Prikazujem sadržaj po oznakama: gavun

Gavuna i oligu, o kojima smo pisali prije tjedan dana, jedu skoro sve jadranske ribe, a mnogima su i poslastica. Osim toga, tijekom cijele godine mogu se kupiti, a u toplijem dijelu i vlastoručno relativno lako uloviti u plićaku. Zato te ribice pripadaju skupini najboljih mamca za ribolov udicom, osobito za udičarenje uz obalu i s obale, u svako doba godine i dana.

S tako svestranim mamcima teško je loviti samo određene vrste pa je njima najbolje obavljati neselektivni, svaštarski ribolov. Iz plovila se može loviti bulentinom, a s obale laganim ometcem čekanjem na dnu, „a'volo“ i pomoću plovka na pola dna.

Ma kojom tehnikom se lovilo, najbolje je to obavljati osjetljivim štapovima. Za lov s obale savitljivim, tankim i dugačkim, najbolje tzv. bolonjezom štapom. Gavuni i olige su dosta mekani mamci kojeg riba lako skida s udice pa zato štapovi moraju imati vrlo osjetljive, ali brze vrhove. Role na njima, pak, moraju imati vrlo preciznu i pouzdanu kočnicu, jer se mora loviti sa što tanjim najlonom. Kako se lovi na malim daljinama i pretežito sitnije ribe, dovoljno je koristiti male, role veličine do 3000.

I ostatak pribora mora biti lagan. Struna što tanja to bolje, ne deblja od 0,30 mm, ali ni tanja od 0,18 ili 0,14 mm gdje postoji mogućnost ulova smuduta ili ovrate. Udice, pak trebaju biti veličine do broja 12, ali i male do broja 20.

Što se tiče završnjaka, sistema, kad se lovi s obale polaganjem mamaca na dno, najbolji je najjednostavniji, onaj s udicom na privezu ispod što lakše olovnice, nikako teže od 30 grama. To znači da štap treba imati težinu bacanja do 30, najviše 50 grama. Predvez, osnovu završnjaka, najbolje je uraditi od „FC“, fluorougljične strune debljine do 0,30 mm, a priveze od 0,05 mm tanje strune. Dužina priveza treba biti oko 20 centimetra, ali ne manje od 20. Donji treba postaviti malo poviše olovnice tako da mamac drži na dnu, a drugi i, eventualno, treći tako da se udice koje nose ne dodiruju.

S obzirom da se u svaštarskom ribolovu s obale plijen uglavnom sitnije ribe, najbolje je koristiti udice širine luka 6 do 11 mm, tanke i visoke čvrstoće te elastičnosti. Iako mogu biti raznih oblika, „kristalke“ te „parangalke“ se smatraju najprikladnijim. Treba birati onu od što tanje žice i s kratkim tijelom.

Gavuni i olige se mogu mamčiti živi ili uginuli, cijeli ili u komadima. Cijeli se obično nadjevaju mali, a oni veći, za smudute i ovrate i ostale krupnije ribe, na udice širine 10 do 15 mm.

Osim kod nas najčešće rabljenim načinom, klasičnim ometcem, ovim ribicama se s obale vrlo uspješno može loviti i priborom na kome je i plovak. Taj način je učinkovitiji jer se mamac može ponuditi i poviše dna, zbog čega je vidljiviji, a pribor s plovkom je osjetljiviji pa ribe rjeđe neprimjetno skinu mamac.

Pribor s plovkom se može postaviti na već spomenuti bolonjeze, ali je dobro da on ima manju težinu bacanja (do 10 ili 15 grama) od onog kojim se lovi klasičnim ometcem. Umjesto bolonjeza, koristiti se mogu i štapovi poznatim kao „match“ i kalamoća - „direktaši“.

Kako u lovu plovkom ne dodiruje dno pa je manje izložena mogućnosti oštećenja i kidanja, može se koristiti tanja struna, tim više jer je izložena pogledu riba. Zbog tog razloga je dobro barem završnjak ili samo privez izraditi od nevidljive „FC“ strune.

Završnjak za svaštarski lov plovkom i ovim ribicama uz obalu može se izraditi na brojne načine. Najjednostavnije završnjak čini samo privez dužine pola do jedan metar s udicom na kraju. Za lov na mjestima izloženim morskoj struji, umjesto neposredno poviše spoja osnovne strune i završnjaka, uteg, olovnicu je bolje postaviti na završnjak. Najbolje oblika suze i što bliže udice, ali ne na manje od desetak centimetara od nje. Dovoljna je olovnica od 2,75 grama kako bi zajedno s udicom i mamcem težila do 3 grama, kolika je nosivost iznimno osjetljivog plovka, najprikladnijeg za ovakav ribolov. A da bi bio što osjetljiviji, plovak mora oblikom biti prilagođen struji mora - izduženo vretenast.

