Prikazujem sadržaj po oznakama: kornati

Koliko se djelatnika nalazilo u smjeni i općenito u prostorima same Hidroelektrane Dubrovnik u trenutku kada je izbio požar? Kada je požar uopće izbio, dojavljeno je oko devet sati, no prema neslužbenim podacima tinjalo je već oko sedam sati, ako je to istina, zašto požar nije prije primijećen? Je li se dogodila eksplozija ili nije?

Koliko je aparata s kisikom bilo dostupno ugroženim radnicima? Koliki je propisani broj aparata s kisikom? Postoje li sigurnosne sobe i gdje su izlazi za nuždu u ovakvim i sličnim slučajevima? Vodi li se evidencija tko je od djelatnika uzeo i kakvu vrstu zaštitne opreme i kada? Zašto to nije bilo odmah poznato već su spašavatelji i vatrogasci to morali nagađati?

Tko je upravljao smjenom u Hidroelektrani u trenutku kada je dojavljeno o požaru? Kada su i koliko puta izvedene vježbe evakuacije i druge vježbe koje su obavezne?

MALO TOGA „LJUDSKOG“ JE VIĐENO OD VRHA HEP-A

Niz je to pitanja, a moglo bi ih se nabrojati još, a na koja je javnost trebala dobiti odgovore od čelništva Hidroelektrane Dubrovnik i HEP-a. Barem one koji im u ovom trenutku mogu i moraju biti poznati. Ali nije, jer su HEP-ovi direktori i ini pobjegli od novinara, odnosno eskivirali konferenciju za medije koja se u ponedjeljak ujutro, dan nakon završetka potrage za nestalim radnicima, održala u prostorijama Policijske uprave dubrovačko – neretvanske. „Pressicu“ su izbjegli pravdajući se da idu na ispraćaj, odnosno sprovod Matu Maškariću, jednom od tri poginula, a čije je tijelo prvo nađeno u odvodnom tunelu hidroelektrane u četvrtak poslijepodne. „Pressica“ je inače bila ujutro, sa ispraćaja su mogli stići, novinari bi ih i pričekali, a sprovod je bio poslijepodne.
Zapravo HEP-ovi čelnici svo ovo vrijeme ponašali su se kao da se to njih ne tiče, nekakvo šprc brc, birokratsko i suhoparno priopćenje u kojem su izrazili sućut obitelji poginulih i manje - više to je to, uz izjave koje su dali nakon dolaska u Hidroelektranu Dubrovnik, onako usput, bez neke službeno sazvane konferencije za medije na kojoj bi detaljno odgovarali na pitanja koja su im trebala biti postavljena, pitanja na koja javnost ima pravo znati odgovore i čuti ih iz njihovih usta, a ne da se nagađa koliko je djelatnika radilo, koliko je bilo aparata za kisik, koji je protokol u ovakvom slučaju itd. Malo smo toga istinski i iskreno „ljudskog“ od vrha HEP-a doživjeli prethodnih dana, a nedolazak na konferenciju za novinare pod opravdanjem odlaska na sprovod koji je bio u sasvim drugo vrijeme je… Postoji li uopće riječ za to.

DA NAM IVO NIJE REKAO DA ODVODNI TUNEL NE SLUŽI ZA EVEKUCIJU NE BI ETO ZNALI

Ivo Miletić, inače po zvanju diplomirani inženjer pomorskog prometa, HDZ-ov načelnik Općine Župa dubrovačka u dva mandata i kratko župan dubrovačko – neretvanski, danas direktor Hidroelektrane Dubrovnik pred mirovinu, ukazao se na HRT-u kako bi ustvrdio da odvodni kanal kojim su se radnici pokušali spasiti nije predviđen za evakuaciju.

