Prikazujem sadržaj po oznakama: jegulja

Petak, 25 Studeni 2022 19:55

Nevrijeme je dobro vrijeme za lov jegulja

Kišovito i vjetrovito vrijeme sigurno nije najpovoljnije za odlazak na ribanje, ali upravo po takvom vremenu i njegovim posljedicama - uzburkanom, zapjenjenom te zamućenom moru udicom se nadprosječno dobro love mnoge ribe. Među njima je i jegulja, za čiji lov ne treba ići daleko jer se zadržava na svim mekanim dnima uz samu obalu. Najbrojnija je u boćatim vodama te u lukama i lučicama.

U uvjetima dobre vidljivosti jegulja se skriva u kakvom skrovišti iz kojeg izlazi i krstari dnom čim sunce zađe, a danju i po tmurnom i kišovitom vremenu te u zamućenom moru. Najintenzivnije se hrani od sutona do ponoći, osobito u mutnoj vodi, te tijekom plime, posebice kad je ona na vrhuncu. Za razliku od većine ostalih jadranskih riba, najaktivnija je u noćima bez mjesečine. No, bez obzira na uvjete, ponekad satima, čak i cijeli dan ne jede, ali zato dan nakon toga postaje iznimno pohlepna.

Jegulja je proždrljivi svežder pa se može loviti svim mamcima. Uobičajena hrana su joj razni crvići, puževi i ribice. Od račića najviše se love kozicama, a od riba sitnom plavom dužine 50 do 80 mm. Veoma uspješno se lovi komadima vrnuta i srđele. Odličnim se mamcem pokazale žive kišne gliste, osobito sada kad je u izobilju u naplavinama donose slatkovodne utoke.

Od onog što joj nije uobičajena hrana, jegulja vrlo rado uzima vrtnog puža, razne sireve jakog mirisa, svježe i pečeno meso te crijeva i ostalu iznutricu peradi. Pohlepno će posegnuti i za mesom ostalih toplokrvnih životinja, goveđom slezenom i jetricom...

jegulja251122 tkst

Kako bi se što više poboljšala privlačnost mamaca, uz njega, osobito kad se lovi noći i u mutnom, dobro je postaviti i flouroscentnu perlicu.

Jegulja se udicom može loviti na puno načina, od kojih je najjednostavniji ometcem na dnu. Prosječna lovna dužina joj je dva do tri pedlja, a težina 200 do 300 grama. No, kako se radi o iznimno snažnoj i borbenoj ribi, loviti je najbolje srednje teškim priborom. Akcija i dužina štapa nisu osobito važni jer se lovi blizu obale, ali najprimjereniji je štap srednje, akcije „B“. No, kada se lovi kalamočom, štapom bez role, najbolje je koristiti barem 4 - 5 metara dugačak.

Osnovna najlonska struna treba biti debljine 0,35 do 0,40 mm, a ako se lovi bez štapa nešto deblji, do 0,50 mm. Završnjak, sistem mora biti tanji za 0,05 mm od osnovne strune, a njihov spoj izveden pomoću vrtilice jer se jegulja vrtnjom pokušava osloboditi s udice. Iako nije osobito važno, pribor je najbolje kompletirati ovisno o uvjetima i tehnici lova. Najjednostavnije je kliznu olovnicu postaviti na osnovnu strunu te na nju posredstvom vrtilice s kopčom postaviti završnjak, zapravo samo metar dugi privez s udicom.

Iako proždrljiva, jegulja je oprezna i ne guta hranu ako osjeti otpor pribora. Zato treba koristiti što lakšu olovnicu, rijetko težu od 20 grama. Kod odabira udice, pak, treba voditi računa o njenoj dužini. Ona mora biti što duža kako bi se što lakše vadila jer jegulja hranu guta „do repa“. Širina udice treba biti 10 do 15 mm, a oblik „Aberdeen“.

Uspješnost lova jegulje udicom veoma ovisi o strpljivosti i mirnoći ribolovca. Lov je jednostavan - nakon što se mamac položi na željeno mjesto, pribor treba lagano zategnuti i čekati. Uzimanje mamca od strane jegulje ribolovca može navesti na pomisao da to radi brancin - ona uzima oprezno pa ga, ako joj ništa nije sumnjivo, naglo guta. Treba joj dati malo vremena da potpuno proguta mamac pa tek onda kontrirati. Za razliku od kontre, s izvlačenjem ne treba odugovlačiti jer će snažna jegulja pokušava snažnim repom zakačiti se za kakav tvrdi oslonac ili podvući pod kakav kamen, a ako ništa od toga ne može, snažno i brzo se vrti oko svoje osi što često dovodi do pucanja strune.

