Prikazujem sadržaj po oznakama: babin kuk

Većina u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika priprema se izmjenama prostornih planova omogućiti novu izgradnju Valamaru na prostoru kampa Solitudo. Ususret sjednici Gradskog vijeća, koja će se održati u ponedjeljak, nezavisni vijećnik Andro Vlahušić, inače bivši dubrovački gradonačelnik koji je pokrenuo sudski spor protiv valamara za povrat zemljišta Gradu Dubrovniku, reagirao je priopćenjem koje prenosimo u cijelosti:

Babin kuk najveći je dio Lapada, prostor koji je skoro u cijelosti pretvoren u turističku zonu s najvećom koncentracijom hotelskoga smještaja na području grada Dubrovnika.

Pred dvanaest godina, 2009. godine u kolovozu mjesecu podnio sam sudsku tužbu za povrat više od dvjesto tisuća kvadrata zemljišta gradu Dubrovniku. Zemljište cijeloga Babina kuka sedamdesetih godina bilo je u cijelosti u vlasništvu općine Dubrovnik. 1972 godine Općina Dubrovnik prodala je 900 tisuća kvadrata zemljišta poduzeću Minčeta pod uvjetom da se na prostoru Babina kuka izgrade turistički sadržaji. Ugovorom je regulirano da će se neiskorišteno zemljište vratiti Gradu Dubrovniku. 400 tisuća kvadrata neiskorištenoga zemljište nije vraćeno gradu Dubrovnika, jer je tada sve bilo društveno vlasništvo.

Druga osnova za povrat zemljišta gradu Dubrovniku nastaje devedesetih godina kada se društveno vlasništvo privatiziralo. Dvjesto tisuća kvadrata zemljišta na Babinu kuku nije ušlo u privatizaciju kao pomorsko dobro, ceste, parkovi, zelenilo. Iako su postojale zakonske obaveze, kao i odluke samoga poduzeća Babin kuk, Fonda za privatizaciju, Državne revizije da neprivatizirano zemljište postane javno dobro, do danas se odluke nisu provele.

Osim sudske tužbe koja još traje na općinskom i županijskom sudu u Dubrovniku, održao sam više sastanaka s predstavnicima Babina kuka, predstavnika Vlade RH nudeći više varijanti dogovora, kojim bi se zadovoljili interesi grada, a bez financijske štete za tvrtku Valamar. Dogovor je uključivao široku javnu raspravu te odobrenja Gradskoga vijeća i državnih tijela Republike Hrvatske.

Za sličnu situaciju pokrenuli smo sudsku tužbu protiv Hrvatskoga telekoma zbog neprivođenja svrsi zemljišta u samome poslovnom središtu grada, između ulica dr. Ante Starčevića i Vukovarske ulice, iza OTP banke i zgrade DTS -a. Više od četiri tisuće četvornih metara građevinskoga zemljišta, vrijedno trideset milijuna kuna, vraćeno je Gradu Dubrovnika temeljem pravomoćnih sudskih odluka i uknjiženo kao vlasništvo Grada.
Vrijednost zemljišta na Babinu kuku koje treba biti vraćeno Gradu i građanima višestruko je veća nego zemljište u Gružu, te vrijedi nekoliko stotina milijuna kuna.

Prema projektu Babina kuka u kome je sudjelovala Svjetska banka i vrhunski domaći i međunarodni stručnjaci, Babin kuk postao je osim hotelskoga i društveni, sportski i zabavni dio grada Dubrovnika o čemu svjedoče generacije Dubrovčana. Gospar Ivo Bautović vodio je vrhunski tim Dubrovčana, pravih gospara koji su razumjeli potrebe turista i svojih građana te napravili nenadmašnu simbiozu održivoga turizma i potreba lokalnoga stanovništva.

Nastao je Mali Stradun kao okosnica novoga naselja, oko kojega su se razvili turistički sadržaji. Babin kuk ispunjavao je svoju funkciju petnaestak godina, postao novi centar Dubrovnika uz povijesnu jezgru. Veliki i Mali Stradun funkcionirali su zasebno, ali koordinirano. Smještajnih gostiju na području bivše općine Dubrovnik dnevno je bilo i više od šezdeset tisuća, duplo više nego u predepidemijskome vremenu. Gužve u povijesnoj jezgri bile su manje, a Babin kuk i njegovi sadržaji bili su glavni razlog disperzije gostiju. Glazba na dvije terase, diskoteka Egzodus, kulturne izložbe, sportski sadržaji, trgovine davali su kvalitetan izbor domaćim ljudima i turistima.

Nakon privatizacije Babina kuka, javni sadržaji postepeno su nestajali, a danas ih skoro i nema. Plaža Mandrač i Šetnica Nika i Meda Pucića danas su skoro jedini razlozi zašto građani Dubrovnika posjećuju Babin kuk. Izmjenama GUP -a na Babinu kuku predvidjeli smo brojne javne sadržaje kao izgradnju nove Ugostiteljske škole i atletskoga stadiona. Oživljavanje Maloga Straduna, sportskoga parka, plaža.
Grad Dubrovnik treba inzistirati na povratu zemljišta koje nije u komercijalnome sadržaju tvrtke Valamar. Prostorno planskim dokumentima na svome zemljištu planirati i izgraditi javne sadržaje, a u dogovoru s Valamarom i vlasnicima prostora na malom Stradunu vratiti javne sadržaje po uzoru na izvorni projekt, kako bi povećali kvalitetu života građana i turista, te rasteretili povijesnu jezgru grada, kao što se predviđa Planom upravljanja.

