Prikazujem sadržaj po oznakama: lignjolov

Nedjelja, 10 Prosinac 2023 13:33

Foto / ADVENTSKO NATJECANJE LIGNJOLOVACA U SLANOM

Mata Jonić i Nikša Sibiljan, ekipa Dva galeba, pobjednici su sinoć održanog Sqiud Game Slano 2023. natjecanja lignjolovaca koje je organiziralo Sportsko ribolovno ekološko društvo „Šijun“. Oni su uhvatili 3,794 kg oliganja, a Mata Jonić, ujedno i najmlađi natjecatelj uhvatio je i najveću lignju natjecanja od 786 grama.

Drugo mjesto osvojila je ekipa „Butarag“ u kojoj su bili Ivo Kmetović, Tonći Radinković i Baldo Kunica s ulovom od 2,146 kilograma, a treće mjesto osvojila je ekipa „Jeguljice“ u kojoj su bili Marko Medar i Ivica Medar s ulovom od 2,122 kilograma.

Organizirana je i zabava uz nastup grupe Bolero uz lutriju u suradnji s udrugom „Tata je tata”, a prihod je bio namijenjen akciji „Svi za Luciju”.

dpp

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 17 Studeni 2023 18:45

KAKO LOVITI „LIJENE” LIGNJE

I u dijelu godine kad su najaktivnije, lignje se nerijetko ne love ni kad su vrlo brojne u lovnoj zoni, a rijetke ipak ulovljene se kače samo za jednu, u pravilu najdužu lovku. Što je razlog tome i što u takvoj situaciji činiti da bi se ipak lovile...

Razlog tome je obilje prirodne hrane ili trenutačna sitost lignji. No, i u takvim slučajevima moguće ih je navesti da napadnu varalicu, osobito u lovu skosavanjem, najčešće prakticiranoj tehnici lova.

Naime, lignje su izrazite grabljivice pa ih se može isprovocirati da napadnu i kad nisu gladne. To je moguće samo varalicama čiji pokreti, ali i oblik te tekstura što vjernije oponašaju omiljenu hranu oliganja - zdrave, a ne bolesne ili uginule kozice i ribice.

Prvo što će pobuditi ubilački nagon oliganja pokreti su varalica, a prvo što treba učiniti da bi se to postiglo jest - promijeniti dužinu primule, odnosno priveza, pjoka na kome su varalice. Na većini završnjaka privezi su dugi deset do petnaest centimetara, što i jest nekakva klasična postava. No, u situacijama kada su lignje nezainteresirane, klasični sistemi „ne rade” ili pak „rade” jako loše. U takvim situacijama dužinu priveza treba skratiti na samo centimetar – dva.

lignjolov171123

Vezivanje varalica na tako malim udaljenostima od predveza, osnove završnjaka, najbolje je izvesti jednostavnim „dropper loop“ čvorom na čijoj se omči nalazi mala kopča. Kopča se navuče na predvez te se na željenog poziciji formira „dropper loop“, s tim da se u završnom izvlačenju omče, s omčom izvuče i kopča. S ovako formiranim završnjakom, sistemom, varalice se mogu izmijeniti doslovno za nekoliki sekundi. Iako se završnjak može kompletirati i na licu mjesta, puno je praktičnije to učiniti prije lova, pa ga u danom trenutku samo izvaditi i preko kopče spojiti s osnovom.

Od dužine priveza ovise pokreti varalica. Duži privezi omogućuju im raznovrsnije pokrete i položaje, od kojih mnogi nisu svojstveni ribicama i kozicama niti primamljivi olignjima ili ih čak plaše. Posebno je to izraženo kod skosavica s lošim balansom, odnosno preteškim zadnjim krajem. Kratki privezi eliminiraju većinu tih neprirodnih pokreta te položaja držeći varalice najčešće u najprirodnijem, horizontalnom položaju, s vrlo malim odstupanjima, bez obzira na intenzitet skosavanja.

A intenzitet skosavanja je drugi, možda i važniji čimbenik uspješnosti od dužine priveza. Naime, skosavanje je pokret koji bi trebao privući lignju, a u određenim situacijama, simulirajući pokušaj bijega, i isprovocirati napad. No, u situacijama u kojima je lignja podozriva i lijena, nagli je pokreti samo mogu odbiti. Skosi u takvim situacijama trebaju biti rijetki i diskretni, a u određenim situacijama trebaju i izostati. Naime, svako se plovilo čak i po najvećoj bonaci ljulja i to se ljuljanje uvijek bez iznimke preko strune prenosi i na varalice, tako da su pokreti koji bi trebali privući olignje zapravo uvijek prisutni, skosavalo se ili ne. U uvjetima teškog lova te će se sitne oscilacije bez naglih skokovitih pokreta provjereno donijeti bolji i bogatiji ulov od klasičnog skosavanja.

Treći, jednako važan detalj kojim se može poboljšati ulov lijenih lignji jest odabir varalice. Njen oblik nije osobito važan, ali jesu dekor i tekstura. Naime, nuđenjem raznobojnih varalica može se pronaći dekor koji trenutačno pobuđuje pozornost lignji.
Za razliku od dekora, puno je lakše odabrati teksturu varalice. Naime, lijene olignje plijen prihvaćaju dugim lovkama i oprezno pipaju, privlači prema ustima i kljunom pokušavaju kidati komad mesa s leđa. Kada osjete da je plijen, za razliku od prirodnog, tvrd, a površina mu glatka - ispuštaju ga. Zato za lov skosavanjem, kada lignje imaju dovoljno vremena za takvo ponašanje, treba koristiti mekane ili barem varalice presvučene tkaninom, najbolje mekane i presvučene.

