Prikazujem sadržaj po oznakama: ovrata

U ovo doba godina najbolja mjesta za ribolov s obale su luke i lučice. Osim najbrojnijih cipola, o čijem smo lovu pisali prije tjedan dana, u njima se uspješno mogu udičariti i brojne druge ribe. Loviti je najbolje na najdubljim mjestima, osobito dok se more još nije zagrijalo na barem 13 Celzijevih stupnjeva. Tehnike koje daju najviše šansi za uspjeh su „bolognese“ na pola dna te na dnu klasični odmet i „ledgering“, ribolov s priborom na kojemu je hranilica.  Obično mutna lučka voda omogućava upotrebu prilično debelih struna.

Od cijenjenih riba, u lukama se sada najbolje love ovrata i smudut (brancin). Štoviše, dok još zbog mrijesta ulaze u njih, u njima je moguće ostvariti i ulov krupnih, čak i kapitalnih „kraljeva priobalja“. Najprofitabilnija tehnika je lov sa što svježijom cijelom srdelom na „a'volo“, odmet bez dodatnog utega, s privezom, pjokom debljine 0,35 do 0,40 mm te dužine i preko dva metra. U takvom lovu, o kome smo detaljno pisali 10. veljače, brancinu treba dati vremena da uzme, čak i ponese mamac, pa kontrirati, snažno i odlučno, treba tek kad struna osjetno brzo silazi s kalema.

U isto vrijeme kad i lubin najaktivnija ja i ovrata. No, za razliku od brancina, ona ne ulazi u sve luke i lučice nego samo one duboke te u one u kojima postoji miješano morsko dno, odnosno tamo gdje ima vrlo raznovrsnu hranu- od danji s kamenih obala, preko volaka i rakova smiješanog do crva, rakova i školjki s mekanog dna.

Ovrata se u lukama i lučicama može loviti svim tehnikama. Krupne je najbolje loviti na dnu velikim crvom, volkom, dagnjom i ostalim školjkama s razbijenim oklopom, ali i svim ostalim mamcima koji su obmotavanjem elastične niti zaštićeni od napada sitnih riba. Manje primjerke bolje je loviti „bolognese“ te „ledgering“ načinom muljašem, pjeskuljom korejskim te ostalim malim crvima, čak i bigatinom, larvom zelene muhe, koji je inače jedan od najboljih mamaca za lov plovkom. Poput brancina, ovrata je najaktivnija od 90 minuta prije i poslije vrhunca oseke te isto toliko prije i poslije vrhunca plime.

Osim brancina i ovrate, od krupnijih riba u lukama i lučicama se zadržava i gruj. Loviti se može uz samu škrapastu obalu te u najdubljim predjelima. No, za razliku od brancina i ovrate, uglavnom je noćni plijen, ali je aktivan i danju kada je voda vrlo zamućena zbog olujnih udara.

Najdublja mjesta u lukama i lučicama u pravilu su i najfrekventnije plovne rute, zbog čega je ribolov na njima otežan, poneka i nemoguć, čak i sada kad se najmanje plovi. Naime, na plovnom putu teško je odbaciti mamac na bilo koje mjesto, a da struna pribora bude izvan dohvata propelera plovila.

U ribolovu kraćim odbacivanjem, odnosno u manjim lukama to je više ili manje uspješno moguće „ledgering“ tehnikom ribolova. Za lov iole daljim odbacivanjem, neophodno je pribor u što većoj dužini položiti na dno, što je nemoguće u plovkarenju, a teško u ribolovu s klasičnim ometcem. No, s jednostavnim dodatkom na priboru moguće je loviti na dnu bilo kojeg dijela plovnog puta.

Osim što se uklanja izvan domašaja plovila, ometac, klasični ili „ledgering“, s tim dodatkom zadržava maksimalnu osjetljivost. Čini ga olovnica težine 35 do 50 grama vezana za „dakron“ ili najlon dužine 30-tak centimetara, na čijem je drugom kraju okrugli fiksni plovak nosivosti dva grama te mala kopča. Taj jednostavni dodatak služi za potapanje osnovne strune. Nakon što se mamac odbaci na željeno mjesto, na opuštenu strunu se stavi kopča i pusti da klizne nošena olovnicom. Kad olovnica dotakne dno, najbolje što bliže obali, osnovna se struna lagano zategne kako bi brže prenijela signal ugriza.

Opisano pomagalo se pokazalo toliko učinkovitim da su ga počeli rabiti i za potapanje pribora pro lovu ovrate na položitim obalama. Tamo je na dno pribor neophodno potopiti kako eventualnim dodirom lebdeće strune oprezna i lukava „kraljica“ ne bi bila upozorena na opasnost.

