Prikazujem sadržaj po oznakama: klaustar

Nedjelja, 25 Listopad 2020 11:48

Vrata u klaustru Male braće

Osim glavnih samostanskih vrata s monumentalnim portalom u klaustru je još nekoliko vrata koja služe za komunikaciju s drugim dijelovima kuće.

Piše: fra Stipe Nosić

Odmah iza glavnog ulaza je trijem, koji zapravo tvori predprostor klaustra. U njemu su vrata prema zapadu koja vode na kor ili u gospodarski dio. U tom prostoru su i dvoja vrata za ulaz u prostorije nove ljekarne. Do uređenja nove ljekarne, prema nacrtu Lorenza Vitelleschi 1828., u tom prostoru nije bilo vrata. Bio je tu samo prozor, a iza je bila portirnica.

Na samom ulazu u klaustar su rešetkasta dupla drvena vrata zvana „raštelada“. Ona su napravljena 1939., što znači da su kroz klaustar određeno vrijeme građani mogli šetati, pogotovo kada se 1901. u prostor na ulazu u samostan preselila ljekarna.

Na zapadnoj strani klaustra danas su četvera vrata. Neka od njih zajedno s prozorima, otvorena su kad je tu preseljena ljekarna, a prozori su probijeni kako bi ona imala dostatno svjetla.

Drugi otvori na toj strani napravljeni su 1935. po uzoru onima na ljekarni. Od tada je tu devet trokrilnih prozora. Od vrata upotrebljavaju se na toj strani redovito uglavnom ona stara u kutu, tik uz sjevernu stranu. Nakon posljednje obnove samostana, zbog ugradnje lifta u zapadnom krilu i drugačije organizacije nekih samostanskih prostora, postala su ova vrata od 2003. glavna vrata za komunikaciju s unutarnjim prostorijama samostana.

Malo dalje do njih, na sjevernoj strani, zazidana su vrata koja su nekada iz klaustra vodila direktno u samostansku blagovaonicu. Blagovaonica kao najveća dvorana u samostanu imala je i prozore prema klaustru. Nakon što je ta prostorija dobila svodove, jer i ona je izvorno imala ravan strop, otvoreni su prozori prema gornjoj šetnici Velikog klaustra kao i prozori prema Malom klaustru.

Na sjevernoj strani klaustra su i vrata koja su još uvijek u funkciji, a koja su do posljednje obnove bila glavna unutarnja. Pragovi, nadvratnici i dovratnici tih vrata otkrivaju da je, kao što je to s većinom vrata u samostanu, dolazilo do njihove prilagodbe. Zbog ugradnje profiliranog nadvratnika nad ovim vratima, konzola s desne strane na koju se oslanjaju lukovi svoda morala je biti podignuta nešto uvis.

Na istočnoj strani klaustra, smještena je samostanska kapitularna dvorana, koja je danas spojena s prostorom u kojem je sve do 1681. djelovala samostanska ljekarna. Dvorana je kroz povijest služila u različite svrhe, a danas je izložbeni prostor. Na toj strani su i vrata koja su vodila u ljekarnu, dok je tu djelovala. To je bio ujedno i ulaz u sakristiju, koji i danas služi u tu svrhu.

Na južnoj strani klaustra velika su vrata kroz koja se u nekim osobitim prigodama ulazilo i još danas ulazi u crkvu. Na kamenom nadvratniku tih vrata sa strane iz klaustra uklesan je natpis: „Domus mea domus orationis est“ (Dom moj, dom je molitve), a ispod nadvratnika u sredini je medaljon gdje je Kristov monogram IHS. Još su na toj strani manja vrata koja vode na propovjedaonicu, ali ona se danas vrlo rijetko koriste. Većina kamenih pragova vrata u klaustru ukrašeno je simbolima perunike.

Objavljeno u esPRESSo
Nedjelja, 20 Rujan 2020 12:23

Poznati pokopani u samostanu Male Braće

U samostanskim prostorima od samog početka izgradnje obavljali su se ukopi pokojnika, a većina grobova bila je u klaustru. Zapisi o ukopima prije velikog potresa 1667. nestali su, vjerojatno u požaru koji je samostan zahvatio nakon potresa. Za razdoblje nakon toga sačuvano je nekoliko knjiga u kojima su imena pokojnika koji su pokopani u crkvi, kapitularnoj dvorani, sakristiji i u klaustru.

Piše: fra Stipe Nosić

Rukopisi se čuvaju pod brojevima 311 i 415. Od poznatijih imena koja su tu zapisana, ističu se među franjevcima: Andrijašević Vital, 1688.; Bernardin iz Tulona 1742.; Inocent Grgić, 1776.; Ivan Sebastijan Slade, 1777.; Paško Baletin, 1792.; Ivan Krizostom Klešković, 1796.; Serafin Gurić, 1835.; i drugi. Tu su ukopani i neki biskupi franjevci ili oni koji su uz samostan bili vezani, kao što su: Jacint, biskup stonski, 1693. u crkvi ispred oltara sv. Josipa; Hijacint Tvrtković, 1693. biskup stonski; Nikola Ferić, biskup Mrkana i Trebinja, 1739. iza glavnog oltara u biskupski grob; Mario Andrijašević iz Popova, biskup nikopoljski, zatim nadbiskup filipopoljski, 1740. u sredini dvorane kapitula; Anđelo Franchi nadbiskup dubrovački, 1751. iza glavnog oltara; Frano Volanti, bivši biskup stonski, 1774. u sredini kapitula; Benedikt Zuzeri, biskup sofijski, 1778. iza glavnog oltara; i Luigi Spagnoletto, biskup dubrovački, 1799. iza glavnog oltara u biskupski grob; i drugi.