Na takve varalice lignje se doslovno same kače, što se na struni osjete kao tek naslućena promjena težine ili kao jedva primjetno zanošenje. A lagani skos na kraju te igre, nakon što se osjeti ta promjena, neće biti ništa drugo nego samo potvrda ispravnog pristupa lovu lijenih olignji.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 20 Listopad 2023 19:15

MRKVOM DO OLIGANJA

Olignji se sve više primiču obali pa se i s nje sve lakše i bolje love. Koliko lako i uspješno veoma ovisi i o tome kojom se vrstom varalice lovi. Od svih lignjarića za lov s obale odbacivanjem pa privlačenjem najprikladnije su varalice posebno konstruirana za to. Nekad su to bile samo varalice oblika kozice s olovnim otežanjem ispod glave, poznata pod japanskim imenom „Egi“. Danas se proizvode i specijalne bacačke varalice s unutarnjim otežanjem, koje znatno manje zapinju za strunu pri odbacivanju te za dno pri privlačenju.

S ostalim vrstama lignjarića s obale se također može lignjariti, čak i podjednako uspješno kao s bacačkom varalicom, ali uz malo više problema. Najlakše je loviti s lignjarićem japanskog naziva „Toto“ te engleskog „BAVC“, kod nas poznatim kao ribica, bukva ili mrkva.

Radi se o plivajućoj ili plutajućoj varalici vretenastog oblika. Konstruirana je za lov iz plovila okomitim skosavanjem. Nema akciju pa se mora animirati trzanjem štapa i promjenom brzine povlačenja. Ta varalica tone sporo, dobra u horizontalnom položaju, a lošije izbalansirana s „repom“ više ili manje naniže, ali u oba slučaja u lovu s obale ponekad zapinje za dno.

Zbog male težine „BAVC“ varalicom se može loviti i štapom najmanje snage. Međutim, čak i s njim ona se odbaciti može samo na male daljine. Zato je pribor s tom varalicom potrebno dodatno opteretiti. Dovoljan je lagani, tek 5 do 10 grama težak dodatni uteg da bi se varalica čak i bez štapa odbacila i svih 50- tak metara, što je više nego dovoljno.

Uteg se na pribor može postaviti na više načina. Većina ribolovaca olovnicu postavlja na strunu 30 do 40 centimetara ispred varalice, kao što to radi na priboru za pendulu. Na strunu je najbolje postavljati ovalne ili loptaste „split shot“, rascijepane olovnice. One se izrađuju od mekanog olova pa ne oštećuju strunu, a lakše i brže se postavljaju os ostalih vrsta olovnica. Uz sve to, kad zapnu spadaju s pribora i tako omogućavaju njegovo spasavanje.

Rascijepane olovnice se proizvode u puno veličina pa je s njima najlakše precizno opteretiti pribor. Teže od jednog grama teško je naći pa je na pribor potrebno postaviti više olovnica, najbolje na međusobnom rastojanju od 1 do 3 centimetra. Takav način postavljanja nije mana nego prednost jer što su sitnije olovnice teže zapinju za dno.

Kada lignje nisu osobito raspoložene za ishranu te za lov na nečistim terenima, bolje rješenje od „split shot“ jest „drop shot“- montaža olovnice na kraj pribora, a varalice pomoću kopče ili kratke omče 30 do 50 ispred olovnice. Umjesto običnog olovnog, montirati se može uteg poznat kao „tirolsko drvce“, s kojim pribor još manje zapinje, ali koji je teži za upravljanje, animiranje varalice.

Animiranje mamca otežava i klizna olovnica, dok olovnica kopčom postavljena na ušicu varalice često uzrokuje probleme pri odbacivanju pribora.

Odlično rješenje za otežavanje „BAVC“ lignjarića je postavljanje olovnice oko njegovog „nosa“. To može biti prsten izrezan iz olovne ploče ili spirala od olovne žice. S takvim otežanjem lignjarić je najlakše animirati. Uz to, on pliva s visoko uzdignutim „repom“, čime se smanjuje mogućnost zapinjanja. Ima varalica kojima je potrebno dodatno otežam i zadnji kraj kako bi nakon odbačaja letjele krunicom prema naprijed, čime se izbjegava uplitanje pribora.

Ma kako bio otežan, pribor s „BAVC“ lignjarićem treba privlačiti sporije nego kad se lovi „Egi“ lignjarićem.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 14 Listopad 2022 17:14

Kojom varalicom s obale loviti olignje?

Što se more više hladi, to olignji više prilaze obali pa se s nje sve bolje te lakše love. Koliko lako i uspješno veoma ovisi o tome kojom se vrstom varalice lovi.

Od svih lignjarića za lov s obale odbacivanjem pa privlačenjem najneprikladnija je olovna varalica, tzv. peškafondo. On prebrzo tone, prečesto zapinje, teško se oslobađa te nema akciju.

Za razliku od tonuće olovne, plivajuća ili plutajuća varalice engleskog naziva „BAVC“, kod nas poznata kao bukva, ribica te mrkva, jer je vretenasta, može se koristiti za lov s obale. Ta varalica namijenjena lovu iz plovila okomitim skosavanjem, tone sporo i horizontalno. Poput „peškafonda“, nema akciju pa se mora animirati trzanjem štapa i promjenom brzine povlačenja. Manje od olovnog, ali dosta često ova vrsta lignjarića zapinje za dno u lovu s obale.

Zbog male težine „BAVC“ varalicom se može loviti i štapom najmanje snage. Međutim, čak i s njim se može odbaciti samo na male daljine. Zato je pribor s tom varalicom potrebno dodatno opteretiti s malo, 5 do 10 grama olova postavljenog na strunu 30 do 40 cm ispred varalice.