Unatoč lošijem u drugoj polovini studenoga, neuobičajeno dugi period toplog vremena produžio je sezonu dobrog lova na brojne ribe pa i najcjenjenije poput ovrate. Ako se vrijeme dramatično ne pogorša, ovrate će se dobro loviti i u prosincu, a kako stvari sada stoje, i početkom sljedeće godine. Prilika je to za uspješan lov i to uglavnom krupnijih ovrata, koje se baš sada najbolje love.

Naime, pripremajući se za mrijest, ovrata se sve intenzivnije hrani. Unatoč tome, „kraljica“ je i sada vrlo sumnjičava i oprezna pa onaj tko je želi prevariti mora znati kako i čime je loviti. To ovisi o tome gdje i lovi li je danju ili noću.

Ovrata naseljava sve priobalne terene pa je se može tražiti i na strmim kamenitim dnima, iako je najradije na blago nagnutim te ravnim pjeskovitim, šljunkovitim i pločastim dnima, čak i u lukama i lučicama. Svakom od spomenutih terena treba prilagoditi mamac, odnosno treba upotrijebiti onaj kojim se ovrate hrane na određenom terenu. Vrsti dna treba prilagoditi i boju te debljinu strune, veličinu udice i težinu olovnice.

U ovo doba godine ovrata je uglavnom na dubinama od 5 do 10 metara. Dublje će se spustiti kad se more dobro ohladi. Također, najčešće je na pjeskovitim, šljunkovitim i pločastim dnima. Tu se uglavnom hrani trpovima i školjkama, ali joj je kao mamac dobro ponuditi i uvijek učinkovite tvrde dijelove velikog crva. Kako na takvim terenima teže zapinje, pribor se može praviti od najlonske strune promjera 0,25 do 0,35 mm i najjače, kovane udice. Širina luka može biti 11 do 16 mm, a boja najlona svjetlija, od svjetlo žute do svjetlo zelene, ovisno o boji dna. Kako se opisani tereni nalaze uglavnom u plićim uvalama, gdje su i kurenti slabiji, obvezna klizna olovnica može biti lagana, od 5 do 10 grama. Najbolje ju je postaviti na osnovnu strunu koja preko vrtilice nosi završnjak dužine 60 do 120 cm. Kako bi se poboljšalo kvačenje plijena, umjesto jedne, za lov na najčistijim terenima može se postaviti i tri, ali nešto manje udice.

Uz strmije obale stjenovitog podnožja te u prolazima treba rabiti pribor od nešto debljeg najlona, najbolje između 0,35 i 0,40 mm. On mora biti nešto tamniji, zeleni ili svjetlo smeđi, primjerice. Bolje je rabiti pribor bez predveza, s udicom na osnovnoj struni. Zbog češćeg zapinjanja, udica može biti i malo mekša, polu kovana, a dobro je ako je i veća, odnosno do širine luka 18 mm. I klizna olovnica treba biti veća, između 10 i 40 grama, kako bi se mamac mogao odbaciti 20 do 30 metara daleko. U ovo doba godine najbolje je mamčiti tvrđe dijelove velikog crva i glave netom ulovljenih lignji i sipa.

Ovrate vole obitavati u lukama i lučicama, osobito sada u posezoni, kad su na tim pozicijama najmanje oprezne, ali još uvijek opreznije od onih s mirnih pošta. Kako su dna luka i lučica uglavnom mekša, u njima se lovi priborom istovjetnim onom za lov na pjeskovitom i šljunkovitom dnu. Mamčiti je najbolje stanovnike luka i lučica ili ono što u more bacaju profesionalni ribari čisteći mreže. To znači da se uz kozice, razne školjke, kosmeče i druge rakove mamčiti mogu komadi srdele te gavuna.

Lov je najizdašniji kad se dobro razdani pa do podne, osobito uz plimu. Po bunaci se najlošija, a dobro se lovi poslije jakog juga, kad valovi „preoru“ dno i ovrati učine dostupnim razne organizme poput školjki i račića, koji su joj omiljena hrana. Slab vjetar tijekom lova držat će jato ovrata u pokretu, što višestruko povećava šanse za ulov. Jak vjetar, dugotrajna kiša i grmljavina, nisu uvjeti po kojima je ovrata raspoložena za ishranu. Ukoliko je, pak, vrijeme stabilno i sunčano, najintenzivnije će se hraniti prvih dva, tri sata dana, dok se za tmurnog i oblačnog vremena hrani tijekom cijelog dana. Po toplom i sunčanom vremenu je dublje i obali prilazi popodne ili tek u sumrak.

