Nastao je Mali Stradun kao okosnica novoga naselja, oko kojega su se razvili turistički sadržaji. Babin kuk ispunjavao je svoju funkciju petnaestak godina, postao novi centar Dubrovnika uz povijesnu jezgru. Veliki i Mali Stradun funkcionirali su zasebno, ali koordinirano. Smještajnih gostiju na području bivše općine Dubrovnik dnevno je bilo i više od šezdeset tisuća, duplo više nego u predepidemijskome vremenu. Gužve u povijesnoj jezgri bile su manje, a Babin kuk i njegovi sadržaji bili su glavni razlog disperzije gostiju. Glazba na dvije terase, diskoteka Egzodus, kulturne izložbe, sportski sadržaji, trgovine davali su kvalitetan izbor domaćim ljudima i turistima.

Nakon privatizacije Babina kuka, javni sadržaji postepeno su nestajali, a danas ih skoro i nema. Plaža Mandrač i Šetnica Nika i Meda Pucića danas su skoro jedini razlozi zašto građani Dubrovnika posjećuju Babin kuk. Izmjenama GUP -a na Babinu kuku predvidjeli smo brojne javne sadržaje kao izgradnju nove Ugostiteljske škole i atletskoga stadiona. Oživljavanje Maloga Straduna, sportskoga parka, plaža.
Grad Dubrovnik treba inzistirati na povratu zemljišta koje nije u komercijalnome sadržaju tvrtke Valamar. Prostorno planskim dokumentima na svome zemljištu planirati i izgraditi javne sadržaje, a u dogovoru s Valamarom i vlasnicima prostora na malom Stradunu vratiti javne sadržaje po uzoru na izvorni projekt, kako bi povećali kvalitetu života građana i turista, te rasteretili povijesnu jezgru grada, kao što se predviđa Planom upravljanja.

Andro Vlahušić

Poprilična je panika uhvatila dio oporbenih vijećnika nakon što su shvatili da amandman Mara Kristića, koji su svojim potpisom podržali uoči posljednje sjednice Gradskog vijeća, nije nastao zbog njegove brige za nekakav javni interes na Malom Stradunu na Babinu kuku već je rezultat Kristićeve brige za ženina brata koji je na Malom Stradunu vlasnik poslovnog prostora. Zbog podrške koju je Kristićevu amandmanu dao vijećnik srđevaca Nikša Selmani, izgleda da je i među njihovim članovima došlo do nekakvog sukoba.

Piše: Nikolina Metković

Politika je inače umijeće mogućeg, no spinovi kojima se posljednjih dana služi dio dubrovačke oporbe, kao i sam Kristić, ne bi li opravdali svoje postupke, zaista su nadrealni. No, kako je osmišljavanje spinova ipak posao za spin doktore, prije negoli su se njima poslužili trebali su pogledati u određene stručne pojmovnike. Tada im, čak ni onima s prosječnim kvocijentom inteligencije, ne bi palo na pamet, pravdati se kako su oni Krsitićev amandman potpisali kako bi na Malom Stradunu zaštitili javni interes.

Godinama nakon II. Svjetskog rata u demokratski uređenim zemljama, baš kao i onima koje s u ostale iza željezne zavjese s planskom ekonomijom, javni interes koristio se kao osnova planiranja prostora. Dok se razvijene zemlje tim pojmom, nakon što je puno puta zloupotrebljen, danas nerado koriste, u ovim postkomunističkim zemljama njime se doslovno razmeću.

Tako je javni interes posljednjih godina omiljena poštapalica i hrvatskim političarima. Kad mogu s više razine, što se na javni interes ne bi pozivali i ovi naši lokalni političari. Oni to inače često čine, njima je svaki projekt kojega brane ili projekt od javnog interesa ili u njemu preispituju javni interes. Čudo je onda pravo kako od tolikog poznavanja javnog interesa u projektu koji na Malom Stradunu na Babinu kuku želi realizirati 13 poduzetnika, također vide javni interes.

Očito je dijelu oporbe projekt na Malom Stradunu od iznimnog nekog drugog, a ne javnog interesa, kad su na prošloj sjednici Gradskog vijeća tijekom trosatne rasprave, umjesto o izmjenama i dopunama PPU-a- i GUP-a, koje inače već tri i pol godine zazivaju, dva sata bili fokusirani isključivo na Mali Stradun.