Kad početkom, najkasnije do sredine ožujka temperature mora u plićacima dosegnu barem 12, 13 stupnjeva, uz obalu će se pojaviti jata gavuna i oliga, sitnih, „prozirnih” riba koje naš narod naziva i zeleniš. Za njima će doploviti mnoge ribe, između ostalih i najcjenjenije udičarske lovine kojima su te ribice redovita hrana, nekima i poslastica. Kako se temperatura mora bude dizala tako će te ribice sve više prilaziti kopnu, a vrlo blizu njega ostat će sve dok ne zahladi jako, što znači da predstoji dugi period u kome će se uz obalu moći loviti zeleniš i njime uspješno varati brojne ribe.

Popis riba koje se mogu loviti gavunom i oligom veoma je dugačak, na njemu su: arbun, iglica, jegulja, kantor, kanjac, knez, pic, lokarda, vrnut, sarak, širun, ukjata, sve girovke, glavoči, pauci, škrpine, škrpuni i usnače. Te ribice su omiljena hrana i mnogim drugim ribama, u svim dubinama i na svim vrstama dna. Među njima i one najcjenjenije poput brancina, odnosno smuduta kome je zeleniš poslastica. Njima se slade i zubatac te ovrata, ali samo dok ne postignu težinu od 5 - 6 kg, kad im gavuni i olige postanu premali plijen. Tako se ponašaju i ostale krupne grabljivice, što znači da su gavun i oliga učinkoviti za lov manjih i srednjih riba. Toliko su im privlačni da je velik dio varalica za ribolov na moru inspiriran izgledom i dekorom gavuna i oliga.

Sa krupnijim zelenišem, osobito gavunom jer je veći od olige, osim brancina, zubaca i podlanice, dobri rezultati mogu se postići u lovu riba kao što su strijelka skakuša i škaram. Sa sitnijm, i komadima krupnih, ali i cijelim krupnim gavunima i oligama na samom dnu mogu se loviti rumbači i ostale plosnatice te kokotići. Sa cijelim zelenišem na dnu se parangalom posebno dobro lovi mol.

Kao i ostale ribe, gavuni i olige su najučinkovitiji živi. No, zbog nježnog mesa namamčene nije lako dugo ih održati živim. Zato živi nisu pogodni za lov pendulom i iole daljim bacanjem, dok su posebno dobri za lov plovkom te bulentinom po brakovima.

Da bi što duže živjeli na udici i pokretima privlačili pozornost riba, gavuna i oligu na što tanju udicu treba namamčiti oprezno. Najbolje kroz gornju usnu, pazeći da mu usta ne budu blokirana jer im se tako nanose najmanje ozljede i omogućava nesmetano kretanje. Drugi dobar način je kroz obje usne, a kad ih treba bacati onda kroz čeljusti. Pritom treba paziti kako se udica provlači jer od toga znatno ovisi uspješnost ribolova. Naime, kad se lovi ometcem i bulentinom, najbolje je udicu zabosti tako da ona prvo prođe kroz gornji pa donji dio čeljusti. Prednost takvog mamčenja je u tome što se mamac bolje drži na udici, a napadač se bolje zakači na vrh udice koji više viri iz mamca.

Pomoću plovka i s 2 do 4 centimetra dugim komadima gavuna i oliga posebno se dobro love ukjata i iglica. Iglice se odlično love i cijelim ribicama, osobito dobro noću na mjestima gdje je jaka obalna rasvjeta. No, najcjenjenija noćna lovina na živi zeleniš je brancin, i to „a volo“ tehnikom.

Oliga i gavun su najmanje jadranske ribe koje se izlovljavaju ciljano pa ih se može naći na ribarnicama. No, tko želi mamčiti žive mora ih sam uloviti, što je relativno jednostavno i lako. Najlakše pomoću mreže sitnog oka. Bez dodatne dozvole za lov mrežom, sportsko - rekreativni ribolovci ih za mamčenje mogu loviti mrežnom prihvatnicom malo većih dimenzija, barem 70 x 70 centimetara. Lov je krajnje jednostavan. Kad se ugleda plov ovih ribica, noću pomoću svjetiljke, podmetačem ih se pokupi. Ovisno o trenutnoj situaciji i koncentraciji plova, za što je potrebno iskustvo koje se brzo i lako stiče, ponekad se to radi sporim povlačenje uz satjerivanje plova uz obalu, a ponekad naglim ubacivanjem prihvatnice u more kroz masu jata.

Nakon što ih se pokupi, ribice treba staviti u kantu u kojoj je svježe more. Gavun i oliga podnose visoke temperature mora, ali ne i nizak postotak kisika u njemu. Zato je neophodno povremeno mijenjati more u kanti, što nije uvijek baš jednostavan posao. Puno bolje rješenje je pumpica za zrak s raspršivačem.

Za duže čuvanje ovih uginulih mamac najbolje je zamrznuti ih. Da bi bili što kvalitetniji, prethodno ih treba posoliti.