Odvodni tunel

Ma ajde Ivo, eto to nitko nije znao prije nego što si nam ti rekao. Persirati te ne treba, jer nisi zaslužio svojim ponašanjem prethodnih dana. Nego Ivo, ako tunel nije predviđen za evakuaciju, bi li, molim te, ponudio odgovore na koji je način predviđena evakuacija, koliko je aparata s kisikom trebalo biti itd.

Direktor HE Dubrovnik Ivo MIletić

Ponudio je zasad Ivo šipak, kao što je novinarima i na konferenciji u policiji ponuđen šipak, tek je prepričano ono što je već sve znano i ispisano, a za što su najmanje krivi oni nazočni na konferenciji, jer odgovore, mada je žalosno da policija i vatrogasci pet dana moraju o nečem nagađati, trebali su dati oni kojih na konferenciji nije bilo, a nisu to samo HEP-ovci.

Županijski vatrogasni zapovjednik Stjepan Simović, načelnik PU DNŽ Ivan Pavličević i pročelnik HGSS-a Mario Begić

U normalnoj državi u izvanrednoj situaciji poput ove, pred medije bi izašli i oni koji vrše istragu, bili bi tu DORH-ovci, dali odgovore koje smiju u ovom trenutku dati. A mogu dati puno odgovora, jer groteskno bi zvučalo da npr. odgovor kad je zadnji put rađena vježba u HE Dubrovnik ili neki drugi sličan tom, može ugroziti istragu.

No, u Hrvatskoj je sve tajna, u Hrvatskoj javnost nema pravo pitati, u Hrvatskoj ginu ljudi, proglasi se Dan žalosti, a slučajevi se rastežu i rastežu i rastežu dok ne padnu gotovo u zaborav, a istina se rijetko kad dozna, ne znamo još ni onu o Kornatima.

NE ZNA SE TKO ĆE BITI BRŽI, INSPEKCIJA RADA ILI DORH

A sve što se događa oko Hidroelektrane Dubrovnik podsjeća baš na Kornate, zavjet šutnje koji trenutno vlada potvrđen je i na konferenciji za novinare u policiji, jer oni koji su bili pred novinarima nisu ti koji su mogli dati pojedine odgovore, a nisu kao stručnjaci željeli dati ni svoje mišljenje, primjerice koliko je aparata s kisikom trebalo biti dostupno, već su poručili da eto postoji Inspekcija rada i DORH. Inače se ne zna tko je u ovoj državi efikasniji, inspekcije, osim kad se iživljavaju na malim trgovcima s fiskalnim računima, ili DORH, osim kad se iživljava na bolesnom čovjeku koji je uzgojio par stabljika konoplje da mu olakša muke.
O brzini institucija najbolje je uzeti primjer koji je Dubrovčanima još uvijek dobro u sjećanju, čak godinu i pol dana trebalo je da se oslobodi zapovjednik broda Lučke kapetanije „Danče“ od krivnje za nesreću koja se dogodila u Koločepskom kanalu. Godinu i pol dana trajala je agonija jednog čovjeka u situaciji u kojoj je svima, osim institucijama, sve bilo jasno od početka.

Koliko će tek trebati da institucije odrade svoj posao u slučaju HE Dubrovnik u kojem pak ništa nije jasno? Kako ono vole u DORH-u napisati, „opravdano se sumnja“, tako sukladno dosadašnjem tijeku događaja jednako tako „postoji opravdana sumnja“ da će ikada i biti u potpunosti jasno što se dogodilo u HE Dubrovnik i zbog čega su izgubljena tri života, odnosno da će se dogoditi obratan slučaj od zapovjednika „Danača“, pa da će sve na koncu uroditi kakvom optužnicom protiv onih koji su možebitno zanemarili sigurnosne protokole. Kako je krenulo „opravdana sumnja“ je itekako opravdana, daj Bože da ne bude tako, mada će to biti mala satisfakcija obiteljima stradalih. Dobro će biti ako im HEP i država još ne budu tražili novce usude li se tražiti odštetu, ako ne vjerujete da je i to moguće, pitajte Franu Lučića.