Gdje je javni interes u projektu u sklopu kojega 13 poduzetnika prostore, čiji su vlasnici, žele nadograditi te u njima, otvoriti restorane, kafiće, slastičarnice i suvenirnice? Nadogradnja s ciljem daljnje apartmanizacije tog prostora, a što se špekulira da će se na Malom Stradunu u konačnici i dogoditi, sve je samo ne javni interes.

Ili oporba ne razumije da kafići, restorani, suvenirnice u privatnom vlasništvu nisu ni sadržaji ni projekti od javnog interesa ili je dio njih, podržavajući Kristićev amandman, podržavao nečije privatne interese.

Konkretno, Maro Kristić uopće se ni najmanje ne srami što ga se proziva da je amandmanom išao zapravo pomoći ženinu bratu da na Malom Stradunu ostvari svoj privatni interes. Dok je u amandmanu između ostalog naveo kako su izmjene GUP-a predložene na Gradskom vijeću protuzakonite i predstavljaju opasan presedan kojim predlagatelj svjesno prelazi preko zaključaka struke i interesa javnosti te na taj način podilazi interesima jedne velike hotelske grupacije, putem određenih medija docira o sukobu interesa u kojem se, smatra nije našao. Štoviše, traži da mu se obrazloži što je sporno u tome što je podnio amandman koji ide u prilog ženinom bratu te koji je to element sukoba interesa u činjenici da brat njegove supruge ima poslovni prostor na Malom Stradunu, a on zagovara projekt. Besramno. Ali od Kristića smo na besramnost ionako navikli.

I dok Kristić valjda nije dobro shvatio Zakon o sprječavanju sukoba interesa u čijim je člancima jasno definirano koje su to situacije u kojima političar dolazi u sukob interesa koristeći svoju političku poziciju iz koje naravno proizlazi određena moć, sramotnija je konstatacija novinara jedne lokalne tv kuće kako je Kristić vijećnicima zaboravio reći da mu je brat od žene vlasnik prostora na Malom Stradunu. No, ta novinarska konstatacija za koju se od sugovornika nije tražilo obrazloženje kako se i može li se uopće tako nešto zaboraviti, može se pripisati neiskustvu jer bilo bi žalosno da je drukčije.

Kristić je dakako trebao reći kako na Malom Stradunu ima interes koji se može uz njega vezati. U konačnici nije ni trebao podnijeti amandman, kad je interes obitelji činjeničan.

Krstić, koji je inače od gradonačelnika Mata Frankovića već prozivan da je u blizini Malog Straduna na jednoj parceli štitio interese poduzetnika koji su i vlasnici prostora na Malom Stradunu, ubuduće bi se trebao suzdržati od izjava kako se njemu imputira neka suradnja s nekim građevinskim lobijima. Odgovoran bivši saborski zastupnik, aktualni gradski i županijski vijećnik, kakvim Kristić sebe smatra, trebao bi se posve drukčije ponašati. No, kako smo se od njega svega nagledali, teško je očekivati da će doživjeti prosvjetljenje.

No, nije Kristić jedini koji u budućoj nadogradnji na Malom Stradunu vidi javni interes. Vide ga i tzv. srđevci, konkretno Nikša Selmani koji je na Vijeću zdušno branio Kristićev amandman. Zašto je Selmaniju bilo važno da taj amandman kojim bi se u konačnici olabavili uvjeti gradnje na Malom Stradunu prođe, zaintrigiralo je i člana liste SJG Igora Legaza koji je u videu na svom kanalu na Yotubeu naveo kako se „oštro i snažno distancira od izdajničkih radnji Nikše Selmanija”. Nakon što su tzv. srđevci Legaza „izbacili iz grupe”, zaželjevši mu sreću u njegovu daljnjem samostalnom političkom angažmanu, objasnivši kako oni vazda jedni drugima čuvaju leđa, Legaz je objavio novi video u kojem navodi kako Selmani nije bio jedini među „srđevcima” koji je znao za šurovanje s Kristićem, odnosno da je Selmani uoči sjednice, putem e-maila, komunicirao sa sedmoricom članova Liste SJG, dok je tekst amandmana od njega zatajio.

