Prikazujem sadržaj po oznakama: excelsa nekretnine

Nakon što su je kupili najavljivali su je obnoviti, a na kraju je prodaju za 600 tisuća eura. Vilu Sandri, secesijsko zdanje, Excelsa nekretnine ponudile su na prvokup Dubrovačko – neretvanskoj županiji.

Još 2019. iz Excelsa nekretnina najavljivali su projekt obnove Vile Sandri te isticali kako za njezinu obnovu prema smjernicama konzervatora ishoduju potrebne dozvole. No, očito su zbog dvogodišnje pandemije i krize odustali od obnove tog secesijskog zdanja.

Vila Sandri, koja je godinama napuštena, vjerojatno je i konstrukcijski oštećena uslijed okolne megalomanske gradnje te zahtjeva temeljitu obnovu.

Prelijepo zdanje, primjer arhitekture s početka 20. stoljeća zaokruženo megalomanskom novogradnjom zapravo je i trajan svjedok nesmiljenog uništavanja dubrovačkog prostora neplanskom gradnjom.

nm

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković često zna kazati kako je pravna država pokazala da funkcionira na primjeru žičare, kada je po nalogu Carine, a nakon prijave Grada da žičara vozi bez koncesije, zapečaćena. U subotu je žičara počela s radom, nakon što je potpisan koncesijski ugovor i valjda su, jer tako stoji u nagodbi koja je morala biti potpisana i izvršena prije potpisivanja ugovora, plaćeni dugovi Excelsa nekretnina prema Gradu Dubrovniku.

I odjednom sve izgleda idilično, da nije uvijek nekog vražjeg ali...

NIJE PREŠA ZAPEČATITI, ALI JE PREŠA OTPEČATITI

Naime, skoro mjesec dana, odnosno 28 dana, trebalo je Carinskoj upravi da nakon početka nadzora nad radom žičare istu i zapečati dok Excelsa nekretnine ne ispune zakonske uvjete za rad. Osnovni zakonski uvjet za rad žičare je koncesijski ugovor. Dakle, onog dana 29. ožujka, kada su se carinski inspektori našli u prostorima Excelsa nekretnina prvo pitanje trebalo je biti: „Posjedujete li koncesijski ugovor?” Odgovor je mogao biti samo jedan: „Ne posjedujmo.” I u tom trenu carinici su mogli staviti pečat na žičaru, a nakon toga uzeti koliko god im treba vremena za nadzor poslovanja i utvrđivanje prihoda, rashoda i čega sve ne. Ali nije bilo tako, posao pečaćenja koji je mogao potrajati maksimalno 28 minuta potrajao je 28 dana.

No, zato je obrnuti proces bio iznimno brz. Naime, Gradsko vijeće u četvrtak je odobrilo vansudsku nagodbu Grada s Excelsa nekretninama i dalo ovlasti gradonačelniku za potpisivanje koncesijskog ugovora koji je taj dan izglasan i istog trena, umjesto uobičajanih osam dana od objave u Službenom glasniku, ta odluka je stupila na snagu pa je Excelsi omogućeno da već sutradan, u petak potpiše ugovor s Gradom, odnosno gradonačelnikom Frankovićem koji Grad zastupa.

Nećemo cjepidlačiti pa se hvatati za to kako je u prijedlogu odluke o vansudskoj nagodbi koju su trebali odobriti vijećnici, propušteno napisati da odluka stupa na snagu samim činom usvajanja, a ne osam dana od objave u Službenom glasniku Grada Dubrovnika, pa da nagodba i isplata dugovanja kao preduvjeti potpisivanju koncesijskog ugovora nisu formalno mogli biti ispunjeni, jer sasvim je prihvatljivo da je Grad Dubrovnik omogućio brzu normalizaciju rada žičare nakon ostvarenog dogovora.

Ali sad dolazimo do onog vražjeg ali. Naime, normalno je sve što je Grad poduzeo za brzo ponovno otvaranje žičare, ali nije normalno da je proces utvrđivanja najvažnije činjenica za pečaćenje žičare – (ne)posjedovanje koncesijskog ugovora - trajao 28 dana, dok je proces utvrđivanja iste činjenice - (ne)posjedovanje koncesijskog ugovora - za ponovno otvaranje žičare trajao valjda 28 minuta. Tako je Carinska uprava već u petak otpečatila žičaru koja je u subotu počela voziti.

KAD SE POTEGNE VODA U ZAGREBAČKOM ZAHODU

Ne, nije cilj kukati kako je „zločestim kapitalistima” omogućeno da što prije počnu ponovo zarađivati na onom što je, kao je to kazao Vido Bogdanović trebao biti „Libertas po žici”, ali nije to postao jer je HDZ u privatizaciji želio da ne bude. Kad je već tako, neka zarađuju, jer što više zarađuju, sada, kada je potpisan i koncesijski ugovor, više će se sliti i u gradski proračun, a time bi trebalo svima biti bolje. Cilj je ukazati, nakon što je Republika Hrvatska na primjeru žičare kao položila ispit funkcioniranja pravne države, utvrditi da to baš nije sve tako bajno.

Naime, da bi država položila taj ispit dubrovački gradonačelnik, što on naravno neće nikada ili amo kazati barem da je teško da će javno priznati, trebao je, onako grezo rečeno, „progutati” poprilično količinu govana posranih u Zagrebu koja su, kad je voda puštena, plutala u njegovu i pravcu Dubrovnika. Jer, baš onako kako je Bogdanović na „pressici” oko žičare nedavno kazao, kako se „ne priča s takvim partnerom” kao što je to učinio Franković, tako je voda iz zagrebačkog zahoda sadržaj nosila prema Frankoviću.

