Prikazujem sadržaj po oznakama: mamac

Petak, 29 Listopad 2021 21:14

Glavoče vole i „riblji plemići“

Poput ostalih sitih riba i glavoči su hrana krupnijih. Većini „ribljih plemića“ su i poslastica, osobito brancinu, smudutu. Imaju i više ili manje izražene sve osobine dobrog mamca - dugo žive i dobro se drže na udici, vrlo su brojni, dostupni cijele godine, love se raznim alatima, udicom vrlo lako... Unatoč tome, naši, osobito sportsko - rekreativni udičari rijetko ih koriste iako bi u mnogim slučajevima trebali biti mamac prvog izbora.

Glavoč je zajedničko ime za ribe iz vrlo brojne obitelji, od kojih čak 52 vrste živi u Jadranu. Neke su iznimno brojne, a sve veoma naivne i agresivne zbog čega su čest nezvani gost na udičariskim priborima. Zbog svega toga pribavljanje glavoča za mamčenje vrlo je lagan posao u bilo koje doba godine i na bilo kakvom dnu, od obale do čak 100 metara dubine. Osim što ga napada čim ga ugleda, glavoč mamac najčešće guta „do repa“. Tako ulovljen, jer je najčešće ozbiljno ozlijeđen, nije najprikladniji za dugotrajni ribolov krupnih grabljivica. Puno je bolje u takvom ribolovu koristiti one koji su se za udicu zakačili usnama, dok će najduže na udici živjeti oni ulovljeni malim vršama potopljenim u kamenite plićake.

Sirovo meso glavoča je žilavo pa se on dobro drži na udici. Osim toga, glavoč je nevjerojatno izdržljiv i vitalan, čak i kad mu se koža malo oguli da bi i krvarenjem provocirao grabljivice. A to što je poslastica velikim morskim grabljivicama samo je razlog više da ga se uzme u obzir pri odabiru ribice za lov teškim ometcem i bulentinom riba poput zubaca, brancina, kijerne, gruja i murine, ali i pendulom orhana, zubaca, pagra, lampuge…

Kao izrazite ribe dna, glavoči pred opasnošću zaklon traže ispod kamenja, u rupama i procjepima. Zato, kad se nadjeva na ometac i bulentin s kliznom olovnicom i plutnjakom postavljenim nekoliko centimetara iza mamca, dobro vidljivi glavoč koji panično, ali neuspješno pokušava dosegnuti dno, predstavlja atraktivni mamac. Tako nadjeven, ispod leđne peraje, ostat će živ na udici po dva - tri dana i noći, što je idealno za dugotrajno čekanje krupnih grabljivica.

Najveći nedostatak glavoča kao mamce jest njegova veličina. Iako najbrojniji pločar naraste i do skoro 30 cm dužine i 400 -tinjak grama težine, rijetki su oni duži od 10 cm i teži od 30 grama. Mana mu je i to što ne podnosi osobito dobro konzerviranje soljenjem i zamrzavanjem pa ga zato treba koristiti svježeg.

Zbog malih dimenzija, komadi glavoča mogu se koristiti samo u lovu manjih i srednje velikih riba, praktično svih koje obitavaju u Jadranu, iako niti jednoj od njih nije poslastica. Ovisno o veličini udice na koju će se postaviti, glavoč se reže na trake ili komade. Trake je najbolje rezati s donje zadnje strane tijela jer mu je tu meso najžilavije pa se najbolje drži na udici, baš kao što je to slučaj i kod ostalih malih riba - mamaca.

Češće nego za lov manjih, glavoč se kao mamac koristi u lovu krupnijih riba, posebno uz obalu. Osim, što je redoviti dio ishrane priobalnih grabljivica, još je jedan razloga za to- njegova uočljivost, što zbog stalnog kretanja, a što zbog boje. Naime, boja mamca, ističu iskusni ribolovci, vrlo je važan čimbenik uspješnosti udičarenja. Najbolji je lako uočljiv, mamac okolišu kontrastnih boja, što osobito vrijedi u lovu rjeđih riba, kakve su krupne grabljivice. Pločar i travaš, dva najkrupnija i najbrojnija glavoča svojim tamnijim bojama idealni su za lov na pjeskovitim i ostalim svjetlijim dnima.

Živi glavoč je odličan mamac za lov brancina ometcem. Nadijevatio ga treba na dvije redno montirane udice. Jednu vrhom ubadaju odmah iza glave, a drugu u hrbat oko polovine dužine tijela ribe. Zatim privez, pjok, primulu treba lagano zategnuti pa učvrstiti omčom oko korijena repa. Sve se to rade s privezom male dužine, oko pola metra, kako ga nemirni glavoč ne bi zamrsio, što plaši brancina. U takvom lovu veoma je važno koristiti glavoča ulovljenog gdje se želi loviti i brancin.

Za ribolov s nepristupačne kamenite obale, gdje plijen mogu biti brojne grabljivice, glavoča, najbolje pločara, treba mamčiti na završnjak s dvije udice i „pop-up“, plovkom, koji služi da spriječi mamac u namjeri da se sakrije u kakvu rupu na dnu. Lovna, udica na kraju sistema treba biti broj 3/0 do 6/0, a udica za držanje mamca između 1/0 i 3/0, ovisno o veličini mamca. Lovna udica se umetne u blizini analnog otvora, što pliće, tik ispod kože. Potezna udica treba probosti gornju čeljust mamca i to odozdo prema gore. To mamcu omogućava da usta drže otvorenim zbog čega lakše cirkulira more, odnosno dišu pa zbog toga i duže živi.

Na isti način glavoč se može mamčiti i za lov vrlo dalekim bacanjem. Odbačen punom snagom, unatoč snažnom trzaju pri odbačaju, poživjet će dva do tri sata. Da bi se to vrijeme produžilo, strunu lovne udice treba pričvrstiti uz mamac na način da se cijeli mamac obmota silikonskom niti.