Nakon videa koje je objavljuje Igor Legaz, „srđevci” još ne objašnjavaju zašto su branili Kristićev amandman. Tijekom rasprave na Vijeću Selmani u jednom trenutku pita „može li se ljudima dati garancija da će biti sigurni da će se to ostvariti”.

Tako se slobodno može postaviti pitanje kako možemo biti sigurni da će 13 poduzetnika na malom Stradunu na svoje prostore nadograditi sadržaje predviđene GUP-om ili kako ih oporba naziva sadržaje od javnog interesa? Kako možemo biti sigurni da će se držati uvjeta iz Urbanističko-arhitektonskog natječaja?

Iz onog vidljivog iz video simulacije prvonagrađenog rješenja nakon provedenog Urbanističko-arhitektonskog natječaja, teško da će se propisanih uvjeta držati. Ako GUP na Malom Stradunu predviđa nadogradnju u kojoj nema prenamjene prostora, zašto su u video simulaciji vidljivi bazeni na parcelama koje nisu u vlasništvu tih poduzetnika?! Zašto su u video simulaciji vidljive intervencije u samu ulicu na malom Stradunu, nad kojom ovi poduzetnici nemaju vlasništvo i u koju bez dozvole vlasnika ne smiju zabiti ni čavao?! Jesu li Kristić i Srđevci slijepi ili se slijepima prave?

Zašto je svima, pa čak i Igoru Legazu jasno da na Malom Stradunu nema nikakva javnog interesa već samo dva suprotstavljena interesa, Valamarov, koji ne želi tuđe apartmansko naselje u centru svog kompleksa i interes 13 poduzetnika koji planiraju izgraditi „trokatnice”. Naime, GUP-om na tom području dozvoljava se izgradnju prostora sa suterenom, prizemljem, katom i potkorovljem.

Tako nije ni čudo što i sam Legaz, koji je simulaciju pobjedničkog rješenja natječaja za Mali Stradun očito jedini od njih dobro proučio i shvtaio, sarkastično zaključuje kako tako izgledaju „kuće sirotih obitelji s Babinog Kuka, koje su, jadni, ostali bez nastambi, uslijed katastrofalnog potresa i naknadnog požara, pa jest javni interes da ih se sad nekako zbrine i napravi im se „krov nad glavom”, te da im se zakrpi ulica ispred kućnog praga”.

Onima koji su ovaj projekt pokušali progurati kao projekt od javnog interesa maske su pale. Nema ni gradonačelnik više razloga poput Vojka Vrućine pitati se „kako to, kako to”, kad je jasno čemu služi onaj „tafa tefe, tafa tefe, ritam k'o iz kajdanke”, ritam uz koji su se u konačnici neki nesvjesno razotkrili.

„Maske su (ponovo) pale! Nastupi vijećnika MOST-a Mara Kristića u kojima se poziva na zaštitu javnog interesa još jednom su se pokazali tek zavjesom iza kojih se skrivaju privatni interesi.” - piše danas u priopćenju dubrovačkog HDZ – a nakon što je Dubrovnikpress.hr razotkrio za koje se privatne interese zalagao i pokušao ih podvaliti kao javne vijećnik Mosta Maro Kristić.

„Gotovo nevjerojatno zvuči da je lokalni političar koji se uvijek poziva na zaštitu, kako on to naziva, malog čovjeka, odlučio da prilikom izmjena i dopuna GUP-a Grada Dubrovnika, umjesto da raspravlja o tome kako uravnotežiti gradnju na području Grada Dubrovnika, on se zalagao isključivo za projekt Mali Stradun. Tokom cijele rasprave na sjednici Gradskog vijeća navedeni vijećnik je pokušao uvjeriti ostale kolege kako je zapravo projekt Mali Stradun projekt od javnog interesa.” - pišu iz HDZ – a.

„U svom zanosu je očito zaboravio spomenut kako osim obitelji Sršen čije stavove gorljivo zastupa posljednjih par mjeseci iza navedenog posla stoji i brat vijećnikove supruge, gospodin Prkačin.” - navode iz dubrovačkog HDZ – a u priopćenju.