Uspješnost lova može se poboljšati primamljivanjem, najbolje usitnjenim ježincima i školjkama te srdelama. Na čistim i ravnim terenima, ne dubljim od 6 - 7 metara, dobro je primamljivanjem napraviti poštu gdje će ovrate iz okoline redovito dolaziti. Tu će naviku steći već poslije tjedan dana hranjenja.

Ovrate se sada uspješno mogu loviti i noću, koje još nisu pretjerano hladne. Posebno u vrijeme prve četvrtine i s položite obale bacanjem pribora 25 do 35 metara daleko. Tu se loviti može i iz plovila usidrenog na dva do tri metra dubine bacanjem mamca 10 do 15 m k dubljem. U takvom lovu vrlo često se događa da ovrata zagrize i prije nego što pribor potone. Zato se iz plovila može loviti i vez olovnice na priboru. Loviti je najbolje komadima velikog crva jer on svjetluca u mraku. Preporučljivo ga je mamčiti na dvije udice u nizu.

Do naredne turističke sezone pontoni lučica i marina su idealna mjesta za ugodan i siguran ribolov udicom. Osim toga, u njima se mogu ostvariti neočekivano obilati, ali i kvalitetni ulovi. Za ulov cijenjenijih riba, umjesto svaštarskim priborom i tehnikom, o čemu smo pisali 7. listopada, puno je bolje koristiti se priborom i tehnikom posve prilagođenim ciljanom lovu određenih riba. Tako je ovratu ili oradu, podlanicu, uz branicina, smuduta, najcjenjeniju ribu koja se u narednom periodu može loviti u lukama, lučicama i marinama, najbolje loviti „bologneze“ štapom i plovkom. Ne samo zato što se tim laganim priborom najlakše ulove nego i zbog toga što se u pravilu love manji, primjerci teški do pola kilograma. Pritom treba imati na umu da zakon nalaže vraćanje u more svake ulovljene ovrate kraće od 20 centimetara.

Idealan štap za lov manjih ovrata u pristaništima je tankoviti „bologneze“ srednje akcije. Vještiji ribolovci mogu koristiti i 6, čak 7 metara duge. Osim štapa, i rola mora biti lagana, dovoljna je ona veličine 2.000, najviše 3.000. Na kalem role je dovoljno namotati najlonsku strunu debljine tek 0,16 mm, obvezno najbolje kvalitete. Završnjak, sistem je, pak, dovoljno izraditi od strune debljine 0,12 mm, najbolje od „FC“, fluorougljika.

S obzirom da se love manji primjerci na relativno maloj dubini i u mirnom moru, dovoljan je plovak nosivosti od 3 do najviše 5 grama, obvezno klizni kako bi se mogla podešavati dubina lova. Osim vretenastog, koji je najčešće najbolje rješenje, za ribolov po vjetru i jakom kurentu dobro je imati i rezervni plovak vrlo izduženog, oblika olovke.
Plovak treba montirati na osnovnu strunu, na koju se ispod njega postavlja i otežanje u vidu 3 do 4 okruglih rascijepanih olovnica. Ukupna težina otežanja ne smije biti veća od 90 % nosivosti plovka.

Razmak između olovnica treba bit 30 cm. Ukoliko je na mjestu ribolova kurenat izražen, gornja olovnica u nizu treba biti duguljasta i teža od ostalih. Osnovna struna treba završiti najmanjom vrtilicom na koju se vezuje 40 do 60 centimetara dugi privez s udicom, čija veličina treba biti oko 10 mm, ovisi o vrsti mamca.

Vjerojatno najbolji, a sigurno najjeftiniji od svih specijalnih mamaca za lov orade u pristaništima je „bigattino“, crv muhe. No, živa kozica je najbolje riješenje kad se žele loviti krupnije podlanice. Odličan mamac su i pelete koje je osim u uzgajalištima riba sada moguće nabaviti i u specijalaiziranim prodavaonicama ribolovne opreme.

Za ciljani ribolov podlanice u pristaništu najvažnije je držati mamac na 10 do 15 centimetara poviše dna. Tako se izbjegava zapinjanje na izrazito mečistom terenu, koje u pravilu završava gubitkom dijela opreme, ali i mamac na najbolji način izlaže pogledu podlanice koja se u pristaništu u pravilu hrani na dnu, osim uz zidove, stupove i sidrene lance.

Kad je mamac peleta, nakon mamčenja je treba poprskaati vodom pomoću raspršivača kako bi brže tonula i bila manje izložena napadu malih riba.

Opisanim priborom, mamcima i načinom lova osim podlanice u pristaništima se ulovi smudut te ovčica, fratar i sarak.

Konačno je počeo period dobrog lova ovrate ili orade, podlanice, jedne od najcjenjenijih lovina jadranskih udičara. No, čak i kada je najraspoloženija za ishranu, kao u ovo doba godine, ako može, podlanica bira što će jesti. Zato nije svejedno što joj ponuditi.

