Prikazujem sadržaj po oznakama: podlanica

Unatoč lošijem u drugoj polovini studenoga, neuobičajeno dugi period toplog vremena produžio je sezonu dobrog lova na brojne ribe pa i najcjenjenije poput ovrate. Ako se vrijeme dramatično ne pogorša, ovrate će se dobro loviti i u prosincu, a kako stvari sada stoje, i početkom sljedeće godine. Prilika je to za uspješan lov i to uglavnom krupnijih ovrata, koje se baš sada najbolje love.

Naime, pripremajući se za mrijest, ovrata se sve intenzivnije hrani. Unatoč tome, „kraljica“ je i sada vrlo sumnjičava i oprezna pa onaj tko je želi prevariti mora znati kako i čime je loviti. To ovisi o tome gdje i lovi li je danju ili noću.

Ovrata naseljava sve priobalne terene pa je se može tražiti i na strmim kamenitim dnima, iako je najradije na blago nagnutim te ravnim pjeskovitim, šljunkovitim i pločastim dnima, čak i u lukama i lučicama. Svakom od spomenutih terena treba prilagoditi mamac, odnosno treba upotrijebiti onaj kojim se ovrate hrane na određenom terenu. Vrsti dna treba prilagoditi i boju te debljinu strune, veličinu udice i težinu olovnice.

U ovo doba godine ovrata je uglavnom na dubinama od 5 do 10 metara. Dublje će se spustiti kad se more dobro ohladi. Također, najčešće je na pjeskovitim, šljunkovitim i pločastim dnima. Tu se uglavnom hrani trpovima i školjkama, ali joj je kao mamac dobro ponuditi i uvijek učinkovite tvrde dijelove velikog crva. Kako na takvim terenima teže zapinje, pribor se može praviti od najlonske strune promjera 0,25 do 0,35 mm i najjače, kovane udice. Širina luka može biti 11 do 16 mm, a boja najlona svjetlija, od svjetlo žute do svjetlo zelene, ovisno o boji dna. Kako se opisani tereni nalaze uglavnom u plićim uvalama, gdje su i kurenti slabiji, obvezna klizna olovnica može biti lagana, od 5 do 10 grama. Najbolje ju je postaviti na osnovnu strunu koja preko vrtilice nosi završnjak dužine 60 do 120 cm. Kako bi se poboljšalo kvačenje plijena, umjesto jedne, za lov na najčistijim terenima može se postaviti i tri, ali nešto manje udice.

Uz strmije obale stjenovitog podnožja te u prolazima treba rabiti pribor od nešto debljeg najlona, najbolje između 0,35 i 0,40 mm. On mora biti nešto tamniji, zeleni ili svjetlo smeđi, primjerice. Bolje je rabiti pribor bez predveza, s udicom na osnovnoj struni. Zbog češćeg zapinjanja, udica može biti i malo mekša, polu kovana, a dobro je ako je i veća, odnosno do širine luka 18 mm. I klizna olovnica treba biti veća, između 10 i 40 grama, kako bi se mamac mogao odbaciti 20 do 30 metara daleko. U ovo doba godine najbolje je mamčiti tvrđe dijelove velikog crva i glave netom ulovljenih lignji i sipa.

Ovrate vole obitavati u lukama i lučicama, osobito sada u posezoni, kad su na tim pozicijama najmanje oprezne, ali još uvijek opreznije od onih s mirnih pošta. Kako su dna luka i lučica uglavnom mekša, u njima se lovi priborom istovjetnim onom za lov na pjeskovitom i šljunkovitom dnu. Mamčiti je najbolje stanovnike luka i lučica ili ono što u more bacaju profesionalni ribari čisteći mreže. To znači da se uz kozice, razne školjke, kosmeče i druge rakove mamčiti mogu komadi srdele te gavuna.