„I da, maske su pale! No, ovo nije prvi put, podsjećamo, Kristić je najprije kod donošenja kontroverznog GUP-a iz 2014. godine bio suzdržan. Naime, dok su „Srđevci“, koji su ga podržavali kao kandidata za gradonačelnika, bili dosljedni u stavu protiv GUP-a, Kristić, tada član Laburista, ostao je dosljedan - sebi i svojim interesima. Mediji su otkrili i zašto - radi privatne investicije ispod ulice Iva Vojnovića, a kojoj je izmjenama GUP-a omogućena gradnja još nekoliko katova iznad razine ceste (što je do tada bilo zabranjeno).” - navodi se u priopćenju.

„Ono što se pitamo jest hoće li se vijećnici koji su podržali vijećnika Kristića od istog ograditi jer ih je možda doveo u zabludu ili neće? Ostaje nam za vidjeti u narednim danima. Na kraju iako je od Mara Kristića, konavljani bi rekli 'što je nogo, nogo je' !” - zaključuju iz HDZ – a.

dm

Gradonačelnik Mato Franković bio je u pravu kada je prije nekoliko mjeseci kazao kako će mnoge maske pasti kad na dnevni red Gradskog vijeća budu stavljene izmjene i dopune GUP-a jer ono što je gradonačelnik prognozirao dogodilo se na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća.

Piše: Nikolina Metković

Vijećnicima Maru Kristiću i Terezini Orlić maske su zaista pale. Naime, Maro Kristić u slučaju nadogradnje na tzv. Malom Stradunu na Babinom kuku nije branio nikakve javne interese kako je to želio prikazati na sjednici Gradskog vijeća, iako one niti ne postoje, već isključivo privatne, odnosno interese brata svoje supruge Nina Prkačina, vlasnika poslovnog prostora baš na tom Malom Stradunu. Terezina Orlić branila je interese poduzetnika bliskih njenoj stranci, DDS – u.

FRANKOVIĆ: UBUDUĆE ĆE NAS NA MALI STRADUN VUĆI APARTMANI?!

Tijekom privatizacije kompleksa izgrađenog 1976. godine, kojim se nisu ponosili samo oni koji su ga izgradili već i sami Dubrovčani, bivša je uprava ondašnjeg Babina kuka prodala ne samo vrijedno zemljište u obuhvatu autokampa u Solitudu već je prodan i dio poslovnih prostora na Malom Stradunu.

Na tom Malom Stradunu nema više butika u kojima se do Domovinskog rata oblačilo „pola Dubrovnika”, nema one slastičarnice koju svi pamtimo. Butiga od dječjih igračaka davno se zatvorila kao i onaj automat klub u koji nema tko nije išao ubaciti što sitnoga u slot aparate u nadi da će mu se posrećiti onaj veliki dobitak. Voda u vodoskoku i fontani davno je zatvorena, a nema više ni pizzerije Dubrava i žive glazbe na taraci prepunoj turista i domaćih ljudi.

Većina butiga na Malom Stradunu danas je zatvorena i oblijepljena kartom. Radi tek pokoja suvenirnica, jedan butik, par kafića, i pivnica te nešto privatnih ureda, a otvoreni su i apartmani u koje je već pretvoren dio nekadašnjih butiga.

Upravo apartmanizacije boji se i gradonačelnik Mato Franković koji je i na sjednici Gradskog vijeća Kristiću, koji je prije toga rekao kako građane danas na Babin kuk ništa ne vuče, sarkastično dogovorio kako će nas „ubuduće tamo vući apartmani”.

Inače, projekt nadogradnje na Malom Stradunu, a kojega pokušavaju prikazati projektom od javnog interesa, gura udruga Mali Stradun sastavljena od 13 članova, vlasnika poslovnih prostora od kojih su neki već otvorili apartmane u postojećim prostorima. Predsjednik udruge je Nikola Sršen, sin dubrovačke frizerke i poduzetnice Marine Sršen.

