Prikazujem sadržaj po oznakama: govor

Sedamdeset i prvi, a opet kao prvi! - riječi su kojima je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković započeo svoj govor uz otvaranje 71. Dubrovačkih ljetnih igara koje su ove godine, zbog mjera suzbijanja pandemije COVID – a 19 otvorene u Portu.

- „Ovo su minuto godište velike nemoći bile, oto mi stari dekrepiti, i još smo živi“, napisao je Držić u Dundu Maroju referirajući se na epidemiju kuge iz 1550. godine. Gotovo pet stoljeća poslije svijet je na trenutak stao, a globalna pandemija nametnula je nova pravila življenja na koja se vrijedi navikavati. - nastavio je u svom govou gradonačelnik.
 
- U dugoj i bogatoj festivalskoj povijesti zapisano je da ceremonija svečanog otvaranja Igara nije održana samo jednom. Prije 28 godina, slično kao i večeras, pust je i tih bio prostor ispred Orlandova stupa. Tada je Dubrovnik bio izložen barbarskim napadima ljudi koji su imali samo jednu misiju – uništiti i zatrti sve što je lijepo i plemenito, od davnina dubrovačko i hrvatsko, sve što se diči Libertasom kao neotuđivom vrijednosti i najvećim idealom kojem čovjek treba stremiti. „O, Bože, Ti ne daj da zauvijek umre Dubrovački festival“, zapisao je tog desetog srpnja 1992. godine svoje osjećaje naš slijepi sugrađanin Ivo Stjepović u dnevničkim „Zapisima iz opkoljenog grada“. Festival nije izdahnuo, Grad je uz velike žrtve obranjen, a njegova je opstojnost očuvana. - rekao je Franković.
 
- Prošlogodišnji govor na otvaranju obljetničkih Igara završio sam čuvenim Držićevim riječima o „bremenu kojemu se valja akomodavat“. A ima li slikovitijeg primjera akomodavanja od ovog večeras. Svjedoci smo nečemu što u pasalih 70 ljeta nikada nismo imali. Nevidljivi neprijatelj nas je od crkve sv. Vlaha odveo ovamo - u Porat. Ali, kontinuitet smo sačuvali, tradicija je neprekinuta, a vrata dobrodošlice umjeteonstvu otvaramo pod dubrovačkim mirima, okruženi našim vjernim štitovima - Lazaretima, Lokrumom i tvrđavom sv. Ivana. Kao snažno identifikacijsko obilježje Dubrovnika Igre su iznikle upravo iz kreativne tradicije njegovog puka i nose pečat autentičnog ambijenta drevnog grada. - podsjetio je gradonačelnik zbog čega se Igre otvaraju u Portu.
 
- Govorio sam lani o gubitku mjere – kako u kulturi tako i u svakodnevnom životu. Većina se toga podredila jurnjavi za tezorom, za blagom. I sva je harmonija jedna od odlika naših starih, koji su su ovu hrid izgradili i očuvali stoljećima, bila nestala.Mnogi su zato u ovoj pošasti skloni bili vidjeti osvetu prirode, kaznu s nebesa. Puno mi je bliže promatrati to kao davanje prilike za temeljito promišljanje o tome gdje zapravo idemo. Želimo li ići putem koji će nas voditi u kaos i u probleme ili idemo putem koji će zajednici donijeti onu prijeko potrebnu dubrovačku mjeru. - kazao je dalje.
 
- Kao u svakom vremenu velikih nevolja i tegoba, pa tako i u ovom, maske padaju i otkrivaju se prava lica. Čuli smo kuknjavu onih koji su još jučer slavili nagomilavanje tezora. Svjedočili smo jadikovkama onih koji preziru zajednicu, kojima Grad i država predstavljaju problem. Najednom su taj isti Grad i državu molili za pomoć. Jer kada se tezoro nakuplja sve je u redu, ali kada ga počne manjkati - Grad i Država im više nisu smetnja. - odlično je opisao u svom govoru dubrovački gradonačelnik stanje svijesti kod dijela Dubrovčana.
 
- Pritiscima nismo podlegli. Naša zadaća u krizi je misliti o svima. A ponajviše o onima koji su najranjiviji. I tako smo postupili. Najprije smo se pobrinuli za najugroženije, a onda i za sve ostale. Pravedno i prema potrebama. Jer od pamtivijeka se zna da se uspješnost jedne države, jedne zajednice, mjeri prema njenoj skrbi o onima koji su najranjiviji. Zato je ova hrid bila i ostaje primjer mnogima. Ne smijemo dopustiti da oni koji sebe vide iznad zajednice, koji sebe vide kao neke gospodare iz sjene, ostvare svoje naume. Pogotovo sada jer su krize pravi trenuci za smutljivce svih vrsta, za ljude nahvao. Ti koji misle da tezorom mogu vladati zajednicom i da mogu kupiti a ma baš sve grdno se varaju. - rekao je Franković.
 
- I danas smo tu, večeras dok s nestrpljenjem iščekujemo onaj neopisivi trenutak ushita i najezdu ponosa što ih nepogrješivo nose vječni stihovi Gundulićeve i taktovi Gotovčeve Himne slobodi, kada u zanosu slobodoljublja srca svih Dubrovčana i prijatelja Grada počinju jače kucati, sjetimo se da živimo u gradu koji je znao odgovoriti svakoj opasnosti i pošasti koja mu je došla pred vrata. Danas, kada je Dubrovnik suočen s novim izazovima, upravo u povijesti nalazimo snažan oslonac i vodič! Hirovita Fortuna od nas traži da budemo jakog duha, prizemni, smireni i strpljivi, integralni ljudi, ljudi nazbilj. I da se, sada više nego ikad, okrenemo jedni drugima. Ne abandonat, pomagat se!, odzvanjaju Držićeve riječi. - nastavio je otvarajući govor gradonačelnik Dubrovnika.
 