Prihvat je najbolje obaviti mrežnom prihvatnicom, kao što je najbolje ulov što prije usmrtiti jer je jegulja vrlo borbena i na suhom. Najlakše i najbrže je to učiniti na način da joj se oštrim sječivom odmah iza glave prereže kralježnica.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Oporavak ključnih vrsta za obnovu ekosustava tema je ovogodišnjeg Svjetskog dana divljih vrsta koji se obilježava danas, 3. ožujka. Ujedinjeni narodi u prosincu 2013. godine proglasili su 3. ožujka Svjetskim danom divljih vrsta. Od tada, ovaj dan obilježava se svake godine u cijelom svijetu s ciljem edukacije javnosti o sveukupnoj raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta na Zemlji, te podizanja svijesti o potrebi i važnosti njihova očuvanja, kao i sve raširenijem problemu ilegalne trgovine divljim vrstama. Ove godine Svjetski dan divljih vrsta prenosi snažnu poruku o važnosti zdravih ekosustava i naglašava važnost najugroženijih vrsta, obnove njihovih staništa i cijelih ekosustava te promociju njihovog održivog korištenja od strane čovjeka.

U Republici Hrvatskoj, povodom obilježavanja Svjetskog dana divljih vrsta, naglasak je na slatkovodnim i morskim ekosustavima, kao jednim od naših najosjetljivijih, najugroženijih, ali i najznačajnijih nacionalnih resursa.

Jednu od najvećih prijetnji opstanku biljnih i životinjskih vrsta danas predstavlja njihovo nekontrolirano i prekomjerno iskorištavanje i uzimanje iz prirode za potrebe međunarodne trgovine, bilo da se radi o živim primjercima koji završavaju kao kućni ljubimci ili ukrasno bilje, ili o proizvodima izrađenim od dijelova i derivata tih vrsta, npr. različiti proizvodi ili namještaj izrađeni od tropskog drva, prehrambeni, kozmetički i farmaceutski proizvodi, nakit, modni dodaci, odjeća i obuća itd. Gubitak biološke raznolikosti, vrsta, staništa i ekosustava predstavlja egzistencijalnu prijetnju životu na Zemlji.

Ovogodišnji ambasadori Svjetskog dana divljih vrsta su vrste koje obitavaju u slatkovodnim i morskim ekosustavima, a jedna od njih, specifična za područje Dubrovačko-neretvanske županije svakako je jegulja (Anguilla anguilla).

Prema podatcima, vjeruje se da su jegulje živjele i prije 60 do 70 milijuna godina te, iako su nekoć bile izrazito brojne, danas im prijeti rizik od izumiranja. Naime, broj mladih jegulja, koje kreću na migracijski put na području Europe kako bi dosegnule odraslu dob, u posljednjih se 40 godina smanjio za 90 posto. Kompleksni životni ciklus ove vrste čini ju ranjivom na širok raspon ljudskih aktivnosti. Pri tome se misli na prekomjerni izlov, zagađenje vodotoka raznim onečišćivačima koji imaju negativan utjecaj na njihovu sposobnost razmnožavanja, uništavanje staništa u vidu isušivanja močvarnih područja te izgradnja prepreka koje onemogućuju migraciju riba u rijekama.

Iako se jegulje smatraju super-prilagodljivim bićima koje je priroda oblikovala desecima milijuna godina, čovjek ih je u samo 40 godina doveo na rub opstanka. Danas pojedini projekti zaštite europske jegulje u divljini daju pozitivne rezultate. Nestajanje pojedine vrste u prostoru, odnosno prirodnom staništu, ukazuje na stanje ekosustava koji nastanjuje i moguće potrebe njegove obnove.

Ponovna uspostava dobrog stanja morskih ekosustava je kompleksnija te zahtijeva uspostavu održivog korištenja morskih resursa i strogo zaštićenih područja, obnovu ekosustava bogatih ugljikom te važnih mrjestilišta i rastilišta, provedbu mjera za ograničavanje upotrebe ribolovnog alata koji najviše šteti bioraznolikosti te smanjivanje ili izbjegavanje usputnog ulova vrsta kojima prijeti izumiranje.