IMENA INVESTITORA OTKRIVAJU ZAŠTO JE KRISTIĆ BIO TAKO GORLJIV

Na Malom Stradunu su 32 poslovna prostora raznih vlasnika od kojih je dakle 13 članova udruge koji žele nadograđivati te tvrde da novih apartmana neće biti. Dio je prostora je u vlasništvu Valamara dok dio vlasnika, koji nisu članovi Udruge mali Stradun, uopće ne želi svoje prostore bilo nadograđivati bilo apartmanizirati. Dakle, interesi vlasnika prostora na Malom Stradunu i nisu baš tako kompaktni.

Dubrovački gradski vijećnik Mosta Maro Kristić amandmanom na koji je, uz njega, potpise stavilo još sedam oporbenih vijećnika/vijećnica, odnosno Terezina Orlić, Matko Munitić i Ivan Jelić iz DDS - a, Jadran Barač i Tatjana Šimac Bonačić iz SDP - a, Nikša Selmani u ime tzv. srđevaca i Kristićeva stranačka kolegica Dolores Lujić, predložio da se iz predloženih izmjena GUP-a briše stavak kojim se traži detaljna razrada uvjeta gradnje sukladno provedenom urbanističko - arhitektonskom natječaju Mali Stradun na Babinom kuku. Time bi se vlasnicima prostora omogućilo da lakše dođu do pojedinačnih građevinskih dozvola, umjesto da uvjet, kako tvrdi Kristić bude jedinstvena lokacijska dozvola na kojoj navodno inzistira Valamar.

I dok su se prosječni građani, kao i vijećnici koji nisu podržali amandman, pitao što se Kristić toliko zalaže da bi 13 investitora iz jedne udruge realizirali svoj projekt na Malom Stradunu, stvari postaju jasnije kad se pogledaju imena vlasnika tih poslovnih prostora te rodbinske i druge veze.

Kristića je naime gradonačelnik Franković već prethodno povezivao s obitelji Sršen, nazvavši ga čak i gospodinom Sršen – Kristić. Sršeni u prostoru na Malom Stradunu, u kojem su nekad imali frizerski salon, danas inače imaju luksuzne apartmane.

Ipak, dok se o Kristićevoj povezanosti sa Sršenima koju spominje gradonačelnik i njegovom eventualnom lobiranju za njihove poduzetničke pothvate tek može nagađati, nema nagađanja u tome da je, kao zet, amandmanom pokušao braniti interese Nina Prkačina, brata svoje supruge. Prkačin je potpisan i u pismu kojim su se članovi ove Udruge obratili vijećnicima uoči sjednice Gradskog vijeća održane u ponedjeljak.

VELIKI MORALIST PREŠUTIO JAVNOSTI RODBINSKU VEZU S INVESTITOROM

Je li ostale vijećnike, nagovorivši ih da potpišu amandman upoznao sa „sitnicom” da je on sam zet jednog od investitora, nije poznato, ali ionako nije jasno zbog čega su oni podržali taj amandman koji na koncu vladajuća većina nije usvojila, osim možda u slučaju Dolores Lujić uzevši u obzir da je ona Kristićeva stranačka kolegica.

Kristić ne samo da je zastupao interese ženinog brata koje je pokušao podvaliti pod javne, već je prešućivanjem rodbinskih veza s jednim od investitora obmanuo i javnost. Naime, iako mu zbog ove obiteljske veze nitko nije mogao zabraniti podnijeti amandman, pa naravno ni da glasa za njega, pa čak ni da lobira za interese investitora, budući da je obiteljski povezan s jednim od investitora od velikog moraliste kakvim se Kristić želi prikazati bilo je za očekivati u najmanju ruku da to barem spomene.

ČLANOVI UDRUGE SASTAJU SE U PROSTORU ZA KOJI JE VIĆAN KAZAO KAKO SE UREĐUJE ZA DDS

No, nije Kristić jedini koje je na Vijeću gurao ovaj projekt. Podršku su mu dali i vijećnici DDS - a čiji je čelnik Pero Vićan inače u bliskim odnosima s Marinom Sršen koja je svojevremeno bila i vijećnica tadašnje Vićanove nezavisne liste u Gradskom vijeću.