Sada, nakon što što se oporavila od napora mrijesta, ovrati više nije potrebna energetska, masna, nego hrana puna bjelančevina, proteina, neophodnih za razvoj i rast mišićne mase. Zato će sada najradije posegnuti za rakovima, crvima, školjkama i puževima. Kako su sada na istim terenima veoma aktivne i male te manje cijenjene ribe, za ciljani lov podlanice najbolje je koristiti mamce kao što je puž volak, koje može pregristi ovrata i još samo nekoliko riba jakih čeljusti.

U našem moru živi osam puževa obitelji bodljikavi volak, od kojih su za mamčenje dovoljno veliki te brojni samo dva - kvrgavi i bodljikavi. Bodljikavi ima duže bodljikave izrasline na kućici, ali manje i mekše tijelo od kvrgavog. No, i meso bodljikavog volka je žilavo, zbog čeka se iznimno dobro drži na udici, čak i pri najjačim odbačajima. Osim toga, otporno je na napade sitnih riba, zbog čega ostaje netaknuto sve dok ga ne nađe podlanica. A nalazi ga vođena tragom njegovog specifičnog i jakog mirisa koje podlanicu privlači i s velike daljine. Osobito intenzivno, ljudima neugodno, miriše volak koji je nekoliko dana razbijen bio izložen suncu.

Iako je podlanica u stanju zdrobiti kućicu volka, puni je bolje mamčiti samo meso volka. Osloboditi ga od kućice najlakše je tako da se ona razbije, ali pažljivo, da se pužu ne ošteti meso. Bez lomljenja ljušture meso je moguće izvaditi na način da se plamenom upaljača lagano zagrijte vršni dio ljušture. Kako bi pobjegao od vrućine, puž će izići nekoliko centimetara iz ljušture pa ga neće biti teško dohvatiti rukom i izvući.

Prije nadijevanja treba odrezati tvrdi „poklopac“, rožnatu ploču kojom volak u slučaju opasnosti zatvara ljušturu. No, čak i bez tog najtvrđeg dijela, da bi se riba lakše zakačila udica mora izvirivati iz namamčenog volka. Na terenima gdje ima krupnijih podlanica, preporučljivo je koristiti relativno velike udice, otprilike broj 1 do 2/0, odnosno širine luka od 15 do čak 21 mm, što je maksimalno dozvoljena veličina udica u sportskom ribolovu na moru. Na tako velike udice mogu se nadjenuti po jedan veliki ili dva manja volka, obvezno tako da obilato nadmašuju dimenzije udice. Većina specijalaca za lov podlanice koristi modele kratkog vrata i vrha povijenog k vezištu udice.

Za ciljani lov sitnijih podlanica, ali i usputni lov kantora, arbuna, sarka, fratara i piceva, manjih riba koje dijele stanište s podlanicom i mogu jesti volka, mamac se može rezati na prutiće ili kockice veličine primjerene udici i ribi koja se lovi. Kao i pri razbijanju njegovog oklopa, pri rezanju volka treba paziti da se ne ošteti njegov stomak, odnosno žuta kesica s tekućinom. Njena purpurna boja se ni poslije nekoliko dana ne može ukloniti s ljudske kože, a nikada s tkanina. No, puno je važnije da sadržaj te kesice neodoljivo mami ribe. Kad sitnije uspiju iskidati vrećicu, tekućina iz nje će se razliti i nošena kurentom raširiti te privlačiti velike ribe.

Cijele ili komade volka najlakše je nadijevati pomoću specijalnih igli.

U lovu podlanice pomoću volka, kao i s drugim tvrdim mamcima, ne treba žuriti s kontriranjem, osobito ako se lovi „Circle“, tzv. kružnom udicom. Ribi treba dopustiti da ponese mamac nekoliko metara i počne ga gutati. Zato, ako se lovi štapom i rolom, treba preklopnik, odnosno hvatač strune na roli ostaviti otvoren do kontre ili loviti rolom sa slobodnim hodom kalema.

Zbog sve uočljivijih klimatskih promjena koje im očito prijaju, ovrate (orade, komarče) se sve kasnije mrijeste. Umjesto do sredine to će obaviti do kraju jeseni, možda i kasnije, osobito na južnom dijelu Jadrana, jer se more u njemu ne hladi tako brzo kao na sjeveru. Dok se ne počnu pripremati za mrijest najradije će jesti hranu s puno bjelančevina, proteina, neophodnih za razvoj i rast mišićne mase. Njih je najviše u crvima, školjkama i rakovima, pa je do jeseni te mamce nabolje koristiti u lovu „kraljice“.