Glavoč je dobar mamac i za lov tehnikom puštanjem u struju mora, za lov krupnije divljači daleko od obale pendulom te za lov brancina sporom priobalnom pendulom.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 30 Travanj 2021 11:55

Smudut voli rakove

U ovo doba godine većina iskusnih udičara uz obalu pokušava uloviti ovratu, jer je sad najbolje vrijeme njenog lova. No, na istim terenima sada je moguće dobro loviti i drugog vladara plićaka – smuduta, brancina, lubina. Što više, obje ribe mogu se loviti istom tehnikom, opremom i mamcima, ali je bolje ciljano loviti jednu od njih i tome prilagoditi ribolov.

Kad je u pitanju mamac, za ciljani lov brancina najbolje je koristiti rakove. Naime, duž naših obala rakova je u izobilju, pa veliki dio hrane brancina čine rakovi svih vrsta i veličina. Nerijetko se u ulovljenom brancinu nađe više raznih rakova, jer bez obzira na snagu oklopa i kliješta te obrambeni stav većih rakova pa i većih, brancin je odlučna grabljivica sposobna savladati bilo kojeg raka. Ipak, zato što nema snažne i tvrde čeljusti kao ovrata, koja može lako zdrobiti i najtvrđeg raka, brancin kad god može radije nego s tvrdim, bira rakove s mekšim oklopom.

Od mekših rakova, brancin najviše jede najbrojnije - razne vrste kozica, ali su mu poslastica rak pjeskulj (gambor) te samac, jasno, bez kućice u kojoj se skriva. Ma koji se koristio, udicu obvezno cijelu treba prekriti mamcima. Od 2 do 4 sitnija račića nanižu se kroz glavu na krivinu i tijelo udice. Veliki se nadijevaju pojedinačno probadanjem kroz cijelo tijelo, od repa prema glavi da vrh udice viri između njenih nožica. Nadijevati je najbolje na tanke i dugačke udice oblika „Aberdeen“ i „Crystal“, širine luka 7 do 10 mm, odnosno 15 mm kad se žele loviti samo krupniji primjerci.

Kad su u pitanju rakovi tvrdog oklopa, idealni su oni koji su u fazi presvlačenja, mijenjanja oklopa. Osim što su mekani, u toj fazi tada luče sluz koja ribama atraktivno miriše. No, njih je vrlo teško pribaviti, ali je lako škarama izrezati oklop da izgleda kao da je puknuo u prvoj fazi presvlačenja. Tako pripremljenog raka najbolje je nadijevati cijelog. No, kad se radi o većim primjercima, bolje ih je nadijevati kako je prikazano na slikama.

smuduti300421 2

Rak se najprije oslobodi noga, kliješta te dijela oklopa. Nakon toga se uzdužno prepolovi, natakne na udicu pa obmota elastičnom niti.

Na terenima gdje obitava i ovrata, ciljanom lovu brancina pridonosi i odabir mikro lokacije za polaganje mamca, ali i tehnika lova. Radije nego ovrata, brancin se zadržava u struji mora pa je u nju i najbolje spustiti mamac. Manji u pravilu plivaju, a krupniji mirno plutaju, osobito rado u zavjetrini kakve prepreke. Osim toga, krupniji te ostarjeli, podjednako rado love u „džepovima“ - mjestima slabijeg kurenta, odnosno iza neke uzvisine ili iznad manje udubine. Također, rado lijeno plivaju mutnim uvalama skupljajući hranu. No, osim u položitim plićacima, gdje je najradije, lubin zalazi i u dublje prolaze, obilazi rtove koji strmije poniru, ali samo ako na tim mjestima ima kurenta. Završnjak, najprikladniji sistem za lov na svim tim navedenim pozicijama čini osnovna struna na kojoj je privez dužine 30 cm pričvršćen približno 70 do 100 cm poviše olovnice, a koji se baca blizu stijene ili koje druge prepreke kurentu.

smuduti300421 3

Umjesto opisanim klasičnim priborom na dnu, puno je bolje loviti priborom s plovkom, između dna i površine jer brancin više nego ovrata lovi u gornjim slojevima mora. Pribor za lov plovkom može se kompletirati na više načina. Na kalemu role je dovoljno namotati 100 metara, najbolje višenitne „PE“ strune, najbolje plivajuće kako ne bi zapinjala za dno i ostale prepreke. Osim toga, plivajuća PE struna osigurava bolji kontakt s plovkom.

Na osnovnu strunu se postavlja plovak te otežanje, najbolje u vidu jedne duguljaste olovnice težine tri četvrtine nosivosti plovka. Posredstvom vrtilice s kopčom, na osnovnu strunu se postavlja završnjak, zapravo samo metar dugi privez od “FC“ strune promjera 0,28 do 0,40 mm. U ekstremnim slučajevima, poput lova u polju morske trave može se koristiti struna debljine 0,50 mm. Za lov s otvorene obale i u luci prilično otvorenoj prema pučini dovoljan je plovak nosivosti 1-2 g oblika mrkve ili kapi, ovisno o uvjetima mora.

Objavljeno u esPRESSo

Sada, u sezoni najboljeg lova, smudut (brancin, lubin) se može prevariti brojnim mamcima. No, kod nas se lovi relativno malim brojem njih. Među onima koji se nikako ili slabo koriste ima i mamaca koji su u određenim uvjetima najbolje rješenje.

Donedavno vrlo malo rabljena skupina mamaca za lov smuduta bili su crvi, zbog njihovog teškog pronalaženja. No, s pojavom uvoznih na našem tržištu sve je više udičara koji ih ponovo koriste. Najčešće crva pjeskulja, poznatijeg kod nas pod talijanskim imenom arenikolo. Razlog tome je što je on, bez obzira na doba godine, uvijek učinkovit u lovu čekanjem. Posebice na pjeskovitom i muljevitom dnu kad je more mirno ili u laganom pokretu. Za mamčenje su najbolji veliki primjerci, koji, nadjenuti kroz prednji, žilaviji dio tijela, vise ispod udice i svojim pokretima provociraju smuduta.