Zapis o upisu pokopa Miha Pracata200920

Osim toga u prostorima samostana grobnice su imale plemićke obitelji: Bona, Binciola, Bobali, Bucchia, Caboga, Cerva, Gethaldi, Gondola, Pozza, Procoli, Ragnina, Resti, Saraca, Sorgo, Stay, i druge.

ploca Altestija200920

U njemu su i vječni mir našli: Miho Brajkov, prva polovica 14. stoljeća, a nadgrobni mu je natpis na pilonu 1.; Đino, sin Aleksija, 1363.; Marin (Maroje) Klementov Gučetić, 1369. u sarkofagu u klaustru; Radun klesar, 1428., a nadgrobni mu je natpis na pilonu 1; Carlo od Chabraia, 1574. u klaustru; Miho Pracat, 1607. u klaustru blizu kapitularne dvorane; Michele di Luca, urar i sabljar, 1608. u klaustru pred vratima propovjedaonice; Resti Gunio Nikolin, 1636. u sakristiji; Ivan Gundulić, glasoviti pjesnik, 1638. u crkvi blizu glavnog oltara; Stay Marija, žena slikara Benka, 1648. u klaustru; Sorgo Nikola Gange, 1662. u kapitulu u kapeli sv. Nikole; Bunić Nikola Franov, knez, 1683. u vlastiti grob u kapeli sakristije; Matija Kopčić, 1659. u klaustru; Bernardin Ričardić, 1716. u crkvi ispred oltara; Grgić Marko, 1737. u crkvi; Nikola Bošković, brat Ruđera Boškovića, 1722. u crkvi, grob br. 8; Resti Giunio Antonio, 1735. u sakristiji; Andrija Altesti (Altestić), 1750. u klaustru; Anica Bošković, sestra Ruđera Boškovića, 1804. u crkvi, grob br. 10.; i mnogi drugi.

Objavljeno u esPRESSo
Nedjelja, 30 Kolovoz 2020 21:48

Rozete klaustra Male braće

Kamenom zidane plohe oko otvorenog dvorišta klaustra, iznad heksafora, rastvorene su okruglim otvorima, koji osim dekorativne uloge imaju i funkciju osvjetljavanja gornjih dijelova donje šetnice. Ukupno je dvanaest tih otvora koje zovemo rozetama, a označavamo ih po istom ključu kao stupove i kapitele.

Piše: fra Stipe Nosić

Na svakoj od četiri strane klaustra po jedna je velika rozeta, promjera od oko 123 cm i dvije manje, promjera oko 83 cm. Sa strana svake velike je po jedna mala, što znači da je malih osam. Svaka od četiriju velikih rozeta ima veliki kameni obruč u sredini, a u njemu je slobodan otvor. Male rozete imaju u svojim sredinama kvadrilob. Ti fino klesani kameni ukrasi sačuvani su gotovo čitavi na prvoj, šestoj, desetoj i dvanaestoj rozeti, dok su na trećoj, četvrtoj i devetoj djelomični, a na sedmoj rozeti oštećeni dio nedavno je obnovljen.

Sve rozete ukrašene su kamenom ornamentikom s različitim biljnim i cvjetnim ukrasima, koji su svojim simboličnim značenjem upućuju na liturgiju. Reljefni cvjetni motivi na rozetama na mnogo mjesta su oštećeni. Pogotovo je to tako na stranama okrenutim prema otvorenom dijelu dvorišta.

Rozete izgled s vrtne strane

Više je faktora zašto je to tako, a među njima i činjenica da su rozete na zapadnoj strani bile izložene granatama u Domovinskom ratu, pa su neke pretrpjele oštećenja, iako su za vrijeme napada bile zaštićene daskama. Neke od njih na toj strani bile su rekonstruirane samo nekoliko desetljeća prije tog rata.

Velika rozeta na sjevernoj strani klaustra, zbog toga što je bila i inače propala, rozeta 8, napravljena je neposredno nakon tog rata kompletno iznova. Poseban problem zadavala je rekonstrukcija rozete 2, velike rozete na južnoj strani. Njezina strana koja gleda prema šetnici klaustra izgledala je dobro, a strana prema otvorenom dvorištu bila je posve propala i nadomještena običnom žbukom. Projekt za njezinu obnovu dugo je kod konzervatora ležao u ladici, a prema njemu trebalo je demontirati stranu prema šetnici, očistiti je, tašelirati i vratiti na mjesto.

Rozete izgled sa strane setnice

Kad je dobivena dozvola za obnovu, demontiranje dijela prema šetnici otkrilo je da se njezin kamen posve raspada, jer su oštećenja na njoj bila zatvorena žbukom. Saznanjem da se ti dijelovi neće više moći vratiti na prijašnja mjesta, postupak skidanja je obustavljen, te je pomoću restauratorskog voska uzet uzorak te strane i napravljen otisak u gipsu kako bi pomoću njega bio napravljen onaj dio rozete koji je bio skinut, a on je otprilike bio njezina trećina.