Što je najbolje od tih mamaca ponuditi ovisi i o tome čime se ovrata trenutačno hrani na trenu gdje se lovi. U pravilu, na mekanom dnu se hrani crvima i rakovima, a na kamenitom rakovima i školjkama. Zbog toga je u ovo doba godine najsigurnije loviti raznim rakovima. Posebno s rakovima koji imaju deset nogu.

Od svih njih, kosmeč ili kosmelj je pogodan za lov na svim vrstama dna, ali je najlovniji na miješanom, pjeskovito - kamenitom. Kad se, pak, lovi na čistom pjeskovitom, bolje je rabiti blijedog, sivorumenkastog raka od koće, a tada odlično poslužiti može i zelenkasti rak s muljevitog dna. Spušta li se u podnožje priobalnog braka ili u podmorsku livadu, najbolje je koristiti rakove crvenkastog oklopa, jer su najlakše uočljivi.

Svi spomenuti rakovi mogu se mamčiti na više načina te s više udica. Broj udica ovisi o konstrukciji završnjaka i veličini raka - mamca te očekivanoj veličini plijena. Iskusni „komarčerosi“ za lov ovrata teških do jednog kilograma mamče na tri male udice širine luka do 10 mm. Za lov velikih, koje nemaju problema s veličinom zalogaja radije rabe jednu udicu širine luka do 20 mm ili dvije neznatno manje.

Iako može zdrobiti bilo kojeg od spomenutih, ali i drugih rakova, ovrata ipak više voli one s mekanim oklopom. Zato, ako se može birati, prednost treba dati tek „preodjenutim“. Takvi rakovi imaju svjetlucavi oklop bez priraslih napasnika. Isto tako, ovrata će prije posegnuti za živim rakom, osobito pokretnim. Zbog toga mnogi mamče dva manja, okrenut jedan prema drugom. Kako ne vole dijeliti životni prostor, tako namamčeni rakovi se međusobno bore, umjesto da traže zaklon od ovrate, koju iznimno privlače takve borbe.

Zbog istog razloga, što veće aktivnosti raka, mnogi ga mamče tako što udice pomoću elastične strune ili gumice vezuju uz oklop raka. No, taj cilj, velika aktivnost raka može se postići i pravilnim klasičnim mamčenjem, probadanjem.

Mamčenje jednom udicom se vrši njenim zabadanjem ispod jednih kliješta ili kod zadnje noge. Kad se mamči na dvije, jedna se zabada blizu zadnje noge, a druga u očnu šupljinu s druge strane. S tri se mamči tako da se jedna zabode u blizini zadnje noge, druga sa suprotne strane, a treća kod očne šupljine.

Kad se, pak, na jednu udicu mamči više malih rakova, najbolje ih je nanizati probadanjem od trbuha prema leđima. No, ma kako se mamčilo, vrhovi udica uvijek moraju viriti izvan mamaca.

Osim onog od koče, sve spomenute rakove može sam pribaviti svaki ribolovac. Najlakše pomoću veće staklenke od dvije do tri litre. U vrijeme oseke nju treba zakopati u onaj dio obale koji je ostao na suhom tako da joj samo otvor bude malo poviše dna. U staklenku potom treba staviti mamac, najbolje malo ribljih iznutrica, te čekati da rakovi iz okoline dođu na gozbu. Zbog klizanja neće moći van pa ne treba žuriti sa skupljanjem, ali treba voditi računa o plimi jer rakovi mogu plivati. Ovakav lov je posebno učinkovit noći i na miješanom dnu plimne zone.

U najtoplijem dijelu godine većina riba, napose priobalnih, smanjuje aktivnosti po danu, osobito hranjenje. Intenzivnije tražiti i uzimati hranu počinju u vrijeme zalaska sunca. Ako je noć s mjesečinom, tijekom nje postižu vrhunac aktivnosti, dok se u vrijeme bez mjesečine najintenzivnije hrane u svitanje. Zato se u ovo doba godine najbolji udičarski ulovi postižu noću.

Osim noćnih grabljivica poput gruja i murine, koje se hrane i u potpunoj tami, po mjesečini se mogu loviti i brojne druge ribe, od najcjenjenijih smuduta i ovrate, preko fratra, sarka do ukjate, širuna, lokarde, iglice, ovčice, arbuna, bukve, cipola, šarpine, škrpuna… Sve se one najuspješnije love dobro vidljivim, svjetlucavim mamcima.

Od svih brojnih mamaca koji su posebno pogodni za noćni ribolov jer svjetlucaju, kod nas je najpoznatiji veliki morski crv. Osim što od svih mamaca najintenzivnije i najduže nakon smrti svjetluca, taj crv ima i krv intenzivnog mirisa joda, što također privlači ribe. Za noćni ribolov ga je najbolje uzdužno razrezati i mamčiti tako da mu najsvjetliji dio, iznutrica, bude s vanjske, vodljive strane. Iako je dosta žilav, da bi se tako pripremljen bolje držao na udici treba ga obmotati elastičnom niti tako da poprimi oblik kobasice.