Andro Vlahušić

Objavljeno u Aktualno

Poprilična je panika uhvatila dio oporbenih vijećnika nakon što su shvatili da amandman Mara Kristića, koji su svojim potpisom podržali uoči posljednje sjednice Gradskog vijeća, nije nastao zbog njegove brige za nekakav javni interes na Malom Stradunu na Babinu kuku već je rezultat Kristićeve brige za ženina brata koji je na Malom Stradunu vlasnik poslovnog prostora. Zbog podrške koju je Kristićevu amandmanu dao vijećnik srđevaca Nikša Selmani, izgleda da je i među njihovim članovima došlo do nekakvog sukoba.

Piše: Nikolina Metković

Politika je inače umijeće mogućeg, no spinovi kojima se posljednjih dana služi dio dubrovačke oporbe, kao i sam Kristić, ne bi li opravdali svoje postupke, zaista su nadrealni. No, kako je osmišljavanje spinova ipak posao za spin doktore, prije negoli su se njima poslužili trebali su pogledati u određene stručne pojmovnike. Tada im, čak ni onima s prosječnim kvocijentom inteligencije, ne bi palo na pamet, pravdati se kako su oni Krsitićev amandman potpisali kako bi na Malom Stradunu zaštitili javni interes.

Godinama nakon II. Svjetskog rata u demokratski uređenim zemljama, baš kao i onima koje s u ostale iza željezne zavjese s planskom ekonomijom, javni interes koristio se kao osnova planiranja prostora. Dok se razvijene zemlje tim pojmom, nakon što je puno puta zloupotrebljen, danas nerado koriste, u ovim postkomunističkim zemljama njime se doslovno razmeću.

Tako je javni interes posljednjih godina omiljena poštapalica i hrvatskim političarima. Kad mogu s više razine, što se na javni interes ne bi pozivali i ovi naši lokalni političari. Oni to inače često čine, njima je svaki projekt kojega brane ili projekt od javnog interesa ili u njemu preispituju javni interes. Čudo je onda pravo kako od tolikog poznavanja javnog interesa u projektu koji na Malom Stradunu na Babinu kuku želi realizirati 13 poduzetnika, također vide javni interes.

Očito je dijelu oporbe projekt na Malom Stradunu od iznimnog nekog drugog, a ne javnog interesa, kad su na prošloj sjednici Gradskog vijeća tijekom trosatne rasprave, umjesto o izmjenama i dopunama PPU-a- i GUP-a, koje inače već tri i pol godine zazivaju, dva sata bili fokusirani isključivo na Mali Stradun.

Gdje je javni interes u projektu u sklopu kojega 13 poduzetnika prostore, čiji su vlasnici, žele nadograditi te u njima, otvoriti restorane, kafiće, slastičarnice i suvenirnice? Nadogradnja s ciljem daljnje apartmanizacije tog prostora, a što se špekulira da će se na Malom Stradunu u konačnici i dogoditi, sve je samo ne javni interes.

Ili oporba ne razumije da kafići, restorani, suvenirnice u privatnom vlasništvu nisu ni sadržaji ni projekti od javnog interesa ili je dio njih, podržavajući Kristićev amandman, podržavao nečije privatne interese.

Konkretno, Maro Kristić uopće se ni najmanje ne srami što ga se proziva da je amandmanom išao zapravo pomoći ženinu bratu da na Malom Stradunu ostvari svoj privatni interes. Dok je u amandmanu između ostalog naveo kako su izmjene GUP-a predložene na Gradskom vijeću protuzakonite i predstavljaju opasan presedan kojim predlagatelj svjesno prelazi preko zaključaka struke i interesa javnosti te na taj način podilazi interesima jedne velike hotelske grupacije, putem određenih medija docira o sukobu interesa u kojem se, smatra nije našao. Štoviše, traži da mu se obrazloži što je sporno u tome što je podnio amandman koji ide u prilog ženinom bratu te koji je to element sukoba interesa u činjenici da brat njegove supruge ima poslovni prostor na Malom Stradunu, a on zagovara projekt. Besramno. Ali od Kristića smo na besramnost ionako navikli.

I dok Kristić valjda nije dobro shvatio Zakon o sprječavanju sukoba interesa u čijim je člancima jasno definirano koje su to situacije u kojima političar dolazi u sukob interesa koristeći svoju političku poziciju iz koje naravno proizlazi određena moć, sramotnija je konstatacija novinara jedne lokalne tv kuće kako je Kristić vijećnicima zaboravio reći da mu je brat od žene vlasnik prostora na Malom Stradunu. No, ta novinarska konstatacija za koju se od sugovornika nije tražilo obrazloženje kako se i može li se uopće tako nešto zaboraviti, može se pripisati neiskustvu jer bilo bi žalosno da je drukčije.

Kristić je dakako trebao reći kako na Malom Stradunu ima interes koji se može uz njega vezati. U konačnici nije ni trebao podnijeti amandman, kad je interes obitelji činjeničan.

Krstić, koji je inače od gradonačelnika Mata Frankovića već prozivan da je u blizini Malog Straduna na jednoj parceli štitio interese poduzetnika koji su i vlasnici prostora na Malom Stradunu, ubuduće bi se trebao suzdržati od izjava kako se njemu imputira neka suradnja s nekim građevinskim lobijima. Odgovoran bivši saborski zastupnik, aktualni gradski i županijski vijećnik, kakvim Kristić sebe smatra, trebao bi se posve drukčije ponašati. No, kako smo se od njega svega nagledali, teško je očekivati da će doživjeti prosvjetljenje.