Prosječnom Hrvatu nije teško zamisliti količinu pritiska poteklu od „partnera s kojim se ne priča tako” kada je započeo Carinski nadzor i zašto je taj nadzor potrajao baš toliko, a zašto je obrnuti proces potrajao baš onoliko. Da pravna država uistinu funkcionira oba procesa potrajala bi jednako, jednako kratko da se razumijemo, a ne jednako dugo, a „partner s kojim se ne priča tako”, osim plaćanja dugovanja bio bi i kazneno gonjen. Tada bi mogli reći da je država položila ispit.

JOŠ ČEKAMO ALEKSANDRA VELIKOG

Gordijski čvor oko žičare za koji kaže Franković da je razriješen stoga nije razriješen. Gordijski čvor nije razriješio ni Aleksandar Veliki, presjekao ga je, a u Hrvatskoj još uvijek nema nikoga da presječe Gordijski čvor u kojem su zapetljani tajkuni i politika, kao što su zapetljani i u žicama dubrovačke žičare koju je ponosno, mimo svih zakonskih regula, otvorila HDZ-ova „krompir salata” premijerka.

Zbog svih tih čvorova i čvorića, Franković, jer ipak je u državi njegov HDZ na vlasti, pa ni neće reći ono što bi možda rekao da dolazi iz neke druge stranke, u prethodna tri mjeseca zasigurno nije bio daleko od toga da mu, ne daj Bože, izraste kakav čvor na želucu.

Iako on sam kaže kako na sve ne gleda kao na pobjedu, Franković je u slučaju žičare itekako pobijedio, ali na tom putu bilo je i gubitaka, koje jednako tako, jer ipak je i on političar, ne želi priznati. A taj gubitak je koncesijska naknada koja je, s obzirom na specifičnost dubrovačke žičare, ostala na ipak preskromnih 50 posto, jer ima Vido Bogdanović pravo kada kaže kako je žičara ipak samo komad žice s dvije kabine, a atrakcija je pogled na Grad. Da ne govorimo o tome da su vijećnici izglasali polustoljetni ugovor koji će dakle još trajati kada većina njih, a i nas ne bude više živa. To su ostavili unucima – pogled na Grad u koncesiji umjesto „Libertasa po žici”.

ZAŠTO JE FRANKOVIĆ MOGAO ONO ŠTO NIJE MOGAO VLAHUŠIĆ...

U zaključku oko žičare na Srđ ne bi bilo korektno ne spomenuti bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića, baš kako je to učinio na „pressici” i Bogdanović koji je kazao kako o milijunima prihoda od žičare danas ne bi ni pričali da nije bilo Vlahušića koji se izborio da taj prihod bude gradski. To je istina, ali je i istina da bi saga o koncesiji vrlo vjerojatno još uvijek trajala da je Vlahušić i dalje gradonačelnik.

Naime, Vlahušićeva najveće političke vrline i mane upravo se zrcale na slučaju žičare, s jedne strane „nos” gdje Grad može utržiti dodatni prihod u proračun, stvaranje presedana, a s druge strane spora ili polovična realizacija.

Vlahušić se zapravo ponašao u slučaju žičare na način koji zagovara i Bogdanović, također dakle bivši gradonačelnik, po školi političke diplomacije, bez vele „talasanja”, jer iako su i Vlahušiću, baš kao što je Frankoviću danas u državi HDZ na vlasti, „njegovi” bili na vlasti i sva vrata mu bila otvorena da silom, jer i Frankovićev potez jest bila sila pravnim sredstvima, riješi slučaj žičare, Vlahušić to nije uradio i vjerojatno ne bi uradio ni do dan danas. Vlahušić bi možda čekao trenutak, Bogdanović da se našao u toj poziciji jednako tako, da se stvar raščisti na nešto mirniji način.

Možemo dakle pričati o različitim pristupima, no Vlahušić je u svom mandatu na koncu ipak taj koji je Frankoviću omogućio da postupi 2019. onako kako je postupio, a Franković je postupio onako kako bi gradonačelnik trebao postupiti - beskompromisno kada su u pitanju interesi Grada.

Zašto je Franković to mogao uraditi, a Vlahušić nije. Razlika je prije svega u spomenutom pristupu, a pristup uvjetuju mogućnosti političkog djelovanja. Franković jednostavno sebi može priuštiti neke poteze koje Vlahušić sebi nije mogao priuštiti. Naime, stranački predznak tu je itekako bitan, HDZ, ma koliko god se kalkuliralo, kakve god ankete izlazile, ipak još uvijek ima čvrstu osnovu birača i Franković će i na idućim izborima, da je sa žičarom uradio što god da je uradio, dobiti tu potporu, dok Vlahušić, a i mnogi ostali, u brojnim slučajevima moraju ukalkulirati puno veći politički rizik i utjecaj pojedine odluke na pojedine skupine birača.

Takav čvrsti stav koji je zauzeo Franković može biti i premosnica mogućih problema kada se naiđe na „partnere s kojima se ne priča tako”, jer s takvim „partnerima” se upravo treba pričati onako kako je pričao Mato Franković, da bi uopće postali partneri bez navodnika u toj riječi, jer diplomacija ponekad treba pokazati i zube, a ne samo stražnjicu ili jezik, ovisno iz kojeg kuta gledate.