Drugi crv koji je odličan mamac za noćni ribolov je „bibi“, goli štrcaljac. No, za razliku od velikog crva, njemu je fosforoscentna samo unutrašnjist, i to znatno manje intenzivno. Stoga je za noćni riibolov poželjno odrezati jedan njegov kraj i preokrenuti ga poput čarape tako da mu unutrašnjost bude vani. Kao i velikog crva, i nadjenutog štrcaljca je najbolje obmorati s elastičnom niti. Mamčenje je najlakše obaviti pomoću cjevčice, a ne igle za mamčenje. Kao i kod velikog crva, unutrašnost štracaljca s vanjske strane mamca oslobađa mirisne sokove koji privlače ribe.

Specijalisti za lov ovrate u noćnom ribolovu nakon nadijevanja i vezanja štrcaljca u njega špricom ubrizgaju tekućinu koja je iscurila tijekom mamčenja. Tako postignu da crv nabubri i izgleda prirodnije, ali i duže mami mirisom.

Osim ovih, svjetlucaju, ali manje intenzivno, još neki kod nas dostupni crvi. Najpoznatiji među njima je korejski, koji je namamčen, dugo živahan, a i ispušta tjelesnu tekućinu osebujnog i jakog mirisa. Zbog toga mu je prije mamčenja dobro odstraniti glavu, kako bi, osim mrdanjem, ribe primamljivao i mirisom.

Od uvoznih, osim korejskog za noćno udičarenje su posebno dobri još „Maxiblue“ i „Rag“ crv.

Uz crve, postoji još jedna skupina morskih organizama koji svjetlucaju pa su zato posebno pogodnih za noćni ribolov. To su glavonošci. Ponajprije najmanje cijenjeni mamci među njima - lignjun i muzgavac. Osim što najintenzivnije svjetluca, lignjun i najintenzivnije miriše od svih glavonožaca.

Bez obzira na vrstu, da bi bio dobar za noćni ribolov s glavonošca treba oguliti kožu, a da bi što intenzivnije mirisali, nakon toga ga je dobro malo izložiti plamenu. Tako pripremljeni krak hobotnice, koji se može umočiti i u maslinovo ulje, odličan je mamac za noćni lov najcjenjenijih riba poput ovrate, zubaca, smuduta... Dokazano dobar mamac za noćni lov ovrate, ali i sarka te fratra je oguljeni muzgavac bez krakova. Podjednako dobri za tu namjenu, ali i čekanje smuduta su sitne sipe te trake izrezane od krupnih. Rezati ih je najbolje s trbuha sipe jer ona na tom dijelu ima najviše luciferena, svjetlucave tvari.

Zbog korona virusa na naše tržište iz Italije i Francuske ne stiže bibi, goli štrcaljac, najrabljeniji mamac za ovratu, čija sezona najboljeg lova upravo počinje. To je uzrokovalo povećanu upotrebu te nestašicu i poskupljenje velikog crva, drugog najcjenjenijeg mamca za lov „kraljice“. Zato su mnogi „komarčerosi“ prisiljeni koristiti ostale mamce, što i nije loše, jer su mnogi od njih vrlo dobra zamjena, u nekim slučajevima i bolje rješenje od golog štrcaljca i velikog crva.

Među takvim mamcima su i dva koji se u ovo doba godina češće nego inače mogu pribaviti na ribarnici. Osim toga, oba su vrlo selektivna - mogu ih jesti samo ovrata i ostale najcjenjenije i krupne ribe.

Prvi je rak, gambor kod nas naviše poznat pod imenom vabić. Naraste do 20 cm dužine i 70 grama težine, ali mu je prosječna lovna veličina upola manja. Ima velike i snažne hvataljke, čiji stisak može biti bolan i za čovjeka. Sivožućkaste je do sivorumenkaste boje, a ono što ga najviše razlikuje od drugih rakove jesu dvije tamnoljubičaste pjege koje nalikuju očima pa taj rak izgleda kao da ima dvije glave.

Osim što je zbog tvrdog oklopa krajnje selektivan, vabić je zbog istog razloga i vrlo otporan mamac. S lakoćom podnosi daleko bacanje. Uz to, namamčen kroz tijelo dugo živi na udici. Također, odlično podnosi i boravak izvan vode pa ga je lako čuvati do upotrebe. Najbolje u posudi s morem ili tek vlažnom morskom travom.