No, nije Kristić jedini koji u budućoj nadogradnji na Malom Stradunu vidi javni interes. Vide ga i tzv. srđevci, konkretno Nikša Selmani koji je na Vijeću zdušno branio Kristićev amandman. Zašto je Selmaniju bilo važno da taj amandman kojim bi se u konačnici olabavili uvjeti gradnje na Malom Stradunu prođe, zaintrigiralo je i člana liste SJG Igora Legaza koji je u videu na svom kanalu na Yotubeu naveo kako se „oštro i snažno distancira od izdajničkih radnji Nikše Selmanija”. Nakon što su tzv. srđevci Legaza „izbacili iz grupe”, zaželjevši mu sreću u njegovu daljnjem samostalnom političkom angažmanu, objasnivši kako oni vazda jedni drugima čuvaju leđa, Legaz je objavio novi video u kojem navodi kako Selmani nije bio jedini među „srđevcima” koji je znao za šurovanje s Kristićem, odnosno da je Selmani uoči sjednice, putem e-maila, komunicirao sa sedmoricom članova Liste SJG, dok je tekst amandmana od njega zatajio.

Nakon videa koje je objavljuje Igor Legaz, „srđevci” još ne objašnjavaju zašto su branili Kristićev amandman. Tijekom rasprave na Vijeću Selmani u jednom trenutku pita „može li se ljudima dati garancija da će biti sigurni da će se to ostvariti”.

Tako se slobodno može postaviti pitanje kako možemo biti sigurni da će 13 poduzetnika na malom Stradunu na svoje prostore nadograditi sadržaje predviđene GUP-om ili kako ih oporba naziva sadržaje od javnog interesa? Kako možemo biti sigurni da će se držati uvjeta iz Urbanističko-arhitektonskog natječaja?

Iz onog vidljivog iz video simulacije prvonagrađenog rješenja nakon provedenog Urbanističko-arhitektonskog natječaja, teško da će se propisanih uvjeta držati. Ako GUP na Malom Stradunu predviđa nadogradnju u kojoj nema prenamjene prostora, zašto su u video simulaciji vidljivi bazeni na parcelama koje nisu u vlasništvu tih poduzetnika?! Zašto su u video simulaciji vidljive intervencije u samu ulicu na malom Stradunu, nad kojom ovi poduzetnici nemaju vlasništvo i u koju bez dozvole vlasnika ne smiju zabiti ni čavao?! Jesu li Kristić i Srđevci slijepi ili se slijepima prave?

Zašto je svima, pa čak i Igoru Legazu jasno da na Malom Stradunu nema nikakva javnog interesa već samo dva suprotstavljena interesa, Valamarov, koji ne želi tuđe apartmansko naselje u centru svog kompleksa i interes 13 poduzetnika koji planiraju izgraditi „trokatnice”. Naime, GUP-om na tom području dozvoljava se izgradnju prostora sa suterenom, prizemljem, katom i potkorovljem.

Tako nije ni čudo što i sam Legaz, koji je simulaciju pobjedničkog rješenja natječaja za Mali Stradun očito jedini od njih dobro proučio i shvtaio, sarkastično zaključuje kako tako izgledaju „kuće sirotih obitelji s Babinog Kuka, koje su, jadni, ostali bez nastambi, uslijed katastrofalnog potresa i naknadnog požara, pa jest javni interes da ih se sad nekako zbrine i napravi im se „krov nad glavom”, te da im se zakrpi ulica ispred kućnog praga”.

Onima koji su ovaj projekt pokušali progurati kao projekt od javnog interesa maske su pale. Nema ni gradonačelnik više razloga poput Vojka Vrućine pitati se „kako to, kako to”, kad je jasno čemu služi onaj „tafa tefe, tafa tefe, ritam k'o iz kajdanke”, ritam uz koji su se u konačnici neki nesvjesno razotkrili.

Objavljeno u Aktualno

„Maske su (ponovo) pale! Nastupi vijećnika MOST-a Mara Kristića u kojima se poziva na zaštitu javnog interesa još jednom su se pokazali tek zavjesom iza kojih se skrivaju privatni interesi.” - piše danas u priopćenju dubrovačkog HDZ – a nakon što je Dubrovnikpress.hr razotkrio za koje se privatne interese zalagao i pokušao ih podvaliti kao javne vijećnik Mosta Maro Kristić.

„Gotovo nevjerojatno zvuči da je lokalni političar koji se uvijek poziva na zaštitu, kako on to naziva, malog čovjeka, odlučio da prilikom izmjena i dopuna GUP-a Grada Dubrovnika, umjesto da raspravlja o tome kako uravnotežiti gradnju na području Grada Dubrovnika, on se zalagao isključivo za projekt Mali Stradun. Tokom cijele rasprave na sjednici Gradskog vijeća navedeni vijećnik je pokušao uvjeriti ostale kolege kako je zapravo projekt Mali Stradun projekt od javnog interesa.” - pišu iz HDZ – a.

„U svom zanosu je očito zaboravio spomenut kako osim obitelji Sršen čije stavove gorljivo zastupa posljednjih par mjeseci iza navedenog posla stoji i brat vijećnikove supruge, gospodin Prkačin.” - navode iz dubrovačkog HDZ – a u priopćenju.