Razriješen je gordijski čvor sa žičarom, kazao je gradonačelnik Mato Franković na konferenciji za novinare. Istaknuo je kako je već uputio materijale vijećnicima kako bi na sjednici Gradskog vijeća u četvrtak usvojili koncesijski ugovor s Excelsa nekretninama. Zapravo je riječ o starom ugovoru prema kojemu bi na razdoblje od 50 godina iznos koncesijske naknade iznosio 15 posto godišnje.

Inače, uoči zatvaranja žičare gradonačelnik je najavljivao kako će, sukladno novom vještvu DORH-a tražiti veći iznos te naknade, odnosno isticao je kako je on procijenjen na 30 posto, no danas je istaknuo kako se u novom vještvu taj iznos ne precizira.

- Važno je reći, što se tiče visine koncesijske naknade, vijećnici će dobiti vještačenja i sve dopise DORH-a, Carine, Grada i Excelsa nekretnina. Nijedno vještvo nije reklo koji je to iznos koncesijske naknade. Gradsko vijeće je inače tri puta usvojilo odluku o koncesijskoj naknadi, prvi put u vrijeme bivšeg gradonačelnika kada je iznos naknade procijenjen na 15 posto na vrijeme do 50 godina. Drugi put odluku, nakon upozorenja Ministarstva financija da definiramo broj godina trajanja koncesije, naknada je također definirana na 15 posto i 10 godina koncesije, ali taj ugovor od strane Excelsa nekretnina nije potpisan. Treći ugovor je iz mog mandata na 50 godina i 15 posto koncesijske naknade i s jednakim postotkom i brojem godina ide se u budućnost. I ja bih volio da je naknada 20, 30, 40, 50 posto, ali nije realno da ćemo to dobit, a realno je naplatiti dug i dobiti ugovor na 15 posto, a proračunski korisnici imat će 10 milijuna kuna godišnje više u gradskoj blagajni. - rekao je Franković.

- Nisu svi blagonaklono gledali na zatvaranje žičare, ali je to doprinijelo da se naši međusobni odnosi riješe jer godine i godine pokušavanja bez zatvaranja žičare nije išlo. Ova uprava bila je prva koja je podigla tužbu tražeći dug iz prošlosti, a uspostavilo da smo bili u pravu, naplatiti smo dug i kamate i u ovoj godini ćemo vidjeti benefite od preko 36 milijuna kuna koji će se sliti u gradsku kasu. - rekao je Franković, istaknuvši kako žičara može početi s radom čim podmiri svoja dugovanja.

Bez podmirenih dugovanja ne može s Excelsom nekretnine sklopiti ni koncesijski ugovor.

- Ugovor će biti izmijenjen u onom dijelu koji definira da dugovi moraju biti plaćeni prije njegova potpisivanja. To je ugovor koji je već bio pripremljen. Žičara ne može početi raditi prije nego plate dugove. Jedan dio iznosa koji je Carina ovršila poklapalo se Gradom pa će nam Excelsa platiti 10 milijuna kuna, a carina vratiti 16 milijuna kuna i tako će dug prema Gradu bit plaćen. Dug od osam milijuna kuna prema državi je plaćen i novi dug će isto bit plaćen. U trenutku potpisivanja ugovora ne smije biti duga i to znači da će Excelsa morati odustati od svih sporova, kako protiv Carine tako i spora s Gradom Dubrovnikom. - kazao je Franković.

Istaknuo je kako rješavanja odnosa s Excelsa nekretninama oko žičare otvara vrata suradnji na rješavanju odnosa oko izgradnje garaže Iza Grada, projekta o kojem se već godinama govori, a koji bi riješio probleme prometa i opskrbe povijesne jezgre.

- Idemo korak po korak, prvo riješimo žičaru. Činjenica je da nikome ne odgovara zatvorena žičara jer se ne puni blagajna, a kvaliteta usluge se ne odvija na primjerenoj razini. Trebaju platiti što su dužni jer dok ne plate ne možemo dalje. - rekao je Franković.

U Hrvatskoj je moguće, kad konačno profunkcionira ono što nazivamo pravnom državom pa i jedan „veliki igrač” fasuje, da vlast netko prozove za reket. A upravo to učinio je novinar Večernjeg lista Denis Derk. Rijetki su Dubrovčani čuli za tog novinara Večernjaka, piše on naime ne baš utjecajnu kolumnu Kulturalizacija, a eto u toj kolumni uhvatio se Derk, koji prati kulturu, dubrovačke žičare i prozvao dubrovačku vlast kako reketari jadnog poduzetnika.

Kad se pročita pamfletić pod naslovom „Reketarenje privatnog ulagača u žičaru na Srđu”, koji je prije nekoliko dan taj novinar napisao za Večernji list, ne može se ne steći dojam da čovjek kao da živi u paralelnom svemiru. Naime, nakon što je Carinska uprava pečaćenjem postaja onemogućila rad žičare Derk piše kako je „dubrovačka gradska vlast bila euforična od sreće i pucala od ponosa, kao da Dubrovnik živi od proizvodnje željeza ili farmaceutske industrije, a ne od turizma”. Nakon što se zapitao „zašto je zatvaranje žičare oduševilo dubrovačke gospare na pragu glavne turističke sezone”, Derk i sam odgovara kako je razlog tome očekivanje „da im vlasnik žičare isplati sva dugovanja koja ima prema Gradu” i da je „riječ o milijunskim iznosima”.

I dok dalje u svom tekstu ističe kako se zakoni moraju poštivati pa se tako ono što se mora platiti, mora se i platiti, obrušava se i na dubrovačke novinare. Smeta mu naime što su mediji, izvještavajući o zatvaranju žičare „u prvi plan stavljali činjenicu da privatna tvrtka duguje novac gradu Dubrovniku i da je zbog toga žičara i blokirana”.