Lov je najizdašniji kad se dobro razdani pa do podne, osobito uz plimu. Po bunaci se najlošija, a dobro se lovi poslije jakog juga, kad valovi „preoru“ dno i ovrati učine dostupnim razne organizme poput školjki i račića, koji su joj omiljena hrana. Slab vjetar tijekom lova držat će jato ovrata u pokretu, što višestruko povećava šanse za ulov. Jak vjetar, dugotrajna kiša i grmljavina, nisu uvjeti po kojima je ovrata raspoložena za ishranu. Ukoliko je, pak, vrijeme stabilno i sunčano, najintenzivnije će se hraniti prvih dva, tri sata dana, dok se za tmurnog i oblačnog vremena hrani tijekom cijelog dana. Po toplom i sunčanom vremenu je dublje i obali prilazi popodne ili tek u sumrak.

Uspješnost lova može se poboljšati primamljivanjem, najbolje usitnjenim ježincima i školjkama te srdelama. Na čistim i ravnim terenima, ne dubljim od 6 - 7 metara, dobro je primamljivanjem napraviti poštu gdje će ovrate iz okoline redovito dolaziti. Tu će naviku steći već poslije tjedan dana hranjenja.

Ovrate se sada uspješno mogu loviti i noću, koje još nisu pretjerano hladne. Posebno u vrijeme prve četvrtine i s položite obale bacanjem pribora 25 do 35 metara daleko. Tu se loviti može i iz plovila usidrenog na dva do tri metra dubine bacanjem mamca 10 do 15 m k dubljem. U takvom lovu vrlo često se događa da ovrata zagrize i prije nego što pribor potone. Zato se iz plovila može loviti i vez olovnice na priboru. Loviti je najbolje komadima velikog crva jer on svjetluca u mraku. Preporučljivo ga je mamčiti na dvije udice u nizu.

Do naredne turističke sezone pontoni lučica i marina su idealna mjesta za ugodan i siguran ribolov udicom. Osim toga, u njima se mogu ostvariti neočekivano obilati, ali i kvalitetni ulovi. Za ulov cijenjenijih riba, umjesto svaštarskim priborom i tehnikom, o čemu smo pisali 7. listopada, puno je bolje koristiti se priborom i tehnikom posve prilagođenim ciljanom lovu određenih riba. Tako je ovratu ili oradu, podlanicu, uz branicina, smuduta, najcjenjeniju ribu koja se u narednom periodu može loviti u lukama, lučicama i marinama, najbolje loviti „bologneze“ štapom i plovkom. Ne samo zato što se tim laganim priborom najlakše ulove nego i zbog toga što se u pravilu love manji, primjerci teški do pola kilograma. Pritom treba imati na umu da zakon nalaže vraćanje u more svake ulovljene ovrate kraće od 20 centimetara.

Idealan štap za lov manjih ovrata u pristaništima je tankoviti „bologneze“ srednje akcije. Vještiji ribolovci mogu koristiti i 6, čak 7 metara duge. Osim štapa, i rola mora biti lagana, dovoljna je ona veličine 2.000, najviše 3.000. Na kalem role je dovoljno namotati najlonsku strunu debljine tek 0,16 mm, obvezno najbolje kvalitete. Završnjak, sistem je, pak, dovoljno izraditi od strune debljine 0,12 mm, najbolje od „FC“, fluorougljika.

S obzirom da se love manji primjerci na relativno maloj dubini i u mirnom moru, dovoljan je plovak nosivosti od 3 do najviše 5 grama, obvezno klizni kako bi se mogla podešavati dubina lova. Osim vretenastog, koji je najčešće najbolje rješenje, za ribolov po vjetru i jakom kurentu dobro je imati i rezervni plovak vrlo izduženog, oblika olovke.
Plovak treba montirati na osnovnu strunu, na koju se ispod njega postavlja i otežanje u vidu 3 do 4 okruglih rascijepanih olovnica. Ukupna težina otežanja ne smije biti veća od 90 % nosivosti plovka.

Razmak između olovnica treba bit 30 cm. Ukoliko je na mjestu ribolova kurenat izražen, gornja olovnica u nizu treba biti duguljasta i teža od ostalih. Osnovna struna treba završiti najmanjom vrtilicom na koju se vezuje 40 do 60 centimetara dugi privez s udicom, čija veličina treba biti oko 10 mm, ovisi o vrsti mamca.

Vjerojatno najbolji, a sigurno najjeftiniji od svih specijalnih mamaca za lov orade u pristaništima je „bigattino“, crv muhe. No, živa kozica je najbolje riješenje kad se žele loviti krupnije podlanice. Odličan mamac su i pelete koje je osim u uzgajalištima riba sada moguće nabaviti i u specijalaiziranim prodavaonicama ribolovne opreme.