Neki od članova Udruge Mali Stradun s kojima smo razgovarali ističu kako se sastanci Udruge koju vodi Nikola Sršen održavaju u prostoru u „Pentagonu”. Naime, prostor je to za koji je predsjednik DDS-a Pero Vićan i sam jednom javno kazao kako se uređuje za potrebe stranke kojoj je na čelu. Stoga je jasniji patetični performans DDS-ove vijećnice Terezine Orlić na sjednici Gradskog vijeća kojim je pokušala progurati Kristićev amandman.

Patetičnim je tonom pričala vijećnicima kako je nekad davno tamo šetala djecu, a danas bi rado prošetala unuke, a onda je kao da priča bajku malom djetetu nastavila kako je 2009. jedan vlasnik prostora na Malom Stradunu, gledajući kako to sve tamo skupa izgleda došao na ideju kako bi taj prostor oživio. Kao i Kristić, ona Valamar smatra smetnjom pri realizaciji projekta Udruge Mali Stradun i plaši Gradsko vijeće odvjetnicima te udruge koji su spremni na tužbe, pa se pita treba li se Grad upustiti u sudsku trakavicu.

Valamar inače na Malom Stradunu, koji je kao ulica još uvijek i uknjižen u njegovo vlasništvo, u svom vlasništvu ima 2 700 metara kvadratnih dok je preostalih 2 300 metara kvadratnih poslovnih prostora u vlasništvu ostalih privatnika. Od 32 vlasnika samo njih 13 je u udruzi. Na Malom Stradunu ima i vlasnika prostora koji se protive i nadogradnji i apartmanizaciji, već dapače izražavaju skepsu da bi se tamo mogla dogoditi gradnja apartmana.

KOMPLEKS IZGRAĐEN U REKORDNOM ROKU

Inače, u aktu kojega je Udruzi Mali Stradun još u svibnju 2017. dostavila pročelnica Jelena Lončarić, izričito se navodi kako je unutar zone Mali Stradun moguća rekonstrukcija postojećih građevina poslovne i ugostiteljsko trgovačke namjene uz obvezno provođenje urbanističko - arhitektonskog natječaja za cjelinu. Lončarić također navodi kako se sukladno GUP-u ne može planirati namjena apartmana jer se radi o nadogradnji u svrhu poboljšanja kvalitete usluge, primjerice, ako je namjena objekta pivnica, tada se može nadograditi samo u svrhu poboljšanja kvalitete usluga pivnice. Lončarić u aktu iz 2017. također ističe kako je u pitanju i narušavanje vizura te dodaje da, ako je propisana mogućnost gradnje, to ne znači da se u svim dijelovima Malog Straduna može graditi.

Izgradnju kompleksa Babin kuk inače je ugovorila ondašnja Ingra, a izgradila ga je zagrebačka Hidroelektra. S današnjeg aspekta gledanja teško je za vjerovati da je cijeli taj kompleks, čija je gradnja započela 1. veljače 1975. trajala svega 15 mjeseci. Za ono vrijeme bio je to najkraći rok izgradnje ikad zadan građevinskoj operativi bivše Jugoslavije. Bio je to rok u kojem su izgrađena tri hotela A kategorije s 1 650 kreveta, jedan hotel luksuzne kategorije s 350 kreveta, trgovačko i gospodarsko središte, tri zatvorena bazena, dvije plaže, sportski tereni, šetnice i sve instalacije, od razvoda morske vode, plinovoda, kanalizacijske i vodovodne mreže, oborinske odvodnje i cestovne mreže. Za potrebe izgradnje tog kompleksa iskopano je 200 000 metara kubnih materijala, ugrađeno 60 000 metara kubnih betona. Natječajnu dokumentaciju izradila je tadašnja tvrtka Stone iz New Yorka.

Za potrebe tadašnjeg gradilišta bilo je izgrađeno naselje za radnike, radionice i pogoni za proizvodnju betona. Najveći izazov bilo je miniranje iskopa građevinske jame za koso dizalo u hotelu President.

Teško da bi ijedan građevinar u Hrvatskoj danas uspio sličan kompleks izgraditi u svega 15 mjeseci no zato je poduža lista onih koji bi tim prostorom danas mešetarili ili primjerice otkupljivali salivene ploče nad prostorima onih koji nemaju novca za nadogradnju. Zabačen i zaboravljen od svojih građana, prostor Malog Straduna na Babinu kuku idealan je za malverzacije.