A što su to novinari trebali staviti u prvi plan dok su izvještavali o žičari nego činjenicu da je ona zatvorena jer tvrtka koja njome upravlja već devet godina izbjegava podmiriti svoja dugovanja prema Gradu i državi?!
Prema Derku, dubrovački su novinari trebali u svojim izvještajima naglasak staviti na činjenicu da je „privatna tvrtka uložila vlastiti, ne mali novac u gradnju i obnovu devastirane i u ratu srušene žičare”.
Dubrovački novinari krivi su jer nigdje nisu spomenuli „da je uskrsnućem žičare koja turiste vozi gotovo iz stare gradske jezgre do ponosnog Srđa turistička ponuda Dubrovnika dobila dodatnu, važnu atrakciju kojom se uostalom puni i državni proračun, zapošljavaju ljudi, ali se i turiste bezbolno i ugodno dovodi do tvrđave Imperial u kojoj je ne tako davno doslovno obranjen grad od agresora”.

Uhvatio se Derk i naknade koju bi Excelsa nekretnine trebale platiti Gradu, a koja bi prema njegovoj procjeni trebala „biti pravična i racionalna, kako bi ulagač imao motiva za daljnja ulaganja u Dubrovnik”.
Zanimljiva je i njegova teza „da gradske uprave ne smiju reketariti privatne ulagače, jer privatni ulagači nisu kasice -prasice koje se može unedogled musti” jer „kriteriji za koncesije moraju biti održivi i pošteni i moraju biti u skladu s ulaganjima koje su privatni ulagači uložili u neki objekt, pogotovo kada se radi o svojevrsnom infrastrukturnom projektu kao što je to slučaj s dubrovačkom žičarom”.

„Da je grad Dubrovnik sa svojim gradskim upravama sagradio poštenu cestu do Srđa, problem zbog aktualnog zatvaranja žičare bio bi manji.” - piše Derk pa nastavlja kako je „i grad Dubrovnik mogao obnoviti žičaru i sam zarađivati na prijevozu turista do Srđa, primjerice uz pomoć javno - privatnog partnerstva”.

Da. mogao je i Grad Dubrovnik obnoviti žičaru i sam na njoj zarađivati i tim novcem realizirati brojne kapitalne projekte. Mogao je i vjerojatno bi je bio i obnovio, njome upravljao i na njoj itekako zarađivao da se bivšoj gradonačelnici Dubravki Šuici iz nekog razloga nije žurilo prodati je, ali Derk to valjda ne zna, jer ne zanima njega zašto je i kako Grad ostao bez žičare, koju nitko mudar ne bi bio prodao ni za kakve pare, a kamoli ne za bagatelu, za koliko ju je prodala Šuica.

Ne zanima Derka u njegovu trabunjanju o reketarenju ni koliko je tvrtka koja upravlja žičarom dužna Gradu. Ne analizira on u svom pamfletu ni dugogodišnji odnos prema Gradu, kao ni činjenicu da već devet godina taj isti investitor ne želi obešteti ljude čije se kuće nalaze ispod trase te žičare. Briga Derka što investitor koji od prihoda od karata za žičaru ima preko 60 posto čiste dobiti, Gradu ne želi platiti niti onaj kikiriki iznos koji mu je ponudio.

Tom je novinaru Večernjeg lista, koji je inače diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu izgleda normalno da pravna država ne funkcionira, da se pravi razlika između pojedinih poduzetnika i građana jer građani svoje obveze redovno podmiruju, dok se isto ne može reći za baš sve poduzetnike, bilo domaće, bilo one inozemne s hrvatskim korijenima. No, zanimljivo je da Derka iz Zagreba ili gdje već obitava, odakle se Dubrovnik ne vidi, puno brine kolika će biti ta koncesijska naknada koji bi tvrtka koja upravlja žičarom trebala plaćati Gradu.

Izvjesni Derk u Večernjaku inače prati kulturu, odnosno kako piše, „prati književnost, kulturnu politiku, a po potrebi i kazalište te glazbu (u rasponu od klasike preko jazza do etna i tradicijske glazbe)”, a „već nekoliko godina piše i kolumnu Kulturalizacija”.

Neka se tog područja, možda mu to i bolje idem, jer o problematici žičare u Dubrovniku niti što zna, a niti izgleda želi znati. Zbog toga Derkov tekst nije iznošenje mišljenja zasnovanog na argumentima kojima bi branio svoju tezu i time se suprotstavio mišljenju većine, pa bi u javnom prostoru bio poželjan za diskusiju. Ne, njegov tekst doslovno je lupanje besmislica i baljezgarija, zasnovanih na ničemu, a u konačnici od Derka je gori samo urednik koji je takav napis pustio u javni prostor.

Nakon što je na sjednici Gradskog vijeća od strane gradonačelnika Mata Frankovića prozvan kao zagovaratelj interesa Excelsa nekretnina, predsjednik GO SDP-a Jadran Barač za portal Dubrovnikpress.hr istaknuo je kako je „navikao na lažne i neutemeljene optužbe gradonačelnika i predsjednika Gradskog vijeća”.

- Uvrede, manipulacije, neutemeljene i lažne optužbe već duže vremena su uobičajen način komuniciranja i reagiranja gradonačelnika Frankovića i predsjednika Gradskog vijeća Potrebice u nedostatku kontraargumenata prema mojim iznesenim argumentima kroz vijećnička pitanja i druge istupe za govornicom. Tako su me optužili i za sukob interesa te da sam prekršio Zakon o radu u Vodovodu Dubrovnik, a zbog čega bi bila posljedica otkaz na mom radnom mjestu. Sve to se iznosilo povodom mojih zalaganja u raščišćavanju zloupotreba u slučaju zemlje na Mihajlu. Tako je nažalost i ovaj put. - kazao je Barač.