Bolje rješenje od olovnice ispred varalice, pogotovo kad lignje nisu osobito raspoložene za ishranu te za lov na nečistim terenima, jest „Drop Shot“- montaža olovnice na kraj pribora, a varalice 30 do 50 cm poviše. Tako komplegtirani pribor treba privlačiti dosta sporo, sporije nego kad se lovi ostalim vrstama lignjarića. Umjesto običnog olovnog, montirati se može uteg poznat kao „Tirolsko drvce“, s kojim pribor još manje zapinje, ali koji je teži za upravljanje, animiranje varalice.

Od svih varalica koje nisu konstruirane prvenstveno za lov povlačenjem s obale najprimjerenija je ona tipa „wobbler“, kod nas poznata kao teturavac, ali i „Rapala“. Zahvaljujući uranjajućoj pločici, „jeziku“, ona bez dodatnog otežanja zaranja jedan do skoro 10 metara. Optimalno rješenje je odabir varalice koja roni do oko 3,5 metra jer će nju napasti i lignja koja je i desetak metara pod površinom, a varalica će manje zapinjati za dno od one koja zaranja dublje.

Otpor koji stvara „jezik“ pri povlačenju uzrokuje vibracije varalice identične onima koje proizvode ranjene i uspaničene ribice u bijegu, što provocira grabljivice. Uz sve to, teturavac se može dalje odbaciti od „BAVC“ varalice iste dužine.

Kad je u pitanju lignjolov s obale, jedina loša osobina teturavog lignjarića jest to što često zapinje u plitkom priobalju i nerijetko pritom gubi „jezik“, bez koga je neučinkovit. Rješenje tog problema je sve sporije potezanje teturavca kako se on bliži obali da bi ronio na sve manjoj dubini i tako izbjeglo zapinjanje.

Pri izboru teturavog lignjarića prednost treba dati modelima s ugrađenim zvučnim ampulama. Budući da se „wobler“ i u lovu s obale konstantno poteže, što uzrokuje stalnu igru boja, varalica može biti jednostavnog dekora poput klasičnog „red head“- bijelog ili sedefastog tijela s crvenom „glavom“.

Normalno, za lov lignji „spinning“ tehnikom s obale najprikladnija je varalica posve prilagođena tome. Te varalica više ili manje vjerno oponaša oblik kozice, a i najučinkovitija je kad se kreću poput nje. Osmišljena je u japanu pa je nazivaju „egi“, tamošnjim imenom za kozicu, a taj je naziv prerastao u „eging“ i širom svijeta postao sinonim za lignjolov s obale.

Objavljeno u esPRESSo

Veći dio najmlađe, ovogodišnje generacije oliganja narastao je do dužine tijela od desetak centimetara, što je minimalna isplativa dužina za lov sportskim, udičarskim alatima. Zato je tek sad nastupilo pravo vrijeme za prvi ovosezonski lignjolov, naravno ne i za one najupornije i najvještije ribolovce koji i tijekom ljeta love malobrojne, ali vrlo krupne prošlogodišnje olignje. Iako će napadati i mamce duže od sebe, tako male lignje je najbolje loviti vrlo kratkim varalicama i to „tataki“ , tehnikom okomitog skosavanja priborom s više varalica koje oponašaju malo jato ribica. Prošle godine u rujnu pisali smo o toj tehnici dnevnog lignjolova, a sada ćemo detaljnije o posebnim malim varalicama, najboljim za lov malih oliganja na taj način.

Osnova „tataki“ tehnike lova lignji je lignjarić, skosavica posebne konstrukcije, labilnog balansa kako bi u moru plutala u vodoravnom položaju da bi se zanjihala i na najmanji pokret pribora koji je nosi te tako isprovocirali lignju da je napadne. Zbog toga takva varalica mora imati geometrijski i centarteže u istoj točci te mora biti lakša od varalica za ostale načine lova lignji. Ove varalice su kraće od ostalih lignjarića, proizvode se u dužinama od 35 do 90, rijetko do 100 mm.

tataki lignje190822 3

Iako postoje mnoge varijacije, „tataki“ varalice imaju dva osnovna oblika - ribe i kozice. U pravilu se proizvode od prozirne, tvrde ili mekane plastike, bez ili s presvlakom od tanke, mrežaste i svjetlucave tkanine. Neke tvrde varalice u tijelu imaju zračne mjehuriće koji ih čine lakšim, bolje izbalansiranim, ali i atraktivnijim zbog svjetlucanja koje je posljedica prelamanja svjetlosti. Kraći modeli imaju jednu, a duži dvije krunice, što je moguće lakše, zbog čega ih prave od najtanjih iglica u cjelinu spojenih omotavanjem najlonom.

Tijelo mekanih modela je navučeno na štapić od tvrde providne plastike koji nosi krunicu i na prednjem dijelu element za spajanje s ostatkom pribora. Najveći broj varalica za spajanje ima poprijeku rupicu. Ona omogućava direktno, postavljanje varalice na osnovu završnjaka ili vezivanje za predvez. Također, varalice s rupicom se pomoću konca mogu zavezati. Takvi lignjarići se pomoću kopče mogu spojiti u lako rastavljivu vezu s osnovom ili privezom završnjaka. Ima modela bez te rupice koji se koncem vezuju za osnovu završnjaka, ali i onih, u pravilu dužih, s ugrađenom vrtilicom.

tataki lignje190822 2

„Tataki“ varalice se proizvode u brojnim kombinacijama navedenih osobina, ali su četiri osnovne. Japanci ih nazivaju „Chibiika“, „Chibiebi“, „Oppai“ i „Oppai sute“.