„I da, maske su pale! No, ovo nije prvi put, podsjećamo, Kristić je najprije kod donošenja kontroverznog GUP-a iz 2014. godine bio suzdržan. Naime, dok su „Srđevci“, koji su ga podržavali kao kandidata za gradonačelnika, bili dosljedni u stavu protiv GUP-a, Kristić, tada član Laburista, ostao je dosljedan - sebi i svojim interesima. Mediji su otkrili i zašto - radi privatne investicije ispod ulice Iva Vojnovića, a kojoj je izmjenama GUP-a omogućena gradnja još nekoliko katova iznad razine ceste (što je do tada bilo zabranjeno).” - navodi se u priopćenju.

„Ono što se pitamo jest hoće li se vijećnici koji su podržali vijećnika Kristića od istog ograditi jer ih je možda doveo u zabludu ili neće? Ostaje nam za vidjeti u narednim danima. Na kraju iako je od Mara Kristića, konavljani bi rekli 'što je nogo, nogo je' !” - zaključuju iz HDZ – a.

dm

Objavljeno u Aktualno

Gradonačelnik Mato Franković bio je u pravu kada je prije nekoliko mjeseci kazao kako će mnoge maske pasti kad na dnevni red Gradskog vijeća budu stavljene izmjene i dopune GUP-a jer ono što je gradonačelnik prognozirao dogodilo se na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća.

Piše: Nikolina Metković

Vijećnicima Maru Kristiću i Terezini Orlić maske su zaista pale. Naime, Maro Kristić u slučaju nadogradnje na tzv. Malom Stradunu na Babinom kuku nije branio nikakve javne interese kako je to želio prikazati na sjednici Gradskog vijeća, iako one niti ne postoje, već isključivo privatne, odnosno interese brata svoje supruge Nina Prkačina, vlasnika poslovnog prostora baš na tom Malom Stradunu. Terezina Orlić branila je interese poduzetnika bliskih njenoj stranci, DDS – u.

FRANKOVIĆ: UBUDUĆE ĆE NAS NA MALI STRADUN VUĆI APARTMANI?!

Tijekom privatizacije kompleksa izgrađenog 1976. godine, kojim se nisu ponosili samo oni koji su ga izgradili već i sami Dubrovčani, bivša je uprava ondašnjeg Babina kuka prodala ne samo vrijedno zemljište u obuhvatu autokampa u Solitudu već je prodan i dio poslovnih prostora na Malom Stradunu.

babinkuk 180920 tk3

Na tom Malom Stradunu nema više butika u kojima se do Domovinskog rata oblačilo „pola Dubrovnika”, nema one slastičarnice koju svi pamtimo. Butiga od dječjih igračaka davno se zatvorila kao i onaj automat klub u koji nema tko nije išao ubaciti što sitnoga u slot aparate u nadi da će mu se posrećiti onaj veliki dobitak. Voda u vodoskoku i fontani davno je zatvorena, a nema više ni pizzerije Dubrava i žive glazbe na taraci prepunoj turista i domaćih ljudi.

Većina butiga na Malom Stradunu danas je zatvorena i oblijepljena kartom. Radi tek pokoja suvenirnica, jedan butik, par kafića, i pivnica te nešto privatnih ureda, a otvoreni su i apartmani u koje je već pretvoren dio nekadašnjih butiga.

apartmani babinkuk180920 2

Upravo apartmanizacije boji se i gradonačelnik Mato Franković koji je i na sjednici Gradskog vijeća Kristiću, koji je prije toga rekao kako građane danas na Babin kuk ništa ne vuče, sarkastično dogovorio kako će nas „ubuduće tamo vući apartmani”.

Inače, projekt nadogradnje na Malom Stradunu, a kojega pokušavaju prikazati projektom od javnog interesa, gura udruga Mali Stradun sastavljena od 13 članova, vlasnika poslovnih prostora od kojih su neki već otvorili apartmane u postojećim prostorima. Predsjednik udruge je Nikola Sršen, sin dubrovačke frizerke i poduzetnice Marine Sršen.

IMENA INVESTITORA OTKRIVAJU ZAŠTO JE KRISTIĆ BIO TAKO GORLJIV

Na Malom Stradunu su 32 poslovna prostora raznih vlasnika od kojih je dakle 13 članova udruge koji žele nadograđivati te tvrde da novih apartmana neće biti. Dio je prostora je u vlasništvu Valamara dok dio vlasnika, koji nisu članovi Udruge mali Stradun, uopće ne želi svoje prostore bilo nadograđivati bilo apartmanizirati. Dakle, interesi vlasnika prostora na Malom Stradunu i nisu baš tako kompaktni.

babinkuk 180920 tk1

Dubrovački gradski vijećnik Mosta Maro Kristić amandmanom na koji je, uz njega, potpise stavilo još sedam oporbenih vijećnika/vijećnica, odnosno Terezina Orlić, Matko Munitić i Ivan Jelić iz DDS - a, Jadran Barač i Tatjana Šimac Bonačić iz SDP - a, Nikša Selmani u ime tzv. srđevaca i Kristićeva stranačka kolegica Dolores Lujić, predložio da se iz predloženih izmjena GUP-a briše stavak kojim se traži detaljna razrada uvjeta gradnje sukladno provedenom urbanističko - arhitektonskom natječaju Mali Stradun na Babinom kuku. Time bi se vlasnicima prostora omogućilo da lakše dođu do pojedinačnih građevinskih dozvola, umjesto da uvjet, kako tvrdi Kristić bude jedinstvena lokacijska dozvola na kojoj navodno inzistira Valamar.