I manji se pjeskulji mogu koristiti za lov smuduta, ali ako se žele krupniji ulovi njih treba nadijevati u snopovima - nekoliko crvića se postavi i elastičnom niti vežu oko udice tako da im veći dio visi slobodno ispod njenog vrata. No, takvi postaju i lak plijen drugih riba, ponajprije ovčice, prije nego li privuku pozornost smuduta. Zato se u lovu njima pribor mora često provjerava i nanovo mamčiti. Na isti način kao i mali pjeskulji mamče se i muljaši, crvi iz priobalnog mulja, koje smudut također jede uvijek. I ovi crvi su najučinkovitiji na mekanim terenima.

Svi spomenuti crvi učinkoviti su i u lovu noću, ali za lov u tami „kralja priobalja“ posebno je dobar „kralj crvolikih mamaca“ - veliki morski crv, jer intenzivnije svijetli i miriše od pjeskulja i posebice muljaša. On je od njih i znatno žilaviji pa kad pribor na kome je veliki komad velikog crva nešto potegne to osim lubina može biti još samo neka druga okrunjena morska glava, najčešće ovrata (komarča, orada).

Velikim crvom se može loviti na svim terenima gdje smudut obitava, ne samo čekanjem nego i potezanjem. Za takav lov je najbolje koristiti najžilaviji dio crva, onaj od glave. U 10 -15 cm dugi komad se redno postave dvije ili tri udice.

Još teže nego velikog, ostale ribe smudutu preotmu golog štrcaljca, bibija. Tog žilavog crva najbolje je koristiti u svježem stanju, ali se vrlo dobri rezultati postižu i sa zamrznutim te na drugi način konzerviranim. Osobito je uspješan u lovu na pjeskovitom dnu tijekom i neposredno nakon nevremena. No, u to vrijeme smuduti ga pohlepno uzimaju i na terenima gdje štrcaljci ne obitavaju.

Osim ovih kojih ima u njemu, smudut se uspješno može loviti i crvima koji ne obitavaju u Jadranu. Među takvima su se najboljim pokazali tzv. korejski i osobito, američki crv koji namamčen obilato ispušta iznimno mirisnu i ribama privlačnu krv.

No, tako uspješno smuduta i ostale ribe može se namamiti samo u mirnom ili tek neznatno pokretnom moru. Ta dva crva su osobito učinkovita na pjeskovitom dnu, posebice u blizini i na ušćima. Nadijevati ih je najbolje kroz sredinu. Korejski, osim na samom dnu, iznimno je učinkovit u lovu plovkom na „pola dna“. Ovaj crv, poput velikog, u tijelu ima puno bioluminescentnih ćelije pa intenzivno svjetluca zbog čega je posebno dobar za lov noću.

Za razliku od crva, jedan drugi iznimno učinkovit mamac za lov smuduta, osobito krupnijih, u hladnijem dijelu godine kod nas se malo korisit. Radi se kraku hobotnice.

smudutimamci190221 2

U brojnim slučajevima na terenu gdje ima hobotnica taj se mamac pokazao uvjerljivo boljim od ostalih prirodnih, a vrlo je učinkovit i u lovu potezanjem, kako s obale tako i za plovilom. Razlog tome je intenzivni i vrlo specifični miris te floroscencija mesa hobotnice, zbog čega je krak iznimno učinkovit i u lovu noću.

Dugogodišnje iskustvo kazuje da je, tko zna zašto, najučinkovitiji krak hobotnice ulovljen na mjestu lova smuduta, dok krak hobotnice s ribarnice, posebno iz leda, daje znatno lošije rezultate! Za mamac namijenjen lovu čekanjem na dnu dovoljno je koristiti 6 do 7 cm najdebljeg dijela kraka. Najbolje ga je nadjenuti pomoću igle za mamčenje kroz sredinu i to tako da vrh udice ostaje izvan tanjeg kraja mamca. Pribor za takav lov je jednostavan - na osnovnoj strunu valja postaviti kliznu olovnicu, ne težu od 60 grama, i završnjak iza nje od jednog metra.

Objavljeno u esPRESSo

Iako se već pedesetak godina diljem svijeta koriste za tu svrhu, ogromna većina naših morskih udičare ne zna da su razne pelete odlično rješenje za izradu primama i mamaca za lov brojnih morskih riba.

Peleta je proizvod od brašnaste hrane koja se preša velikim tlakom. Najčešće je valjkastog oblika, a sastojci su joj biljnog i životinjskog podrijetla, ovisno o tome je li namijenjena hranjenju riba, goveda ili peradi. Kako vrlo mali broj morskih riba jede isključivo biljnu hranu, za ribolov je najbolje koristiti pelete životinjskog podrijetla, osobito one namijenjene uzgoju riba, čiji je prevladavajući sastojak riblje brašno, ali koje sadrže i brašno raznih žitarica. Iako su se i pelete za uzgoj slatkovodnih riba pokazale učinkovitim na moru, bolje je koristiti pelete za ishranu smuduta i ovrate. Pribaviti ih se može u ribogojilištima te u prodavaonicama ribolovne opreme, u kojima se nude i pelete posebno pravljenje za izradu primama u udičarskom ribolovu.

U udičarenju na moru pelete se najviše koriste za primamljivanje, same ili pomiješane s ostalim, standardnim sastojcima primame kao što su brašno i kruh. U oba slučaja važno je znati osobinu pelete koje se koriste kako bi se one upotrijebile na najbolji način. Naime, pelete se razlikuju po okusu, mirisu, brzini te načinu otapanja u vodi. Brzina otapanja najviše ovisi o postotku masnoće u peleti, što je postotak veći to je otapanje sporije. Sporije se otapaju i pelete čiji su sastojci sitniji te one koje su snažnije prešane. Brzinu raspadanja pelete važno je znati zbog brzine i trajanja primamljivanja. Kolika je brzina raspadanja pelete pa time i dužina primamljivanja najbolje je utvrditi probom. Proba je nepotrebna kad se koriste pelete posebno pravljene za primamu riba, jer je na njihovom pakiranju taj podatak naveden, a kreće se od jednog do 24 sata. U pravilu, najbrže se raspadaju najmekše pelete sitne strukture bez masnoće u sebi.

