Prikazujem sadržaj po oznakama: kocka mora

„Očekujemo da će natječaj za spomenik braniteljima biti raspisan iduće godine”, odgovor je iz gradske uprave na upit portala Dubrovnikpress.hr kada će biti raspisan natječaj za rješenje novog spomenika hrvatskim braniteljima nakon što je „Kocka mora” razmontirana i uklonjena s Pila.

Inače, razmontirani spomenik braniteljima s Pila trenutačno je smješten u prostorima Luke Dubrovnik, gdje je, navode iz Grada „primjereno uskladišten kako bi se sačuvao”.

Što se tiče autora spomenika Igora Franića iz Grada ga, nakon što je spomenik razmontiran i uskladišten u Luci, nisu kontaktirali, potvrdili su iz gradske uprave za Dubrovnikpress.hr navodeći također kako u ovom trenutku „još nije definirana njegova buduća lokacija, a što će ovisiti o dogovoru s autorom”. Iz tog odgovora može se dakle naslutiti kako nije odbačena mogućnost da „Kocka mora” ponovo bude postavljena negdje na javnoj površini.

Inače, na sjednici Gradskog vijeća Krešimir Marković (HRAST) predložio je da se „Kocka mora” postavi na novom groblju na Dupcu, a ta ideja svidjela se i gradonačelniku Matu Frankoviću.

„Vezano za poziciju novog spomenika braniteljima, Pile su lokacija na kojoj inzistiraju sve udruge branitelja grada Dubrovnika, a sama mikrolokacija bit će određena nakon što se provede postupak odabira budućeg spomenika braniteljima.” - naveli su iz gradske uprave o lokaciji novog spomenika.

Kada je 1889. godine završena izgradnja Eiffelovog tornja u povodu Svjetske izložbe, ta intervencija u prostoru izazvala je veliki otpor javnosti. Zgražajući se na toranj, novelist Guy de Maupassant jeo je redovno u restoranu na njegovom vrhu, jer je, govorio je on, to jedino mjesto u Parizu s kojeg se sam toranj ne vidi. Kada je stotinu godina kasnije, 1989. godine, završena izgradnja staklene piramide ispred Louvrea, koja je ulaz u muzej, nazvana je sramotom, a čak 90 posto Parižana smatralo je takvom.

Daleko od toga da se rad arhitekta Igora Franića, autora „Kocke mora”, spomenika braniteljima na Pilama, može uspoređivati sa spomenuta dva djela, no okolnosti postavljanja/izgradnje su slične, a ishod suprotan. Vizure Pariza danas je teško uopće zamisliti bez Eiffelovog tornja, a za Louvre se danas govori kako je jedini muzej na svijetu u koji se ulazi kroz umjetničko djelo. S druge strane Franićeva „Kocka mora” je uklonjena, a mogla je postati i nešto više od „spomenika palim Windowsima”.

NAKARADA KAO SPOMENIK, ALI KAO INSTALACIJA "KOCKA MORA" JE ZAŽIVJELA U PROSTORU

Nesumnjivo da je Franićev spomenik braniteljima nakaradan, ali ne kao intervencija u prostoru, ne i kao arhitektonsko, umjetničko djelo ili instalacija, već samo i jedino kao ono što predstavlja – spomenik braniteljima.

Autor govori kako projekt nije dovršen, te da bi tek cjelokupnim uređenjem platoa Pila, kako je bilo predviđeno, on dobio svoj puni smisao. No, zapravo, „Kocka mora” ni tada ne bi dobila svoj smisao kao spomenik braniteljima, ali njen smisao kao instalacije, intervencije u prostoru koja je u suprotnosti sa svojim kamenim okruženjem, spoj tradicionalnog i modernog mogao je zaživjeti.

Uostalom, „Kocka mora” i jest zaživjela, nebitno je li to na način da ona bude ogledalo na kojem se popravlja frizura prije odlaska na Stradun ili mjesto sastanka, ona je dobila svoju ulogu, makar ona i ne bila onakva kakva je prvotno zamišljena – kao mjesto pijeteta poginulim braniteljima.