I dok su se prosječni građani, kao i vijećnici koji nisu podržali amandman, pitao što se Kristić toliko zalaže da bi 13 investitora iz jedne udruge realizirali svoj projekt na Malom Stradunu, stvari postaju jasnije kad se pogledaju imena vlasnika tih poslovnih prostora te rodbinske i druge veze.

apartmani babinkuk 180920 3

Kristića je naime gradonačelnik Franković već prethodno povezivao s obitelji Sršen, nazvavši ga čak i gospodinom Sršen – Kristić. Sršeni u prostoru na Malom Stradunu, u kojem su nekad imali frizerski salon, danas inače imaju luksuzne apartmane.

Ipak, dok se o Kristićevoj povezanosti sa Sršenima koju spominje gradonačelnik i njegovom eventualnom lobiranju za njihove poduzetničke pothvate tek može nagađati, nema nagađanja u tome da je, kao zet, amandmanom pokušao braniti interese Nina Prkačina, brata svoje supruge. Prkačin je potpisan i u pismu kojim su se članovi ove Udruge obratili vijećnicima uoči sjednice Gradskog vijeća održane u ponedjeljak.

VELIKI MORALIST PREŠUTIO JAVNOSTI RODBINSKU VEZU S INVESTITOROM

Je li ostale vijećnike, nagovorivši ih da potpišu amandman upoznao sa „sitnicom” da je on sam zet jednog od investitora, nije poznato, ali ionako nije jasno zbog čega su oni podržali taj amandman koji na koncu vladajuća većina nije usvojila, osim možda u slučaju Dolores Lujić uzevši u obzir da je ona Kristićeva stranačka kolegica.

zk prkacin babinkuk 180920

Kristić ne samo da je zastupao interese ženinog brata koje je pokušao podvaliti pod javne, već je prešućivanjem rodbinskih veza s jednim od investitora obmanuo i javnost. Naime, iako mu zbog ove obiteljske veze nitko nije mogao zabraniti podnijeti amandman, pa naravno ni da glasa za njega, pa čak ni da lobira za interese investitora, budući da je obiteljski povezan s jednim od investitora od velikog moraliste kakvim se Kristić želi prikazati bilo je za očekivati u najmanju ruku da to barem spomene.

ČLANOVI UDRUGE SASTAJU SE U PROSTORU ZA KOJI JE VIĆAN KAZAO KAKO SE UREĐUJE ZA DDS

No, nije Kristić jedini koje je na Vijeću gurao ovaj projekt. Podršku su mu dali i vijećnici DDS - a čiji je čelnik Pero Vićan inače u bliskim odnosima s Marinom Sršen koja je svojevremeno bila i vijećnica tadašnje Vićanove nezavisne liste u Gradskom vijeću.

babinkuk 180920 tk4

Neki od članova Udruge Mali Stradun s kojima smo razgovarali ističu kako se sastanci Udruge koju vodi Nikola Sršen održavaju u prostoru u „Pentagonu”. Naime, prostor je to za koji je predsjednik DDS-a Pero Vićan i sam jednom javno kazao kako se uređuje za potrebe stranke kojoj je na čelu. Stoga je jasniji patetični performans DDS-ove vijećnice Terezine Orlić na sjednici Gradskog vijeća kojim je pokušala progurati Kristićev amandman.

Patetičnim je tonom pričala vijećnicima kako je nekad davno tamo šetala djecu, a danas bi rado prošetala unuke, a onda je kao da priča bajku malom djetetu nastavila kako je 2009. jedan vlasnik prostora na Malom Stradunu, gledajući kako to sve tamo skupa izgleda došao na ideju kako bi taj prostor oživio. Kao i Kristić, ona Valamar smatra smetnjom pri realizaciji projekta Udruge Mali Stradun i plaši Gradsko vijeće odvjetnicima te udruge koji su spremni na tužbe, pa se pita treba li se Grad upustiti u sudsku trakavicu.

babinkuk 180920 tk2

Valamar inače na Malom Stradunu, koji je kao ulica još uvijek i uknjižen u njegovo vlasništvo, u svom vlasništvu ima 2 700 metara kvadratnih dok je preostalih 2 300 metara kvadratnih poslovnih prostora u vlasništvu ostalih privatnika. Od 32 vlasnika samo njih 13 je u udruzi. Na Malom Stradunu ima i vlasnika prostora koji se protive i nadogradnji i apartmanizaciji, već dapače izražavaju skepsu da bi se tamo mogla dogoditi gradnja apartmana.

