Prikazujem sadržaj po oznakama: mekano dno

Petak, 25 Listopad 2019 12:14

Jesenski ribolov s obale na mekanom dnu (2)

Nad pješčanim i muljevitim priobalnim dnima, za razliku od kamenitih podmorja, rijetko se primjećuju znakovi života, osobito tijekom hladnijeg dijela godine. Međutim, u jesen, čak i zimi na tim terenima ima se što loviti udicom. Tu su ovčica, trlja blatarica i ostale „kopačice“, ribe koje hranu u pravilu skupljaju na dnu ili je traže njegovim kopanjem.

Zato je za lov na mekanom dnu najbolje kao mamce koristiti njegove stanovnike - crve, školjke i mekušce. Prednost treba dati mekanima, jer ih radije nego tvrđe jedu svi stanovnici mekanog dna, osim ovrate i arbuna. To mogu biti pjeskulj, muljaš, mekani dio velikog crva. Odlični su i crvi koji se mogu kupiti poput korejskog i američkog.

Dobro rješenje je mamčiti goli štrcaljac, „bibi“. Najbolje cijeli i sveži na priboru namijenjenom čekanju ovrate te izrezan na trake i namamčen na nešto slabiji pribor kojim će se ponuditi ostalim ribama. Njima se može ponuditi i štrcaljac kojim je ulovljena ovrata, čak i ako je pokvaren jer ga radije nego svježi jede ovčica.

Svi račići poput pjeskulja i kozica su odlični mamci, ali se slabo drže na udici pa ih je potrebno kao i crviće vezati elastičnom niti. Vezati treba i meso mušule te prstavca (ne prstaca čije je skupljanje zabranjeno), jednog od najboljih mamaca za lov ne samo na mekanim dnima.

Primamu, koja znatno povećava količinu ulova, nepotrebno je raditi od tako kvalitetnih mamaca. Posve je dobra najjeftinija, ona napravljena od stučenih školjki i ježinaca skupljenih u plimnoj zoni.

Tijekom lova mamac obvezno mora biti na dnu, a struna tek lagano zategnuta. Kad se lovi sa samo jednom udicom i štapom, najbolje ga je položiti skoro paralelno s površinom jer u tom položaju omogućuje najbolji kontakt s udicom pa svaki dodir ribe biva registriran. Osim toga, tako postavljen je najmanje osjetljiv na vjetar i valove, koji mogu uzrokovati lažne signale uzimanja mamca. Kad se lovi s dvije udice na jednom priboru, štap treba postaviti pod što većim kutom u odnosu na dno, kako bi olovnica i mamci s dijelom priveza ležali na dnu, a osnovna struna bila skoro zategnuta. Zbog toga je pribor s dvije udice prikladan samo za lov po mirnom vremenu.

Nakon odbacivanja mamaca može se postupiti na dva načina. Prvi je čekati da riba naiđe. Drugi, aktivni, je učinkovitiji. Naime, svaki pokret na mekanom dnu ima za posljedicu podizanje oblačića mulja što se vidi na veću daljinu i izaziva pozornost svih riba. Zato je dobro u razmacima od 5 do 15 minuta potezanjem strune malo pomaknuti mamac i tako zamutiti more oko njega. Takvim načinom lova eliminira se i potreba primamljivanja, a i pretražuje se velika površina terena. No, na taj se način brzo ošteti struna završnjaka, osobito priveza, pa poslije svakog izvlačenja pribor poželjno prekontrolirati i po potrebi zamijeniti oštećene dijelove.

ovcica2510

Ribolov na priobalnom mekanom dnu može se obavljati u svako doba dana i noću po mjesečini. Na apetit knez, glavoča i pauka vremenske prilike te stanje mora nemaju velikog utjecaja. Ipak, bolje nego inače jedu po mirnom moru, laganom jugu te u vrijeme plime. Isto tako, jedu cijeli dan, ali nešto više od svitanja do 10 ili 11 sati te u sumrak. Malo kasnije, oko podneva, ovčica pak jede najslabije, a dobro kad je sunce zaklonjeno oblacima, prije i poslije podne, te u zamućenom moru. Njenom te dobrom lovu trlje pridonosi bunaca ili tek lagani vjetar te, osobito, kiša, dok je idealno vrijeme za dnevni lov ovčice period smirivanja valova. Poput arbuna dobro se love u vrijeme plime, a tek nešto slabije na početku oseke, kada pokreti mora podižu najfinije čestice s dna i tako otkrivaju hranu ovčica. Osim što prilazi obali, noću po mjesečini ovčica je poput trlje najraspoloženija za ishranu i to u mirnom i bistrom moru.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 18 Listopad 2019 11:16

Jesenski ribolov s obale na mekanom dnu (1)

Prestankom sezone kupanja i nautičkog turizma opustile su plaže te utihnule marine i lučice. Tako su udičari koji love s obale ponovo dobili priliku odbaciti udice bez potrebe odlaska do udaljenih i nepristupačnih pošta. Iako ima i tvrdih, čak i kamenitih, na plažama te u i oko lučica i marina prevladavaju mekana, najčešće muljevita dna. Suprotno dominantnom mišljenju, na takvim se dnima ima što loviti udicom, osobito dobro tijekom jeseni i početkom zime. To treba iskoristiti, barem onda kada se zbog nekog razloga ne može poći do udaljene pošte.