„Chibiika“ su varalice vretenastog i oblika ribe izrađene od tvrde i nesavitljive plastike. U pravilu su duge do 50 mm, naoružane su jednom krunicom te u tijelu imaju mjehuriće zraka. Neke su obložene prozirnom mrežastom tkaninom, od svile ili sintetike.

„Chibiebi“ su male tvrde skosavice koje oblikom podsjećaju na kozicu i škampa, s posebno istaknutim očima. Naoružane su jednom krunicom i rijetko su duže do 50 mm.

Skosavice „Oppai“ su vretenastog oblika, izrađeni su od mekane plastike i imaju jednu ili dvije krunice. Modeli s jednom krunicom se proizvode u veličinama do 50 , rijetko 70 mm, dok su modeli s dvije krunice dugi od 70 do 100 mm.

„Oppai Sutte“ varalice su vretenastog oblika, izrađene su od mekane plastike i obložene platnom obojanim realističnim ribljim uzorcima. Naoružane su s dvije krunice i jedine od svih „tataki“ varalica na vrhu imaju montiranu vrtilicu. Duge su od 50 do 100 mm.

tataki lignje190822 4

Svaka od ovih varalica namijenjena je za ciljani lov pojedinih ili nekoliko vrsta malih lignji u vodama oko Japana, u kojima je preko 40 različitih vrsta tih glavonožaca. No, u Jadranu je tri puta manje vrsta lignji i njihovih srodnika lignjuna, a varalicama se lovi skoro isključivo neusporedivo najbrojnija obična lignja. Ona nije osobito izbirljiva kad je u pitanju vrsta „tataki“ varalice, ali je ipak najbolje imati svih vrsta i veličina. Naime, na jedan pribor najbolje je postaviti varalice različitih dužina, i to tako da je najduža najdonja, a najkraća najgornja. Također, najbolje je izmjenjivati varalice različitih oblika i dekora, barem dok se ne utvrdi koja je trenutačno najprimaljivija lignjama. No, dobro je da najdonja varalica bude oblika kozice jer ona obitava na ili neposredno poviše dna. Tijekom ljeta, dok je većina lignji još sitna, bolje je koristiti kraće, varalice dužine do 50 mm, a kasnije duže. No, s upotrebom dužih ne treba žuriti jer za olignje ne vrijedi moto "veliki mamac - veliki plijen". Naprotiv, mnogo puta manje varalice će više uloviti, jer su male lignje vrlo oprezne, pogotovo prema krupnom plijenu.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 10 Prosinac 2021 02:24

S dvije varalice na krakate parove

Najveći broj kapitalnih ulova lignji ostvari se u tijekom zime, koja samo što nije počela. Ne samo zato što je tada najviše krupnih lignji nego i zbog toga što su one tada usredotočene na razmnožavanje te znatno agresivnije i neopreznije nego nedorasle lignje. Međutim, unatoč tome, ulov nije osobito čest jer je krupnih liganja relativno malo. Kako bi ulov i brojčano bio veći, lignjolovci moraju pretražiti veće lovno područje, što je najlakše učiniti pendulom.

Lignje se mogu loviti pendulama kompletiranim na brojne načine. Sada, u vrijeme mrijesta, kad se krupne lignje najčešće kreću u paru, najbolje ih je loviti potezanjem dvije varalice, na dva ili, bolje, na jednom priboru. I „na pariće“, pendula s dvije varalice može se izraditi na brojne načine. Najčešće sa sistemom, završnjakom tipa „brk“, koga čine dva nejednako duga priveza na čijim su krajevima varalice. Koriste se varalice svih tipova, najčešće u kombinacijama. Da bi se izbjegla upotreba dodatnog otežanja pendule, najbolje je ako je barem jedna od varalica tonuća - teturava, odnosno tipa „vobler“ ili s vanjskim olovnim otežanjem.

S barem jednom od tih varalica pendula će ploviti na lovnoj dubini jer se u ovo doba godine lignje masovno zadržavaju na manjim dubinama, najčešće između jednog i 10 metara. Sredinom dana su najdublje, da bi u sumrak bile najbliže površini i obali.

Mana takvih pendula je u tome što se privezi često međusobno zapletu pa varalice imaju lignjama nimalo primaljive pokrete, a što se teško osjeti tijekom lova. Jedno od rješenje tog problema jest razdvajanje priveza pomoću odstojnika. Odstojnik može biti od plastike ili žice, a za pendulu na olignje neusporedivo je bolji žičani.

lignje101221 1

Može se kupiti, ali i lako izraditi od žice debljine 1 do 2 mm. Čini ga centimetar, dva dugačka spirala s bočnim izdankom dugim oko 10 cm koji završava alkicom. Unutarnji promjer spirale mora biti toliki da u nju ulazi bužir dužine nekoliko centimetara, koji se može navući na osnovnu strunu. Odstojnik se postavlja na oko metar dalje od kraja predveza, osnove završnjaka. Učvršćuje se između dvije perlice čije linearne pokrete sprječavaju dva lažna čvora. Na kraj, alkicu odstojnika postavlja se 40 do 100 cm dugi privez, koji kao i predvez završava kopčom. Na kopče se postavljaa varalica.