Naime, polemika o žičari i rješavanju odnosa Grada Dubrovnika s Excelsa nekretninama između gradskog vijećnika SDP-a Jadrana Barača, koji nije zadovoljan zatvaranjem žičare i gradonačelnika Mata Frankovića koji je zatvaranje potaknuo zbog duga Excelse nekretnina prema Gradu nastavila se i na ovotjednoj sjednici Gradskog vijeća. Nakon što je Barač istaknuo kako će tek po pravomoćnosti sudske presude dug Excelsa nekretnina prema Gradu zaista postati dug koji će se ovršiti, Franković je Barača etiketirao kao zagovaratelja interesa Excelsa nekretnina.

- Čestitam vam kao jedinoj osobi u Gradu koja je, osim direktno zaposlenika Excelsa nekretnina, zagovornik da Excelsa nekretnine ne plaćaju koncesijsku naknadu. - rekao je gradonačelnik na sjednici Gradskog vijeća kazavši također kako uporište za svoje tvrdnje nalazi u izjavama Anta Ruskovića iz Excelsa nekretnina, a koje su, rekao je, istovjetne Baračevim izjavama.

Barač je odbacio sve navode prema kojima je on taj koji štiti interese Excela nekretnina.

- Konstatacija da ja kao gradski vijećnik štitim interese tvrtke Excelsa nekretnina, drugim riječima, pogodujem privatnim interesima na štetu javnog, je čista povreda mog ugleda i časti kao vijećnika, odnosno kleveta. Naravno, kao i svaki put do sada, ovakva optužba ničim nije potkrijepljena. Ovom prigodom moram istaknuti da to što se pojedine moje teze o samom problemu možda poklapaju s argumentima koje u svoju obranu iznose Excelsa nekretnine, to ne znači da sam ja njihov zagovaratelj, već da sam neovisno došao do sličnih zaključaka tumačeći zakonske odredbe. Nadalje, ja sam se pozivao isključivo na zakonitost i zaštitu pravne države u odnosu na problem djelatnosti žičare, a to znači i zaštitu javnog interesa. - rekao je Barač.

Inače, Baraču je na sjednici Gradskog vijeća gradonačelnik poručio da neka od pitanja o projektima, koja upućuje njemu postavi svome mentoru, a posve je jasno da je gradonačelnik u tom trenutku mislio na svog prethodnika Andra Vlahušića. Barač ističe kako su Frankovićeve prozivke zapravo odraz njegove nemoći te naglašava kako mu Andro Vlahušić nije nikakav mentor već samo imaju slične stavove po nekim pitanjima.

- Jednako je i s izjavama oko mentorstva od strane gospodina Vlahušića. Sve to izraz je nemoći gradonačelnika da na moje argumente formulira smislen odgovor. Ali i ovdje ga činjenice demantiraju. Iako Andro Vlahušić i ja imamo sličan stav oko rješavanja problema upravljanja gradskim zidinama od strane DPDS-a, ja sam inicirao drukčiji pristup - pokretanje sudskog postupka za poništenje Ugovora između grada i DPDS-a. U odnosu na probleme žičare imam drukčije stavove od Vlahušića. Prema tome takva konstatacija za „mentorstvo“ je potpuno deplasirana i pogrešna te predstavlja još jednu manipulaciju. Očita je želja je vladajućih ušutkati oporbu, a kako nemaju prave argumente, očito smatraju da su dezinformacije najbolji ili najlakši put da to ostvare. Bez obzira na njihove napore, ja ću i dalje biti jednako glasan u svojim pitanjima i jednako precizan i argumentiran u svojim odgovorima na njihove loše poteze i manipulacije kojima ih žele sakriti. - kazao je Barač.

Nakon što su se poslije pauze dubrovački gradski vijećnici vratili u klupe polemika između gradonačelnika Mata Frankovića i predsjednika dubrovačkog SDP-a, vijećnika Jadrana Barača o žičari nije prestala. Naime, nakon što je na dnevni red došao prijedlog izvršenja proračuna za 2018, godinu, predsjednik Gradskog vijeća zamolio je gradonačelnika da objasni koliki bi bili efekti na proračun u projekte da je Grad od Excelsa nekretnina naplatio koncesijsku naknadu. Nakon što je gradonačelnik Franković završio, vijećnik Jadran Barač (SDP) utvrdio je kako Excelsa nekretnine nemaju dugovanja prema Gradu do pravomoćnosti sudske presude. Ta je izjava šokirala gradonačelnika.

-Ja sam blago rečeno frapiran istupom vijećnika Barača, a koliko sam frapiran toliko sam i tužan. - kazao je Franković, koji nije dugo trebao čekati Baračev odgovor.

-Mene frapira da se vi upuštate u raspravu, a niste se dobro informirali. Nisam čitao ničije dopise niti ih imam, ali imamo Zakon o žičarama u kojemu stoji da se koncesije daju vlasniku žičare, a Excelsa je vlasnik žičare, ljudi moji i mi smo s njima dužni dogovarati koncesiju, a gradonačelnik je prekršio odluku Vijeća jer nije izvijestio nas vijećnike. Ništa se nije komuniciralo, a ja ne znam iz kojeg razloga. - kazao je Barač.