KOMPLEKS IZGRAĐEN U REKORDNOM ROKU

Inače, u aktu kojega je Udruzi Mali Stradun još u svibnju 2017. dostavila pročelnica Jelena Lončarić, izričito se navodi kako je unutar zone Mali Stradun moguća rekonstrukcija postojećih građevina poslovne i ugostiteljsko trgovačke namjene uz obvezno provođenje urbanističko - arhitektonskog natječaja za cjelinu. Lončarić također navodi kako se sukladno GUP-u ne može planirati namjena apartmana jer se radi o nadogradnji u svrhu poboljšanja kvalitete usluge, primjerice, ako je namjena objekta pivnica, tada se može nadograditi samo u svrhu poboljšanja kvalitete usluga pivnice. Lončarić u aktu iz 2017. također ističe kako je u pitanju i narušavanje vizura te dodaje da, ako je propisana mogućnost gradnje, to ne znači da se u svim dijelovima Malog Straduna može graditi.

babin kuk 1809 tk5

Izgradnju kompleksa Babin kuk inače je ugovorila ondašnja Ingra, a izgradila ga je zagrebačka Hidroelektra. S današnjeg aspekta gledanja teško je za vjerovati da je cijeli taj kompleks, čija je gradnja započela 1. veljače 1975. trajala svega 15 mjeseci. Za ono vrijeme bio je to najkraći rok izgradnje ikad zadan građevinskoj operativi bivše Jugoslavije. Bio je to rok u kojem su izgrađena tri hotela A kategorije s 1 650 kreveta, jedan hotel luksuzne kategorije s 350 kreveta, trgovačko i gospodarsko središte, tri zatvorena bazena, dvije plaže, sportski tereni, šetnice i sve instalacije, od razvoda morske vode, plinovoda, kanalizacijske i vodovodne mreže, oborinske odvodnje i cestovne mreže. Za potrebe izgradnje tog kompleksa iskopano je 200 000 metara kubnih materijala, ugrađeno 60 000 metara kubnih betona. Natječajnu dokumentaciju izradila je tadašnja tvrtka Stone iz New Yorka.

babinkuk 180920 8

Za potrebe tadašnjeg gradilišta bilo je izgrađeno naselje za radnike, radionice i pogoni za proizvodnju betona. Najveći izazov bilo je miniranje iskopa građevinske jame za koso dizalo u hotelu President.

Teško da bi ijedan građevinar u Hrvatskoj danas uspio sličan kompleks izgraditi u svega 15 mjeseci no zato je poduža lista onih koji bi tim prostorom danas mešetarili ili primjerice otkupljivali salivene ploče nad prostorima onih koji nemaju novca za nadogradnju. Zabačen i zaboravljen od svojih građana, prostor Malog Straduna na Babinu kuku idealan je za malverzacije.

babin ku 180920 tk7

Tim više je i Kristićev pokušaj obmane Gradskog vijeća sramotan, nedostojan dužnosti koju obnaša i manipulativan. Njegove riječi kako u slučaju Malog Straduna ne zastupa pojedinačne interese te da se ne bori za neke obitelji ostaju zabilježene. Svakako se nije borio za interese svih obitelji koji imaju prostore na Malom Stradunu, no interese članova svoje obitelji itekako je pokušao progurati.

Objavljeno u Aktualno

Objedinjena rasprava izmjena Prostornog plana i GUP-a Grada Dubrovnika otišla je u posve krivom smjeru nakon što je vijećnik Mosta Maro Kristić amandmanom tražio da se iz predloženih izmjena GUP-a briše stavka koja se odnosi na detaljnu razradu uvjeta gradnje sukladno provedenom urbanističko-arhitektonskom natječaja nadogradnje Malog Straduna na Babinu kuku, a pod izlikom nekakvog navodnog javnog interesa.

Kristićev prijedlog amandmana potpisao je dio oporbenih vijećnika. Gradonačelniku Matu Frankoviću nije preostalo ništa drugo nego utvrditi kako su, rekao je, maske pale. Da će biti tako na izmjenama GUP-a Franković je najavio još prije nekoliko mjeseci i bio je u pravu.

- Maske su pale. Kristić i dalje insistira na amandmanu. Izmjene i dopune GUP-a tek će ići u proceduru, a Kristić ne bi ni to želio jer kaže da pretpostavlja da će se ići u zahtjev za izdavanje jedinstvene lokacijske dozvole. Ako je jasno da će se razraditi detaljnije Mali Stradun u izmjenama sukladno urbanističko-arhitektonskom natječaju, tada će se kroz javnu raspravu iskristalizirati, što se će definirati na tom prostoru. - kazao je između ostalog Franković dodavši kako se čudi ostalim vijećnicima koji su podržali Kristićev amandman.

- Čudim se ovima koji žele sudjelovati u igrokazu s vama, a vi razmislite o jednom investitoru dok spominjete 13 obitelji. Izmjene GUP-a omogućit će realizaciju sukladno urbanističko-arhitektonskom natječaju. Izmjene GUP-a ne radimo radi pojedinačnih projekta nego promatramo grad u cjelini i tada znamo što je najbolje za Babin kuk i što je povjerenstvo reklo da je najbolje za Babin kuk. Vaš amandman sigurno neću prihvatiti i to bi bio presedan. - rekao je gradonačelnik.

Kristić je kazao kako je podnio amandman temeljem legitimnih zahtjeva 13 vlasnika prostora na Malom Stradunu, a ne jednog pojedinca.

- Na vidim razlog zašto mi se gradonačelnik ovako obraća i imputira mi jednu obitelj, neka reče 'ko je to. - tražio je Kristić od Frankovića.

Gradonačelnik je Kristića zamolio da se previše ne uzrujava jer amandman neće proći.

- Ovaj amandman neće proći. Radi se o jednoj obitelji, znamo dobro kojoj, ovo je mali grad. Za projekt Mali Stradun samo stoji da će se razraditi detaljnije sukladno urbanističko-arhitektonskog natječaja i ne mogu vjerovat da je nekome palo na pamet amandman staviti na određeni projekti. Pravi uzrok problema je u 2014. jer je sve što mi sad smanjujemo tada naraslo. Tadašnji predlagatelj je najveći devastator prostora jer je jasno što su te izmjene omogućile apsolutnu devastaciju prostora.- rekao je Franković, aludirajući na bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića.