Za ciljani ribolov podlanice u pristaništu najvažnije je držati mamac na 10 do 15 centimetara poviše dna. Tako se izbjegava zapinjanje na izrazito mečistom terenu, koje u pravilu završava gubitkom dijela opreme, ali i mamac na najbolji način izlaže pogledu podlanice koja se u pristaništu u pravilu hrani na dnu, osim uz zidove, stupove i sidrene lance.

Kad je mamac peleta, nakon mamčenja je treba poprskaati vodom pomoću raspršivača kako bi brže tonula i bila manje izložena napadu malih riba.

Opisanim priborom, mamcima i načinom lova osim podlanice u pristaništima se ulovi smudut te ovčica, fratar i sarak.

Konačno je počeo period dobrog lova ovrate ili orade, podlanice, jedne od najcjenjenijih lovina jadranskih udičara. No, čak i kada je najraspoloženija za ishranu, kao u ovo doba godine, ako može, podlanica bira što će jesti. Zato nije svejedno što joj ponuditi.

Sada, nakon što što se oporavila od napora mrijesta, ovrati više nije potrebna energetska, masna, nego hrana puna bjelančevina, proteina, neophodnih za razvoj i rast mišićne mase. Zato će sada najradije posegnuti za rakovima, crvima, školjkama i puževima. Kako su sada na istim terenima veoma aktivne i male te manje cijenjene ribe, za ciljani lov podlanice najbolje je koristiti mamce kao što je puž volak, koje može pregristi ovrata i još samo nekoliko riba jakih čeljusti.

U našem moru živi osam puževa obitelji bodljikavi volak, od kojih su za mamčenje dovoljno veliki te brojni samo dva - kvrgavi i bodljikavi. Bodljikavi ima duže bodljikave izrasline na kućici, ali manje i mekše tijelo od kvrgavog. No, i meso bodljikavog volka je žilavo, zbog čeka se iznimno dobro drži na udici, čak i pri najjačim odbačajima. Osim toga, otporno je na napade sitnih riba, zbog čega ostaje netaknuto sve dok ga ne nađe podlanica. A nalazi ga vođena tragom njegovog specifičnog i jakog mirisa koje podlanicu privlači i s velike daljine. Osobito intenzivno, ljudima neugodno, miriše volak koji je nekoliko dana razbijen bio izložen suncu.

Iako je podlanica u stanju zdrobiti kućicu volka, puni je bolje mamčiti samo meso volka. Osloboditi ga od kućice najlakše je tako da se ona razbije, ali pažljivo, da se pužu ne ošteti meso. Bez lomljenja ljušture meso je moguće izvaditi na način da se plamenom upaljača lagano zagrijte vršni dio ljušture. Kako bi pobjegao od vrućine, puž će izići nekoliko centimetara iz ljušture pa ga neće biti teško dohvatiti rukom i izvući.

Prije nadijevanja treba odrezati tvrdi „poklopac“, rožnatu ploču kojom volak u slučaju opasnosti zatvara ljušturu. No, čak i bez tog najtvrđeg dijela, da bi se riba lakše zakačila udica mora izvirivati iz namamčenog volka. Na terenima gdje ima krupnijih podlanica, preporučljivo je koristiti relativno velike udice, otprilike broj 1 do 2/0, odnosno širine luka od 15 do čak 21 mm, što je maksimalno dozvoljena veličina udica u sportskom ribolovu na moru. Na tako velike udice mogu se nadjenuti po jedan veliki ili dva manja volka, obvezno tako da obilato nadmašuju dimenzije udice. Većina specijalaca za lov podlanice koristi modele kratkog vrata i vrha povijenog k vezištu udice.