KOMPROMISOM JE SAM AUTOR PRIZNAO PROMAŠENOST KONCEPTA KAO SPOMENIKA

Koliko je zapravo koncept „Kocke mora” kao spomenika branitelja bio besmislen govori i sama činjenica da je autor pristao na kompromis s tadašnjom gradskom vlasti, a pod pritiskom braniteljskih, odnosno veteranskih udruga te, iako tako nije bilo predviđeno, na samu „kocku” naknadno uvrstio križ i hrvatski grb, dakle da bi „kocka” prosječnom konzumentu vizualnog doživljaja na Pilama nečim uopće pokazivala kako je riječ o spomeniku. Ni to nije bilo dosta da bi se „Kocka mora” mogla doživjeti kao spomenik braniteljima pa je na zidiću u pozadini dodan i natpis uklesan u kamenu, „Braniteljima Dubrovnika kao znak trajnog sjećanja i vječne zahvalnosti”, posprdno nazvan guzosjedom, jer se nalazi točno u razini stražnjice.

Samim tim kompromisom uvrštavanja dodatnih elemenata autor je priznao promašenost vlastitog koncepta kao spomenika, u najmanju ruku nedosljednost i manjak odlučnosti da brani svoje djelo, ako je ijedno umjetničko djelo uopće potrebno braniti. Stoga je cinično kada autor zamjera gradskoj upravi uklanjanje njegova djela jer se time navodno krše njegova autorska prava. On se djela, u umjetničkom smislu, u biti odrekao u onom trenutku kada je pristao na kompromis, jer kod samostalne umjetnosti kompromisa nema, a dodavanjem križa i grba „Kocka mora” prestala je biti samostalni rad i zapravo je postala rad skupine autora, „umjetnika”, s jedne strane Igora Franića, a s druge strane gradske uprave i udruga veterana Domovinskog rata.

SAMOSTALNI ILI RAD SKUPINE AUTORA?

Sve i da je „Kocka mora” ostala autorov samostalni rad, pitanje je koliko daleko se može ići u obrani autorskih prava. Rad i djelo su naime plaćeni, vlasnik djela nije više autor Igor Franić. Ono o čemu Franić danas i prethodnih godina govori, kada se žali na kršenje autorskih prava, jest slično tome kao da kupite neku skulpturu i postavite je doma u hodnik, jednog dana odjednom vam se više ne sviđa pa ju odložite u podrum gdje je nitko ne vidi, a umjetnik od kojeg ste je kupili zaključi da ste time prekršili njegova autorska prava.

U konačnici, kompromis i beskompromisnost, a ne značaj tih djela i njihova uloga u svjetskoj arhitekturi i umjetnosti, što je, kako je već napisano, neusporedivo, osnovna je razlika između Eiffelovog tornja, piramide u Lovureu i „Kocke mora”, kao i odnos građana prema tim djelima.

ONO ŠTO NISU RAZUMJELI NI ŠUICA, NI AUTOR NI DIO GRAĐANA

Jesu, Parižani su se pobunili i protiv Eiffelovog tornja i protiv piramide, a u primjeru potonje otišli su toliko daleko da su zbijali šale na račun tadašnjeg francuskog predsjednika Mitterranda, koji je bolovao od karcinoma, navodeći kako želi biti prvi francuski faraon i pokopan u piramidi. Autor piramide Ieoh Ming Pei bio je s druge strane beskompromisan, a sami Parižani, kao ni tadašnji ministar kulture Jack Lang, koji je projekt i podržavao, od autora kompromis nisu ni tražili. Parižani naime samo i jednostavno – piramidu nisu željeli, ne da je nisu željeli izmijenjenu, nego je nisu željeli nikako i to je legitimno, a nelegitimno bi bilo da su ulazili u izmjene umjetničkog koncepta, jer riječ je o autorskom djelu. Ustrajnošću autora i vlasti Parižani danas imaju još jedan simbol koji dodatno daje na značaju njihovom gradu i francuskoj kulturi i umjetnosti.