Udičari koji love s njim tijekom čekanja komarče osjećaju na priboru bezuspješne napade ostalih riba na vabića. Ako i njih žele loviti, moraju osloboditi tijelo raka od oklopa. To se radi slično kao sa škampom. Svjetlo i mekano meso vabića slasni je zalogaj svim jadranskim ribama, ne samo onima koje se love čekanjem na dnu, odnosno onima koji ga i na njemu inače viđaju. Najbolje ga je mamčiti kroz sredinu, jer se tako najbolje drži na udici, čiji vrh ne mora viriti iz mamca, jer je meso vabića mekano.

Drugi odlični mamac za ovratu koji se u ovo doba godine češće nego inače može kupiti na ribarnici ili kod kočara jest puž šljem. Nalik je volku, ali ima veći postotak mesa od njega, jedva primjetne bodlje i veće stopalo. Naraste do 10 centimetara dužine i 70 grama težine, ali prosječni lovni primjerci teže oko 30 grama. Boja oklopa mu varira od žučkastorumene do svjetlosmeđe.

Meso šljema je nešto mekše od volka, ali još uvijek dovoljno žilavo da ga ne mogu jesti mnoge ribe pa se i za selektivni, lov samo komarče, može nadijevati bez oklopa. No, za takav lov ga je ipak bolje koristiti cijelog.

Mamči se tako da mu se najprije sa stopala sastruže najtvrđi, površinski sloj pa kliještama uklone dijelovi oklopa koje strše oko otvora kućice da bi meso puža bilo dobro vidljivo i kad je posve u kućici. Zatim se udica zabada odmah ispod stopala, paralelno s njegovom površinom, obvezno tako da vrh udice viri vani.

Za lov vrlo dalekim bacanjem šljem je najbolje nadjenuti na dvije udice, na način prikazan priloženim crtežom. Kraj zaobljene strane otvora se izbuše dvije rupice i kroz njih se provuče klizna udica, koja je za broj manja od one koja se postavlja u stopalo. Na privez, između dvije udice dobro je postaviti gumeni stoper kome je zadatak da kliznu udicu zadrži na željenom rastojanju od glavne udice.

Na prijelazu jeseni u zimu od cijenjenih riba udicom se najbolje love ovrate (podlanice, komarče, orade). Može se loviti i tehnikom koju su osmislili udičari iz francuskog grada Marseillea. Marsejski ribolov se obavlja na način da se na otvoreni oklop mušule gumenim prstenom, odnosno gumicom, pričvrsti plosnati kamen, velik otprilike koliko i sama mušula. Težina oklopa i kamena treba biti što manja, tek tolika da dosta brzo stignu na dno i drže mamac na mjestu u struji mora.

Mušule za mamčenje trebaju biti što krupnije i svježije, ne kraće od 30 mm. Za jedan dan lova najčešće je dovoljan kilogram, ali nekada čak i tri. Priprema mamca je presudna za uspjeh ribolova ovim načinom. Obavlja se tako da se između polovina pažljivo gurne vrh noža i pomakne da prereže mišić koji spaja polovine. Zatim se školjka malo otvori pa svo njeno meso s jedne polovine ostruže i prebaci sve na istu plovinu.
Nakon toga se vrh udice gurne kroz mišić, a potom se udicu provuče i kroz bijeli mišić, a zatim i kroz mekano tijelo mušule. To je najvažniji i najosjetljiviji dio posao. Udica se može provući do tri puta, čime se postiže bolje držanje mamca. Na kraju se udica sakrije u mamac, obvezno s vrhom izvan njega, a struna lagano zategne.
Namamčena poluotvorena mušula i kameni uteg se spajaju prstenastom gumicom. Najprije se kamen postavi unutar gumice s kojom se potom načini osmica i druga omča opet obmota oko kamena. Zatim se mušula postavi u obje napravljene omče gumice s donjim, užim dijelom, tako da ostane poluotvorena. Pritom treba dobro paziti da se ne ošteti meso.

Prednosti ovakvog načina mamčenja i kompletiranja osnovnog pribora su višestruke. Prvo, mamac vrlo brzo dospijeva na dno pa ga sitne grabljivice ne mogu pojesti niti iole značajnije oštetiti. Drugo, na priboru i mamcu nema olovnice koja može izazvati sumnju lukave podlanice. Treće, s takvim priborom ribolovac je u najizravnijem mogućem dodiru s ribom.

Marsejski način lova ovrate moguć je s minimalno opreme, „preko prsta“, ali je sa štapom i rolom učinkovitiji. Za lov „preko prsta“ osnovna struna mora biti najlonska, ne tanja od 0,40 mm dok je za lov štapom i rolom dovoljna osnovna najlonska debljine 0,24 do 0,28 mm ili „PE“ višenitka promjera od 0,08 do 0,12 mm. Završnjak, primulu, zapravo samo privez dužine 25 do 60 cm treba izraditi od pandivjerne, strune, najbolje od „nevidljive”, fluorougljične, promjera 0,18 do 0,24 mm, ovisno o očekivanoj veličini ribe. Spoj struna obvezno mora biti pomoću kvalitetne vrtilice, đogulina.

