Prikazujem sadržaj po oznakama: dubrovnik

Dubrovnikpress.hr nedavno je ekskluzivno objavio kako gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković s ministrom prometa, pomorstva i infrastrukture Olegom Butkovićem radi na izmjenama zakona po kojima bi u zonama gradova pod zaštitom UNESCO-a broj taksista bio ograničen i to na četiri stotine, o čemu možete čitati OVDJE, a gradonačelnik je jučer na konferenciji za medije koju je održao s Ministricom kluture Ninom Obuljen Koržinek oko bankomata, između ostalog to i potvrdio.

Na pitanje ima li naznaka za izmjene zakona, Franković je kazao kako naznaka ima, ali i da „postoji varijanta A i B”.

- Pa će se dogoditi jedna od te dvije varijante. - rekao je Franković i pojasnio:

- Rekao sam jasno i to je jasno kao dan. Grad Dubrovnik ovo ne može podnijeti i neće više podnositi. Ili će se promijeniti zakon ili ćemo od studenog uvest odluku po kojoj u Gradu Dubrovniku jedino mogu taksi automobili biti električni. Dakle to su mogućnosti i naše ovlasti, pa ili će biti jedno ili drugo, jedno će sigurno biti. - kazao je gradonačelnik Dubrovnika.

Na pitanje kako će ograničiti broj na 400 taksista, odnosno kako će biti odabrano kojih 400 taksista će moći voziti, Franković je kazao kako i za to postoji način, ali da će se o tome govoriti kad bude potrebno.

D. Mladošić

Objavljeno u Aktualno
Ponedjeljak, 01 Srpanj 2019 21:09

„Arena Lapad” ostaje utopija

Iako je još u rujnu 2017. Gradsko vijeće Grada Dubrovnika usvojilo Prijedlog zaključka o pokretanju inicijative za projekt arena Lapad, ako je suditi po izjavama gradonačelnika Mata Frankovića, aktualna gradska na taj projekt gleda s određenom skepsom, prvenstveno zbog imovinsko-pravnih odnosa.

Kad je u rujnu 2017. na dnevni red sjednice Gradskog vijeća uvršten prijedlog o pokretanju inicijative za projekt Arena Lapad, bilo je jasno da je to učinjeno samo kako bi se tadašnjim koalicijskim partnerima, DDS-u i Mostu eto dalo malo medijskog prostora, odnosno prilika da reču nešto o izgradnji stadiona u Lapadu jer Gradsko je vijeće, neovisno o njegovu sazivu čak četiri puta prije ovog posljednjeg u rujnu 2017. usvojilo inicijativu o projektu stadiona u Lapadu, a da se do dana današnjeg nije ozbiljno progovorilo, a kamoli pristupilo realizaciji tog projekta.

Kako tada, tako i danas, gradska uprava fokusirana je na rekonstrukciju igrališta u Gospinu polju. Uostalom, za taj su projekt već osigurana sredstva, a rekonstrukcija tog terena započet će čim prođu rokovi žalbe. Naime, kako jedna od tvrtki koja se javila na natječaj nije odabrana za rekonstrukciju tog igrališta i ostalih sadržaja, uložila je žalbu. Neovisno kako će žalba bit riješena ili će započeti radovi ili će se ponoviti natječaj za izvođača radova.

Izgradnja stadiona u Lapadu, odnosno tzv. Arene Lapad sve više poprima konture utopijskog projekta. Jasno je to svima, i građanima i aktualnoj gradskoj upravi, ali i oporbenom DDS-u, baš kao i Mostu, koji se od dana do dana malo transformira u oporbu, a malo podilazi vlasti.

Naime, od cijelog stadiona do okolnog zemljišta, Grad Dubrovnik vlasnik je samo, kako je nedavno kazao gradonačelnik, srca tog igrališta, odnosno valjda njegova centra, a u međuvremenu su pokrenuti postupci za povrat tog kao i okolnog zemljišta, koje također nije gradsko već je zapravo bilo uzurpirano.

Inače, od jednog do drugog izbornog ciklusa, tadašnji obnašatelji vlasti, koristili su se stadionom u Lapadu u predizborne svrhe. Tako je u predizborno vrijeme 2008. bivša gradonačelnica Dubravka Šuica izašla u javnost s idejom o lapadskom stadionu kojim bi se i hrvatska nogometna reprezentacija, ali i druge reprezentacije mogle koristiti za pripreme. No, iste je godine odustala od idejnog rješenja koje je izradio arhitekt Boris Magaš, a kojim je bilo predviđeno 10 000 mjesta za gledatelje. Šuica je tada, na jednoj od sjednica tadašnjeg Poglavarstva, obrazložila kako novim rješenjem treba doći do pet i pol tisuća mjesta za gledatelje, uklopiti u prostor komercijalne sadržaje te predvidjeti 500 parkirnih mjesta.

Nije bilo idejnog rješenja, ali je 2011. tadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić najavio natječaj za glavni projekt stadiona u Lapadu po modelu javno - privatnog partnerstva. Nakon četiri godine, točnije 2015. s Perom Vićanom (DDS) i Marom Kristićem, Vlahušić u Gradskoj vijećnici predstavlja idejno rješenje lapadskog stadiona austrijske tvrtke Supernova.

Najavljuje formiranje stručnog tima koji bi trebao pratiti realizaciju projekta za koji je tada rečeno kako će nakon 30 do 40 godina koncesije biti vraćen Gradu.

Na web stranicama Grada Dubrovnika još uvijek se može naći vijest o toj prezentaciji u kojoj se između ostalog navodi kako „predstavljeni nacrt predviđa tri podzemne etaže, prizemlje i kat dok bi se sam stadion kapaciteta 5.000 ljudi nalazio na krovu”. Navodi se i kako „građevina obuhvaća i trgovački centar, ugostiteljske sadržaje te garažu s gotovo 900 parkirnih mjesta”.

Od te 2015. do danas ni zakopane lopate, ni 900 parkirnih mjesta, a ni 5 000 ljudi na krovu tog nogometnog lapadskog čuda od stadiona. Naime, dok su u međuvremenu pokrenuti postupci o povratu tog prostora vlasnicima, političke stranke koje ovaj projekt svako malo gurnu pred gradonačelnika, očito nikako da shvate kako odavno ne živimo u sustavu u kojem se, kad je bilo potrebno, posezalo i otimalo tuđe vlasništvo.