Zapravo, nigdje se na jednom mjestu ne može naći udičarima toliko zanimljivih riba, kako stalnih tako i povremenih stanovnika plaža, luka, marina i njihovog bližeg okoliša. Od stalnih tu su glavoči te usnače, vladika (knez) i pijerka, svugdje prisutni špar, zatim cipoli, arbun… Na muljevitom i muljevito - pjeskovitom dnu često obitavaju i ovčica i trlja blatarica, u manjem broju kokoti i listovi, a znatno više nego što se misli sitni morski psi i mačke. Mekanim priobaljem redovito krstare smudut (brancin) te ovrata (podlanica), a u ovo doba godine povremeno su tu i iglica, bukva, ukjata, lica, strijeljka, a na tvrdim oazama i rubovima mekanog dna ima grujeva (ugora).

Sve te i još neke manje prisutne ribe mogu se loviti brojnim načinima, od kojih je najučinkovitiji na dnu jer se većina spomenutih riba hrani na dnu. Takav način lova ometcem pruža šanse i udičarima početnicima da s minimalnom opremom i najpristupačnijim mamcem kakav je kruh ostvari kakav takav ulov, ponajprije špara i glavoča. S druge, pak, strane, lov brancina i podlanice zahtjeva daleko ozbiljniji pristup, počevši od adekvatnog pribora.
morer181019
Osim ciljanog „kralja“ te „kraljice“, i svaštarski ribolov na dnu je najbolje obavljati štapom. Kojim, ovisi o daljini, odnosno dubini na kojoj se ribe nalazi. A u ovo doba godine sve spomenute ribe su najčešće na dubini između 3 i 20 metra, noću još i pliće.

Kada se lovi u lučicama i marinama te na iole strmijim plažama na te dubine se mamci mogu odbaciti bilo kojim odmetaškim štapom. To može biti „Beach“, onaj dužine oko tri metra i brze (A) akcije, iznimno osjetljivog vrha te težine bacanja do samo 30 grama. Na tako brzi štap mora se postaviti spora, odnosno elastična struna, najbolje najelastičniji najlon. Samo s takvom kombinacijom mogu se odbacivati i mekani mamci.

Koristiti se mogu i nešto jači i duži odmetaški štapovi, oni težine bacanja do 50 ili 60 grama, ali malo mekši, akcije B. S njima i nešto manje elastičnim najlonom mamci se mogu odbacivati i preko 50 metara, što je posve dovoljno za lov u ovo doba godine, čak i na plažama koje polako poniru.

Dobro rješenje, osobito ako se očekuje ulov krupnijih riba, je „Beach ledgering“, univerzalni dalekometni odmetaški štap. On je iznimno lagan, dužina mu je između 3,5 i 4,5 metra, a težina bacanja 30 do 100 grama. Može biti srednje (B ili C) ili spore (D) akcije, tzv. parabolik. No, s njim je veoma teško osjetiti uzimanje mamca i dati kontru bez upotrebe neistezljive strune. Zato na rolu parabolik štapa treba postaviti najkruću najlonsku ili, još bolje, nerastezljivu „PE“ višenitnu strunu.

Za ribolov blizu obale mogu se koristiti univerzalne, ali je najbolje rješenje „surf casting“, rola za daleko bacanje. Može biti i mala, veličine tek 20 ili 25, ali zbog mogućnosti ulova ovrate, smuduta ili gruja, treba biti robusna. Zbog istog razloga bolje je koristiti veću, veličine do 50.

Kao i svuda u priobalju, najbolje je koristiti univerzalnim udicama. Više nego „Aberdeen“ prikladne su one oblika „Crystal“. Prednost treba dati udicama dužeg vrata, obvezno s tankim tijelom. No, ma koje se koristile, širina luka im treba biti od 6 do 13 mm, ovisno o očekivanoj veličini ulova.

Završnjak, sistem pribora se može izraditi na više načina, ali uvijek s najviše dvije udice. Za lov u lučicama, zbog brojnih odbačenih predmeta, bolje je loviti samo s jednom. Pribor može biti s kliznom olovnicom ili olovnicom na kraju. Osim zbog jednostavnosti izrade, završnjak s olovnicom na kraju je pogodniji za daleko bacanja jer se teže mrsi. Za takva bacanja izrađuje se od nešto debljeg najlona, privezi 0,25 do 0,30 mm, a predvez, osnova završnajka 0,30 do 0,40 mm.

Ma od kako debelog najlona bili, završnjaci trebaju imati pola metra duge priveze (primule, pjoke), međusobno i od olovnice razmaknute 60 do 80 cm. Olovnicu je najbolje vrtilicom s kopčom spojiti s krajem predveza, dok je njegov spoj s privezima najbolje ostvariti dvorupim perlicama. Težina olovnice ovisi o daljini bacanja i kreće se od 20 do 50 grama.

Da bi bio što manje vidljiv, na što je posebno osjetljiva ovrata i još više ovčica, završnjak treba izraditi od „FC“, nevidljive fluorougljikove strune ili barem od najlonske koja nema površinski sjaja, ali je vrlo podatna pa posve polegne po dnu.

(Nastavak idući petak)

Objavljeno u esPRESSo

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019