Franković je vijećnike koji su Kristića podržali potpisom da ne prihvate taj amandman.

Da na Malom Stradunu nema javnog interesa složili su se i ostali vijećnici. Tako je predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica pitao gdje je javni interes u ulici koja je u ovom trenutku uknjižena na Valamar.

- Gdje je javni interes u tome što 13 obitelji želi nadođontat pjan gore. Razumijem sugrađane i na njihovoj sam strani u odnosu na hotelske kuće, ali koji je javni interes da ovi nadođontaju kat. To je isključivo privatni interes. Razumijem da ljudi žele nadogradit, ali nema tu javnog interesa, a Valamar ne pokazuje apsolutno nikakav interes za taj prostor. - kazao je Potrebica.
Da su privatnici na malom Stradunu dobar dio prostora pretvorili u apartmane kazao je i Ivan Maslać (HDZ) kojega je također zanimalo gdje je u tom projektu na Malom Stradunu javni interes Grada.

O špekulativnom projektu nadogradnje Malog Straduna na Babinu kuku kojim se taj prostor pokušava apartmanizirati i trajno uništiti, portal Dubrovnikpress.hr inače je već pisao. Koliko su pojedini vijećnici zapravo samo pijuni pojedinih građevinskih lobija i investitora najbolje se vidjelo tijekom ove rasprave o izmjenama PPU-a i GUP-a gdje se umjesto raspravljanja o izmjenama kojima se uvodi reda u buduću gradnju, umjesto konkretnih prijedloga, dva sata samo lobiralo za gradnju apartmana na Malom Stradunu.

Osmero vijećnika, potpisnika Kristićeva amandmana iz petnih žila zalagalo se za interese investitora čije je vlasništvo transparentno, ali i interese onih čije je vlasništvo prikriveno, samo su se malo pravili blesavi, mutavi, gluhi o slijepi. Maske su, baš kao što je kazao gradonačelnik, zaista pale.

Uglavnom, prve izmjene PPU – a i GUP – a su osvojene, njima se pooštravaju uvjeti gradnji na području Grada Dubrovnika, a bnit će ih još do konca godine.

Objavljeno u Aktualno

Vadili su se i rastezali metri i mjerili centimetri prošlu setemanu na gradilištu u Ulici kardinala Stepinca. No, nećemo ovdje nastavljati sagu jesu li i, ako jesu, koliko su investitori Roko Tolić, Iris Valentić i Srećko Žunec ušli u trup ceste zbog čega su svo troje, poglavito Tolić kao najeksponiranija osoba među njima, izbili u prvi plan kada građani upiru prstom dok govore da je prostor na obroncima iznad Uvale Lapad devastiran.

Ipak, Tolić, Žunec i Valentić koji grade kuću s tri stana, nisu jedini investitori na gradilištu koje izgleda kao jedna cjelina, iako to nije.

izgradnjauvala0103 1Napomena: Oznake su informativna grafika, nisu službeno geodetsko mjerenje

Uz njih, na parceli do, kuću gradi i nogometaš Emir Spahić, a iznad kuće koja je pri kraju, sav iskop, koji je trenutno najružniji dio gradilišta, pripada istoj parceli.

Kako Dubrovnikpress.hr neslužbeno doznaje, Spahić je namjeravao tu izgraditi još jednu kuću, ali je zasad odustao zbog problema s prilaznim putom koji prolazi ispod same tvrđave na Babinome kuku.

A problem s prilaznim putom nastao je u sporu obitelji Sršen s vlasnikom dijela zemljišta Lovrom Banovićem. Inače, investitori su Nikola i Ivan Sršen, sinovi nekadašnje gradske vijećnice s liste Pera Vićana Marine Sršen. I dok je Spahićev iskop ružan samom činjenicom jer je iskop, upravo kuća koju grade Sršeni iznad Tolića, Žuneca i Valentić, najviše strši u prostoru.

Objavljeno u Aktualno

Pripremnim radovima započela je izgradnja sportsko-rekreacijskog parka na glavici Babinog kuka, a kako je i najavljeno prošlog tjedna po uvođenju odabranog izvođača radova u posao.

Radove izvodi Alfaplan građenje d.o.o., a ugovorni rok izvođenja je 75 dana. Investicija u društvenu infrastrukturu namijenjena sportu i rekreaciji građana Babinog kuka vrijedna je 2.871.591,88 kuna s PDV-om.

Nova zelena zona za aktivno provođenje vremena namijenjena je svim dobnim skupinama. Uključivat će dječje i sportsko igralište (nogomet i košarka) te platoe za trening i fitnes na otvorenom.

Budući kompleks koncipiran je u četiri povezane jedinice, s tim da je dječje igralište podijeljeno u zone za djecu do i iznad 6 godina te je opremljeno spravama za djecu s poteškoćama u razvoju. U sklopu zahvata uredit će se nogostup za pristup parku, prostor za odlaganje otpada i autobusno stajalište.

dpp

Objavljeno u Aktualno
Označeno u

Građevinska groznica na koju su u Dubrovniku izgleda imuni tek oni koji nemaju sredstava upuštati se u građevinske pothvate, zahvatila je izgleda i sestre Družbe Kćeri Milosrđa. One se naime, prema informacijama portala Dubrovnikpress.hr, uskoro namjeravaju upustiti u itekako zahtjevan projekt rekonstrukcije bivšeg franjevačkog Samostana svetoga Josipa u Lapadu, što ne bi bilo niti malo sporno da časne sestre na mjestu ovog još uvijek skladnog vjerskog zdanja nisu namjerile izgraditi zgradu trokatnicu sa 16 apartmana. Vijest je to koja je ogorčila stanovnike glavice Babina kuka i šireg lapadskog područja.