Od prezentacije 2015. do danas ostala je samo maketa tog stadiona. Zanimljivo, koliko god da se svih ovih godina govorilo o izgradnji novog lapadskog stadiona na mjestu sadašnjeg, nitko nikada nije ponudio ili iznio prometno rješenje za taj dio Lapada, a ne treba posebno spominjati što bi se događalo s prometom nakon igranja neke od boljih utakmica na tom stadionu.

Objavljeno u Aktualno

Poruka dubrovačkog gradonačelnika Mata Frankovića s konferencije za novinare koju je održao oko bankomata zajedno s ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek, nije direktna, ali je jasna, može se zatražiti suglasnost za zadržavanje bankomata u Gradu koji su već postavljeni, ali dobiti se neće ili u blažem slučaju, jako, uistinu jako teško.

Naime, Franković i Obuljen – Koržinek na današnjoj konferenciji za medije govorili su o smjernicama, tj. uputama konzervatorima na koji način se može dati suglasnost za bankomate, a zaključak koji je potvrđen jest da mjesta za bankomate u povijesnoj jezgri na otvorenom ne bi trebalo biti, osim na zgradama koje su projektirane kao novčarske institucije, pa da se našalimo, bankomat bi se mkogao postaviti jedino na Sponzi, tj. Dogani jer povijesno ima poveznicu s novčarskim poslovanjem.

S obzirom na to, gradonačelnik je odgovorio i čemu uopće onda rok od trideset dana u kojem se može tražiti suglasnost konzervatora za već postavljenje bankomate, pa je kazao kako zakonski takav rok mora postojati.

Na pitanje koje „instrumente”, koji „alat” Grad Dubrovnik može upotrijebiti ogluše li se vlasnici prostora na naloge za uklanjanje bankomata, Franković je kazao kako Grad ne može nasilno dizati bankomate, ali može naplaćivati kazne:
- ... a kazne su deset tisuća kuna dnevno za pravnu osobu i dvije tisuće kuna dnevno za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Pa ako se nekome isplati plaćati 300 tisuća kuna mjesečno kazne za jedna bankomat, neka ga nastavi držati. Mislim da se niti jedna bankomat ne isplati baš toliko. - kazao je gradonačelnik Franković dodavši kako će se kažnjavati isključivo vlasnici prostora, a ne oni koji su u najmu prostora.

Franković je dodao da bankomati u povijesnoj jezgri moraju postojati, a da se rješenje mora naći, najvjerojatnije na način da budu smješteni u neki od unutarnjih prostora.

- U unutarnje prostore bankomate su mogli smjestiti svi i nitko im ne bi ništa rekao. - kazao je Franković.

Ministrica Obuljen Koržinek kazala je kako je provedena inspekcija te je utvrđeno koji sve bankomati nemaju suglasnost konzervatora, nije znala odgovoriti na pitanje koji pak imaju i kako su je dobili, a na pitanje zašto Ministarstvo kulture i konzervatori kriju kojih je to devet bankomata i po kojim smjernicama dobilo suglasnost, s obzirom da su svi postavljeni na gotovo jednaki način, a odgovora na upit portala Dubrovnikpress.hr od 18. lipanja nema, Nina Obuljen Koržinek odgovorila je kako ništa ne kriju te da će provjeriti gdje je zapelo s odgovorom.

Obuljen Koržinek dodala je da kod postupanja konzervatora može doći do različitih tumačenja, ali da su izdane smjernice sada jasne za sve upravo kako se u budućnosti to ne bi događalo. Radom Konzeravtorskog odjela u Dubrovniku je, kaže zadovoljna, ali nije znala reći koliko je zaposlenih konzervatora u Dubrovniku, jer, istaknula je, ukupno je konzervatora u Hrvatskoj malo ispod dvije stotine, a Ministarstvo kulture ih gleda kao jedno tijelo pa ne zna točno koliko je konzervatora baš u Dubrovniku, a misli da ih je dvadesetak.

Ministrica Obuljen Koržinek istaknula je kako je Grad Dubrovnik prvi u Hrvatskoj koji je prilagodio Odluku o komunalnom redu smjernicama Ministarstva kad su u pitanju bankomati, a da naravno Dubrovnik nije jedini koji ima problem s bankomatima te se takve odluke očekuju i u ostalim gradovima.

Objavljeno u Aktualno

Dok se Hrvatska zabavljala trivijalnom temom budućih kandidata za predsjednika/predsjednicu kućnog savjeta, pardon, Hrvatske, u Dubrovniku je prošli tjedan, osim otvaranja žičare i zabrane postavljanja bankomata tema bila i postavljanje klupa na centru igrališta u Hladnici u obliku svastike, kukastog križa.

Dok su se mladi nacisti malo „zabavljali”, a pojedinci uvjeravali kako nije riječ o nacistima, nego nepodopštinama pijanih mladih, kao da je to sve normalno, uključujući i to da su mladi na sportskim terenima pijani, HNS je kao krivca prozvao gradonačelnika Mata Frankovića, jer on, napisali su u priopćenju o kukastim križevima „već gotovo godinu dana ignorira uporno upozorenja vijećnika HNS-a s govornice Gradskog vijeća”.

Kad je došlo Gradsko vijeće, ni od HNS-a ni od ostalih vijećnika, o kukastim križevima ni „K”, očekivalo se to barem od HNS-ova Miha Obradovića, kad je već njegova stranka prozvala gradonačelnika kao sukrivca što je Grad, posebno Mokošica, kako su napisali sami HNS-ovci, „unakažena fašističkim simbolima”.

I imaju HNS-ovci pravo, ali s prozivanjem gradonačelnika su ipak pretjerali, ne zato što Frankovića treba braniti u ovom slučaju, neka pošalje komunalce i neka riješe sve kukaste križeve po Dubrovniku, kao i druge neprilične grafite, već zato što je istim tim HNS-ovci pamet izgleda malo kratka pa se ne sjećaju istih tih grafita po istim tim ulicama u vrijeme gradonačelnika Andra Vlahušića s kojim su se u međuvremenu mimiošli.

Nije tada HNS slao priopćenja da je Vlahušić sukrivac za kukaste križeve, fašističke i nacističke simbole iscrtane po Dubrovniku, a bilo ih je možda i više nego danas, dok nisu pobrisani, a nisu tako stajali dan ili dva, nego neki i godinama, pa su opet iscrtani, pa će opet biti pobrisani i u mandatu novog gradonačelnika.
Za nacističke grafite nije kriv ni Vlahušić ni Franković, a umjesto sitnog politikanstva u priopćenjima, sve stranke u Gradu trebaju se po tom pitanju uhvatiti za isti štap, zajedno s građanima kojima postavljanje klupa u obliku svastike nije trivijalna tema poput kandidature za predsjednika/predsjednicu kućnog saveta, pardon Hrvatske, i početi raditi na tome da ovakvi ispadi ne prolaze lišo kao što obično prolaze.