Također je, prema od konzervatora izabranom uzorku, napravljen posve novi dio rozete prema otvorenom dvorištu i montiran na mjesto. Posao je obavio klesar Miho Šuljak iz Dubrovnika koji je već prije radio nekoliko replika oštećenih dijelova klaustra. Isti majstor obnovio je 2012. rozetu 7, koja je djelomično bila oštećena s obje strane. Na nekim rozetama danas su vidljive ratne rane. Neke druge su također oštećene ali su im oštećenja prekrivena žbukom.

Objavljeno u esPRESSo
Nedjelja, 23 Kolovoz 2020 12:54

Lavovi na kapitelu klaustra Male braće

Dvostruki grifon na kapitelu može se tumačiti religijsko -simboličkim značenjem. A glave lavova koje su kao rigalice smještene u kutovima Velikog klaustra, kao i četiri njihove glave na fontani u klaustru, te dvije velike glave lavova u Malom klaustru, imaju drukčija objašnjenja. One su tu kao „maskeroni“ zbog praktične ali i ukrasne funkcije.

Piše: fra Stipe Nosić

Ali kapitel 53, koji na kutovima, na sve četiri strane ima po jednu skulpturu mladića i sa svake dijagonalne strane po jednu glavu lava, zahtijeva temeljitije teološko promišljanje. Lavovi su predočeni u stiliziranom reljefnom ukrasu plodova šipka, s malom razlikom u veličinama glava.

Reljef lava na sjevernoj strani malo je veći i ima otprilike visinu kao i skulpture glava mladića na kutovima kapitela. Radi se o biblijskoj simbolici, ali tumačenje ovog prikaza Objave i nije tako jednostavno. Lav naime ima veliko simboličko bogatstvo i može značiti puno toga.

Kapitel 53 b2308

Njega se drži za kralja među životinjama, pa se ta simboličnost kroz povijest često prenosila i na ljudsko područje. Kod mnogih naroda vezan je za božanstvo, a kod nekih je i simbol sunca. Osim toga, s njim se povezuje pozitivna i negativna simbolika, koju je preuzela i Biblija (usp. Iz 1,4; Jer 27,44; Dn 6,23 i sl.). Tako i kršćanska tradicija pridaje lavu duhovno značenje i simbolično ga povezuje s ustrajnošću u vjeri u teškoćama. Zato je on i simbol evanđelista Marka.

Da se na reljefu kapitela 53 radi o glavama lavova otkriva griva svojstvena njima. Zato, ako uzmemo da su dva lava u stvari lav i lavić, na što upućuje razlika u njihovoj veličini, i ako mladiće na kutovima zamislimo kao pastire, onda je ovdje prepoznatljiva tvrdnja proroka, koji govori o borbi Jahve protiv Asirije: „Da, ovako mi reče Jahve: ´Kao što lav ili lavić nad plijenom reži, pa i kad se strči na njega mnoštvo pastira, on se ne prepada vike njihove, nit’ za njihovu graju mari – tako će Jahve nad vojskama sići da vojuje za goru Sion, za visinu njezinu´” (Iz 31,4).

Ako se pak zadržimo na simbolici lava koji označava sv. Marka evanđelista, onda četiri mladića mogu označavati četiri strane svijeta i ljude kojima je namijenjeno Evanđelje. Tumačenje simbolike brojeva kako to čini sv. Augustin također ide u sličnom smjeru. Broj četiri on povezuje s grčkim riječima koje označavaju strane svijeta: anatolé, dysis, arhtos, mesemthría, a znače istok, zapad, sjever i jug. U njihovim početnim slovima, otkriva on ime prvog čovjeka Adam(a). Ta grčka slova, koja su u stvari i grčke brojke, Augustin povezuje s bogatom biblijskom simbolikom brojeva, koja uključuje višestruka moguća tumačenja. I brojevi možda mogu ponuditi prihvatljivo simboličko tumačenje, jer na kapitelu 50 također je pedeset kugli šipka i mogu simbolički značiti Pedesetnicu – Duhove, rođendan Crkve.

Ako je na kapitelu 53 isto tako pedeset i tri kugle šipka, koje se simbolikom brojeva opet može povezati s Crkvom i s Presvetim Trojstvom, onda prikaz ovog kapitela možemo povezati s Uskrsom ili s himnom vazmene osmine, koji glasi: „Crkvo, novi grade sveti, pjevaj danas pjesmu novu! Uskrsnuća nada evo, smrtnicima svima svanu! Starog zmaja Vođ naš svlada Lav iz roda Judinoga. Silnim glasom mrtve zove: `Ustajte na život novi!`.“ „Lav“ je, naime, pralik Krista Otkupitelja i uskrslog Gospodina, koji je pod tim imenom u Bibliji više puta proročki naviješten. A to proroštvo je i ostvareno, kako to zadnja njezina knjiga ističe: „… pobijedio je `Lav` iz Judina plemena“ (Usp. Otk 5,5).

Objavljeno u esPRESSo
Nedjelja, 19 Srpanj 2020 14:58

Klaustar Male braće služio je i kao groblje

U prvim stoljećima kršćani su svoje mrtve pokapali u katakombama, a grobove su označavali znakom ribe. Nakon što su dobili slobodu, od 4. stoljeća pokojne pokapaju po rimskom običaju na grobljima izvan naselja. Početkom srednjeg vijeka počinju ih pokapati u crkvama, kako bi im tijela počivala u blizini „svetih“. Iz istih motiva odmah za vrijeme izgradnje franjevačke crkve i klaustra mnogi ljudi željeli su imati grobove u tim prostorima. Grobove su označavali križem, slovom Alfa i Omega, Isusovim monogramom i sl.