- Barjak Libertas, koji će uskoro opet zavijoriti iznad nas, na tvrđavi svetog Ivana, kao i prije 70 godina kada su Igre rođene, podsjetit će nas da smo dio istog okvira slobode i kreativnosti, okvira koji je od davnina sama srž ovog grada. S ovim promišljanjima ću i završiti, u nadi da ćemo zajedno iskoristiti priliku i uz zagovor sv. Vlaha vratiti sklad na ovu hrid. Cijelom timu Dubrovačkih ljetnih igara i umjetnicima želim dobru i uspješnu festivalsku sezonu, ma koliko ona izazovna bila. Vama, dragi sugrađani i gosti, prijatelji Grada i Igara, želim da kao i svake godine uživate u ponuđenim programima. Proglašavam 71. Dubrovačke ljetne igre otvorenima. - otvorio je tim riječima gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković 71. Dubrovačke ljetne igre.

Foto prilog s otvaranja Igara možete pogledati OVDJE.

dm

Objavljeno u Aktualno

Jubilarne 70. Dubrovačke ljetne igre otvorene su u srijedu navečer ispred crkve Svetoga Vlaha, a Igre je tradicionalno uz samu ceremoniju svojim govorom otvorenim proglasio gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Njegov govor na ceremoniji otvaranja Igara prenosimo u cijelosti:

"Prije sedam desetljeća Dubrovnik je dobio kulturnu manifestaciju koja će ga ponovno, nakon gotovo stoljeća i po', vratiti na svjetsku scenu. Ovaj put to neće biti umijeće politike, kao što je to bio slučaj u doba od Republike, već umjeteonstvo od kulture. No, neki su simboli povezali ta dva vremena i ta dva dubrovačka iskoraka. Od Himne slobodi, dizanja barjaka, koji je također redizajnirana pomorska zastava Republike, na Orlandov stup pa do reminiscencija koje izazivaju Negromant, knez i vlastela, a posebno Vojnovićev Orsat i njegov monolog.

I dosta se toga promijenilo u sedam desetljeća od kada je nekolicina entuzijasta krenula u ovaj projekt. Hvala svima onima koji su svih ovih sedam desetljeća na bilo koji način sudjelovali u i oko Igara. A bilo ih je mnogo, zaista mnogo. Zato ova prigoda i jest na neki način raskrižje s kojega se osvrćemo i na kojemu odlučujemo kamo i kako dalje.

Grad i Svijet su se puno promijenili od ljeta te 1950. godine. Danas živimo u digitalnom dobu, u dobu u kojemu dominiraju društvene mreže, ali u kojemu dominira i jurnjava. A juri se samo za što više tezora, za što više blaga. I to je ono što nije dobro. To je ono što ruši taj stari dubrovački model, a zapravo antički ideal, življenja u skladu s mjerom. Ništa previše - zapisali su stari Grci u Delfima. A Dubrovnik je tijekom stoljeća samostalnosti tu mjeru nastojao živjeti. I dok je bilo mjere bilo je i sklada, bilo je reda. Međutim, i Grad i Svijet krenuli su u jurnjavu za tezorom. Pa je na brzinu nestala mjera i svi smo zajedno rekli „dobro jutro, kaosu!“.
Kao i u ostalome, tako se i u kulturi dogodila vidljiva promjena. I kultura je krenula u potragu za tezorom, krenula je u potragu za instant slavom i za isforsiranim provokacijama kao receptom za uspjeh. Stoga i kultura, kao i mnoge druge društvene pojave i djelatnosti, mora razmisliti o trenutku u kojemu se nalazi danas. A to je, općenito govoreći, kriza. Kriza i otuđenje, a sve pospješeno tezorom. Stoga je potrebno da kultura koja je oduvijek znala naći odgovore na mnoge probleme, bude vodilja i  svjetionik u tmini svakidašnjice. 

Događanja u društvu ne smijemo promatrati samo sa strane. Trebamo djelovati i to što prije.

U ovoj obljetničkoj prigodi bih i sebe i vas pozvao da promislimo kako ne pasti u zamku od tezora i kako zadržati i živjeti prave vrijednosti, kako u umjetničkom stvaralaštvu tako i u svakodnevnom životu. Time će nam naš dubrovački i hrvatski prozor u svijet ostati čist i cjelovit usred svih oluja od tezora.

I sve je samo na nama. Mi smo ti koji ćemo odlučiti hoćemo li zbog tezora srušiti sve oko sebe ili ćemo mjerom pokazati i dokazati kako smo zaista baštinici naših starih. Onih koje je mjera i mudrost očuvala na ovoj hridi gotovo pet stoljeća. Samo mi odlučujemo.  Nema izlika, nema opravdanja i nema življenja na staroj slavi i po starim, nekada uspješnim, a danas prevladanim receptima.

Svevremenski Držićev Pomet govori o toj prilagodbi. Kaže Pomet: „Ma se je trijeba s brjemenom akomodavat. Trijeba je bit vjertuoz tko hoće renjat po svijetu.“

I za kraj citirat ću dio iz himne svetom Vlahu iz 1972 godine: „Niti bure niti trešnje niti mora bijes ne ruši mu stijene jer ih štiti jer ih brani svetog Vlaha glas slobode nam svete.“

Nek nam ova naša Dubrovačka lađa od ljetnih igara i dalje uspješno plovi.

Ovim proglašavam 70. dubrovačke ljetne igre otvorenima!

Živjeli!"

Objavljeno u Aktualno

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019