Eto, u ovom konkretnom slučaju iz Hladnice, Gradsko vijeće moglo je i konkretno reagirati, a u HNS-u, ali i u HDZ-u i uredu gradonačelnika dosjetiti se kako pokazati da takvi izgredi nisu prihvatljivi pa npr. barem kazniti koncesionara igrališta.

Objavljeno u Aktualno
Nedjelja, 30 Lipanj 2019 23:03

28 dana:28 minuta

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković često zna kazati kako je pravna država pokazala da funkcionira na primjeru žičare, kada je po nalogu Carine, a nakon prijave Grada da žičara vozi bez koncesije, zapečaćena. U subotu je žičara počela s radom, nakon što je potpisan koncesijski ugovor i valjda su, jer tako stoji u nagodbi koja je morala biti potpisana i izvršena prije potpisivanja ugovora, plaćeni dugovi Excelsa nekretnina prema Gradu Dubrovniku.

I odjednom sve izgleda idilično, da nije uvijek nekog vražjeg ali...

NIJE PREŠA ZAPEČATITI, ALI JE PREŠA OTPEČATITI

Naime, skoro mjesec dana, odnosno 28 dana, trebalo je Carinskoj upravi da nakon početka nadzora nad radom žičare istu i zapečati dok Excelsa nekretnine ne ispune zakonske uvjete za rad. Osnovni zakonski uvjet za rad žičare je koncesijski ugovor. Dakle, onog dana 29. ožujka, kada su se carinski inspektori našli u prostorima Excelsa nekretnina prvo pitanje trebalo je biti: „Posjedujete li koncesijski ugovor?” Odgovor je mogao biti samo jedan: „Ne posjedujmo.” I u tom trenu carinici su mogli staviti pečat na žičaru, a nakon toga uzeti koliko god im treba vremena za nadzor poslovanja i utvrđivanje prihoda, rashoda i čega sve ne. Ali nije bilo tako, posao pečaćenja koji je mogao potrajati maksimalno 28 minuta potrajao je 28 dana.

No, zato je obrnuti proces bio iznimno brz. Naime, Gradsko vijeće u četvrtak je odobrilo vansudsku nagodbu Grada s Excelsa nekretninama i dalo ovlasti gradonačelniku za potpisivanje koncesijskog ugovora koji je taj dan izglasan i istog trena, umjesto uobičajanih osam dana od objave u Službenom glasniku, ta odluka je stupila na snagu pa je Excelsi omogućeno da već sutradan, u petak potpiše ugovor s Gradom, odnosno gradonačelnikom Frankovićem koji Grad zastupa.

Nećemo cjepidlačiti pa se hvatati za to kako je u prijedlogu odluke o vansudskoj nagodbi koju su trebali odobriti vijećnici, propušteno napisati da odluka stupa na snagu samim činom usvajanja, a ne osam dana od objave u Službenom glasniku Grada Dubrovnika, pa da nagodba i isplata dugovanja kao preduvjeti potpisivanju koncesijskog ugovora nisu formalno mogli biti ispunjeni, jer sasvim je prihvatljivo da je Grad Dubrovnik omogućio brzu normalizaciju rada žičare nakon ostvarenog dogovora.

Ali sad dolazimo do onog vražjeg ali. Naime, normalno je sve što je Grad poduzeo za brzo ponovno otvaranje žičare, ali nije normalno da je proces utvrđivanja najvažnije činjenica za pečaćenje žičare – (ne)posjedovanje koncesijskog ugovora - trajao 28 dana, dok je proces utvrđivanja iste činjenice - (ne)posjedovanje koncesijskog ugovora - za ponovno otvaranje žičare trajao valjda 28 minuta. Tako je Carinska uprava već u petak otpečatila žičaru koja je u subotu počela voziti.

KAD SE POTEGNE VODA U ZAGREBAČKOM ZAHODU

Ne, nije cilj kukati kako je „zločestim kapitalistima” omogućeno da što prije počnu ponovo zarađivati na onom što je, kao je to kazao Vido Bogdanović trebao biti „Libertas po žici”, ali nije to postao jer je HDZ u privatizaciji želio da ne bude. Kad je već tako, neka zarađuju, jer što više zarađuju, sada, kada je potpisan i koncesijski ugovor, više će se sliti i u gradski proračun, a time bi trebalo svima biti bolje. Cilj je ukazati, nakon što je Republika Hrvatska na primjeru žičare kao položila ispit funkcioniranja pravne države, utvrditi da to baš nije sve tako bajno.

Naime, da bi država položila taj ispit dubrovački gradonačelnik, što on naravno neće nikada ili amo kazati barem da je teško da će javno priznati, trebao je, onako grezo rečeno, „progutati” poprilično količinu govana posranih u Zagrebu koja su, kad je voda puštena, plutala u njegovu i pravcu Dubrovnika. Jer, baš onako kako je Bogdanović na „pressici” oko žičare nedavno kazao, kako se „ne priča s takvim partnerom” kao što je to učinio Franković, tako je voda iz zagrebačkog zahoda sadržaj nosila prema Frankoviću.

Prosječnom Hrvatu nije teško zamisliti količinu pritiska poteklu od „partnera s kojim se ne priča tako” kada je započeo Carinski nadzor i zašto je taj nadzor potrajao baš toliko, a zašto je obrnuti proces potrajao baš onoliko. Da pravna država uistinu funkcionira oba procesa potrajala bi jednako, jednako kratko da se razumijemo, a ne jednako dugo, a „partner s kojim se ne priča tako”, osim plaćanja dugovanja bio bi i kazneno gonjen. Tada bi mogli reći da je država položila ispit.

JOŠ ČEKAMO ALEKSANDRA VELIKOG

Gordijski čvor oko žičare za koji kaže Franković da je razriješen stoga nije razriješen. Gordijski čvor nije razriješio ni Aleksandar Veliki, presjekao ga je, a u Hrvatskoj još uvijek nema nikoga da presječe Gordijski čvor u kojem su zapetljani tajkuni i politika, kao što su zapetljani i u žicama dubrovačke žičare koju je ponosno, mimo svih zakonskih regula, otvorila HDZ-ova „krompir salata” premijerka.

Zbog svih tih čvorova i čvorića, Franković, jer ipak je u državi njegov HDZ na vlasti, pa ni neće reći ono što bi možda rekao da dolazi iz neke druge stranke, u prethodna tri mjeseca zasigurno nije bio daleko od toga da mu, ne daj Bože, izraste kakav čvor na želucu.