Piše: fra Stipe Nosić

O stoljetnom pokapanju umrlih u klaustru svjedoče još uvijek neke nadgrobne ploče na podu šetnice i natpisi uklesani ili ugrađeni u zidove zgrada koje ga okružuju, kao i u niske zidiće koji dijele šetnicu od vrta.

Grobovi su najprije kopani na šetnici od crkve prema sjeveru, zasigurno zato što je zgrada na istoku vrlo brzo nakon početka gradnje crkve bila formirana. Da su grobovi građeni u tom smjeru dokazuje popis grobova iz 1799., koji je dokumentirao brojeve većine nadgrobnih ploča, odnosno njihove vlasnike u to doba (AMB 3062). Prema tom popisu nadgrobna ploča Miha Pracata imala je broj 86., a prema knjizi ukopa (AMB 311) ona je bila ispred kapitularne dvorane. To govori, i da ploča s brojem 62, koja se danas nalazi poviše crkve na južnom dijelu šetnice, kao i druge na tom dijelu nisu na izvornom mjestu. Na ploči 62 je natpis: „MATTHAEI.STEPHANI.OBRADOVICH ET.ANDREAE.ALTESTI CINERES“ (Prah Mateja Stjepanovog Obradovića i Andrije Altestija). Obućar Mato Obradović bio je punac Andrija Altestija (Altestića) dubrovačkog diplomata. Altestić je poznat i po tome što je do smrti 1750. bio depozitor dubrovačke državne žitnice, a poslije ga je na tom poslu zamijenio sin Ivan Ksaver Altesti, koji se bavio i književnim radom.

I jedna od starijih sačuvanih nadgrobnih ploča s brojem 76 sada se nalazi u klaustru na južnoj strani šetnice, ima natpis zlatara Nikole Pribisalića iz 1414., da bi na nju kasnije bio uklesan natpis „grob Pasaretija 1713.“. Popis iz 1799. na tom broju navodi Antu Costantini, zvanog „Kosto Credi“. A da su grobovi vrlo brzo nakon početka izgradnje klaustra prekrili podove šetnice otkriva i najstariji datirani grobni natpis, onaj Đina sina Aleksija iz 1363., koji se nalazi na zidu koji dijeli južnu stranu dvorišta od vrta. Popis grobova dokazuje da su grobovi na južnu šetnicu klaustra došli najkasnije.

Zasigurno su kopani po potrebi, što znači prema narudžbi i po predviđenim nacrtima. Za gradnju kapelica s grobovima u kapitularnoj dvorani, ugovori su potpisivani između samostanskih sindika i s druge strane majstora, kako svjedoči zapis u HDA u Dubrovniku od 28. svibnja 1448. (Diverse notariae 32 f. 158). Onaj tko je dobio dopuštenje da napravi grob morao je i poslije toga plaćati godišnju grobnu naknadu za korištenje groba. Od te takse održavane su u to doba prostorije, a možda je dijelom financirana i izgradnja samostana. U slučaju kada nasljednici, nisu više podmirivali grobnu taksu, nakon određenog roka, grob bi se „iznajmljivao“ drugima, pa je zbog toga u klaustru dosta otučenih natpisa.

Najstariju datiranu ploču, kao i ploče na prvom pilonu, nije zadesila takva sudbina, što je znak da su franjevci znali njihovu vrijednost. Zbog skupoće izrade grobnica uglavnom su vlastite grobnice imali plemići i bogatiji pojedinci.

Druge grobnice bile su zajedničke, odnosno pripadale su pojedinim bratovštinama, a veliki dio njihovih grobova bio je u klaustru. I danas se između ostalih tu nalaze grobni natpisi bratovština: orefici (zlatara), calzolari (cipelara), s. Luca (svetog Luke) i rivieri (glasnika ili „zdura“). Na primjer, dio grobne ploče Bratstva svetog Luke s natpisom: „(s. del) la confraterni(ta) di s. Luca 1791“, stoji na istočnom parapetu u 12. heksafori, kao pokrovna ploča (završni dio zida) između stupova koji nose kapitele 57 i 58. Na sličnoj poziciji, ali između dvostrukog stupa 20 i pilona 4, nalazi se dio nadgrobne ploče bratstva orefici (zlatara).

Istraživanja koja su u klaustru obavljana osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazala su da je u klaustru na istočnom i južnom dijelu šetnice bilo 112 grobova. Sačuvani su popisi ukopanih od 17. stoljeća u rukopisima 311 i 415. A popis grobova napravljen 1799. otkriva da je tada u klaustru bilo numerirano 228 grobova. U sakristiji je u to vrijeme bilo 40 grobova, u koru i u kapelama oko velikog oltara u crkvi je bilo 10 grobova. U crkvi su pored toga bila 94 groba, od čega na gornji dio crkve otpada 45, a na donji 49. Kapitularna dvorana brojila je 40 grobova, kao i nekoliko grobnih kapelica. Nekoliko grobova bilo je i u prostoru pred ulazom u klaustar, kako dokumentiraju natpisi na kamenim pločama u zidu. Ukupno je dakle u samostanskim prostorima bilo oko 420 grobova. Prema spomenutom popisu, koji sadrži imena većine vlasnika grobova, na bratovštine je bilo upisano 68 grobova, a nalazili su se na sjevernom, istočnom, i ponajviše na južnom dijelu šetnice. K tome je više samostanskih grobova bilo namijenjeno za ukop siromaha.