Ljudi se, tijekom svog životnog ali i poslovnog djelovanja oslanjaju na zdrave i funkcionalne ekosustave i usluge koje oni besplatno pružaju. Navedene usluge omogućavaju naše postajanje i o njima ovisi zadovoljavanje naših potreba, kvaliteta naših života kao i ekonomske mogućnosti.

Europska Unija, kroz Strategiju za bioraznolikost do 2030. godine, pripremila je dugoročni plan za zaštitu prirode i zaustavljanje degradacije slatkovodnih i morskih ekosustava. Naime, do 2030. godine cilj je uklanjanjem, prije svega suvišnih prepreka te obnovom poplavnih područja i močvara, ponovno pretvoriti najmanje 25 000 km rijeka u rijeke slobodnog toka.

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, čija je osnovna djelatnost zaštita, održavanje i promicanje zaštićenih dijelova prirode u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara te nadzor nad provođenjem uvjeta i mjera zaštite prirode za područje kojim upravlja, svakodnevno kroz svoje redovne ali i edukativne aktivnosti, s ciljem podizanja svijesti javnosti, nastoji vrednovati i očuvati zaštićene prirodne vrijednosti koje nas okružuju.

dpp

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 15 Studeni 2019 15:16

Loša vidljivost, dobar lov na jegulje

S ovotjednim nevremenom počeo je dosta dugi period dobrog lova jegulje, jedne od rijetkih riba koja nikad ne napušta plićake pa se s obale može loviti i po najvećem mrazu.

Za lovit jegulje ne treba ići daleko jer se ona zadržava na svim mekanim dnima uz samu obalu. Najbrojnija je u boćatim vodama ušća, osobito obraslim trstikom, te u lukama i lučicama. U bilju, rupama u obali te ispod kamenja danju se skriva, a čim sunce zađe, izlazi iz zaklona i krstari dnom, pojavljujući se povremeno i na površini. U mutnoj vodi, po oblačnom i kišovitom vremenu aktivna je i danju, osobito krupniji primjerci.

Jegulja je uvijek gladna. Međutim, ponekad satima, čak i cijeli dan ne jede, ali zato dan nakon toga postaje iznimno proždrljiva. Najintenzivnije se hrani od sutona do ponoći, osobito kad nevrijeme sa snažnim vjetrom zamuti vodu. Intenzivnije se hrani tijekom plime, posebice kad je ona na vrhuncu, a najaktivnija je u noćima bez mjesečine.

Proždrljiva jegulja ne bira hranu nego jede sve, čak i vlastitu vrstu. No, uobičajena hrana su joj sve sitne ribe crvi te puževi, ali jede i sve probavljivo što dospije u vodu. Zato nije teško odabrati mamac za njen lov. Odličnim su se pokazale žive kišne gliste te ribice dužine 50 do 80 mm. Dobar mamac je i bilo koja mrtva ribica ili njeni komadi. Loviti se može i na sve račiće te repove i štipalice krupnih rakova.
Od onog što joj nije uobičajena hrana, jegulja vrlo rado uzima vrtnog puža, razne sireve jakog mirisa, svježe i pečeno meso peradi i stoke, goveđu slezenu i jetricu… Specijalci za njen lov iznimno rado mamče crijeva peradi, tripice te životinjsku ugrušanu krv prethodno napunjenu pramenovima vate koji krvi daju čvrstoću.

Primamljivanjem se znatno poboljšava uspješnost udičarenja, ali i produžava vrijeme lova jegulje, čak i na vedre dane. Za primamljivanje se mogu koristiti svi nabrojani mamci, ali je najisplativije koristiti mesne ostatke ljudske ishrane.

Puno je načina lova jegulje udicom. Ipak, najčešće se lovi priborima položenim na dno. Tamo gdje je dno prekriveno debelim slojem mulja najbolje je loviti s plovkom. Na taj se način sprječava potonuće mamca u mulj, čime bi bio manje vidljiv.

jegulja1511 1

Prosječna lovna težina jegulje je oko 200 grama, ali unatoč tome ona se mora loviti jakim priborom, jer je jegulja iznimno snažna, borbena i spretna riba pa je treba što prije izvući iz vode. Zbog istog razloga, ako se koristi, štap mora biti čvrst i brze (A), eventualno srednje akcije (B). Dužina štapa nije važna jer se lovi blizu obale, osim ako se lovi štapom bez role, koji u tom slučaju mora biti dugačak barem 4 - 5 metara.