Iako on sam kaže kako na sve ne gleda kao na pobjedu, Franković je u slučaju žičare itekako pobijedio, ali na tom putu bilo je i gubitaka, koje jednako tako, jer ipak je i on političar, ne želi priznati. A taj gubitak je koncesijska naknada koja je, s obzirom na specifičnost dubrovačke žičare, ostala na ipak preskromnih 50 posto, jer ima Vido Bogdanović pravo kada kaže kako je žičara ipak samo komad žice s dvije kabine, a atrakcija je pogled na Grad. Da ne govorimo o tome da su vijećnici izglasali polustoljetni ugovor koji će dakle još trajati kada većina njih, a i nas ne bude više živa. To su ostavili unucima – pogled na Grad u koncesiji umjesto „Libertasa po žici”.

ZAŠTO JE FRANKOVIĆ MOGAO ONO ŠTO NIJE MOGAO VLAHUŠIĆ...

U zaključku oko žičare na Srđ ne bi bilo korektno ne spomenuti bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića, baš kako je to učinio na „pressici” i Bogdanović koji je kazao kako o milijunima prihoda od žičare danas ne bi ni pričali da nije bilo Vlahušića koji se izborio da taj prihod bude gradski. To je istina, ali je i istina da bi saga o koncesiji vrlo vjerojatno još uvijek trajala da je Vlahušić i dalje gradonačelnik.

Naime, Vlahušićeva najveće političke vrline i mane upravo se zrcale na slučaju žičare, s jedne strane „nos” gdje Grad može utržiti dodatni prihod u proračun, stvaranje presedana, a s druge strane spora ili polovična realizacija.

Vlahušić se zapravo ponašao u slučaju žičare na način koji zagovara i Bogdanović, također dakle bivši gradonačelnik, po školi političke diplomacije, bez vele „talasanja”, jer iako su i Vlahušiću, baš kao što je Frankoviću danas u državi HDZ na vlasti, „njegovi” bili na vlasti i sva vrata mu bila otvorena da silom, jer i Frankovićev potez jest bila sila pravnim sredstvima, riješi slučaj žičare, Vlahušić to nije uradio i vjerojatno ne bi uradio ni do dan danas. Vlahušić bi možda čekao trenutak, Bogdanović da se našao u toj poziciji jednako tako, da se stvar raščisti na nešto mirniji način.

Možemo dakle pričati o različitim pristupima, no Vlahušić je u svom mandatu na koncu ipak taj koji je Frankoviću omogućio da postupi 2019. onako kako je postupio, a Franković je postupio onako kako bi gradonačelnik trebao postupiti - beskompromisno kada su u pitanju interesi Grada.

Zašto je Franković to mogao uraditi, a Vlahušić nije. Razlika je prije svega u spomenutom pristupu, a pristup uvjetuju mogućnosti političkog djelovanja. Franković jednostavno sebi može priuštiti neke poteze koje Vlahušić sebi nije mogao priuštiti. Naime, stranački predznak tu je itekako bitan, HDZ, ma koliko god se kalkuliralo, kakve god ankete izlazile, ipak još uvijek ima čvrstu osnovu birača i Franković će i na idućim izborima, da je sa žičarom uradio što god da je uradio, dobiti tu potporu, dok Vlahušić, a i mnogi ostali, u brojnim slučajevima moraju ukalkulirati puno veći politički rizik i utjecaj pojedine odluke na pojedine skupine birača.

Takav čvrsti stav koji je zauzeo Franković može biti i premosnica mogućih problema kada se naiđe na „partnere s kojima se ne priča tako”, jer s takvim „partnerima” se upravo treba pričati onako kako je pričao Mato Franković, da bi uopće postali partneri bez navodnika u toj riječi, jer diplomacija ponekad treba pokazati i zube, a ne samo stražnjicu ili jezik, ovisno iz kojeg kuta gledate.

Objavljeno u Aktualno

Posljednjih je dana u Dubrovniku izgleda vrlo popularno pisati pisma gradonačelniku pa su osim kupača s Danača, stanovnika Hvarske ulice i područja Pila, pismo uputili i stanovnici povijesne jezgre. I sve to anonimno, pa je očito da je ova nagla pomama pisanja gradonačelniku zapravo spin Srđevaca, ali neki problemi koji se u tim pismima iznose, itekako su realni, poput buke koje se stvara zbog stolova ispred Cele, koji se ne uklanjanju, odnosno ne unose nakon zatvaranja tog ugostiteljskog objekta.

Naime, stanari u neposrednoj blizini Cele pišu tako u pismu gradonačelniku, koje mu je na sjednici pročitao vijećnik Srđevaca Nikša Selmani, kako zadnjih par godina ne mogu živjeti od buke koja se širi s placeta oko Cele na kojoj su stolovi tog ugostiteljskog objekta. Ističu kako stolovi ispred Cele ostaju i nakon što se objekt zatvori jer se, pišu gradonačelniku, od ove sezone taraca ne slaže niti sprema pa urlanje traje cijelu noć. Naime, kad se Cele zatvori, gosti i dalje ostaju piti, a stanovnici oko tog ugostiteljskog objekta ističu kako u neke ure za te stolove i stolice zasjednu pijani urlatori iz Revelina pa dernjava traje do duboko u noć. Kad pijani turisti konačno odteturaju na spavanje, u osvit zore stižu čistači i bučna vozila dostave te počinje bacanje vreća sa staklenim bocama po Stradunu, a lombra se i plinskim bocama.

GRADONAČELNIK BI TREBAO MALO ŽIVJETI U GRADU

Kako sva ta silna buka za sezone u povijesnoj jezgri ne prestaje, stanari područje oko Cele, pišu gradonačelniku, a pročitao je Selmani, odnosno pozivaju ga da dođe jednog ranog jutra u Grad ili da mu daju prostor od Blagih djela na Stradunu da tu malo živi, ne bi li se i sam uvjerio o čemu se radi.

Selmani je pročitao i pritužbe stanara Žudioske koji se žale na dvije klime postavljene na zid od Nalješkovićeve ulice iz kojih curi voda koja stvara potok do obližnja kunete, a zbog čega se ljudi kližu i padaju.

Pada se izgleda i u Anutuninskoj ulici i to zbog kamenih ploča koje treba popraviti. Komunalci su navodno o svemu obaviješteni, ali ploče još nisu popravljene, a prošle su se godine, piše u tom pismu, čak i profundale nakon što je Pemo prenosio frižidere u butigu.