Tim više je i Kristićev pokušaj obmane Gradskog vijeća sramotan, nedostojan dužnosti koju obnaša i manipulativan. Njegove riječi kako u slučaju Malog Straduna ne zastupa pojedinačne interese te da se ne bori za neke obitelji ostaju zabilježene. Svakako se nije borio za interese svih obitelji koji imaju prostore na Malom Stradunu, no interese članova svoje obitelji itekako je pokušao progurati.

Objedinjena rasprava izmjena Prostornog plana i GUP-a Grada Dubrovnika otišla je u posve krivom smjeru nakon što je vijećnik Mosta Maro Kristić amandmanom tražio da se iz predloženih izmjena GUP-a briše stavka koja se odnosi na detaljnu razradu uvjeta gradnje sukladno provedenom urbanističko-arhitektonskom natječaja nadogradnje Malog Straduna na Babinu kuku, a pod izlikom nekakvog navodnog javnog interesa.

Kristićev prijedlog amandmana potpisao je dio oporbenih vijećnika. Gradonačelniku Matu Frankoviću nije preostalo ništa drugo nego utvrditi kako su, rekao je, maske pale. Da će biti tako na izmjenama GUP-a Franković je najavio još prije nekoliko mjeseci i bio je u pravu.

- Maske su pale. Kristić i dalje insistira na amandmanu. Izmjene i dopune GUP-a tek će ići u proceduru, a Kristić ne bi ni to želio jer kaže da pretpostavlja da će se ići u zahtjev za izdavanje jedinstvene lokacijske dozvole. Ako je jasno da će se razraditi detaljnije Mali Stradun u izmjenama sukladno urbanističko-arhitektonskom natječaju, tada će se kroz javnu raspravu iskristalizirati, što se će definirati na tom prostoru. - kazao je između ostalog Franković dodavši kako se čudi ostalim vijećnicima koji su podržali Kristićev amandman.

- Čudim se ovima koji žele sudjelovati u igrokazu s vama, a vi razmislite o jednom investitoru dok spominjete 13 obitelji. Izmjene GUP-a omogućit će realizaciju sukladno urbanističko-arhitektonskom natječaju. Izmjene GUP-a ne radimo radi pojedinačnih projekta nego promatramo grad u cjelini i tada znamo što je najbolje za Babin kuk i što je povjerenstvo reklo da je najbolje za Babin kuk. Vaš amandman sigurno neću prihvatiti i to bi bio presedan. - rekao je gradonačelnik.

Kristić je kazao kako je podnio amandman temeljem legitimnih zahtjeva 13 vlasnika prostora na Malom Stradunu, a ne jednog pojedinca.

- Na vidim razlog zašto mi se gradonačelnik ovako obraća i imputira mi jednu obitelj, neka reče 'ko je to. - tražio je Kristić od Frankovića.

Gradonačelnik je Kristića zamolio da se previše ne uzrujava jer amandman neće proći.

- Ovaj amandman neće proći. Radi se o jednoj obitelji, znamo dobro kojoj, ovo je mali grad. Za projekt Mali Stradun samo stoji da će se razraditi detaljnije sukladno urbanističko-arhitektonskog natječaja i ne mogu vjerovat da je nekome palo na pamet amandman staviti na određeni projekti. Pravi uzrok problema je u 2014. jer je sve što mi sad smanjujemo tada naraslo. Tadašnji predlagatelj je najveći devastator prostora jer je jasno što su te izmjene omogućile apsolutnu devastaciju prostora.- rekao je Franković, aludirajući na bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića.

Franković je vijećnike koji su Kristića podržali potpisom da ne prihvate taj amandman.

Da na Malom Stradunu nema javnog interesa složili su se i ostali vijećnici. Tako je predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica pitao gdje je javni interes u ulici koja je u ovom trenutku uknjižena na Valamar.

- Gdje je javni interes u tome što 13 obitelji želi nadođontat pjan gore. Razumijem sugrađane i na njihovoj sam strani u odnosu na hotelske kuće, ali koji je javni interes da ovi nadođontaju kat. To je isključivo privatni interes. Razumijem da ljudi žele nadogradit, ali nema tu javnog interesa, a Valamar ne pokazuje apsolutno nikakav interes za taj prostor. - kazao je Potrebica.
Da su privatnici na malom Stradunu dobar dio prostora pretvorili u apartmane kazao je i Ivan Maslać (HDZ) kojega je također zanimalo gdje je u tom projektu na Malom Stradunu javni interes Grada.