Za ciljani lov sitnijih podlanica, ali i usputni lov kantora, arbuna, sarka, fratara i piceva, manjih riba koje dijele stanište s podlanicom i mogu jesti volka, mamac se može rezati na prutiće ili kockice veličine primjerene udici i ribi koja se lovi. Kao i pri razbijanju njegovog oklopa, pri rezanju volka treba paziti da se ne ošteti njegov stomak, odnosno žuta kesica s tekućinom. Njena purpurna boja se ni poslije nekoliko dana ne može ukloniti s ljudske kože, a nikada s tkanina. No, puno je važnije da sadržaj te kesice neodoljivo mami ribe. Kad sitnije uspiju iskidati vrećicu, tekućina iz nje će se razliti i nošena kurentom raširiti te privlačiti velike ribe.

Cijele ili komade volka najlakše je nadijevati pomoću specijalnih igli.

U lovu podlanice pomoću volka, kao i s drugim tvrdim mamcima, ne treba žuriti s kontriranjem, osobito ako se lovi „Circle“, tzv. kružnom udicom. Ribi treba dopustiti da ponese mamac nekoliko metara i počne ga gutati. Zato, ako se lovi štapom i rolom, treba preklopnik, odnosno hvatač strune na roli ostaviti otvoren do kontre ili loviti rolom sa slobodnim hodom kalema.

Na prijelazu jeseni u zimu od cijenjenih riba udicom se najbolje love ovrate (podlanice, komarče, orade). Može se loviti i tehnikom koju su osmislili udičari iz francuskog grada Marseillea. Marsejski ribolov se obavlja na način da se na otvoreni oklop mušule gumenim prstenom, odnosno gumicom, pričvrsti plosnati kamen, velik otprilike koliko i sama mušula. Težina oklopa i kamena treba biti što manja, tek tolika da dosta brzo stignu na dno i drže mamac na mjestu u struji mora.

Mušule za mamčenje trebaju biti što krupnije i svježije, ne kraće od 30 mm. Za jedan dan lova najčešće je dovoljan kilogram, ali nekada čak i tri. Priprema mamca je presudna za uspjeh ribolova ovim načinom. Obavlja se tako da se između polovina pažljivo gurne vrh noža i pomakne da prereže mišić koji spaja polovine. Zatim se školjka malo otvori pa svo njeno meso s jedne polovine ostruže i prebaci sve na istu plovinu.
Nakon toga se vrh udice gurne kroz mišić, a potom se udicu provuče i kroz bijeli mišić, a zatim i kroz mekano tijelo mušule. To je najvažniji i najosjetljiviji dio posao. Udica se može provući do tri puta, čime se postiže bolje držanje mamca. Na kraju se udica sakrije u mamac, obvezno s vrhom izvan njega, a struna lagano zategne.
Namamčena poluotvorena mušula i kameni uteg se spajaju prstenastom gumicom. Najprije se kamen postavi unutar gumice s kojom se potom načini osmica i druga omča opet obmota oko kamena. Zatim se mušula postavi u obje napravljene omče gumice s donjim, užim dijelom, tako da ostane poluotvorena. Pritom treba dobro paziti da se ne ošteti meso.

Prednosti ovakvog načina mamčenja i kompletiranja osnovnog pribora su višestruke. Prvo, mamac vrlo brzo dospijeva na dno pa ga sitne grabljivice ne mogu pojesti niti iole značajnije oštetiti. Drugo, na priboru i mamcu nema olovnice koja može izazvati sumnju lukave podlanice. Treće, s takvim priborom ribolovac je u najizravnijem mogućem dodiru s ribom.

Marsejski način lova ovrate moguć je s minimalno opreme, „preko prsta“, ali je sa štapom i rolom učinkovitiji. Za lov „preko prsta“ osnovna struna mora biti najlonska, ne tanja od 0,40 mm dok je za lov štapom i rolom dovoljna osnovna najlonska debljine 0,24 do 0,28 mm ili „PE“ višenitka promjera od 0,08 do 0,12 mm. Završnjak, primulu, zapravo samo privez dužine 25 do 60 cm treba izraditi od pandivjerne, strune, najbolje od „nevidljive”, fluorougljične, promjera 0,18 do 0,24 mm, ovisno o očekivanoj veličini ribe. Spoj struna obvezno mora biti pomoću kvalitetne vrtilice, đogulina.