Vrsta varalica za lov „na pariće“ ovisi o afinitetu ribolovca te željenoj dubini lova. Uglavnom se rabe teturavci, varalice sa „spojlerom“, uranjajućom pločicom. Zbog veličine plijena, bolje je rabiti najveće teturavce, duge 110 mm. Što se tiče dekora, narančasti s crvenim leđima najučinkovitiji su u sumrak, kad se inače najuspješnije lovi. U to doba dana vrlo je uspješan i teturavac crvenih leđa i srebrnog trbuha. Ako se pak, želi u svako doba dana i noći loviti istim teturavcem, tada je neusporedivo najbolje rabiti teturavac koji dekorom oponaša vrnuta ili sarđelu. Srebrna tijela tih varalica bljeskaju na svjetlosti pa su one iznimno učinkovite u lovu po mjesečini.

lignje101221 3

Zbog male dubine lova, pendulu „na pariće“ u pravilu nije potrebno dodatno opteretiti. Dubina urona varalica može se regulirati brzinom plovidbe. Međutim, bolje je to raditi dužinom ispuštene osnovne strune. Naime, u ovo doba godine lignje su otežale zbog razmnožavanja pa su dosta spore. Zato pribor treba uvijek potezati minimalnom brzinom, kako bi se lignjama dala prilika da sustignu varalice. Ispuštanjem osnovne strune od 15 do 40 metara regulira se dubina urona varalica.

Mala brzina plovidbe omogućava detaljno pretraživanje plićaka. Treba obići svaki veći kamen ili potopljeni predmet, plutače i usidrene barke, te sve drugo iz čije sjene lignje mogu vrebati plijen. Spora plovidba olakšava i lov dvjema pendulama. One mogu biti montirane na motovila, ali je bolje rabiti štapove, najbolje kratke, dužine između 1,0 i 2,1 m.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Olignji se sve uspješnije love s obale, najlakše varalicama koje su konstrukcijom posve prilagođenim takvom lovu. Radi se o varalicama „S“, odnosno oblika koji oponaša kozicu, poznatim pod japanskim imenom „egi“. O njima smo pisali smo 22. listopada, a sada ćemo o tome kako njima što uspješnije loviti.

„Egi“ varalice su najučinkovitije kad se kreću poput kozica u kratkim skokovima - nikad u uspravnom nego horizontalnom položaju, najčešće pod kutom, naniže uvijek sporo i s podignutim repom. Kvalitetna, dobro uravnotežena varalica taj kut ima i kad legne na dno. U tom položaju nastavlja loviti, što je vrlo važno jer se dobar dio napada, posebice danju, događa baš kad je „egi“ na dnu. Osim toga, tako postavljena sprječava krunicu da dodirne i zakači se za dno.

Na žalost, brzina i položaj u kome tone većina jeftinih i varalica manje poznatih proizvođača spozna se tek nakon njihove kupovine. No, na sreću, one se dosta lako prisile da tonu, a da rep bude gore - dodavanjem komada pluta ili pjenoplastike na krunicu ili zadnji dio tijela.

No, osim njenog uzgona i balansiranosti, postoje i drugi čimbenici koji utječu na brzinu tonjenja i položaj „egi“ varalice. To je ponajprije kurenat, ali i vjetar. Oni povlače strunu i prisiljavaju „egi“ da pluta vodoravnije, ponekad i sprječavaju da tone. Što je najgore, stvaraju „trbuh“, koji sprječava animaciju varalice od strane ribolovca te prenošenje signala dodira „egija“ od strane lignje. U takvim slučajevima, kad ima kurenta treba koristiti teže i varalice koji brže tonu, koji uspijevaju ostati u najpovoljnijem položaju i držati strunu dovoljno zategnutom da prenese potezanje varalice od strane lignje. No, zbog brzog tonjenja, manje su izloženi pogledu lignji pa ih treba koristiti samo kad se mora.

Drugi način smanjenja utjecaja kurenta i vjetra je upotreba što tanje strune te spuštanje vrha štapa prema površini mora tijekom lova. Ne treba se bojati smanjenja nosivosti strune iako „pumpanjem“ oliganj može odmotati dosta strune s kalema, ali ne i prekinuti je jer lignja ne čini nagle pokrete i udarce glavom lijevo - desno kao riba, a što je najopasnije za strunu. Osim toga, lignja ne traži ni zaklon iza kamenja i u rupama, što obično dovodi do prekida strune. S druge strane, tanjom strunom se postiže dalji odbačaj, posebice po vjetru. Zato se za „eging“ može koristiti PE 0,4, čak i PE 0,3 višenitka, ali tada za prihvat ulova treba koristiti mrežnu ili kukastu prihvatnicu.

Za lov s obale važno je točno znati brzinu tonjenja svake varalice u kolekciji kako bi se brojanjem sekundi nakon dodira površine moglo znati što se događa pod površinom. Prvo, može se dosta precizno znati kolika je dubina na mjestu lova, a drugo, na kojoj se dubini nalaze lignje kad napadnu. Brojati je dobro čak i na dobro poznatom mjestu - može se shvatiti koliko je jak kurenat u trenutku lova, jer će zbog njega varalici trebati više vremena da dosegne dno nego kad nema kurenta. Tako se varalica može zamijenit drugom koja tone brže ili sporije, po potrebi.

U lovu s obale dobro je i, barem pri prvih nekoliko odbačaja, dozvoliti varalici da dodirne dno. Na taj način pretraži se cijeli vodeni stupac i najlakše spozna na kojoj su dubini trenutačno lignje. Osim toga, lignje su u pravilu bliže dnu, posebno po danu, gdje je smanjena vidljivost.

Za lignjolov u vrlo dubokom moru ili po vjetrovitom vremenu, kad manje i lakše nije moguće odbaciti, treba koristiti brzo i vrlo brzo tonuće „egi“ varalice, ali se način lova mora prilagoditi da bi se što više usporila brzina njihovog tonjenja. To se postiže zatvaranjem hvatača motalice role čim varalica dotakne površinu. Tako se struna zategne pa podigne glavu i drži varalicu u vodoravni položaj te tako usporava njeno tonjenje. Rezultat toga je mogućnosti lova i kad je on nemoguć s ostalim vrstama lignjarića. Zato uvijek treba sa sobom nositi nekoliko varalica ovog tipa. U nedostatku ovakvih varalica mogu se koristiti tonuće na koje se dodaju utezi. No, to najčešće poremeti ravnotežu varalice i ometa joj kretanje i trzanje, što nije slučaj s vrlo teškom varalicom.