Nakon istraživanja u klaustru na šetnici su ostavljene nadgrobne ploče, kao određeni uzorci, i to na južnoj strani njih 12, a na istočnoj strani dvije. Postavljene su uz rubne dijelove zgrada, kako bi se tako bolje zaštitile, jer se time smanjila mogućnost da se troše hodanjem po njima. Neke grobne ploče iz klaustra stavljene su tada u lapidarij, a veći dio njih smješten je u spremišta Dubrovačkog arheološkog muzeja.

Padom Dubrovačke Republike Francuzi su iz higijenskih razloga zabranili ukapanja u crkvama i unutar gradskih zidina. Austrijske vlasti čak su 1826. dale zapečatiti grobove, kako se oni ne bi koristili. I franjevci su bili prisiljeni poštivati te odredbe, pa se i njihovi članovi od 1806. pokapaju na groblju Danče, gdje do danas imaju dva groba. Ipak, u jednom slučaju zaobišli su fratri ovaj propis. Riječ je o fra Serafinu Guriću (1752 – 1835), koji je čak tri puta obnašao službu provincijala, a u narodu je vrijedio kao čovjek sveta života. Nakon što je 6. kolovoza 1835. umro, subraća su ga poslije obreda u crkvi javno ispratila i pokopala na groblju Danče, a onda slijedeće noći u tajnosti prenijela i sahranila u franjevačku grobnicu u sakristiji.

Budući da klaustar više nije služio za ukapanja, grobne ploče u klaustru uglavnom su 1831. skinute. Jedan njihov dio upotrijebljen je za obnovu klaustra, a šetnica je popločana novim pločama. Poslije toga i grobovi u crkvi su prekriveni mramornim pločama.

Objavljeno u esPRESSo
Nedjelja, 05 Srpanj 2020 10:19

I Dubrovnik svoju sfingu ima

Na jednom kapitelu klaustra samostana Male braće je Mojsije, važna osoba Starog Zavjeta, koja ima veliko značenje i za kršćane. Na nekim drugim kapitelima u reljefu su figure koje se povezuju s kršćanskim simbolima, točnije s onima koje je preuzelo kršćanstvo, pa se mogu u nekom smislu povezivati s franjevcima. Začuđuje međutim činjenica da je na kapitelima više mitoloških figura.

Piše: fra Stipe Nosić

Očito je da su klesari koji su radili u klaustru bili pod jakim utjecajem predaja koje se vežu za vremena prije kršćanstva. U svoja kamena umjetnička ostvarenja utkali su nešto od onoga što je predajom došlo do njih, pa su u njihovim radovima prepoznatljiva i neka stara slavenska božanstva. Tu ima i mitoloških figura iz egipatske mitologije.

Na kapitelu IV je skulptura sfinge, a ta neman poznata je iz priče o Edipu. Prolaznicima je postavljala zagonetke i kada ih nisu uspjeli riješiti, ona ih je ubijala. Nakon što joj je Edip riješio zagonetku ona se sama ubila strmoglavivši se s hridi. Ipak, ona i dalje simbolizira zagonetno biće.

U klaustru je prikazana u dvostrukoj predodžbi. Na jednoj strani kapitela, onoj prema zapadu, izgleda kao biće s licem djevojke, tijelom lava i krilima ptice.

Na drugoj strani istog kapitela prikazana je kao muškarac s bradom i s tijelom krilatog lava. Stari mit zanimao je jednog od klesara klaustra, pa mu je dodijelio statičku ulogu.

Zahvaljujući toj činjenici može se tvrditi da i Dubrovnik ima svoju žensku i mušku sfingu. Uočljivo je da je ona tu u blizini zmajeva na kapitelu II, u prvoj heksafori, pa očigledno ovaj prvi izrađeni segment klaustra ciljano ima mitološki ton.

Zbog velikog oštećenja i opasnosti da kapitel sa sfingom propadne, napravljena je 2011. njezina vjerna replika u kamenu.

replika sfinge dubrovnikReplika sfinge iz klaustra Male braće

Objavljeno u esPRESSo
Nedjelja, 28 Lipanj 2020 22:16

Simboli kugle u klaustru Male braće

Na kapitelima klaustra mnogo je reljefnih ukrasa u formi povijenog lišća različitih vrsta. Ipak, jedan od najčešćih ukrasa koji se tu nalazi je simbol kugle.

Piše: fra Stipe Nosić

Kugla simbolizira savršenstvo, zemlju, nebo i kozmos, i upućuje na vječnost. U kršćanskoj simbolici kugla je česta kad se prikazuje Presveto Trojstvo koje vlada zemljom i svijetom. Kuglu u sličnu svrhu koristi i svjetovno područje, gdje se carevi i kraljevi također prikazuju s kuglom kao simbolom svjetovne vlasti.

Kapiteli klaustra 3, 5, 7, 17, 28, 31, 36, 45, 50 i 53 okićeni su kuglom. Među kamenim kuglama mogu se identificirati jabuka i šipak, kao njeni određeni sinonimi. Kugle se još nalaze oko stopa stupova i na drugim mjestima u klaustru, pa se može reći da je, uz simbol perunike, to i najzastupljeniji simbol u klaustru. Tematski su ta dva simbola vrlo povezana, jer perunika znači život, snagu, pokret.