Primamu, osobito onu koju čine same pelete, teško je plasirati na željeno mjesto, posebno duboko. Zato se koriste raznovrsne hranilice, „brumalice“, ali i mrežice i vrećice od „PVA“, plastike koji se u vodi brzo raspada.

pelete 010121 1

Sama peleta kao mamac nije se pokazala osobito dobra za ribolov na moru. Ponajprije jer se teško postavlja i slabo drži na udicu, čak i kad se vežu elastičnom niti te kad se koriste i specijalni mamci- pelete namijenjene mamčenju posebnim načinom – „na dlaku“, odnosno vezivanju kratkom strunom da visi ispod krivine udice.

Dok se ne izmisli uspješan način lova pelete - mamcem, na moru je najbolje loviti pastelama načinjenim od peleta. Pastele su specijalna tijesta, zapravo smjese brašna ili mekog dijela kruha, vode i mirišljivih sastojaka, u ovom slučaju peleta. Lako se izrađuju i koriste za lov brojnih riba. Posebno su pogodne za višednevni ribolov jer se do upotrebe lako mogu u dobrom stanju sačuvati dosta dugo. U hladnjaku barem tjedana, najbolje zamotane i samoljepivu plastičnu foliju. U ribolovu se mogu čuvati nekoliko dana ako su na prozračnom i sjenovitom mjestu u vlažnoj krpi. Što se, pak, tiče peleta i brašna od njih, čuvati ih treba na što nižoj temperaturi u hermetički zatvorenim posudama kako se ne bi navlažili i pokvarili.

Ovisno o željenoj jačini mirisa i okusa pastele, pelete se s ostalim sastojcima miješaju u omjeru 1:5, za lov manje izbirljivih riba, do najviše 1:3, koliki je najbolji omjer za izradu pastela namijenjenih lovu ovrate. Osim samljevenih peleta za ishranu ovrata i smuduta, u pastelu namijenjenu lovu ovrate najbolje je dodati još samo glatko bijelo brašno ili, još bolje, pšenični griz. Njihova je najvažnija uloga lijepljenje smjese.

Nakon što se svi sastojci posve pomiješaju, u smjesu treba dodati morsku vodu. Najpreciznije se to može uraditi pomoću boce s raspršivačem tako da se dobije rastresita masa od koje se može oblikovati kuglica koja se neće lijepiti za prste. S miješanjem treba nastaviti sve dok se smjesa posve ne homogenizira. Zapravo, što se duže miješa, to bolje. Nakon što se u oblikovani mamac utisne udica, on se još malo izgnječi da se bolje zalijepi za udicu i oblikuje.

Ribolov primamom i mamcima izrađenim od peleta za ishranu riba uspješan je ne samo oko ribogojilišta nego na svim pozicijama i dubinama. Na primamu od peleta reagirat će sve ribe, a osim već spomenute ovrate, pastelama napravljenim pomoću peleta dobro se love i arbun, bukva, cipoli, fratar, kantor, pic, salpa, sarak, šparmić, ukjata… Pastele su prikladne za lov plovkom, „a volo“, ometcem, klasičnim čekanjem, kao za spomenuti lov ovrate ili ometcem na kome je i mamilica.

pelete 010121 3

Osim onih za ishranu riba, iznimno učinkovite u ribolovu su se pokazale i pelete za ishranu pasa i mačaka, posebno one u kojima je dominantni sastojak riblje, brašno srdele ili tune. Ti se efikasni mamci lako i relativno jeftino pribavljaju, lako skladište i dugo traju. „Vau - mau“ pelete najbolje je preliti vrelom vodom i ostaviti da se natope i omekšaju, pa ih iscijediti i umijesiti sa starim kruhom, krušnim mrvicama ili pšeničnim brašnom. Tako dobivenom smjesom mogu se praviti mamci te puniti mamilice ili kuglu, koju će se potom rukom ili praćkom baciti u vodu. Cijele i suhe „grickalice“ za kućne ljubimce mogu se koristiti za lov ukjate noću puštanjem u kurenat, a odlično su rješenje i za lov velikog crva trapulom.

Objavljeno u esPRESSo

Meso samih riba najčešće je upotrebljavani mamac u ribolovu udicom. Nekih zato što su iznimno kvalitetne, a nekih zbog njihove pristupačnosti. Drugoj skupini pripada i bukva jer je jedna od najbrojnijih i najlakše lovljivih riba u Jadranu. Međutim, bukva i njeni komadi ne drže se osobito dobro na udici. Osim toga, tu je ribu dosta teško održati u životu, kako na udici tako i čuvarici. Zbog svega toga bukva nije osobito cijenjeni mamac, ali ne i toliko loš da bi je trebalo izbjegavati koristiti. Što više, ima situacija kad je najbolje rješenje, primjerice u hladnijem dijelu godine kad se dobro lovi i najlakše održava živom.

Naši udičari komade bukve najčešće koriste u lovu manje cijenjenih riba, primjerice glavoča, iglice, kneza, pauka, pijerke, smokve, škrpina, vrane… Od cjenjenijih riba najčešće love kokota i škrpinu. Za njih mamče komade, ali i cijele male bukve, što je bolje. Cijelim bukvama rijetki naši udičari love čekanjem smuduta, ovratu, kovača, murinu, pagra, zubaca i kijernu. U hladnijem dijelu godine istinski meštri od udice za lov smuduta čekanjem na dnu u lukama najradije koriste cijelu bukvu. Ne mamče živu, nego uginulu ostave nekoliko sati na suncu da „zamiriše“. Koriste velike mamce i jaki pribor jer je plijen najčešće krupan. Za takav lov bukvi treba udicu kroz škrge uvuči u usta pa se privez (primulu) vlastitom omčom ili elastičnom niti stisne oko korijena repa mamca.