„Egi“ varalice nemaju bočne pokrete ili su im oni vrlo slabi. Da bi što više privukle pozornost oliganja zato ih treba animirati laganim trzanjem vrha štapa lijevo desno. To je najlakše uraditi s nerastezljivom osnovnom PE višenitnom strunom vezanom za ušicu varalice ili za posebne „egi“ kopče koje dosta čvrsto drže ušicu varalice te omogućavaju brzu izmjenu varalica.

egi051121

Nakon što dodirne dno „egi“ se može privlačiti na dva načina. Kad se ustanovi da su lignje „na pola dna“ štap se iz horizontalnog položaja odlučno trgne prema dolje, kako bi se varalica podigla prema površini. Zatim se štap dovede u vodoravni položaj pa na taj način opuštena struna brzo namota na kalem role, i sve tako dok se varalica ne privuče do obale.

Kad su olignji na samom ili pri dnu, bolje je loviti skosavanjem. Varalica se kratkim energičnim trzajem štapa podigne s dna uz namotavanje strune. Zatim se načini pauza u kojoj varalica potone pa se postupak ponovi. Mana takvog vođenja su česta zapinjanja i gubici varalice, a prednosti to što se u takvom lovu mogu prevariti sipe, ali i neke ribe s dna.

Ma kojom tehnikom se varaličarilo, kad se osjeti napad lignje važno je izvlačiti kontinuiranim namotavanjem strune.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 10 Rujan 2021 10:47

Tataki tehnika za lov oliganja po danu

Iako su je upoznali prije petnaestak godina, tehniku lova lignji poznatu kao „tataki“ naši ribolovci rijetko prakticiraju iako je vrlo učinkovita, osobito u dnevnom lovu. Jednim je dijelom to zbog našeg standardnog otpora prema svemu što je novo, a drugim zbog visokih cijena potrebne opreme. Treći i vjerojatno glavni razlog je upotreba neprikladnih dijelova pribora, ponajprije varalica te pogrešna tehnika lova, zbog čega su rezultati bili loši.

Danas su cijene neophodnog pribora znatno pristupačnije nego nekad, pa nema razloga ne loviti ovom tehnikom, ali samo na ispravan način, kako to rade Japanci.

Za lov ovom tehnikom neophodne su posebne varalice dužine 35 do 60 mm. Osnovu varalice čini plastični štapić koji na jednom kraju nosi jednu, a na dužim modelima dvije krunice. Za spajanje s ostatkom pribora služi poprijeka rupica na vrh štapića ili, rjeđe, zavezani komad ribarskog konca. Oko štapića je tijelo varalice, najčešće vretenasto ili, rjeđe, oblika kozice. Tijelo je od silikona ili koje druge mekane plastike, ali ima i modela od tvrde, u pravilu prozirne plastike. Skuplji modeli imaju presvlaku od tanke i svjetlucave tkanine. Kako ove varalice u moru moraju plutati u horizontalnom položaju, neki modeli u tijelu imaju zračne mjehuriće.

tatakivaralice100921

Tataki varalica se na pribor postavlja bez priveza, direktno između dvije perlice sa stoperima ili pomoću kopče zakačene na petlju vezanu na predvez, osnovu završnjaka. Petlju je najbolje izraditi „Palamar“ ili „Drooper loop“ čvorom. Međusobni razmak varalica mora biti barem dvadesetak centimetara, na gornjem kraju predveza treba biti vrtilica s kopčom, a na donjem samo kopča za brzu montažu i izmjenu utega.

Završnjak ne smije biti duži od štapa kojim se lovi jer bi otežavao izvlačenje plijena na plovilo, ali i odbacivanje varalica. Također, na završnjaku ne treba biti puno varalica, dovoljne su dvije do četiri. Naime, u slučaju istovremenog ulova više oliganja nije lako izvući i prihvatiti, obvezno mrežnom prihvatnicom. Što je najgore, što je više varalica na završnjaku to je veća mogućnost da se iglica neke od njih zakači za odjeću, dio pribora ili plovila.

Završnjak je najbolje izraditi od „FC“, fluorougljične strune snage 30 libri jer ona ima najprikladniju krutost zbog koje se završnjak od te strune najmanje savija i mrsi pa se varalice najrjeđe međusobno i za strunu kače.

Budući se ovim priborom skosava okomito dobro je imati utege različitih težina kako bi se to moglo raditi na svim dubinama i pri svim jačinama kurenta. Osim ovalnih olovnica i olovnih lignjarića, to mogu biti „vertical jigging“ varalice, najbolje tipa „Madai“ jer je tijekom skosavanja na njih moguće uloviti i koju ribu. No, to se ne preporučuje na nečistom dnu. U lovu na velikim dubinama preporučuje se koristiti fosforoscentni uteg jer njegovo svjetlucanje privlači lignje.

Osnovnu strunu najbolje je izraditi od „PE“ višenitke promjera 0,10 do 0,14 mm, koja je dovoljno jaka da izvuče i teške ulove, a dovoljno tanka da ne pruža veliki otpor kurentu zbog čega će i lagani pribor stajati okomito pod plovilom. Dobro je ako je struna višebojna, kako bi se lakše kontrolirala dubina lova, odnosno pribor ponovo spustiti gdje se prethodno ostvario ulov jer se lignje najčešće zadržavaju u plovu.