FRANKOVIĆ: NE MOŽEMO IĆI PO CESTI DISCIPLINIRATI NEKOG JER GLASNO VIČE

Gradonačelnik Mato Franković od dolaska na vlast uveo je i proveo cijeli niz mjera kojima bi se život stanovnika povijesne jezgre trebao olakšati te i dalje gotovo svakodnevno uvodi nove mjere kako bi se u Grad vratio red kojega odavno nije bilo. Uveo je i odredbu prema kojoj se muzika na javnim površinama gasi u 23:30. Taj su pozitivan primjer prepoznali mediji koji gotovo svi odreda pišu kako je baš Mato Franković jedini gradonačelnik na cijeloj obali koji je, znajući da će izgubiti glasove te na sebe skrenuti jal ugostitelja, odlučio da se glazba gasi u 23:30 i Dubrovnik je trenutno jedini grad na hrvatskoj obali koji ima ograničenje za puštanje glazbe dok ga drugi ili nemaju ili ne poštuju, ili je ono od 00:30 sati. Dubrovnik je inače jedini grad koji ugostitelje sankcionira ukoliko tu odredbu ne poštuju.

Tako gradonačelnik koji je probleme svoji sugrađana prepoznao naglašava kako i oni moraju shvatiti činjenicu da je Dubrovnik grad koji živi od turizma.

- Razumijem ja itekako naše sugrađane, ali razumijem i da smo turistički grad, grad otvoren za ljude i ne možemo ići po cesti disciplinirati nekoga jer glasno viče, jer nemojte zaboraviti da mi svi živimo od turizma. - kazao je Franković.

Od gradonačelnika i gradskih službi nitko ni ne očekuje da idu po Gradu i pišu kazne pijanim hordama koje usred noći proizvode neartikulirane krikove. Sankcioniranje onih koji remete javni red i mir u domeni je policije, no s policajcima smo deficitarni pa ih u gluho doba noći nema policajaca na Stradunu, iako je njihova prisutnost i više nego poželjna.

REDA MORA BITI, ALI I GLAZBE MORA BITI

„Reda mora biti, ali i glazbe mora biti”, istaknuo je gradonačelnik pa se osvrnuo na taj fenomen pisama od sugrađana koje posljednjih dana dobiva. Kaže, kako se ne sjeća da je proteklih godina stizalo toliko puno pisama.

- Pisma stižu danas, a u ovih pet godina, što kao predsjednik Gradskog vijeća, što kao gradonačelnik, slabo sam čuo i vidio ovoliko pisama. Možda su to pisma simpatizera neke druge vlasti kojima sada ne odgovara što se čuje glazba, a prije im nije smetala. Pitam vas koliko su puta u proteklih osam godina, od 2009. do 2016., dignute javne površine u Gradu? Koliko puta je bilo tko bio kažnjen? Nijednom! Niti jedan jedini put, nikad nikome nisu napisane kazne, a sad kad se uvodi red, ne valja. Meni je žao što neki neće da vide razlike, ali mnogi vide. - kazao je gradonačelnik te najavio sankcioniranje onih koji krše Odluku o buci.

- Uvodimo dodatne sankcije za one koji koji krše odluku o buci jer sklopili smo ugovor s tvrtkom koja će dolaziti i kontrolirati javne površine. Dobio sam bezbroj mailova pritužbi na glasnu glazbu, ali sad, zahvaljujući izmjenama Zakona o komunalnom gospodarstvu imamo elemente po kojima će komunalni redari moći djelovati uz licenciranu tvrtku koja se bavi mjerenjem buke pa ćemo sad moći konkretnije djelovati. - rekao je Franković, naglasivši kako je puno nereda kojega dijelom proizvodimo i mi sami.

Zaista je istina da mi sami ukazujući na nered drugih, vrlo često zanemarujemo red. No, kad je u pitanju nered ispred Cele za njega su krivi zakupci prostora u kojem je taj ugostiteljski objekt, a koji su i zakupci javne površine ispred njega.

DA SE STOLOVI I STOLICE UNOSE ILI SLOŽE, PROBLEM BI BIO MANJI

Naime, gradonačelnik je, kad je u pitanju muzika ispred Cele u pravu kad kaže da se ona gasi točno u 23.30, osim naravno u onim danima kad oni imaju one svoje „partyje”, a za koje ishoduju posebne dozvole. Drugi je par rukava što nikome nije jasan smisao tih „partyja”, odnosno jasno je da je njihov cilj još veća zarada, što nije zabranjeno.

No, gradonačelnik nije shvatio da ispred Cele nije problem muzika već stolovi koji se ne unose po završetku radnog vremena, a trebali bi, itekako bi trebali. Naime, prema Odluci o zakupu javnih površina Grada Dubrovnika „zakupnik je obavezan ukloniti stolove i stolice s javne površine izvan radnog vremena ugostiteljskog objekta kojemu je javna površina dodijeljena ili ih složiti tako da minimalno zauzimaju javnu površinu i ne ometaju njeno pranje i čišćenje”.

Stolovi i stolice ispred Cele se ne unose, a nisu niti složeni na način da minimalno zauzimaju javnu površinu. No, nije Cele jedini objekt koji ne poštuje navedeni članak Odluke o zakupu javnih površina. Manje više ignoriraju je gotovo svi ugostitelji.

Inače, kako mnoge od nas zbog pasjih vrućina muči nesanica, dovoljno je u neke ure okrenuti program jedne od lokalnih televizija čije su kamere na Stradunu. Tako se može vidjeti kako neki ugostitelji s javnih površina koje su zakupili na Stradunu po završetku radnog vremena uredno dižu stolove, stolice suncobrane i unose ih u ugostiteljski objekt, dok oni drugi do njih, konkretno Cele, to ne čini. Tako se može vidjeti što se u noćnim satima događa po Stradunu, a te slike nisu ni malo idilične, štoviše su porazne i zaista ukazuju na razulareno ponašanje dijela mladih turista.

Kako gradonačelnik do reda drži, što je uostalom u protekle dvije godine i dokazao, svakako se od njega očekuje da zakupce javnih površina, konkretno ugostitelje, privoli na poštivanje Odluke o zakupu površina jer red se ne može zavesti ako pravila nisu ista za sve, kako za male tako i velike.

Kad je u pitanju neunošenje stolova i stolica po završetku radnog vremena posve je jasno zašto ugostitelji to izbjegavaju činiti i nije to pitanje lijenosti. Naime, stolova i stolica je toliko previše da nemaju gdje stati u unutarnje prostore, što naravno nije razlog da se uredno ne slože na javnoj površini.