Više nego za ometac i bulentin, naši ribolovci bukvu koriste za nadijevanje parangala, osobito onih namijenjenih lovu landovine, a koriste je i na tradicionalnim skosavicama za lignje.

Osim na dnu, bukvom kao mamcem, čekanjem se može loviti i u gornjim slojevima mora. U takvom ribolovu najčešći plijen su polanda i lica. Love se ometcem s plovkom, tzv. balerinom. Za takav je lov osobito dobra živa bukva jer sputanim kretnjama dodatno provocira grabljivice. Na posve isti način s obale se može loviti i smudut, zubatac te pagar.

Bukva se na našem moru najmanje koristi u ribolovu potezcem, pendulom. To je posve pogrešno jer se njome uspješno mogu uloviti smudut, orhan, zubatac i sve pelagijske grabljivice. Za takav ribolov treba koristiti što veće, za pelagijske ribe barem 100 grama teške bukve. Ako se koriste žive, a takve su najučinkovitije, ne smije ih se potezati brže od dva čvora. Isto tako, montirati ih treba što brže i s manje ozljeda, na dvije ili samo jednu udicu, ako su manje. Bukva je mekane građe pa udice trebaju biti što je moguće manje i tanje, osobito druga, koja se ubada u tijelo. Još bolje je ne ubadati nego pomoću elastične niti privezati uz tijelo.

Kad su bukve malene, na pendulu se mogu staviti dvije ili tri, svaku na svoju udicu. Udicu je najbolje probosti kroz čeljusti ribe, odmah iza usana i to odozdo prema gore. Treba nastojati namamčenu ribicu što duže održati ne samo živom nego i vitalnom. No, rijetko koja se ne umori vrlo brzo. Najbolje je mamac mijenjati svakih sat do sat i pol, ovisno o brzini potezanja. Osim toga, treba znati da bukva ne podnosi nagle promjene dubine pa je već poslije pet metara dubine treba spuštati vrlo sporo.

Do nadijevanja žive bukve je najbolje čuvati u bazenu s protokom, u more potopljenoj velikoj mreži čuvarici ili u kakvoj posudi u kojoj se često, svakih dvadesetak minuta, mijenja more. Ma u čemu se čuvale, ribice ne smiju biti na suncu, a mamčiti ih je najbolje u morsko vodi. Ipak, zbog nježnosti bukve, za ribolov živim mamcem najbolje ju je pribavljati u lovnoj zoni neposredno prije mamčenja.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 21 Kolovoz 2020 11:09

Rakovi kao mamac za ovrate

Zbog sve uočljivijih klimatskih promjena koje im očito prijaju, ovrate (orade, komarče) se sve kasnije mrijeste. Umjesto do sredine to će obaviti do kraju jeseni, možda i kasnije, osobito na južnom dijelu Jadrana, jer se more u njemu ne hladi tako brzo kao na sjeveru. Dok se ne počnu pripremati za mrijest najradije će jesti hranu s puno bjelančevina, proteina, neophodnih za razvoj i rast mišićne mase. Njih je najviše u crvima, školjkama i rakovima, pa je do jeseni te mamce nabolje koristiti u lovu „kraljice“.

Što je najbolje od tih mamaca ponuditi ovisi i o tome čime se ovrata trenutačno hrani na trenu gdje se lovi. U pravilu, na mekanom dnu se hrani crvima i rakovima, a na kamenitom rakovima i školjkama. Zbog toga je u ovo doba godine najsigurnije loviti raznim rakovima. Posebno s rakovima koji imaju deset nogu.

Od svih njih, kosmeč ili kosmelj je pogodan za lov na svim vrstama dna, ali je najlovniji na miješanom, pjeskovito - kamenitom. Kad se, pak, lovi na čistom pjeskovitom, bolje je rabiti blijedog, sivorumenkastog raka od koće, a tada odlično poslužiti može i zelenkasti rak s muljevitog dna. Spušta li se u podnožje priobalnog braka ili u podmorsku livadu, najbolje je koristiti rakove crvenkastog oklopa, jer su najlakše uočljivi.

rakovi2108

Svi spomenuti rakovi mogu se mamčiti na više načina te s više udica. Broj udica ovisi o konstrukciji završnjaka i veličini raka - mamca te očekivanoj veličini plijena. Iskusni „komarčerosi“ za lov ovrata teških do jednog kilograma mamče na tri male udice širine luka do 10 mm. Za lov velikih, koje nemaju problema s veličinom zalogaja radije rabe jednu udicu širine luka do 20 mm ili dvije neznatno manje.

Iako može zdrobiti bilo kojeg od spomenutih, ali i drugih rakova, ovrata ipak više voli one s mekanim oklopom. Zato, ako se može birati, prednost treba dati tek „preodjenutim“. Takvi rakovi imaju svjetlucavi oklop bez priraslih napasnika. Isto tako, ovrata će prije posegnuti za živim rakom, osobito pokretnim. Zbog toga mnogi mamče dva manja, okrenut jedan prema drugom. Kako ne vole dijeliti životni prostor, tako namamčeni rakovi se međusobno bore, umjesto da traže zaklon od ovrate, koju iznimno privlače takve borbe.

Zbog istog razloga, što veće aktivnosti raka, mnogi ga mamče tako što udice pomoću elastične strune ili gumice vezuju uz oklop raka. No, taj cilj, velika aktivnost raka može se postići i pravilnim klasičnim mamčenjem, probadanjem.

Mamčenje jednom udicom se vrši njenim zabadanjem ispod jednih kliješta ili kod zadnje noge. Kad se mamči na dvije, jedna se zabada blizu zadnje noge, a druga u očnu šupljinu s druge strane. S tri se mamči tako da se jedna zabode u blizini zadnje noge, druga sa suprotne strane, a treća kod očne šupljine.