Gradonačelnik je Barača još jednom prozvao da radi za Excelsa nekretnine te je svoje tvrdnje i potkrijepio.

-Vjerujem da je danas svima jasno koga vi predstavljate, tko se za koga zalaže i tko u čije ime govori. Na sjednici prije mjesec i pol dana svi su vijećnici podržali prijedlog da Grad kupi UTD Ragusu, a sjetite se tko je bio protiv i sjetite se tko se još natjecao za kupnju UTD Raguse, a to su bile Excelsa nekretnine. Vijećnik koji se zalagao da Grad ne kupi UTD Ragusu bio je vijećnik Jadran Barač. - rekao je Franković, kojemu je Barač ponovno replicirao.

-Ne nastupam u ime Excelse i slažem se da se trebamo naplatiti, ali strah me da gradonačelnik ne postupa po zakonu te da ne bude veće štete. Ovo je na sudu i pitam se kako će to završiti, a nadam se da će biti u korist Grada. Žičara je zatvorena, gradonačelnik je zatvorio žičaru, Carina, ispričavam se, ali povodom istupa gradonačelnika. - istaknuo je Barač i opet izazvao gradonačelnika da mu odgovori.

- Još jednom smo čuli kako se Barač gorljivo zalaže i ističe kako ja i Grad ne poštujemo zakone i radimo protivno propisima. Ponavljam, zbog prisilne odredbe Zakona o koncesijama, Excelsa ne može steći koncesiju dok se sudski postupci ne okončaju i ne riješe imovinsko pravni odnosi s RH i Gradom Dubrovnikom. Ovo što Barač tvrdi da Excelsa nemaju dodatnu osnovu plaćanja koncesijske naknade te da nema zapreka za sklapanje ugovora o koncesiji... Dakle, mi ne bismo trebali poštovati stav DORH-a nego stav privatne tvrtke koja se zalaže za nešto drugo. Zakon je jasan, nedvojben i točan. - rekao je Franković.

No Barač se nije dao smesti ni nakon što mu je Franković iščitao dijelove Zakona o koncesijama te je odgovorio Frankoviću da pilu ne okreće naopako jer se on pripremi za raspravu, pročita materijale i zakone.

U raspravu se uključio i predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica koji je Baraču poručio da nije pravnik.
-Prvostupanjske presude vas demantiraju. Gradonačelnik nije lud, a vi kao pravni ekspert tumačite zakone, a vi ste inženjer strojarstva, a ne pravnik i čudi me da se u sve to razumijete. - rekao je Potrebica.
- Pripremam na razne načine, imam Gradski odbor stranke, obitelj i prijatelje. - odgovorio mu je Barač.
-Cijenim vašu pripremu, ali banalizirate prvostupanjsku presudu i kažete da niste za Excelsa nekretnine, a kao da želite da presuda padne na sudu. Sve glavne teze koje ste vi iznijeli su napisali u dopisu Excelsa nekretnine DORH-u. - kazao je Potrebica, kojemu je Barač odgovorio da ga prestane etiketirati i blatiti. Istaknuo je da se smatra sposobnim te naglasio kako nije u nikakvom dosluhu s Excelsa nekretninama.
Potrebica je Baraču odgovorio kako ne vjeruje u slučajnosti te dodao da su Baračeve teze identične tezama Excelsa nekretnina.
-Sumnjam da ste sami došli do tih zaključaka. - rekao je Potrebica.

Iznimno smo razočarani što je danas Carinska uprava zatvorila žičaru na Srđu, nakon što smo devet godina od Republike Hrvatske i Grada Dubrovnika čekali na dobivanje koncesije, priopćili su danas iz Excelsa nekretnina nakon što je Carinska uprava jutros obustavila rad žičare nakon gotovo jednomjesečnog nadzora koji je zbog neplaćanja koncesijske naknade zatražio Grad Dubrovnik.

„Ova odluka ugrozit će značajan broj radnih mjesta kod Excelsa nekretnina i kod njenih 343 poslovna partnera, od kojih je 130 iz Dubrovnika. Štetu će trpjeti više od 1400 dioničara Excelsa nekretnina, među kojima ih je više od 300 iz Dubrovnika.” - navodi pak u priopćenju direktor Excelsa nekretnina Anto Rusković.

Rusković piše dalje kako će „štetu također osjetiti i država i Grad i građani”.

„Državni proračun ostat će bez poreznih prihoda, Grad Dubrovnik neće ostvarivati prihode od koncesije, a građani, koji žičaru koriste po povlaštenim cijenama, i turisti ostat će bez najjednostavnijeg pristupa Srđu. Muzeju Domovinskog rata na Srđu koji je u vlasništvu Grada očekivano će pasti broj posjetitelja, a gosti Grada ostaju uskraćeni za uživanje u jednoj od najvećih dubrovačkih atrakcija. Šteta koja će zatvaranjem žičare nastati potpuno je nepotrebna i nesvrhovita jer je između Državnog odvjetništva RH, grada Dubrovnika i Excelsa nekretnina u tijeku postupak usuglašavanja nagodbe sklapanjem koje bi se stekli uvjeti za potpisivanje ugovora o koncesiji. Zatvaranje žičare neće taj postupak ubrzati.” - piše Rusković.

Direktor Excelsa nekretnina Anto Rusković dalje u priopćenju tvrdi kako su „od državnih tijela Excelsa nekretnine koncesiju zatražile još 2010., a od grada Dubrovnika kada to pitanje prelazi u njegovu nadležnost 2015. godine po koncesijskim uvjetima koji su bili potpuno usuglašeni s Gradom”.