STIŽE PLAN UPRAVLJANJA POVIJESNOM JEZGROM

Ipak, gradonačelnik je najavio smanjenje broja stolova u povijesnoj jezgri, a za očekivati je toliko željeni red konačnom primjenom Plana upravljanja povijesnom jezgrom, a gradonačelnik Mato Franković, koji glas građana sluša, ističe kako bi već idućeg tjedna Zavod za obnovu trebao donijeti odluku odabiru izrađivača Plana upravljanja.

- Plan upravljanja povijesnom jezgrom Dubrovnika bit će prvi takav plan u Hrvatskoj i bit će smjerokaz i ostalima. Sigurno je da će donijeti neke restrikcije. Trebalo ga je izraditi i prije, ali to nije učinjeno. Itekako razumijem građane, ali ne može se očekivati da se svi problemi riješe u roku od dvije godine. Vjerujem kako ćemo se uskoro moći pohvaliti rokom od osam mjeseci za izradu Plana upravljanja povijesnom jezgrom, a nakon što bude usvojen počinje njegova primjena. Dubrovnik će biti prvi grad s planom upravljanja, a već u rujnu ili listopadu imat ćemo gotovu konzervatorsku podlogu Grada, koja je osnova za buffer zonu i sve se radi s ciljem zaštite Grada zaštićene baštine. - kazao je gradonačelnik, istaknuvši kako se u povijesnoj jezgri već vide brojne promjene.

- Na Prijekome se prije dvije godine nije moglo prolaziti od stolova i stolica, a danas je to prohodna i normalna ulica. Oko povijesne jezgre smanjili smo broj pultova za izlete i štandove i to za 80 posto. Sjećate se kako su izgledale Pile i Trg oružja, danas takvih slika više nema, ali neki izgleda brzo zaboravljaju, no većina građana zaista vide napredak pa me tako upravo ta većina svakodnevno zaustavlja i pohvalno govore o svemu što zadnje dvije godine radimo za Grad i građane. - kazao je gradonačelnik Mato Franković.

Objavljeno u Aktualno

Predsjednici dubrovačkih organizacija SDP-a, HSS-a i Glasa, Jadran Barač, Vido Bogdanović i Dino Hadžiomerović održali su danas zajedničku konferenciju za novinare u prostorima SDP-a o, kako su naveli u pozivu, „postupcima gradske uprave Grada Dubrovnika oko rješavanja pitanja koncesije za rad žičare Dubrovnik”.

Žičara inače još uvijek ne vozi, nakon što je Carinska uprava krajem travnja zapečatila na zahtjev Grada Dubrovnika jer Excelsa nekretnine nemaju niti plaćaju koncesiju. Čeka se da Excelsa nekretnine prihvate vansudsku nagodbu, plate dug prema Gradu i potpišu koncesijski ugovor na rok od 50 godina uz plaćanje naknade od 15 posto prodanih karata.

BARAČ: GRADONAČELNIK FRANKOVIĆ ODGOVORAN JE ZA NASTALU ŠTETU

- Netko, odnosno gradonačelnik, bi trebao biti odgovoran zbog nezakonitih i samovoljnih postupanja, jer je time nastala šteta za Grad, turizam i državu. Gradonačelnik svako malo komentira neke presude i postupke, a meni uskraćuje pristup informacijama i govori da bi ja kao gradski vijećnik mogao spriječiti nepristrano i neovisno vođenje postupka na Trgovačkom sudu. - kazao je predsjednik dubrovačkog SDP-a Jadran Barač dodajući kako se trebalo provesti odluku Gradskog vijeća, odnosno potpisati ugovor s Excelsom, a za dugovanje čekati sudsku presudu da postane pravomoćna i ako treba zatim provesti ovrhu.
presssdphssglas2606 3- Prošlo je više od godinu dana otkako je Gradsko vijeće usvojilo odluku o koncesiji za žičaru, a gradonačelnik, kao osoba ovlaštena za zastupanje Grada trebao ju je potpisati i proslijediti na potpisivanje Excelsa nekretninama. Umjesto toga gradonačelnik Franković se pravda da mu je DORH zabranio sklapanje ugovora i dostavio vještačenje prema kojemu je naknada od 15 posto premala. - kazao je Barač rekavši kako je žičara najveća atrakcija poslije gradske jezgre.

HADŽIOMEROVIĆ: DOPISI DORH-A NEMAJU NIKAKVU PRAVNU VAŽNOST

Sva trojica sudionika „presice” složila su se kako je miješanje DORH-a u ovaj slučaj presedan. Hadžiomerović je kazao kako dopisi DORH-a nisu nikakva rješenja niti dokumenti koji su obvezujući, odnosno da nemaju nikakvu pravnu važnost, a za samu situaciju oko žičare je rekao:
- Riječ je o situaciji u kojoj je izvršno tijelo ignoriralo odluke Gradskog vijeća što nije primjereno demokratskom uređenju. Godinu dana poslovni subjekt nije dobio na potpis ugovor koji je Gradsko vijeće izglasalo.
presssdphssglas2606 5Dino Hadžiomerović se nadovezao na to kazavši i kako gradska uprava zloupotrebljava vlast da utječe na tržište.

- Kod prodaje poslovnog prostora Zagrebačke banke na Gundulićevoj poljani, kojeg je kupovao Grad Dubrovnik, imali smo izričite prijetnje jednog člana gradske vlasti kako u slučaju da netko ponudi veću cijenu od Grada neće dobiti pravo korištenja javne površine. Slično se dogodilo s dionicama UTD Raguse, spominjale su se i gaćice. Prije svega mislim da izabrani dužnosnici ne bi smjeli prijetiti građanima da će postupati nejednako prema njima, tj. da će ih diskriminirati, svi građani moraju biti ravnopravni, takav način uspostavljanja određene prednosti na tržištu se svodi na to da je riječ o zloupotrebi vlasti jer nekom stvarate prednost. Čini se da je gradska vlast kliznula u metodološki neprihvatljiv odnos prema građanima koji nije u skladu s Ustavom i zakonskim propisima. - rekao je predsjednik dubrovačkog Glasa Dino Hadžiomerović.

- Da zaključim oko žičare, ne opravdava svaki cilj svako sredstvo i kad se gradonačelnik hvali novcem koji će se utržiti u proračun, taj novac ništa ne vrijedi ako se pri tome kršio zakon. - kazao je Hadžiomerović.