Kad se, pak, na jednu udicu mamči više malih rakova, najbolje ih je nanizati probadanjem od trbuha prema leđima. No, ma kako se mamčilo, vrhovi udica uvijek moraju viriti izvan mamaca.

rakovi2108 2

Osim onog od koče, sve spomenute rakove može sam pribaviti svaki ribolovac. Najlakše pomoću veće staklenke od dvije do tri litre. U vrijeme oseke nju treba zakopati u onaj dio obale koji je ostao na suhom tako da joj samo otvor bude malo poviše dna. U staklenku potom treba staviti mamac, najbolje malo ribljih iznutrica, te čekati da rakovi iz okoline dođu na gozbu. Zbog klizanja neće moći van pa ne treba žuriti sa skupljanjem, ali treba voditi računa o plimi jer rakovi mogu plivati. Ovakav lov je posebno učinkovit noći i na miješanom dnu plimne zone.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 07 Kolovoz 2020 14:10

Uho koje vole grickati okrunjene riblje glave

Iako se praktički svi morski puževi koji žive u Jadranu, a ima ih skoro 160 vrsta, mogu koristiti kao mamac, u tu se svrhu kod nas se rabi samo njih nekoliko i to uglavnom rijetko i za lov malog broja riba. Toj skupini pripada i puzlatka, koja je kao i ostali puževi neopravdano zapostavljeni mamac.

U Jadranu žive dvije vrste ovog puža puzlatka (Heliotis tuberculata lamellosa) i velika puzlatka (Heliotis tuberculata tuberculata). Rijetko ih tko može razlikovati pa ne čudi da ih naš narod naziva istim imenima, uglavnom Petrovo uho, ušenak, morsko oko, srebrnica, pozlatka...

Obje vrste živi na tvrdim kamenitim podlogama priobalja. Posebno rado obitavaju uz kamene nasipe i zidove držeći se pojasa plime i oseke. Najbrojniji su pri dnu nasipa i zidova, osobito na položajima manjeg udara mora. Loviti se mogu u svako doba godine, najlakše i najviše ljeti i u jesen, kada su i najkvalitetniji, najpuniji mesom. Na položenim kamenitim obalama dovoljno je hodati plićakom i prevrtati kamenje, jer se puževi danju skrivaju na njhovom donjim stranama. Uz strme ili ozidane obale treba roniti, najčešće do metar dubine. Od podloge se mogu otrgnuti rukom, ali ih je puno lakše odvojiti oštrim predmetom, najbolje nožem.

petrovouho0708 3

Meso ovih puževa je žilavije i od volka pa ga nije potrebno mamčiti s oklopom kako bi se mamac sačuvao od napada sitnih riba. Oklop mu je iznimno teško razbiti pa je meso s njega najbolje odrezati. Najlakše je to uraditi nožem na isti način kao što se čisti lumpar (priljepak) ili mušula. Na taj se način dobiva plosnati ovalni mamac s jedne strane svjetlo žute boje optočen škrgama - sivim prstenom. S druge strane, koja je bila uz oklop, meso je bijele, kakva mu je i unutrašnjost.

petrovouho0708 2

Cijelo tijelo ovog puža najbolje je mamčiti kroz sredinu po dužini, što je i najteži način nadijevanja. To se najlakše izvodi pomoću igle za mamčenje i to tako da mamac pokrije tijelo i dio krivine udice. Puno je lakše nadijevati probadanjem udice s jedne na drugu pljosnatu stranu mamca i njegovim vješanjem na krivinu udice. No, ma na koji se način postavljao na udicu, mamac ne smije prekrivati njen vrh, jer ni najjača kontra neće biti dovoljna da vrh udice iziđe iz žilavog mamca i zakači ribu.

Zbog te velike žilavosti, Petrovo uho se kod nas uglavnom koristi u lovu ovrate, posebice parangalom. Tvrdoća i veličina čak i najvećeg puža ne predstavljaju nikakav problem kraljici, koja ga radije gricka nego mnoge druge mamce. Zbog žilavosti odlično je rješenje i za lov grujeva, murina te jegulja. Cijelo krupno Petrovo uho dobar je mamac i za zubaca te pagra. Manji cijeli i trake izrezane od velikih su dobar mamac za sarka, fratra i pica. Manje trake, posebice ako su omekšane udarcima kuhinjskog bata odličan su mamac i za škarpinu, a njen miris i boja će privući škrpinu, pauka, arbuna, usnače...

petrovouho0708 4

Kao i volak te i priljepak, komadi Petrovog uha su odlično rješenje za izradu kombiniranih mamaca kojima se love praktično sve ribe i koji podnose daleka bacanja. Prvo se na udicu postavi puzlatka, a potom mekani mamac, primjerice mušula, koja se zatim od spadanja osigurava još jednim komadom puzlatke postavljene ispod vrha udice.

Poput ostalih puževa, Petrovo uho je vrlo prikladno za konzerviranje, jer ne gubi gotovo ništa od žilavosti i privlačnosti, te dugo traje. No, prethodno ga treba osloboditi oklopa. Osim sječivom, to se može napraviti i kratkotrajnim kuhanjem koje mu ne smanjuje kvalitetu, kao što je to slučaj s kuhanjem školjki.

Konzerviranje mesa Petrovog uha najbolje je izvesti pomoću krupne soli. Njome se pokrije dno posude, najbolje staklenke, pa se stavi sloj puževe, ponovo sloj soli i tako redom, dok se posuda ne napuni. Završiti treba s malo debljim slojem soli. Dva do tri tjedna poslije soljenja nužno je ocijediti salamuru. Staklenku treba pohraniti na tamno i hladno mjesto pa će Petrova uha biti sačuvana od kvarenja i do godinu dana. Konzervirati se može i pomoću šećera, s tim da u tom slučaju mamci neće ni najmanje izgubiti na žilavosti.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 10 Travanj 2020 11:13

Sipa kao mamac

Glavonošci su jedna od najkvalitetnijih skupina mamaca. Iako je većina udičara smatra manje kvalitetnom od lignje, najcjenjenijeg mamca među glavonošcima, sipa je u mnogim situacijama bolje ili barem podjednako dobro rješenje. Kako je u tijeku period najboljeg lova sipe, sada je pravo vrijeme za njeno mamčenje.