Kugle na kapitelima i simbolika s njima povezana otkriva nam i smjer podizanja stupova i kapitela u klaustru, a to je smjer kazaljke na satu. Zasigurno je najprije građena južna strana, na što upućuju kugle postavljene na kapitelima s brojevima koje prati tipična biblijska simbolika 3, 5 i 7. U tu shemu biblijskih brojeva uklapa se i kapitel iz arboretuma u Trstenu na kojem su također kugle (kojeg je identificirao Cvito Fisković kao kapitel iz klaustra Male braće) a koji je nekad vjerojatno bio na mjestu kapitela 10. Na brojeve kapitela nadovezuju se i brojevi kugli na kapitelima iz kojih se može čitati simboličko biblijsko značenje, što opet potvrđuje spomenuti redoslijed izgradnje tog simbolično-ukrasnog dijela dvorišta.

U nekim kuglama na kapitelima može se otkriti jabuka. To se zbog karakteristične peteljke, koja se vidi uz plodove, bez sumnje može reći za kapitel 31. To iznimno zdravo voće, postoji u više od trideset vrsta, pa smještaj baš na ovaj kapitel izgleda nije slučajan. Kod mnogih naroda jabuka je mitski povezana sa simbolom ljubavi i plodnosti. U kršćanskoj umjetnosti jabuka je međutim postala simbol grijeha, iako u tom smislu o njoj u Bibliji nema govora. Riječ je tamo o slici „stablu spoznaje dobra i zla“, a zbog sličnosti latinskih riječi, malum – zlo, malus - jabuka, povezuje se jabuka s grijehom. Pjesma nad pjesmama govori o jabuci kao slatkom plodu (usp. Pj 2,3).

Šipak koji sa sobom nosi sličnu simboliku kao kugla vrlo je uočljiv i u ovdašnjoj sakristiji na kamenim kapitelima kapele i na drvenom oltaru moćniku kojeg je Luka Mihov Bunić (oko 1490 do oko 1566) 1528. naručio od urbinskog slikara Pierantonia Palmerinia (oko 1500 – 1538).

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Uz umjetničku vrijednost klaustar kao dvorište ima svoje praktične funkcije. Služio je i za šetnju redovnika, pogotovo u vremenima kad oni nisu smjeli olako izlaziti iz samostana.

Piše: fra Stipe Nosić

Donja šetnica upotrebljavana je i za pokop mrtvih, a u istu svrhu korišteni su podovi crkve, sakristije i kapitularne dvorane, što je bio jedan od izvora prihoda samostana. Tako je bilo do pada Dubrovačke Republike, kada su Francuzi takvu praksu pokapanja zabranili.

Ipak, redovnici i danas uživaju raznovrsne praktične koristi ovog dvorišta. Klaustar je pun ornamenata, iz kojih izvire bogata simbolika. Gotovo da nema kamena koji nije i u dekorativnoj ulozi. U klaustru je i puno toga atipičnog, što se ne može naći u drugim sličnim zdanjima, pa je on upravo po tome originalan. Skoro da nema figure ili obrađenog kamena koji nije povezan s nekim simboličnim značenjem. Ovdje je mnogo kamene ornamentike s različitim biljnim viticama.

Od njih su između ostalih prepoznatljivi listovi: palme, smokve, loze, ljiljana, hrasta, lovora, akantusa, astragala, perunike, bršljana i drugih. Vrlo često pojedini biljni listovi su u funkciji dekora i pojavljuju se u kombinaciji s listovima drugih biljaka, ili imaju vitice koje u prirodi ne postoje, pa ih je vrlo teško raspoznavati.

Na kapitelima se nalazi mnogo figura, a većina od njih sa sobom također nosi simboliku. Ima figura s biblijskim likovima, ali i onih mitoloških, koje se ne mogu lako povezati s kršćanstvom, s franjevcima i s njihovim prostorima. Ovdje je međutim riječ o dvorištu, pa su u njega mogli ući znakovi i figure iz mitologije, kao i one iz mašte ili praznovjerja klesara. To potvrđuje činjenicu da se kršćanstvo otvaralo drugim kulturama i uzimalo od onoga što su one sa sobom nosile.

U klaustru je mnogo simbola koji su se upotrebljavali i u predkršćanskim kulturama, što se može tumačiti činjenicom da su narodi koji su prihvaćali kršćanstvo u njega unosili i svoje znakove. Posebno to vrijedi za skupinu naroda pod zajedničkim imenom Kelti. Oni su, seleći se i osvajajući druge krajeve, sa sobom donosili svoju kulturu i običaje. Upravo oni, o čijim običajima su zapisi vrlo oskudni, najčešće u kršćanstvo unose svoje simbole. I na naše prostore, pod njihovim utjecajem, došli su znakovi iz njihova kulturnog kruga i starog vjerovanja.

Ti simboli postali su slavenski „sveti simboli“, ali se i u teološkim krugovima o njima malo govori. Neki od njih vrlo često su na sakralnim objektima kao ornamenti. Ima ih na kamenim i drvenim predmetima, na misnom ruhu i na crkvenom posuđu.

Na kamenoj ornamentici klaustra nalaze se mnogi od njih. Uz peruniku, spirale i ognjila, na ogradi gornje šetnice zastupljene su: svastika u različitim prikazima, cvijet života, čvor, mjesec, triquetra, kotač i druge. Iako se simboli pojavljuju u različitim formama, u konačnici se svode na znak sunčeva koluta.

Taj kultni simbol, čiji krakovi imaju smjer kretanja sunca, a kojeg su koristili mnogi narodi i mnoge religije, povezuje se s bogom suncem od kojeg dolazi život.