BOGDANOVIĆ: ŽIČARA NIJE SMJELA BITI PRIVATIZIRANA, U KONAČNICI TO JE LIBERTAS NA ŽICI

Predsjednik dubrovačkog HSS-a Vido Bogdanović bio je vrlo rječit:
- Nitko nije od nas protiv toga da Grad postigne najbolji mogući dogovor, samo očito postoje razni načini kako do toga doći. Ja bih se malo vratio unatrag, budući se na vrlo ružan način spominje bivši gradonačelnik od strane vladajuće ekipe. Ja bih napomenuo da je upravo njegovim zalaganjem stvorena mogućnost da Grad išta naplati. To je njegova osobna i stranačka i politička aktivnost, da se to ugradi u zakon. Inače, ovaj prihod je mogao biti državni, županijski, moglo ga je i ne biti. Eto tako, kad ga nazivaju kriminalcem, bez osnove, da napomenem da su ostali i neki tragovi koji su pozitivni za Grad, i u budućnosti će biti pozitivni, a i presedan je to na nacionalnoj razini, tako da će se vjerojatno koristiti ta praksa i za neke druge jedinice lokalne samouprave. - kazao je Vido Bogdanović.
presssdphssglas2606 2- Ne slažem se s Jadranom kad kaže da je žičara atrakcija... Nije ona atrakcija, to je običan komad žice s dvije kabine koje idu gori - doli i to vrlo loše. Zašto je žičara loša? Zato što je vrlo spora pa se čeka i pod dvije ure za poći gore. Svako austrijsko selo ima takvu senzaciju i atrakciju. Atrakcija je Dubrovnik i ovdje se ne radi o koncesijskoj naknadi da bi netko bio prevožen, nego se radi o položajnoj renti da bi taj netko ispod sebe vidio Dubrovnik. - rekao je Bogdanović.

- I sad je pitanje koliko to vrijedi... Ja znam da je naša javnost napumpana da to vrijedi 30, 40 milijuna. Pitanje je koliko vrijedi, možemo se svađat satima oko toga i raspravljat, ali očito bi trebalo da razumni ljudi u međusobnom pregovaranju dođu do nekog poslovnog odnosa. I došlo se do toga, utvrđen je prijedlog ugovora i onda se pojavi društvo mudraca, svećenika, tj. DORH i kaže kako je malo 15 posto naknade, da bi trebalo 30, a vjerojatno su oni koji su tako rekli cijeli život proveli na budžetu i nisu zaradili kunu na tržištu. I onda sve skupa to služi kao isprika da godinu dana Gradsko vijeće drži, rekao bih vam sad đe i što drži, da nema gospođa i sinjorina... Rezultat svega toga je blokada atrakcije, odnosno blokada pogleda na atrakciju. I sad se sve to želi pokazati kao uspjeh. - ispričao je Bogdanović.
presssdphssglas2606 4- Pokušalo se pregovarati optužujući nekog, optužujući partnera, a ako se želite dogovoriti onda se razgovara, ako ne znate razgovarati angažirate nekog tko zna. Ali ne, najveći uspjeh je onako balkanski, seljački, zaustaviti žičaru. Nećeš ti problema zaustaviti žičaru, isključiš joj struju pa neće voziti. Prema tome to je jedan zbilja apsurd, razgovarati na takav način, pogotovo s takvim partnerom. Mene ne impresioniraju velika imena i bogati ljudi, ali treba shvatiti s kim imaš posla, jer ti je to partner sutra u drugim velikim projektima, a ne kao dva ovna na brvnu, oni (Excelsa, op.a.) imaju svog ovna, našeg, domaćeg ovna, a mi svoje ovnove i onda nije bilo dogovora. Na kraju sad ima dogovora, a gle vraga, vratili se na onih 15 posto. I zato, što se mene tiče, a mi se nismo usaglašavali uopće, zapeo sam na golom otoku zvanom Lopud, pa nismo ni stigli pričati prije konferencije, ja ću podržatI svaki dogovor. Ne usuđujem se tvrditi, ali imam povjerenja da je postignut najbolji mogući dogovor u ovom trenutku. - kazao je Bogdanović, a Barač je također potvrdio da će podržati dogovor.

Imao je Vido Bogdanović što reći i pretvorbi žičare:
- Napravljena je greška kad je žičara privatizirana. To je sredstvo javnog prijevoza, u konačnici Libertas koji ide po žici. Tvrđava na Srđu je također bila Atlasova, ali je izuzeta od privatizacije i predana Gradu, predali su je da bi smanjili kapital, ne zato što su je se htjeli riješiti. Ondašnja politika, a tada je HDZ imao apsolutnu vlast, trebala je reći da žičara nije predmet poduzetništva. Nažalost nije tako učinjeno. Očito su postajali drugačiji planovi i interesi i zato je Androva uprava bila dovedena u situaciju da to treba vratiti u šine, ali predsjednica Vlade je otvorila žičaru s nepotpunim papirima. Ponovit ću na kraju, zahvaljujući Andru Vlahušiću možemo ovdje govoriti o milijunama, a lako se moglo dogoditi da budemo potpuno abandunani, kao što je slučaj s Portom, kad dođete u Porat niste više u Dubrovniku, kad dođete u grušku luku niste više u Dubrovniku, nego ste u Republici Hrvatskoj, u smislu nadležnosti. - zaključio je predsjednik HSS-a Dubrovnik Vido Bogdanović.

Objavljeno u Aktualno

Aktualni gradonačelnik Mato Franković još je u svom izbornom programu nosio projekte stanogradnje za mlade obitelji. Po dolasku na vlast aktualizirao je projekt iz mandata bivše gradonačelnice Dubravke Šuice koja je predlagala izgradnju POS stanova u Solitudu. Osim Solituda, Mokošica i Pobrežje lokacije su na kojim aktualna gradska uprava putem različitih modela namjerava stambeno zbrinuti mlade obitelji.

Od početne ideje, projekt izgradnje stanova POS-a u Solitudu odmakao je do izrađenog idejnog rješenja i ugovorenog glavnog projekta. Zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić ističe kako bi prva lopata na izgradnji prve faze POS-a u Solitudu trebala biti zakopana već iduće godine u listopadu.

- Ukoliko sve bude išlo po planu, dakle ako ne bude zastoja, radovi na izgradnji prve faze POS stanova u Solitudu mogli bi započeti već iduće godine na jesen. S Vrtlarom rješavamo imovinsko -pravne odnose oko otkupa zemljišta za vrtić i stanove nakon čega ćemo podnijeti zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole. - kazala je Tokić, najavivši kako će se u Solitudu već na jesen realizirati infrastrukturni projekti koji su se trebali realizirati na proljeće, ali su odgođeni zbog loših vremenskih prilika.