Gotovo da i nema stanovnika glavice Babina kuka i ovog lapadskog područja koji svoje vjerske obrede nisu obavljali u crkvici svetoga Josipa. Crkvica je to u kojoj su se pričestile i pohađale vjeronauk brojne generacije Lapađana, a kojima nikako nije jasno čemu građevinski pothvat u koji se namjeravaju upustiti sestre Družbe Kćeri Milosrđa.
skmtekst2 1802Koji je cilj nadogradnje crkve svetog Josipa i samostana te koliko je taj projekt vrijedan, kojim će se sredstvima financirati pokušao je portal Dubrovnikpress.hr doznati od samih sestara, no od časnih sestara Družbe Kćeri Milosrđa kojima je upućen novinarski upit, odgovor nema danima.

Prema informacijama kojima raspolaže portal Dubrovnikpress.hr sestre Družbe Kćeri Milosrđa na mjestu crkvice svetoga Josipa i samostana namjerile su graditi zgradu s prizemljem i tri kata. U tom kockastom zdanju, kako ga nazivaju stanari koji su imali prilike vidjeti projekt, bit će 16 apartmana. Iz projektne dokumentacije proizlazi kako će časne sestre graditi ni manje ni više nego neku vrstu hotela.
skmtekt2 1802
Sestre Kćeri Milosrđa na novinarski upit koji im je upućen na dvije adrese ne odgovaraju, no iz projekta je vidljivo kako namjeravaju zadržati kapelicu od 40 metara kvadratnih od ukupnih 700 metara kvadratnih neto površine. No, u kapelici se više izgleda neće služiti misa. Naime, ukoliko bi se u kapelici služila misa, sestre ne bi mogle dobiti prenamjenu objekta, a s kapelicom unutra novo će se zdanje i dalje tretirati kao vjerski objekt pa će sestre Kćeri milosrđa biti oslobođene plaćanja poreza na nekretnine.

Što namjeravaju raditi sestre Kćeri Milosrđa ne znaju ni u Dubrovačkoj biskupiji iz koje su nam u telefonskom razgovoru rekli da red sestara Kćeri Milosrđa nije pod njihovom ingerencijom. No, istaknuli su kako je lapadska crkvica svetoga Josipa u lošem stanju.

Samostan Svetoga Josipa otvorila je franjevačka provincija svetoga Jeronima koja je 1974. kupila zdanje od obitelji Vukmirović, a u kojem je do kraja 2006. obitavao barem jedan redovnik. Krajem 2006. samostan je prodan sestrama Kćeri Milosrđa koje su do kraja 2007. stanovale u stanu u Gradu, pokraj Katedrale. Redovničku zajednicu Kćeri Milosrđa utemeljila je blaženica Marija Propetog Isusa Petković.

U samostanu svetoga Josipa navodno su četiri sestre, iako se od stanovnika tog područja može čuti da su u njemu smještene samo dvije sestre. Za tako mali broj sestara zaista nije potrebna takva megalomanska rekonstrukcija objekta, osim ako se sestre nemaju namjeru baviti iznajmljivanjem apartmana ili razvijanjem vjerskog turizma, a za što su im potrebni smještajni objekti. No, Dubrovnik nema svetišta koja bi pohodio veći broj hodočasnika.

U Rimu je primjerice prazno ni manje ni više nego 300 vjerskih objekata pa je zato nedavno u organizaciji Papinskog vijeća za kulturu u suradnji s Papinskim sveučilištem Gregoriana i talijanskom biskupskom konferencijom održan dvodnevni skup pod nazivom „Zar Bog više ne boravi ovdje?”. Upravo se na tom skupu raspravljalo o napuštanju bogoslužnih mjesta i integriranim upravljanjem crkvenim i kulturnim dobrima.

Papa Franjo sudionicima tog skupa obratio se putem pisma u kojem je napisao kako „činjenicu da neke crkve nisu potrebne zbog nedostatka vjernika i klera ili zbog drukčijeg razmještanja ljudi u gradovima i seoskim područjima treba prihvatiti kao znak vremena koji nas poziva na razmišljanje i kojemu se trebamo prilagoditi“.

„No što činiti s praznim crkvenim zgradama? Odreći se upravljanja nad crkvom ne treba biti prvo i jedino rješenje o kojemu treba razmišljati, niti to činiti na zgražanje vjernika, već podsjećanjem na crkveno učenje kako dobra nemaju apsolutnu vrijednost, već u slučaju potrebe moraju služiti većem dobru, ljudima i posebno biti u službi siromašnih.” – napisao je Papa Franjo.

Ako je suditi prema izgledu, odnosno projektu novog zdanja kojeg na mjestu sadašnje crkve svetog Josipa u Lapadu namjeravaju graditi Kćeri Milosrđa, ne bi se baš reklo da će ono služiti siromašnima. Teško je za vjerovati da će njemu biti organizirano prihvatilište za siromašne i potrebite.

Objavljeno u Aktualno
Stranica 2 od 2

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019