Različiti narodi ovog boga poznaju pod različitim imenima. Na primjer, u Egiptu je to Ra, u Grčkoj Helios, u Rimu Sol, i slično. Hrvati su preuzeli mnoge simbole iz tog kulturnog kruga.

Majstori klaustra, uz biblijske i kršćanske simbole, neke od preuzetih znakova ugradili su u klaustar. U doba izgradnje klaustra, neki od tih drevnih znakova sunčeva koluta, već su bili uobičajeni na sakralnim objektima. Sunčev kolut nalazi se i u crkvi svetog Mihajla na Koločepu iz 11. stoljeća. Slični znakovi prisutni su još na podnim mozaicima u porečkim bazilikama iz 4. i 5. stoljeća. A na sakralnoj odjeći i predmetima zadržali su se sve do naših dana.

Treba imati na umu da za kršćane tajne vjere znače stvarnost, ali su na ovome svijetu prisutne samo u znaku. Zato se Presveto Trojstvo često prikazivalo i prikazuje pomoću simbola. Keltski kršćani triquetru, taj drevni solarni i lunarni simbol, odavno su preuzeli kao simbol Presvetog Trojstva. U ovom klaustru taj simbol može se otkriti u trokutima, u trolistima, u trima spojenim kružnicama, koje su vrlo česte u kombinaciji sa znakom perunike.

Kao kamena ornamentika čest je i ljiljan, koji spada u vrstu perunike, a u vrijeme kad su ovi simboli klesani njihovi cvjetovi čak su i nazivani istim imenom. Ljiljan, kojeg Biblija više puta spominje, posebno u Pjesmi nad pjesmama, simbolizira čistoću i povezuje ga se s Blaženom Djevicom Marijom. A perunika ili sabljasti ljiljan simbolizirala je često i Kristove muke.

Lako je zapaziti da se u franjevačkom klaustru nalaze neke figure koje nikada nisu spadale u klasični popis liturgijskih kršćanskih simbola, ali su klesarima bile bliske i oni su ih ugradili u ovo čudesno dvorište. Preko njih svojim suvremenicima i budućim generacijama htjeli su prenijeti određena saznanja, svoja vjerovanja i stavove. Neka od njih skrivena su još uvijek u nedovoljno istraženoj simbolici brojeva.

Objavljeno u esPRESSo
Nedjelja, 15 Ožujak 2020 17:51

Orlovi na kapitelima klaustra male braće

Na kapitelima u klaustru Male braće prikazano je više vrsta životinja. Tu se nalaze: zmajevi, psi, volovi, ovnovi, lavovi, ali ipak su najzastupljeniji orlovi.

Piše: fra Stipe Nosić

Ta ptica grabljivica nalazi se čak na četiri kapitela, a ukupno je prikazana deset puta.

Kapitel 23 p vrtu

Na kapitelu 23 jedan je orao okrenut prema šetnici, a jedan prema vrtu.

kapitel281503

Isto je i na kapitelu 28.

Na kapitelu 33 čitava je orlovska obitelj. Na strani prema šetnici orao mužjak drži u kandžama zeca, kao hranu pripremljenu za mlade orliće, a prema vrtu je orao ženka koju s jedne i druge strane prati po jedan mladi orlić. Na kapitelu 16 je dvostruki prikaz grifona, mitološkog bića koje u sebi sjedinjuje osobine orla i lava, a kršćanstvo ga je prihvatilo kao simbol mudrosti i snažne vjere.

Orla se od davnina smatralo kraljem među pticama, zbog oštrog sluha i fantastičnog vida, i zbog njegovih vještina u letu. Od starine je kod ljudi vladalo uvjerenje da orao ima sposobnost očuvati mladost tako što leti visoko prema suncu, kako bi mu ono spržilo očnu mrenu i staro perje. Poslije toga on bi tri puta uranjao u vodu kako bi mu se obnovilo perje.

To uvjerenje preuzeo je i pisac psalma: „K'o orlu ti se mladost obnavlja“ (Ps 103,5). Biblija se divi orlovskim sposobnostima i uspoređuje njegovu brigu za mlade s Božjom brigom za čovjeka: „Poput orla što bdi nad gnijezdom, nad svojim orlićima lebdeći, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima“ (Pnz 32,11). Orao u predodžbi biblijskog pisca takoreći postaje Božji lik, koji poručuje: „Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo“ (Izl 19,4).

Između orlova na kapitelu 28, prema jugu, znak je velike kugle s „kabanicom“ i „razdjeljkom“ na njezinu vrhu. Kugla je slična onima na kapitelu 17, pa ako one tamo predstavljaju dvanaest plemena Izraelovih, onda je klesar, u skladu s biblijskom poredbom Jahve i orla, u ovoj velikoj zaogrnutoj kugli htio predstaviti samog Boga. Njega se u knjizi Postanka, poglavlje 28, povezuje uz Jakovljev kamen, pa zasigurno i izbor kapitela 28 nije ovdje slučajan, nego ga je po svemu sudeći radio čovjek upućen u biblijski tekst.

Kršćanstvo je preuzelo simboliku orla, kao simbol uzvišena nadahnuća, pa on simbolizira i čovjekovu sposobnost da se poput njega vine u visine i da spozna Božjeg sina. Zato je orao atribut evanđelista Ivana, Isusovog najdražeg učenika, koji je jedini od apostola ostao uz Isusa na Golgoti, i koji se svojim spisima uzdigao do nebesa poput orla. Zbog toga je simbol orla često na propovjedaonicama, krstionicama i na drugim mjestima u crkvi.