O špekulativnom projektu nadogradnje Malog Straduna na Babinu kuku kojim se taj prostor pokušava apartmanizirati i trajno uništiti, portal Dubrovnikpress.hr inače je već pisao. Koliko su pojedini vijećnici zapravo samo pijuni pojedinih građevinskih lobija i investitora najbolje se vidjelo tijekom ove rasprave o izmjenama PPU-a i GUP-a gdje se umjesto raspravljanja o izmjenama kojima se uvodi reda u buduću gradnju, umjesto konkretnih prijedloga, dva sata samo lobiralo za gradnju apartmana na Malom Stradunu.

Osmero vijećnika, potpisnika Kristićeva amandmana iz petnih žila zalagalo se za interese investitora čije je vlasništvo transparentno, ali i interese onih čije je vlasništvo prikriveno, samo su se malo pravili blesavi, mutavi, gluhi o slijepi. Maske su, baš kao što je kazao gradonačelnik, zaista pale.

Uglavnom, prve izmjene PPU – a i GUP – a su osvojene, njima se pooštravaju uvjeti gradnji na području Grada Dubrovnika, a bnit će ih još do konca godine.

Vadili su se i rastezali metri i mjerili centimetri prošlu setemanu na gradilištu u Ulici kardinala Stepinca. No, nećemo ovdje nastavljati sagu jesu li i, ako jesu, koliko su investitori Roko Tolić, Iris Valentić i Srećko Žunec ušli u trup ceste zbog čega su svo troje, poglavito Tolić kao najeksponiranija osoba među njima, izbili u prvi plan kada građani upiru prstom dok govore da je prostor na obroncima iznad Uvale Lapad devastiran.

Ipak, Tolić, Žunec i Valentić koji grade kuću s tri stana, nisu jedini investitori na gradilištu koje izgleda kao jedna cjelina, iako to nije.

Napomena: Oznake su informativna grafika, nisu službeno geodetsko mjerenje

Uz njih, na parceli do, kuću gradi i nogometaš Emir Spahić, a iznad kuće koja je pri kraju, sav iskop, koji je trenutno najružniji dio gradilišta, pripada istoj parceli.

Kako Dubrovnikpress.hr neslužbeno doznaje, Spahić je namjeravao tu izgraditi još jednu kuću, ali je zasad odustao zbog problema s prilaznim putom koji prolazi ispod same tvrđave na Babinome kuku.

A problem s prilaznim putom nastao je u sporu obitelji Sršen s vlasnikom dijela zemljišta Lovrom Banovićem. Inače, investitori su Nikola i Ivan Sršen, sinovi nekadašnje gradske vijećnice s liste Pera Vićana Marine Sršen. I dok je Spahićev iskop ružan samom činjenicom jer je iskop, upravo kuća koju grade Sršeni iznad Tolića, Žuneca i Valentić, najviše strši u prostoru.

Pripremnim radovima započela je izgradnja sportsko-rekreacijskog parka na glavici Babinog kuka, a kako je i najavljeno prošlog tjedna po uvođenju odabranog izvođača radova u posao.

Radove izvodi Alfaplan građenje d.o.o., a ugovorni rok izvođenja je 75 dana. Investicija u društvenu infrastrukturu namijenjena sportu i rekreaciji građana Babinog kuka vrijedna je 2.871.591,88 kuna s PDV-om.

Nova zelena zona za aktivno provođenje vremena namijenjena je svim dobnim skupinama. Uključivat će dječje i sportsko igralište (nogomet i košarka) te platoe za trening i fitnes na otvorenom.

Budući kompleks koncipiran je u četiri povezane jedinice, s tim da je dječje igralište podijeljeno u zone za djecu do i iznad 6 godina te je opremljeno spravama za djecu s poteškoćama u razvoju. U sklopu zahvata uredit će se nogostup za pristup parku, prostor za odlaganje otpada i autobusno stajalište.

dpp