Ovakav način ribolova idealan je za lov na kamenitom dnu jer riba ne sumnja na prisustvo kamena uz mamac. Zato ga je najbolje prakticirati na kamenitom i šljunkovitom dnu te niskim brakovima svih veličina okruženim pijeskom, mjestima na kojima se ovrata najradije zadržava na putu do mrijestilišta. No, vrlo je učinkovit i na pjeskovitom te muljevitom dnu.

Kao i za sve ostale, za uspješnost marsejskog načina ribolova najvažnije je naći ribu. Ovrata je uvijek na položitom, terenu koji se blago spušta u dubinu. Duž naše obale takvih je pozicija puno u velikim uvalama, ispred plaža… Važan preduvjet uspješnosti marsejskog načina lova je i stanje mora. Najbolje se lovi po posve mirnom, a dobro po lagano valovitom moru. Što se tiče doba dana, najbolji ulovi se postižu između 10 i 17 sati, ali i tijekom noći s mjesečinom. U vrijeme mraka, nabolje je loviti u svitanje i sumrak. Ako je u vrijeme lova more u porastu, plima, velika je vjerojatnost iznimno dobrog ulova.

Marsejskim načinom ovrata se lovi iz usidrenog plovila kako kurenat ne bi odvukao plovilo izvan zone lova. Najbolje je sidriti s dva sidra postavljena „u vjetar“ pod kutom od 90 stupnjeva. Nakon odabira mjesta lova treba otploviti protiv vjetra, spustiti sidra i onda pustiti da vjetar pogura plovilo do odabrane pozicije lova. To nije lako izvesti pa je najbolje sidriti pomoću plutače i prstena za lako i brzo dizanje sidra kako bi se olakšali višekratni pokušaju sidrenja.

Nakon sidra, a prije mamca dobro je u more spustiti primamu od usitnjenih mušula, ježinaca i puževa. Najbolje pomoću hranilice, brumalice koja se spušta do dna, kako se ne bi dogodilo da kurenat odnese primamu izvan lovne zone.

Pri plasiranju mamca idealno je sjediti blizu ruba plovila da bi se mamac rukom mogao polako spustiti da padne na primamu ispod plovila. Mamac se može i odbaciti štapom, ali tad postoji rizik mogućnosti spadanja mamca s kamena. Pri spuštanju mamca hvatač strune na roli treba biti otvoren, a strunu valja propuštati između palca i kažiprsta. Kad mamac dotakne dno, struna se lagano zategne, a štap položi u horizontalu kako bi se smanjilo eventualno djelovanje vjetra. Zatim se zatvori hvatač strune da ona lagano potegne vrh štapa.
Napad ovrate može uslijediti vrlo brzo, ali treba biti spreman i na dugotrajno čekanje. Napad se manifestira dvojako. Kad se odjednom poveća zategnutost strune znak je da je riba već uzela mamac i zakvačila se. Tada treba odmah reagirati, kontrirati. U slučaju da se struna nekoliko puta zategne i opusti treba pričekati da dobro potegne. Kad se to dogodi valja kontrirati dugim i odlučnim podizanjem štapa. Dalje se postupa u skladu s težinom ribe i izgledom dna. Sitne i na škrapastom dnu treba izvlačite brže, krupnije treba zamarati, a na ravnom dnu ne treba žuriti jer se riba nema gdje sakriti niti struna zapeti.

Ako do napada ne dođe tijekom određenog vremena, primjerice pola sata, treba provjeriti jesu li račići i sitne ribe pojele mamac. Ako nisu, a nema napada ribe, treba potražiti novu postu, najčešće udaljenu tek nekoliko metara do nekoliko desetaka metara.
Baš kao i s obale, lov podlanice iz plovila zahtjeva puno strpljenja. Najbolje ga je obavljati s dva pribora spuštena s lijeve i desne strane plovila. No, treba paziti da se pribori ne zapetljaju međusobno i o sidrene konope, ne samo pri odbacivanju nego i tijekom borbe s lovinom.
Nakon svakog izvlačenja pribora dobro je pregledajte je li struna uz udicu oštećena. Poslije ostvarenog ulova obvezno treba pregledati 20 - tak centimetara strune poviše udice. Osim ovrate, opisanim načinom love se i druge ribe, ponajprije fratar. I njega treba premjeriti jer mu je minimalna dozvoljena lovna dužina 18 cm.