Bez obzira kojim se štapom lovilo, treba koristiti najlon debljine 0,35 do 0,40 mm, a ako se lovi preko prsta nešto deblji, do 0,50 mm. Završnjak mora biti tanji za 0,05 mm od osnovne strune,a svi spojevi izvedeni pomoću vrtilice jer se jegulja vrtnjom pokušava osloboditi s udice.

Izgled završnjaka ovisi o tehnikama i uvjetima lova. Ipak, najčešće se koristi najjednostavniji koga čini samo privez s udicom, dok je olovnica, obvezno klizna, prohodna, na osnovnoj struni. Kad se ometcem „preko prsta“ lovi u mirnoj vodi ili u laganom kurentu neposredno uz obalu, završnjak je najbolje kompletirati s kraćim, privezom dugim pola metra s udicom na kraju. Lovi li se pak štapom na dnu, pribor je bolje kompletirati s tanjim najlonom i privezom dužine jedan metar.

Iako je ponekad potrebna i ona od 30, čak i 50 grama, treba koristiti što lakšu olovnicu jer je jegulja veoma oprezna i neće gutati hranu ako osjeti otpor pribora. Za lov plovkom olovnica treba biti tek toliku da lagano zategne osnovnu strunu, a plovak nosivosti koja odgovara težini olovnice i mamca.

Bez obzira kakvim se priborom lovilo, na njemu treba biti udica širine luka 10 do 15 mm i što dužeg vrata kako bi se lakše vadila, jer jegulja duboko guta mamac. Njen oblik nije presudan, pa se najčešće koriste udice oblika „Aberdeen“.

jegulja1511 2 

Unatoč proždrljivosti, jegulja je oprezna riba pa uspješnost njenog lova udicom najviše ovisi o strpljivosti i mirnoći ribolovca. Lov je jednostavan- nakon što se mamac položi na željeno mjesto, pribor treba lagano zategnuti i čekati. Lovi li se „preko prsta“, motovilo treba pritisnuti kamenom ili kojim drugim utegom, a može se i zavezati za nešto na obali kako ga riba ne bi odnijela. Zatim treba odbaciti drugi pa treći pribor, kako bi lovno područje bilo što veće.

Jegulja mamac uzima oprezno pa ga, ako joj ništa nije sumnjivo, naglo guta i to dosta duboko. Treba joj dati malo vremena da potpuno proguta mamac pa tek onda kontrirati. Danju zalogaj uzima nešto opreznije, pa treba kontrirati poslije 3 do 4 sekunde, osobito ako se lovi na gliste ili crijeva peradi nadjenuta na običnu udicu. Za razliku od kontre, s izvlačenjem ne treba odugovlačiti. Naime, ulovljena se jegulja pokušava snažnim repom zakvačiti za kakav tvrdi oslonac ili podvući pod kakav kamen, a ako ništa od toga ne može, snažno i brzo se vrti oko svoje osi što često dovodi do pucanja strune. Uspije li u nečemu od toga, izvlačenje je otežano, a često završava i gubitkom ribe te dijela pribora.

Prihvat je najbolje obaviti mrežnom prihvatnicom, obvezno najsitnijeg oka. Iskusni ribolovci je, pak, prihvaćaju rukom na način da je iza glave stisnu savijenim srednjakom i kažiprstom. Klasični prihvat rukom sluzave jegulje može uspjeti samo uz pomoć suhe krpe ili posebnih rukavica.

Skidanje nemirne i skliske jegulje koja je najčešće udicu progutala vrlo duboko težak je posao. Zato je plijen najbolje skinuti zajedno sa završnjakom, a vađenje udice ostaviti za kasnije, kad se riba smiri. Prije ponovnog postavljanja korišteni završnjak treba pomno pregledati jer ga je možda brojnim sitnim i oštrim zubima jegulja opasno oštetila.

Jegulja je vrlo živahna i kad se nađe izvan vode. Na suhom može živjeti vrlo dugo i aktivno. Naime, ponekad radi hranjenja izlazi na suho. Zato je ulovljenu najbolje čim prije usmrtit kako ne bi stalno bježala i bacakanjem činila nered u čuvarici. Najlakše i najbrže je to učiniti na način da joj se oštrim sječivom odmah iza glave prereže kralježnica.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u