„Po zahtjevu Grada Društvo je zahtjev za koncesijom po drugi put podnijelo u prosincu 2017. godine, Grad je odluku o koncesiji s koncesijskim uvjetima usuglašenima još 2015. godine donio 9. travnja 2018., međutim do danas nije dostavio ugovor o koncesiji Excelsa nekretninama na potpis. Važno je istaknuti da se sudski sporovi, koji su navodno pravna zapreka za sklapanje koncesijskog ugovora, vode kako bi nadležna tijela naplatila koncesijsku naknadu za period od 2010. do 2017. godine, a razlog zašto je nisu naplatili isključivo leži u činjenici da nisu s Excelsa nekretninama sklopili koncesijski ugovor iako su Excelsa nekretnine to tražile. Također, ne uzima se u obzir činjenica da je Carinska uprava od Excelsa nekretnina još prošle godine naplatila naknadu za period od kolovoza 2015. do listopada 2017. godine.” - navodi se u priopćenju.

„Ponosni smo na ovu investiciju jer je žičara u proteklih devet godina generirala znatne gospodarske koristi, ne samo nama vlasnicima, već i drugim poslovnim subjektima, ali i samoj zajednici. Od početka rada žičare Excelsa nekretnine doprinijele su s više od 122 milijuna kuna poreza i doprinosa u državni proračun od čega je najveći dio generiran radom žičare. A Grad Dubrovnik je već odavno mogao ostvarivati prihode od koncesije da smo na temelju dogovorenih uvjeta s Gradom iz 2015. dobili Ugovor na potpis i time dobili temelj za plaćanje koncesije. Jer s obnovom žičare ne bismo nikada niti započinjali da nam obaveza plaćanja koncesije od samog početka nije bila prihvatljiva. - ističe Anto Rusković, direktor Excelsa nekretnina zaključujući:

„Excelsa nekretnine će nastaviti razgovore usmjerene na pronalaženje rješenja koje bi bilo prihvatljivo za sve strane kao i poduzeti sve zakonima predviđene radnje kako bi zaštitile svoja prava.”

D.M.

Jasno je kako žičara nije imala koncesiju. Proteklo je puno godina i gradska uprava odlučila je stati na kraj tom problemu. Ovo je samo jedan dio procesa i ovo nije konačno rješenje, naravno, konačno rješenje je plaćanje dugova i prošlosti i plaćanje koncesijske naknada. Danas je jasno da žičara ne može raditi bez toga i da nitko ovdje ne može raditi što ga je volja i da treba poštivati zakone Republike Hrvatske. - kazao je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković nakon što je jutros, nakon gotovo mjesec dana od početka nadzora rada, koji je započeo na zahtjev Grada Dubrovnika kao davatelja koncesije, Carinska uprava obustavila rad žičare Excelsa nekretnina.

Gradonačelnik Franković kazao je kako očekuje da će žičara biti kratko zatvorena, odnosno, prema njegovim predviđanjima, oko mjesec dana, dok se ne plate dugovanja i ne potpiše ugovor o koncesiji.

- Ako sve strane budu razumne žičara će raditi, gosti će biti zadovoljni, a građani će imati bolji proračun. Ovo nije loša reklama, ovo je najbolja reklama Republike Hrvatske s porukom poželjni ste, ali morate poštivati zakon. To je prava reklama jedne pravne države. - kazao je gradonačelnik Franković dodavši kako nitko nije trenutno na gubitku osim samih Excelsa nekretnina.

Excelsa nekretnine nepravomoćnom presudom duguju Gradu 21, a državi, dok je bila davatelj koncesije, osam milijuna kuna naknada, plus kamate.

Prošao je još jedan radni tjedan, a Carinska uprava još nije okončala nadzor nad radom žičare kojom upravlja tvrtka Excelsa nekretnine, a koji je započeo 29. ožujka. Naime, na upit portala Dubrovnikpress.hr je li nadzor proveden i jesu li tijekom njega utvrđeni elementi koji bi za konačan ishod imali zatvaranje žičare, iz Carinske uprave odgovorili su da nadzor još traje.

"Ministarstvo financija Carinska uprava u skladu s odredbama Zakona o koncesijama ( Narodne novine 69/17) provodi inspekcijski nadzor obveznika Excelsa nekretnine d.d. radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica vezanih uz postupanje istog obveznika u navedenom području, te su nadzorne aktivnosti u tijeku." - navodi se u odgovoru iz Carinske uprave.

Inače, u Zakonu o koncesijama jasno se navodi da"u provedbi inspekcijskog nadzora inspektor može, kada to okolnosti slučaja zahtijevaju, radi onemogućavanja daljnjeg nezakonitog postupanja usmenim rješenjem ograničiti ili zabraniti obavljanje djelatnosti osobi koja djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije."

Istim je Zakonom definirano kako se "ograničavanje ili zabrana obavljanja djelatnosti izvršava bez odgode pečaćenjem prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad ili namijenjene radu ili na drugi pogodan način."
Kako Excelsa nekretnine nemaju koncesijsko odobrenje jer s Gradom Dubrovnikom nikad nisu sklopili ugovor za koncesiju, zaista nije jasno što to carinska uprava još uvijek u slučaju rada žičare nadzire, odnosno zašto je još nisu zapečatili.

Gradonačelnik Mato Franković svakako je očekivao da Carina zatvori žičaru. Uostalom u više je to javno i isticao.