Za lov ovom tehnikom dovoljna je srednje velika rola te jednostavan „casting“, još bolje „slow jigging“ štap snage 50 do 150 grama. Najvažnije je da bude što osjetljiviji kako bi reagirao na dodir lignje čak i nježan i na velikoj dubini. Također bi trebao imati progresivnu akciju jer kruti u suradnji s neistezljivom „PE“ strunom može uzrokovati pucanje krakova lignje tijekom borbe.

Tataki je tehnika u kojoj se nije potrebno sidriti, ali je presudno pribor puštati okomito. Kad uteg dodirne dno, pribor se odiže oko pola do dva metra. Zatim se kratkim i energičnim pokretima u nekoliko sekundi štap do desetak puta zatrese gore-dolje tako da vrhom zavibrira poput šibe. Varalice će se tada kretati u svim smjerovima poput uspaničenih kozica što će izazvati pozornost lignji u blizini. Potom treba prestati s trešnjom, uteg će zategnuti sistem, a varalice vrlo brzo zauzeti početni vodoravni položaj, što će olignje najčešće isprovocirati da ih napadnu. Potom se sporim ali neprekinutim pokretom vrh štapa podiže visoko gore da bi se ocijenilo je li lignja na varalici ili nije. Nakon ulova, važno je zabilježiti dubinu na kojoj se to dubini dogodilo da bi se u sljedećem spuštanju sistem mogao spustiti na istu lovnu dubinu, u čemu od velike pomoći može biti višebojna višenitka.

Ako ulova nema valja napraviti pauzu od dvadesetak sekundi, čak i minute pa postupak ponoviti nekoliko puta. Ukoliko se ni tada ništa ne dogodi, sistem treba podignuti metar, metar i pol, čak i pet ako se lovi u dubokom. Na taj način se vrlo lako i brzo može pretražiti cijeli vodeni stupac. Ako su lignje u blizini, ulov provjereno neće izostati. Tataki tehnika, osim po dana je primjenjiva i u noćnim uvjetima, posebice u sumrak i svitanje. Rijetko, ali ponekad se bolji rezultati postižu nježnijim i sporijim, ponekad čak i bez skosavanja, samo držanjem štapa u držaču plovila koji se lagano njiše. Tada se može loviit i drugim priborom koji se drži u rukama. No, ova pasivna metoda lova je ipak manje učinkovita od aktivne, oštrog skosavanja priborom.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 13 Studeni 2020 19:06

Što je oliganja manje, više je tehnika lova

Što je oliganja sve manje to je sve više tehnika njihovog lova. Još se više povećao broj vrsta i podvrsta varalica za lov lignji. To često zbunjuje i dobro informirane lignjolovce jer su neki olignjarići dobri za lov samo jednom, a neki i više tehnika. Zato, da bi se izbjegao neuspjeh, nužno je točno znati koja je vrsta ili podvrsta prikladna ili ne za koji način lova.

Varalicom engleskog naziva „BAVC“, kod nas poznatom kao skosavica, ali i bukva, ribica ili mrkva može se loviti svim poznatim tehnikama. Radi se o tvrdoj varalici, nekad pravljenoj od drveta, a danas skoro isključivo od tvrde plastike, sa šupljim tijelom. Oblikom nalikuje ribici, odnosno mrkvi - tijelo joj je vretenasto, okruglog ili ovalnog presjeka. Dobra skosavica u horizontalnom položaju pluta ili vrlo lagano tone, odnosno izranja.

Skosavica je konstruirana za lov skosavanjem, okomitim podizanjem i spuštanjem bulentinom na čijem je kraju olovnica ili olovni lignjarić, peškafondo. No, dobrom se pokazala i u lovu ostalim tehnikama, uz primjerenu montažu.

olignji131120 1

Lov s obale odbacivanjem i privlačenjem varalice moguć je skosavicom, čak i s dvije na jednom priboru. Međutim, odbačaji su kratki, a međusobno struni i za dno vrlo česti. Da bi se povećala daljina odbačaja i smanjila zapinjanja, dovoljno je na 30 do 40 cm poviše varalice postaviti 5 do 10 grama tešku olovnicu.

Bolje rješenje, pogotovo kad olignji nisu osobito raspoloženi za ishranu te za lov na nečistim terenima, je „Drop Shot“ montaža olovnice na kraj pribora, a varalice 30 do 50 cm poviše. Tako kompletirani pribor treba privlačiti dosta sporo, sporije nego kad se lovi „egi“, otežanim varalicama specijalno pravljenim za takav način lova lignji. Umjesto običnog olovnog, montirati se može uteg poznat kao tirolsko drvce, s kojim pribor još manje zapinje, ali koji je teži za upravljanje, animiranje varalice.

Pendulu, pogotovo za lov bez štapa i role, za lov olaganja skosavicom najbolje je kompletirati po uzoru na „višku“ pendulu. Osnovna struna pendule se pravi od najlona promjera 0,40 do 0,50 mm. Dužina mu mora biti barem 20 m, a na svakih pet je dobro postaviti lažni čvor kako bi lignjolovac lakše u svakom trenutku znao koliko je strune ispušteno umore, a tako posredno i na kojoj je dubini varalica. Preko vrtilice na osnovnu strunu se postavlja završnjak, sistem koga čini predvez dužine 6,5 te privez dužine dva metra od nešto tanjeg najlona. Između njih je vrtilica, a na kraju priveza kopča za kačenje skosavice. Predvez se na svakih 40 centimetara optereti rascijepanim olovnicama. Težina olovnica ovisi o dubini na kojoj se želi penduližat. One teške po 3 grama pri povlačenju pendule brzinom od jednog čvora potapaju lignjarić do desetak metara, što je dovoljno za većinu slučajeva.