Meso sipe je veoma slično mesu lignje, ali deblje i žilavije. Bijelo je i ima više luciferina, svjetlucave tvari, što ga čini boljim za noćni ribolov. Zbog svega toga, poput lignje, sipa istovremeno može biti i selektivan i univerzalan mamac, ovisno o načinu mamčenja, koji je najčešće istovjetan mamčenju lignje.

Veće tvrdoće te bolje podnošenje mamčenja, živa ili barem cijela sipa je odlično, a za zimsko i najbolje rješenje za lov pendulom najkrupnijih grabljivica. Male sipe su, pak, odlični mamci za lov „cara“ zubaca i „carice“ ovrate ometcem srednje i teške konstrukcije. Osim toga, sipica je odličan mamac za lov čekanjem i treće morske „okrunjene glave“, smuduta, ali i pagra, gruja te murine. U istu svrhu, osim cijele male, odlično može poslužiti i glava velike sipe.

Kao i cijeli muzgavac ili glava lignje, glava sipe s krakovima je odličan mamac za lov skosavanjem orhana, zubaca, kijerne i, osobito, pagra, „vertical jigging“, tehnikom okomitog skosavanja.

Sipe težine 300 do 400 grama idealne su za „heavy casting“, ribolov krupnih grabljivica dalekim bacanjem. U istu svrhu se mogu koristiti i nešto veće, ali njih, zbog debljeg mesa, treba omekšati i stanjiti udarcima kuhinjskog čekića. Komad mesa sipe dobro je, pak, omekšati kad se ciljano lovi kantor.

Ako je ikako moguće, mora li se tući mamac, to treba učiniti kod kuće. Tako se izbjegava buka na mjestu ribolova, što je važno, ne samo u lovu iz plovila. Naime, dokazano je da buka izaziva poremećaje u ponašanju ribe.

Komadi sipe su dokazano dobri, čak i odlični mamci za lov ne samo spomenutih nego i brojnih ostalih riba. Čak i onih koje se inače njom ne hrane nego su, što više, njen plijen, poput girovki. Osim modraka, gire oštrulje i oblice, za komadima sipe će posegnuti i druge manje ribe: arbun, bukva, fratar, glavoč, kanjac, knez, pauk, pic, sarak, širun, šparmić, škrpina, škrpun... Filet sipe i njen krak odlični su mamci na penduli, za lov polande, lokarde, iglice, brancina, vrnuta, širuna i ukjate.

Kad se mamče njeni komadi, sipa se može obrađivati na više načina. Čišćenje i komadanje je najbolje obavljati nožem za obradu riba. Posao počinje uzdužnim rezanjem jedne strane plašta. Kad se plašt otvori pristupa se uklanjanju iznutrice s glavom pa sipine „kosti“. Zatim se za mamčenje može koristiti cijela ili uzdužno prepolovljena glava, ovisno o njenoj veličini, pojedini kraci i uzdužno izrezane trake od plašta, poput krakova namamčeni kao crvi.

sipa10042020

Najviše luciferena ima na trbuhu sipe pa od tog dijela tijela treba rezati mamce za noćni ribolov.

Poput lignje, sipa se podjednako uspješno može koristiti svježa i odmrznuta, jer zamrzavanjem ne gubi na kvaliteti, posebice u pogledu čvrstoće. Kao i lignja, svježa i zamrznuta, sipa treba imati bijelo meso. Crvenkasto - ljubičasta boja je znak da je bila odmrzavana i ponovo zamrznuta.

Bez obzira koji njen dio i kako se mamčio, sipu prije upotrebe nikako ne treba prati, pogotovo ne slatkom vodom jer tako znatno gubi miris pa zato i privlačnost.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Glavonošci su jedna od najcjenjenijih i najčešće rabljenih skupina mamaca u sportsko - rekreativnom ribolovu na moru. No, rijetki su udičari, osobito naši, koji iznutrice lignje, sipe i hobotnice koriste kao samostalni mamac, iako ih jede veliki broj riba, a nekima su i poslastica.

Razlog tome jest to što je najveći dio iznutrice u obliku želatinske mase koju je teško postaviti na udicu, a još teže kvalitetno plasirati. Međutim, taj se problem može riješiti i to čak na dva načina.

Prvi je pažljivim višestrukim probadanjem udice, najbolje posebno pravljenim za takve mamce - s kontra kukama na tijelu - te obmotavanjem nadjenutog mamca niti iz ženske najlon čarape ili specijalnom niti poznatom kao „filo elastico“.

Drugi način je već zaboravljen, nekad i kod nas popularni način mamčenja mesa mušule i ostalih mekanih školjki - pomoću vrećice izrađene od ženske najlon čarape. Za takvo je mamčenje potrebno od čarape izrezati krug promjera ovisno o željenoj veličini mamca, rijetko većeg od 10 cm. Nakon što se na nju položi željena količina iznutrice spajanjem ruba komad čarape se oblikuje u vrećicu čiji se otvor zaveže obmotavanjem niti. Tako napravljeni mamac najbolje je nadijevati pomoću igle. Izgleda komplicirano, ali nije.

Iznutrica glavonožaca, osobito ako je namamčena u vrećici, pogodna je za lov bulentinom i ometcem, odličan je za lov na dnu sa stijena i lukobrana, a njime se uspješno love i cijenjene ribe poput smuduta, sarka, fratra, pica i ovrate. Od iole krupnijih riba ovaj mamac najžešće napada kantor, čija sezona najboljeg lova upravo započinje.