Nije stoga čudno da su orlovi toliko puta predočeni u klaustru, pogotovo stoga što se zna da su srednjovjekovni redovnici uz njih vezivali mnoštvo duhovnih elemenata, baš zbog nevjerojatnih poteza koje ta ptica koristi u pristupu i odgoju mladih.

Može se stoga s pravom pretpostaviti da su klesari kod njihovih prikaza na kapitelima bili pod znatnim utjecajem redovnika. Čak i više od toga, jer na kapitelu 28 prema sjevernoj strani nalazi se vrlo precizni portret čovjeka u reljefu, koji možda predočava redovnika franjevca Vida iz Kotora, graditelja klaustra, a koji se svojim graditeljskim umijećem zaista „digao u visine“.

Toj tezi u prilog ide i činjenica da, od svih ljudskih muških figura na kapitelima samo ova nema klasičnu srednjovjekovnu kapu. Možda je fra Vid osobno isklesao svoj portret, s malo podignutim pogledom prema nebu? Uostalom, ako je on na pravoslavnom manastiru u Dečanima ostavio svoj „potpis“ tako vidljiv na pročelju crkve, zašto ne bi u svom klaustru ostavio skromni potpis u portretu?

Objavljeno u esPRESSo

Na kapitelima klaustra Male braće predočene su i domaće životinje.

Piše: fra Stipe Nosić

Pas, koji vrijedi za najstariju domaću životinju, prikazan je čak četiri puta na kapitelu 8 i dva puta na kapitelu 18. Na kapitelu 25, na njegovoj jugoistočnoj strani, prikazan je jedan bik. Na kapitelu 37 šest je volovskih glava.

Kapitel 48 ukrašen je sa šest glava ovnova. Uočljivo je, da je taj kapitel nekada u prošlosti doživio ne baš osobito vještu restauraciju. Djelomično je odrezan u donjem dijelu, vjerojatno zato što je bio oštećen, kako bi se ubacili tašeli na dijelu kapitela koji se oslanja na stupove koji ga nose.

Nije čudno da su ove životinje našle mjesto na kapitelima, jer u vrijeme izrade klaustra majstori i drugi pomagači, svakodnevno su bili u kontaktu s njima. Možemo sebi predstaviti situaciju u kojoj bi bez tih životinje bilo teško zamislivo tadašnje ljudsko privređivanje. Tu se treba prisjetiti pasa koji su čuvali druge životinje, kao i lova divljači uz njihovu pomoć. Zatim, korištenja životinja i proizvoda od njih za prehranu kroz meso, mlijeko, sir i slično. Pa, upotrebe dijelova njihova tijela za izradu odjeće i obuće, od vune i kože. Volovi koji su tada upotrebljavani za vuču kola, zasigurno su i kamene kapitele na kojima su prikazani njihovi likovi dovezli do klaustra.

Vjerojatno nije bilo majstora niti pomagača na poslovima u klaustru koji nije na sebi imao nešto od odjeće ili obuće, a da nije bila napravljena od materijala životinjskog porijekla.

Volovi i ovnovi, odnosno junci i janjci, bili su važni i kao žrtvene životinje, pa se ne smije izgubiti iz vida njihova žrtvena simbolika, zbog koje su zasigurno i dobili mjesta na kapitelima.

Pa kao što se s Mojsijem, koji je predočen s knjigom saveza na kapitelu 18, dovode u vezu psi koji ga grizu za noge, tako se i junci i janjci, kao žrtve koje su se svakog dana prinosile u hramu u Jeruzalemu, mogu dovesti u vezu s njim. U bliskoj vezi s Mojsijem, koji je izveo narod iz egipatskog ropstva, simbol je janjeta.

Krvlju janjeta „bez mane“ označili su Izraelci dovratnike svojih kuća kako bi bili prepoznati kao Jahvini i kako bi njihovi prvorođenci bili pošteđeni od smrti (Izl 12,42; 29,35-42). A starozavjetni proroci Izaija i Jeremija prorekli su da će doći Onaj koji će biti odveden „kao janje krotko što ga vode na klanje“ (Iz 53,7; Jer 11,19). Kad je došao Krist, na kojeg se proroštva odnose, Ivan Krstitelj ga je prepoznao i predstavio svijetu.

Janje simbolizira Krista, spremnost na pomirenje i blagost, što otkriva Kristova žrtva na križu. Ivanove riječi upotrebljava liturgija do naših dana, u formuli: „evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta“. Taj poklik u svetoj misi podsjeća na Isusovu žrtvu koju je on podnio za palog čovjeka i tako ga oslobodio od zla, od grijeha. Tu poznatu Ivanovu izjavu zabilježenu u kamenu čuva muzejska postava samostana u kojoj je izložen dio kamenog poliptiha s reljefom sv. Ivana Krstitelja, koji desnom rukom pridržava jasno vidljivi uklesani svitak na kojem je u skraćenom obliku latinski natpis „Ecce Agnus Dei“ (Evo jaganjca Božjeg). Taj reljef u kamenu, koji je vjerojatno nešto stariji od ovnova na kapitelu, pokazuje kako je janje i na našim prostorima već odavno dio kršćanske simbolike.

Objavljeno u esPRESSo
Stranica 1 od 2

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020