Kupnja dionica UTD Raguse je od strateškog interesa Grada Dubrovnika i predložit ću Gradskom vijeću ukidanje javne površine i nema stolova, pa neka tamo prodavaju gaćice, tako je gradonačelnik Mato Franković još na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća opisao scenarij koji će uslijediti ukoliko na javnoj licitaciji netko drugi, umjesto Grada Dubrovnika, izlicitira najveću cijenu za dionice UTD Raguse i tako uz dionice dobije i vrijedne nekretnine, kavanu Dubravka i restoran Mimozu.

Nadmetanje za dionice UTD Raguse startat će u petak s početnom cijenom od 17, 6 milijuna. No, Grad Dubrovnik nije jedini položio jamčevinu kako bi se mogao natjecati, učinile su to i Excelsa nekretnine.

Nakon što su uredno položili jamčevinu od 1,7 milijuna kuna, kao preduvjet za sudjelovanje na licitaciji za kupnju dionica UTD Raguse, iz Excelsa nekretnina navodno su CERP-u uputili obavijest prema kojoj odustaju od mogućeg ulaganja u dionice UTD Raguse. Nisu iskoristili niti mogućnost dubinskog screeninga dokumentacije, što bi svaki ozbiljni ulagač učinio. Jamčevina koju su položili, ukoliko u petak ne budu sudjelovali u licitaciji, svakako će im bit vraćena. Tako je nejasno jesu li Excelsa nekretnine zaista zainteresirane za kupnju dionica UTD Raguse kako bi stekli Dubravku i Mimozu ili su zapravo polaganjem jamčevine samo pokušali zaprijetiti Gradu nakon što je gradonačelnik Mato Franković zatražio nadzor Carinske uprave nad poslovanjem žičare, očekujući da će je službenici Carinske uprave zapečatiti, jer žičara radi bez koncesijskog odobrenja.

Inače, Grad za ovu licitaciju ima potencijal nešto veći od 21 milijun kuna, a kako je sve moralo proći Gradsko vijeće, Excelsa nekretninama, ali i bilo kojem drugom subjektu zainteresiranom za licitaciju, otkrilo se koliki je manevarski prostor Grada Dubrovnika. Gradsko vijeće koje je gradonačelnika ovlastilo da podnese prijavu za sudjelovanjem Grada u ovoj licitaciji, nije ga moglo ovlastiti da licitira na neograničeni iznos, odnosno gradonačelnik ne može licitirati na iznos koji nije određen proračunom.

Inače, Grad je u međuvremenu došao u posjed dokumentacije prema kojoj je Skupština UTD Raguse, prije nego su dionice te tvrtke prešle u vlasništvo države, donijela odluku kako Grad ima pravo prvokupa dionica UTD Raguse. Kako gradonačelnik smatra da je ta odluka Skupštine društva UTD Ragusa i dalje važeća, Grad je od CERP-a tražio da poništi natječaj za prodaju dionica, ali to se nije dogodilo.

Ipak, prema riječima gradonačelnika, to pravo prvokupa Gradu ne daje mogućnost prvokupa na osnovu početne cijene vrijednosti dionica od 17,6 milijuna kuna već se licitacija mora održati i tek se tijekom nje može iskoristiti to pravo prvokupa, koja je navodno važeće. Drugim riječima, ukoliko je to pravo prvokupa na snazi, Grad, ako Excelsa nekretnine ili netko treći izlicitira veću cijenu otkupa dionica, može na tu cijenu pristati ili ne i tako doći u posjed dionica UTD Raguse, a time i njezinih nekretnina Dubravke i Mimoze.

Inače gradonačelnik Mato Franković drži kako je kupnja Dubravke zbog njezine pozicije od strateškog interesa Grada Dubrovnika pa je još na sjednici Gradskog vijeća svim subjektima zainteresiranima za natjecanje za kupnju dionica UTD Raguse poručio da stanu sa strane i puste Grad da kupi ono što je i bilo njegovo.

Kad su već položili jamčevinu, pitanje je hoće li Excelsa nekretnine uopće sudjelovati na licitaciji za kupnju dionice UTD Raguse te tako ustuknuti pred preuzimanjem Dubravke i Mimoze i hoće li gradonačelnik, ako se dogodi da izlicitirana cijena dionica bude previsoka, zaista i predložiti Gradskom vijeću da ukine javnu površinu oko Dubravke.

Tko god se u konačnici domogne tih dionica, koje su zapravo samo sredstvo koji vodi do posjedovanja preostalih nekretnina UTD Raguse, u prostoru kavane Dubravka zasigurno neće prodavati gaćice, ali bi Grad mogao ograničiti u manevarskom prostoru. Naime postoji jedan projekt rekonstrukcije Pila prema kojemu je, kako je tada pojašnjeno, s ciljem otvaranja vizura povijesne jezgre, odnosno zidina, predviđeno rušenje Dubravke. Gradonačelnik se o tom projektu dosad nije javno izjašnjavao, no zato je predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica baš na posljednjoj sjednici rekao kako za Dubravku postoje dvije solucija, jedna je da se taj prostor iznajmljuje te kroz taj najam drugom subjektu vraća novac uložen u njezinu kupnju, dok je druga solucija da se Dubravka ukloni, a što je bilo i zamišljeno u jednom projektu.

Svatko onaj koji bi na licitaciji kupio dionice UTD Raguse, Grad bi doslovce onemogućio u realizaciji tog projekta rekonstrukcije Pila, odnosno za ustupanje Dubravke Gradu tražio bi vrtoglavo visok iznos. Možda su Excelsa nekretnine upravo s tim ciljem položile jamčevinu i time otvorile sebi mogućnost licitiranja i kupnje dionica UTD Raguse. S Gradom su ionako zbog žičare u zategnutim odnosima.