Ako je potrebno varalicu spustiti na veću dubinu, između postojećih treba postaviti dodatne olovnice. Dublji zaron se može postići i ispuštanjem veće dužine osnovne strune u more te sporijom plovidbom. Suprotnim postupkom, smanjenjem broja olovnica, skraćivanjem dužine ispuštene osnovne strune u more i povećanjem brzine (preporuka je ne preko dva čvora) varalica se prisiljava na plići zaron.
Umjesto najlonom, osnovna strunu je bolje izraditi „PE“ višenitkom, posebno onom koja je svakih pet metara obojena drugom bojom. Ona je uz istu nosivost tanja pa omogućava dublji zaron. Također, za izradu priveza, od najlona bolje je rješenje „nevidljiva” „FC“, fluorougljična struna.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 25 Rujan 2020 11:45

Lignjolov u kurentu

Skosavanje, najčešći i u ovo doba godine najplodonosniji način lov oliganja, može se, osim iz usidrenog obavljati i iz plovila prepuštenog struji mora ili vjetru. Taj kod nas malo prakticirani način lova ima niz prednosti - njime se lakše pretražuje teren, izbjegava učestalo i nimalo lako podizanje sidra tijekom pretrage itd.

Međutim, takav lov nije uvijek učinkovit. Ponajprije u jakom kurentu zato što što ga lignje izbjegavaju, ali i po jakom vjetru zbog prevelike brzine kretanja u kurentu zbog čega pribor ne stoji okomito pa gubi na osjetljivosti i ne radi ispravno. Posebno loše na ovaj način se lovi kad su jaki vjetar i kurenat suprotnih smjerova, što znatno povećava brzinu i zanošenje te podizanje pribora. Optimalna brzina u kurentu je između 0,3 i 0,4 čvora, a podnošljiva do 0,8. Može se loviti i kda je brzina kurenta veća, ali s puno manje uspjeha i s puno više spadanja ulovljenih oliganja.

Slobodnim plutanjem nije dobro loviti na terenu gdje je puno mreža i parangala s velikom mogućnosti zapinjanja i gubljenja pribora, što nije mali trošak, ali i vremena. Također, taj način lova nije najbolje rješenje ni na terenu s velikim dubinskim razlikama.

Bez dvojbe, dan bez vjetra i more bez kurenta su najbolji uvjeti za ovakav lignjolov, no, tada je plovilo neophodno pokretati povremenim veslanjem. Idealni su pak, kad su vjetar ili ( pogotovo) kurenat tek jedva osjetni, da varalicama daju živost.

Za uspjeh u lignjolovu plutanjem veoma je važno znati smjer zanošenja kako bi se ono iskoristilo za dosezanje i prelaske preko dobre poste kao što je kosina i vrh grebena. No, za to je potrebno dobro poznavanje izgleda dna na kome se lovi, a posao će znatno olakšati sonder ili „fishfinder“, koji je u ovom načinu lova više nego dobrodošao, praktično neophodan. To pomagalo će uočiti prepreke prije nego će za njih zapeti pribor, zbog njegovog zanošenje tijekom kretanja u kurentu. To će lignjolovcu dati vremena da podigne pribor i izbjegne zapinjanje. Što više, onaj tko se zna služiti s dobrom opremom osim prepreka može otkriti i lignje i ribice kojima se one hrane. Zato je neprestano promatranje ekrana „fishfindera“ i istodobno skosavanje najbolji način otkrivanja i lova oliganja plutanjem. Početniku je potrebno nekoliko dana pažljivog promatranja i proučavanja oblika prikaza na ekranu da bi naučio koji je prikaz lignje, a koji ribe, mreže...

Najbolje je loviti štapom i rolom. Sva ostala oprema može biti ista kao za lov iz usidrenog plovila. Osnovnu strunu je najbolje izraditi od „PE“ višenitke malog promjera, primjerice 0,20 mm. Razlog upotrebe tanke strune je što ona pruža manji otpor kurentu pa je on i manje zanosi. Debela koja se koristi za lov preko prste pruža puno veći otpor pa je kurenat više zanosi i podiže od dna pa je za ispravljanje potreban teži uteg.
Kao i struna, i najbolja rola za ovu tehniku je ona za „spininng“ ili „light jigging“ ribolov.

Što se tiče težine opreme, treba koristiti što lakšu jer je osjetljivija, ako može, gram po metru dubine. S „PE“ strunom i malim utegom može se osjetiti sve, od laganog dodira utega i dna, do dodira krakom lignje koja se igra s varalicom. Kad se brzina kurenta poveća, a s njom i zanošenje, treba povećati i težinu utega, nema drugog rješenja. Uvijek treba koristiti uteg težak toliko da može dosegnuti dno.
Završnjak sistemq je optimalno kompletirati s dvije varalice poviše utega na kraju. Uteg može biti i peškafondo. Treba imati na umu da peškafondo daje veći otpor kurentu nego uteg pa mu zbog toga težina treba biti veća. Peškafondo lakše zapinje pa ga treba koristiti na čistom, ravnom dnu.

Završnjak je najbolje izraditi od „FC“, fluorougljične strunom promjera 0,33 do 0,35 mm dužine 70 do 100 cm. Na njega, između perlica - stopera treba nanizati dva plutajuća lignjarića. Na donju vrtilicu s kopčom dodaje se pedalj dugi privez za peškafondo. On mora biti tanji (0,30 mm) kako bi u slučaju zapinjanja pukao i tako spasio ostatak pribora.

Objavljeno u esPRESSo
Stranica 1 od 2