Ovakav način ribolova idealan je za lov na kamenitom dnu jer riba ne sumnja na prisustvo kamena uz mamac. Zato ga je najbolje prakticirati na kamenitom i šljunkovitom dnu te niskim brakovima svih veličina okruženim pijeskom, mjestima na kojima se ovrata najradije zadržava na putu do mrijestilišta. No, vrlo je učinkovit i na pjeskovitom te muljevitom dnu.

Kao i za sve ostale, za uspješnost marsejskog načina ribolova najvažnije je naći ribu. Ovrata je uvijek na položitom, terenu koji se blago spušta u dubinu. Duž naše obale takvih je pozicija puno u velikim uvalama, ispred plaža… Važan preduvjet uspješnosti marsejskog načina lova je i stanje mora. Najbolje se lovi po posve mirnom, a dobro po lagano valovitom moru. Što se tiče doba dana, najbolji ulovi se postižu između 10 i 17 sati, ali i tijekom noći s mjesečinom. U vrijeme mraka, nabolje je loviti u svitanje i sumrak. Ako je u vrijeme lova more u porastu, plima, velika je vjerojatnost iznimno dobrog ulova.

Marsejskim načinom ovrata se lovi iz usidrenog plovila kako kurenat ne bi odvukao plovilo izvan zone lova. Najbolje je sidriti s dva sidra postavljena „u vjetar“ pod kutom od 90 stupnjeva. Nakon odabira mjesta lova treba otploviti protiv vjetra, spustiti sidra i onda pustiti da vjetar pogura plovilo do odabrane pozicije lova. To nije lako izvesti pa je najbolje sidriti pomoću plutače i prstena za lako i brzo dizanje sidra kako bi se olakšali višekratni pokušaju sidrenja.

Nakon sidra, a prije mamca dobro je u more spustiti primamu od usitnjenih mušula, ježinaca i puževa. Najbolje pomoću hranilice, brumalice koja se spušta do dna, kako se ne bi dogodilo da kurenat odnese primamu izvan lovne zone.

Pri plasiranju mamca idealno je sjediti blizu ruba plovila da bi se mamac rukom mogao polako spustiti da padne na primamu ispod plovila. Mamac se može i odbaciti štapom, ali tad postoji rizik mogućnosti spadanja mamca s kamena. Pri spuštanju mamca hvatač strune na roli treba biti otvoren, a strunu valja propuštati između palca i kažiprsta. Kad mamac dotakne dno, struna se lagano zategne, a štap položi u horizontalu kako bi se smanjilo eventualno djelovanje vjetra. Zatim se zatvori hvatač strune da ona lagano potegne vrh štapa.
Napad ovrate može uslijediti vrlo brzo, ali treba biti spreman i na dugotrajno čekanje. Napad se manifestira dvojako. Kad se odjednom poveća zategnutost strune znak je da je riba već uzela mamac i zakvačila se. Tada treba odmah reagirati, kontrirati. U slučaju da se struna nekoliko puta zategne i opusti treba pričekati da dobro potegne. Kad se to dogodi valja kontrirati dugim i odlučnim podizanjem štapa. Dalje se postupa u skladu s težinom ribe i izgledom dna. Sitne i na škrapastom dnu treba izvlačite brže, krupnije treba zamarati, a na ravnom dnu ne treba žuriti jer se riba nema gdje sakriti niti struna zapeti.

Ako do napada ne dođe tijekom određenog vremena, primjerice pola sata, treba provjeriti jesu li račići i sitne ribe pojele mamac. Ako nisu, a nema napada ribe, treba potražiti novu postu, najčešće udaljenu tek nekoliko metara do nekoliko desetaka metara.
Baš kao i s obale, lov podlanice iz plovila zahtjeva puno strpljenja. Najbolje ga je obavljati s dva pribora spuštena s lijeve i desne strane plovila. No, treba paziti da se pribori ne zapetljaju međusobno i o sidrene konope, ne samo pri odbacivanju nego i tijekom borbe s lovinom.
Nakon svakog izvlačenja pribora dobro je pregledajte je li struna uz udicu oštećena. Poslije ostvarenog ulova obvezno treba pregledati 20 - tak centimetara strune poviše udice. Osim ovrate, opisanim načinom love se i druge ribe, ponajprije fratar. I njega treba premjeriti jer mu je minimalna dozvoljena lovna dužina 18 cm.