To je ono što nisu razumjeli ni Dubravka Šuica, ni članovi veteranskih udruga ni sam autor „Kocke mora” Igor Franić koji danas tako gorljivo brani svoja autorska prava po kojima se sam kompromisom olakšao, a u konačnici ni dio samih građana.

Dapače, Dubrovčani su, zajedno sa svojom vlašću iskazali ogromnu dozu malograđanštine - tri puta. Prvi put kada se ulazilo u sam autorov koncept, drugi put kada je „Kocka mora” prepuštena propadanju i treći put kada je na oduševljenje svekolike javnosti uklonjena.

JE LI POSTOJALA DRUGA ŠANSA?

Ne samo da, za razliku od Dubrovčana i njihove vlasti, Parižani nisu od autora zahtijevali izmjene koncepta, već na koncu, kada su djela završena i unatoč protivljenju ostala trajno u prostoru, Eiffelov toranj nije prepušten propadanju i ruzini, a staklene površine piramide u Lovureu redovno se glancaju. O tome da nitko ne zahtjeva uklanjanje Eiffelovog tornja ili piramide, zar je potrebno uopće govoriti.

Koliko god pretenciozno bilo uspoređivati neusporedivo, Eiffelov toranj, piramidu i „Kocku mora” proporcionalno tome, umjesto da ju se proglasi opasnom za prolaznike, nepretenciozno je zaključiti kako je, uz odgovarajuće održavanje (pa zaboga, i umjesto „palih Windowsa” postoji Linux), „Kocki mora” mogla biti pružena i druga šansa, ne kao spomeniku braniteljima, već kao instalaciji u prostoru, intervenciji modernog u tradicionalnom, makar i kao ogledalu ili mjestu sastanka, umjetničkom djelu koje samo po sebi nije nakaradno do trenutka kada nema suvišni grb i križ, ne zato što su to grb i križ, već zato što onakvom konceptu, kakvog je autor uostalom i zamislio, jednostavno vizualno ne pripadaju.

SUVIŠNO JE OČEKIVATI VIŠESLOJNOST OD UČMALE SREDINE

No, od učmale dubrovačke sredine, neopravdano uvjerene da je višeslojna, a u isto vrijeme smatra kako je kamen jedina prava vrijednost, možda je suvišno očekivati takva promišljanja. U takvoj sredini neki novi spomenik, arhitekt ili umjetnik nužno će dobiti podršku u javnosti jedino ako bude riječ o kamenu, eventualno bronci, u učmaloj dubrovačkoj sredini, neopravdano uvjerenoj da je kozmopolitska, obavezno s peču križa, jer za Hrvatsku su valjda ginuli jedino katolici.

Bilo bi lijepo zaključiti kako će Dubrovnik 21. stoljeća u svom četvrtom ispitu na istu temu, spomeniku braniteljima, dobiti priliku dokazati ili opovrgnuti da je malograđanska sredina, dokazati svoju višeslojnost, kozmopolitsko ozračje, no nažalost, nekako logičniji zaključak je da takvu priliku neće imati tko ni prepoznati.

Dok još uvijek traje pandemija korona virusa, a građanima je i dalje preporučeno da stoje doma, Pile lagano poprimaju novi izgled.

No, osim što se postavlja novi pločnik, u međuvremenu je najveća promjena uklanjanje spomenika braniteljima „Kocke mora”.

A kako Pile izgledaju bez „Kocke mora”, iako se naravno većina Dubrovčana itekako sjeća toga, pogledajte u foto prilogu.

dm

Spomenik braniteljima na Pilama u jako je lošem stanju i predstavlja opasnost za prolaznike te je stoga odlučeno da se spomenik demontira, objavio je danas Grad Dubrovnik na svojim službenim stranicama.
 
„Prilikom vizualnog pregleda spomenika uočeno je kako je dio konstruktivnih elemenata u jako lošem stanju te da to predstavlja opasnost za prolaznike. Kako bi se izbjegle eventualne nesreće, odlučeno je da se spomenik demontira i potom sanira. I sami prostor ispred spomenika također je u lošem stanju te će i on biti saniran i to tako što će biti popločan kamenim pločama.” - naveli su iz gradske uprave.
 