- Paralelno s izgradnjom prvih 50 stanova POS-a u Solitudu gradit će se i dječji vrtić i u pripremi je dokumentacija za javni natječaj i poziv svim arhitektima da se na njega prijave kako bismo dobili kvalitetno idjeno rješenje za vrtić. Inače, već u listopadu u Solitudu počinje realizacija onih projekata koji su već bili najavljeni, a to je rekonstrukcija kružnog toka kod kampa i izgradnja treće trake za izlaz iz Solituda. Pred nama su radovi na kanalizacijskoj i mreži. Sredit ćemo i asfaltirati Ulicu Vatroslava Lisinskog do Orsana te još nekoliko ulica. Često se prigovara kako je Solitudo zagušeno naselje, a nama ga je cilj rasteretiti, odnosno prije izgradnje zgrada POS-a treba ga učiniti protočnim i zato i planiramo sve ove radove. Planirana je i cesta koja će iz Moluntske ulice ići prema vrtiću, odnosno prema zgradi vaterpolista. Dakle sve radimo kako bismo prometno rasteretili taj kvart.- rekla je Tokić.

Druga lokacija na kojoj Grad namjerava zbrinuti mlade je Pobrežje. Grad je otkupio 76 000 kvadrata zemljišta na kojem će mlade obitelji graditi obiteljske kuće.

- Definiramo izgradnju na tom području i prometnice koje su preduvjet izgradnji kao i ostale javne sadržaje na tom području. Izvjesno je da će krajem ovog ili početkom sljedećeg mandata biti zadovoljeni svi uvjeti za izgradnju na tom području. To je ogromno zemljište, to je prvo veliko zemljište kupljeno za izgradnju nakon Mokošice. No, moramo definirati kolike će biti parcele za gradnju kuća i koji ćemo model gradnje izabrati, vjerojatno će to biti mješovita gradnja, a po povoljnijoj cijeni će se nuditi zemljište onima koji žele sami graditi. Naravno, morat će poštivati pravila gradnje, dakle bit će to objekti manje katnosti, tipa obiteljskih kuća, ne visoka gradnja nego primjerena ambijentu. - kazala je Tokić.

- Još je od početka kampanje naš cilj bio rješavanje stambene problematike mladih. Naravno, Grad ne može riješiti taj problem u cijelosti, ali ga može umanjiti. - dodala je.

Inače, Grad već u Mokošici gradi stanove POS-a kao i stanove za branitelje. Ta će gradnja, ističe Tokić bit gotova iduće godine.

-U Mokošici se malo kasni s izgradnjom zbog vremenskih uvjeta koji su do kraja svibnja bili iznimno loši, ali stanovi će biti gotovi iduće godine, a na nama je da definiramo uvjete kako bi se mlade obitelji mogle prijaviti za ove stanove u Mokošici. - rekla je Tokić.

Inače, mlade obitelji u Dubrovniku sve teže dolaze do stana. Tek se rijetki ne bi li riješili stambeno pitanje kreditno zadužuju, a i kad su spremni uzeti kredit ne mogu ga dobiti zbog visokih cijena stambenih kvadrata u Dubrovniku, odnosno rata kredita koju su nekad veće i od prosječne hrvatske plaće.

Stanove koje bi mladi koristili za podstanarstvo sve je teže naći jer se gotovo svi adaptiraju i prenamjenjuju u apartmane koji se iznajmljuju turistima.

Grad Dubrovnik, sve i da hoće, nema potrebni potencijal za riješiti stambene probleme svih mladih dubrovačkih obitelji, no raznim modelima gradnje i najma stanova, svakako može pomoći kako bi se taj problem umanjio.

Stanovi koje gradi, kao i oni koje će Grad Dubrovnik tek graditi, neće se mladima dodjeljivati po klasičnom POS modelu koji je u svim obalnim dijelovima Hrvatske zloupotrijebljen već će im se davati u desetogodišnji najam od 1 500 kuna mjesečno, a nakon proteka od 10 godina bit će im ponuđeni na otkup.

No, oni koji se odluče na takav model stambenog zbrinjavanja svakako će se morati držati ugovora s Gradom, odnosno u tim će stanovima morati živjeti, neće ih moći iznajmljivati sve dok ne postanu vlasnici, odnosno dok ne otplate kredit.

Objavljeno u Aktualno

Nakon što je u dva navrata prijetio smrću jednom od dubrovačkih prometnih redara uhićen je i zadržan u istražnom zatvoru 49 – godišnjak.

“Postoji osnovana sumnja da je osumnjičenik, nezadovoljan radom jednog gradskog zaposlenika i u nakani da kod njega izazove osjećaj straha, 22. lipnja 2019. nazvao ga na njegov mobilni telefon i uputio mu riječi prijetećeg sadržaja te mu nakon toga, u istoj nakani, uputio sms poruku prijetećeg sadržaja.” - piše u priopćenju ODO Dubrovnik.

“Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku je 23. lipnja 2019. predložilo sucu istrage Županijskog suda u Dubrovniku određivanje istražnog zatvora temeljem čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku, što je sudac istrage prihvatio i odredio osumnjičeniku istražni zatvor.” - stoji još u priopćenju.

D.M.

Objavljeno u Aktualno

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković primio je u ponedjeljak Ljubicu Kežić, predstavnicu volontera koji godinama skrbe o napuštenim mačkama na cijelom gradskom području.

Upravo na inicijativu Ljubice Kežić dogovoren je projekt kastracije uličnih mačaka, koji je otpočeo u srpnju 2018. godine, a kroz navedeni program do travnja 2019. kastrirano je ukupno 446 uličnih mačaka, od toga 306 ženki i 140 mužjaka, za što je ukupno utrošeno 152 tisuće kuna (bez PDV-a).

Obzirom da su sredstva osigurana za program u 2019. godini potrošena, gradonačelnik Franković odlučio je amandmanom na rebalans proračuna osigurati još dodatnih 100 tisuća kuna kako bi se navedeni projekt i dalje nastavio uspješno provoditi.

Kastracija i/ili sterilizacija mačaka provodi se prvenstveno radi kontrole i regulacije mačje populacije, posebno kada su u pitanju mačke koje nisu zbrinute i borave vani, ali i iz javno -zdravstvenih razloga.
Ovom prilikom razgovaralo se i o projektu budućeg azila koji će osim smještaja za pse imati i kapacitete za mačke te je gradonačelnik izvijestio Ljubicu Kežić o dosadašnjim aktivnostima po pitanju izgradnje azila.

DPP

Objavljeno u Aktualno
Stranica 147 od 170

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019