Odličan način mamčenja je i zamrzavanjem. Nakon što se pažljivo, da se ne bi rasula, izvadi iz tijela, iznutricu treba uviti u aluminijsku foliju i oblikovati u valjak pa stavi u zamrzivač. Kad otvrdne, iznutricu treba osloboditi folije i izrezati na ploške širine oko dva centimetra. Svaki tako napravljeni mamac treba pojedinačno zamotati u foliju i do odlaska držati u zamrzivaču. Do mjesta ribolova mamce treba transportirati u prenosivom hladnjaku, a dobro ih je mamčiti još dok se nisu posve odmrznuli. Nakon što se mamac oslobodi folije na njega treba položiti udicu. Zatim se mamac presavije tako da jedna njegova polovina pokrije udicu pa se potom obmota elastičnom niti za mamčenje. Ovako pripremljeni mamac dobro podnosi i duže odbačaje, a sitne ga ribe ne mogu brzo pojesti.

Iznutrica glavonožaca vrlo je raznovrsnog sastava i neujednačene žilavosti pa je za mamčenje dobro koristiti samo iznutricu od krupnijih primjeraka. No, i sitniji, umjesto da se bace mogu više nego dobro poslužiti. Naime, želatinizirani dio iznutrice u kombinaciji s brašnom i kruhom odličan je materijal za izradu pastela, a sva iznutrica te oguljena koža glavonožaca nakon usitnjavanja s brašnom i kruhom za izradu primame.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 08 Studeni 2019 15:04

Vladika i „cara“ vara!

Na vrlo dugom spisku riba koje se koriste kao mamci nalazi se i vladika ili knez. Međutim, kod nas se on rijetko rabi iako ima više ili manje izražene sve osobine dobrog mamca - jedu ga praktično sve ribe, dobro se drži na udici, dosta je brojan, dostupan je cijele godine, iznimno se lako lovi, doduše samo udicom… Te i ostale dobre osobine kneza do izražaja najviše dolaze u najhladnijem dijelu godine.

Jedna od malobrojnih mana kneza kad je u pitanju njegova upotreba kao mamca jest veličina. Iako može narasti do 25 cm dužine i 280 grama težine, rijetko se love oni preko 10 cm, odnosno 30 grama. Mana mu je i to što ne podnosi osobito dobro konzerviranje soljenjem i zamrzavanjem pa ga zato treba koristiti svježeg. Na sreću, lako i u svako doba godine može se uloviti udicom praktično u svakom kamenitom plićaku, koje naseljava u sve većem broju.

Zbog malih dimenzija, komadi vladike mogu se koristiti samo u lovu manjih i srednje velikih riba, praktično svih koje obitavaju u Jadranu, iako niti jednoj od njih nije poslastica. Ovisno o veličini udice na koju će se postaviti, reže se na trake ili komade. Trake je najbolje rezati s donje zadnje strane tijela jer mu je tu meso najžilavije pa se najbolje drži na udici, baš kao što je to slučaj i kod ostalih malih riba - mamaca.

Češće nego za lov manjih, knez se kao mamac koristi u lovu krupnijih riba, posebno uz obalu. Osim, što je redoviti dio ishrane priobalnih grabljivica, razlog tome je njegova šarena vanjština. Naime, boja mamca vrlo je važan čimbenik uspješnosti udičarenja. Najbolji je lako uočljiv, mamac okolišu kontrastnih boja, što osobito vrijedi u lovu rjeđih riba, kakve su krupne grabljivice. Kao višebojna, izrazito šarena riba knez je dobro uočljiv na svakoj vrsti dna i u svim svjetlosnim uvjetima.

Kao i ostale ribice - mamci vladika je osobito učinkovita živa nadjenuta. A vladika ne samo što dugo živi na udici nego je na njoj i uvijek u pokretu zbog čega je još privlačnija grabljivicama.

Zbog svega navedenog mnogi naši ribolovci iznimno rado love zubaca teškim ometcem na koji je nadjeven živi knez, a sve češće ga rabe i za lov „cara“ bulentinom. Naime, kao riba dna, stalno pokušavajući naći zaklon na njemu pa visoko postavljen neumorno drmusa priborom i tako provocira grabljivice.

Živi knez je odlično rješenje i za lov smuduta ometcem. Za tu namjenu nadijeva se na dvije redno montirane udice. Jedna se vrhom ubada odmah iza glave, a druga u hrbat oko polovine dužine tijela ribe. Zatim se privez (primula, pjok) lagano zategne pa se učvrsti omčom oko korijena repa mamca. Sve se to radi s privezom male dužine, oko pola metra, kako ga nemirni knez ne bi zamrsio, što plaši smuduta.

Za „rock fishing“, ribolov s nepristupačne kamenite obale, gdje plijen mogu biti brojne grabljivice, kneza je najbolje mamčiti tako da se lovna udica zabode u blizini njegovog analnog otvora, što pliće, tik ispod kože, dok poteznom udicom treba probosti gornju čeljust odozdo prema gore. To mamcu omogućava da usta drže otvorenim zbog čega lakše cirkuliraju more, odnosno dišu pa zbog toga i duže žive. A da bi živ dospio u more treba ga što pažljivije odbaciti. Ispred mamca na pribor je dobro postaviti „pop- up“, spužvasti plovak koji služi za sprečavanje kneza u namjeri da se sakrije u travu ili kakvu rupu na dnu, ali i da svojom bojom, najbolje crvenom, mamac učini još uočljivijim.

Knez se može tako mamčiti i za lov „surfcastingom“, vrlo dalekim bacanjem. Odbačen punom snagom, unatoč snažnom trzaju pri odbačaju, poživjet će dva do tri sata. Da bi se to vrijeme produžilo, uz mamac treba pričvrstiti strunu lovne udice na način da se cijeli mamac obmota silikonskom niti - „filo elastico“.

vladikapusca0811

Osim za lov ometcem u plićaku, bulentinom na bracima i u priobalju, „rock fishing“ i „surfcasting“ tehnikom, knez je dobar mamac i za ribolov „drifting“ tehnikom, puštanjem u struju mora. Međutim, u lovu pendulom nije se pokazao osobito učinkovitim, barem kad su u pitanju cjenjenije lovine. Sredozemni udičari cijelog ga rado koriste i u lovu krupnije divljači daleko od obale, a ta šarena ribica je odlična i za lov liganja pomoću prastarog alata „pušće“ - štapića s vijencem iglica na kraju.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020