Očekuje se da će demontaža spomenika biti završena do kraja tjedna, a radove na demontaži, vrijedne 106.250 kuna s PDV-om, izvodi tvrtka Quelin koja je sudjelovala i u njegovom postavljanju.
 
„Cilj ove gradske uprave je da se, putem dijaloga sa svim braniteljskim udrugama, postigne dogovor o novom, trajnom, spomeniku braniteljima, a koji će odavati poštovanje prema svima onima koji su dali svoje živote za Grad ili su to svojim sudjelovanjem u Domovinskom ratu bili spremni učiniti. Pozicija trajnog spomenika branitelja će ostati na Pilama i o tome postoji konsenzus svih braniteljskih udruga. Isto tako, nakon sanacije sadašnjeg spomenika, o njegovoj  budućoj mikrolokaciji gradska će uprava odlučiti u dogovoru s braniteljskim udrugama.” - navode iz Grada Dubrovnika.

dpp

Iako je u više navrata najavljivano njegovo uklanjanje s Pila, „Kocka mora“ koja je trebala predstavljati spomenik braniteljima još uvijek je na istoj lokaciji, a po svemu sudeći tamo će i ostati dok gradonačelnik Mato Franković ne postigne dogovor o uklanjanju s autorom Igorom Franićem. A pregovori još uvijek traju, barem je tako na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća rekao gradonačelnik Franković.

Odgovarajući na vijećničko pitanje gradonačelnik je izrazio nadu da će u pregovorima s autorom spomenika doći do nekog rješenja.

Postavljanje spomenika braniteljima na Pilama bilo je zapravo osmišljeno u sklopu projekta uređenja platoa Pila koji je započet u mandatu bivše gradonačelnice Dubravke Šuice, a nije završen jer je gradonačelnica ustuknula pred prosvjednicima koji nisu s odobravanjem gledali na njezin projekt, a Andro Vlahušić, bivši gradonačelnik koji je naslijedio Šuicu, nije se u njega upuštao.

Iako su braniteljske udruge za vrijeme tih prosvjeda na Pilama stajale na strani Dubravke Šuice, dok su neki od vođa tih udruga za vrijeme trzavica oko Pila i projekta izvodili „performanse“, shvatili su u međuvremenu da ta kocka baš i nije spomenik kakav su željeli pa su danas složni da ga treba maknuti.

Inače, puno se puta dosad moglo čuti kako bi kocka, koja u naravi predstavlja spomenik, izgledala puno drukčije da je kojim slučajem projekt platoa Pila u cijelosti završen. Pitanje je kako bi izgledao i uklopio se u prostor da je projekt realiziran. Bi li tada bilo jasno da je to spomenik ljudima koji su položili svoje živote u obranu Dubrovnika ili bi i tada imao funkciju zrcala u kojem se ogledaju brojni prolaznici. Tim više je sramotno što ga za trajanja sezone zagrade i ograde trakama predstavnici kruzerskih kompanija za vrijeme ukrcaja putnika u autobuse nakon što obiđu povijesnu jezgru.

Gradonačelnik, baš kao i većina građana te predstavnici braniteljskih udruga, koji su u međuvremenu doživjeli preobrazbu, smatraju da prolazno mjesto, na kojem je ta kocka koja predstavlja spomenik, ne može biti mjesto pijeteta. Gradonačelnik je pak stava da spomenik braniteljima treba biti na Pilama, ali na primjerenijoj lokaciji.

No, da bi se postavio novi spomenik potrebno je maknuti kocku, a to se ne može bez suglasnosti s njegovim autorom zbog ugovornih klauzula kojima je zaštitio svoje djelo pa će kocka još stajati na Pilama, osim ako gradonačelnik u pregovorima autora ne uvjeri u suprotno pa se uspiju dogovoriti da se kocka premjesti na drugu, primjereniju lokaciju jer nije baš izvjesno da će aktualna gradska vlast, kad je uređenje platoa Pila u pitanju, nastaviti projekt bivše gradonačelnice.