Prikazujem sadržaj po oznakama: programska suradnja

„Načelo s kojim smo krenuli u mandat je programski otvorena suradnja bez koalicija”, kazao je Marko Potrebica netom što je na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća izabran za predsjednika. No, programska suradnja na kojoj će se temeljiti rad Gradskog vijeća ipak još nije jasno definirana. Ne znaju se programi na kojima će se ona temeljiti pa se u dijelu javnost jasno iznose stavovi kako zapravo u Dubrovniku nakon izbora imamo na snazi novi dubrovački dogovor. S druge strane neki od participanata u Gradskom vijeću već se u svojim uskim krugovima na kafe kružokama hvale kako su dobili dio plijena.

Nakon što je na Dan državnosti okončan drugi krug izbora, manje - više svi pobjednici redom su isticali kako će u svojim predstavničkim tijelima djelovati na osnovu programske suradnje. Pobjednici strankama koje su ušle u predstavnička tijela nisu nudili koalicije već su ih pozivali da se okupe na temelju programa. Primjerice, Možemo i SDP u Zagrebu isticali su kako neće biti formalne koalicije već će zajedno djelovati na osnovu programske suradnje. Doduše, Možemo i SDP u Zagrebu su usuglasili 28 programskih točaka na kojima će djelovati, surađivati.

Koalicije se naime mogu sklopiti prije i poslije izbora, a sklapaju se čisto radi većine koja će sutra kad se predstavnička tijela konstituiraju, izglasavanjem određenih odluka biti jamac stabilnosti neke vlasti. Zbog te stabilnosti sklapaju se i koalicijski ugovori u kojima se jasno podijeli izborni plijen, mjesta u resorima, tvrtkama i ustanovama. Mjesta na koja se po koalicijskom dogovoru postavljaju ljudi trebala bi služiti isključivo za provedbu političkih programa onih koji su na vlasti, ali to su prvenstveno mjesta kojima se trguje i nadasve ucjenjuje onoga tko je na vlasti. Mjesta su to na koja se uhljebljue stranačka vojska, simpatizeri i poslušnici od kojih većina nije niti kapaća provoditi neke programe, ali ih se uhljebi radi mira u kući.

U „modernoj” Hrvatskoj politici inače je običaj samo dokopati se plijena. Provedba politika koje imaju za cilj napredak, koalicijskim partnerima niti niti u primislima. Njihov je jedini cilj nasloniti se na onoga tko je osvojio najviše i iz njege izvlačiti korist. U dubrovačkoj politici taj je model usavršen od neposrednih izbora za gradonačelnika te se i dalje usavršava.

Gradonačelnik Mato Franković koji je tijekom prvog mandata kratko bio u koaliciji s DDS -om, u kojoj se valjda opekao, iako stvarne razloge razlaza nikad nije objasnio, odlučio je na početku drugog mandata koaliciju izbjeći. Ipak ne sa svima već samo s DDS -om. Tako je umjesto koalicije, Franković strankama koje participiraju u Gradskom vijeću ponudio programsku suradnju. No, on je sam nije konkretno definirao jer nakon izbora nije bilo sastanaka s političkim dionicima, nije se razgovaralo o programima i projektima, niti su oni jasno definirani, a programska suradnja bez jasno definiranih projekata ne može niti funkcionirati. Štoviše može biti uvod u goru političku korupciju od one u koja se događa u formalnim koalicijama jer u koalicijama su kvote jasne, u Frankovićevoj programskoj suradnji kvota nema, nikome ništa ne pripada, a svi su pozvani na suradnju temeljem programa.

Izbor predsjednika Gradskog vijeća ili predsjednika bilo kojeg predstavničkog tijela trebala bi biti tehnička točka, stvar političke kulture jer jasno je da predsjednika prvi predlaže onaj koji ima najviše mandata, u dubrovačkom slučaju HDZ. Za predsjednika Gradskog vijeća u prošlom sazivu od tadašnjih 25, na konstituirajućoj sjednici u lipnju 2017. glasala su 24 vijećnika. Četiri godine kasnije kandidat za predsjednika je isti, no akteri u vijećnici i nisu baš pa je Potrebicu od njih 21 podržalo 13 vijećnika.

Može li se iz potpore predsjedniku zaključiti da onih 13 koji su ga podržali čine tu programsku okosnicu? Naravno da može, no ni njih 13 nisu, barem ne javno, dogovorili temelje svoje programske suradnje.

DUSTRA je u koaliciji s HDZ -om i bez potpisa pa je njihova potpora Potrebici logična. Mada mu se u dijelu javnosti podrška Potrebici zamjera, jasno je zašto ga je podržao bivši gradonačelnik Andro Vlahušić. On naime nije tražio pozicije, mjesta u tvrtkama i ustanovama. Predložio je da se cijena karata za zidine izjednači s cijenom Du Carda. Franković je Vahušićev prijedlog prihvatio pa je DPDS -u uputio dopis u kojem ih poziva na sastanak. Doduše sve to oko izjednačavanja cijena za zidine još uvijek je na dugom štapu.

Što je poduprijevši Potrebicu dobio DDS? Dvoje vijećnika te stranke koji su prvi put u Vijeću Vićan je lako uvjerio da za Potrebicu dignu ruke, no on sam ostao je suzdržan uz glupo obrazloženje kako će uz prvu i zadnju točku u ovom sazivu Gradskog vijeća prilikom glasanja biti suzdržan.

Još od drugog kruga, od gradonačelnikove izjave o programskoj suradnji, dio javnosti, ali i dio političke oporbe, ističe kako će model djelovanja u Gradskom vijeću biti novi dubrovački dogovor.

Suautori tadašnjeg dubrovačkog dogovora bivši gradonačelnik Andro Vlahušić i bivši predsjednik Gradskog vijeća Niko Bulić ipak su u srpnju 2013. sastavili kakav takav tekst, kakav takav okvir tog modela djelovanja. Naveli su tada „kako taj dogovor nudi potpuno novu dimenziju predstavničke demokracije, za koju u Hrvatskoj dosad nije bilo razumijevanja zbog ideoloških podjela i partikularnih interesa političkih stranaka”.

Ma koliko se dijelu dubrovačke javnosti gadio, tadašnji dubrovački dogovor bio je transparentan. Znalo se naime da je formiran kako bi se preko Vijeća progurali interesi investitora oko golfa na Srđu. Uostalom, u tom se sporazumu ili dogovoru jasno navodilo kako su njegovi potpisnici „spremni zajednički poduprijeti veliki investicijski ciklus privatnih i javnih investitora kako bi odgovornim upravljanjem podigli investicijsku klimu i konkurentnost Dubrovnika i Hrvatske na višu razinu“.
Frankovićev model programske suradnje još nije izbrušen, nije definiran, nema jasne programske ciljeve pa ni kvote po poduzećima, tvrtkama i ustanovama, ako je njihova podjela zaista nužna, u konačnici, predstavnici stranaka koje su u Vieću, nisu niti pozivani na razgovore.

Dojam je zapravo kako će Vijeće od sjednice do sjednice funkcionirati u velikoj neizvjesnosti i kako će neki od dionika te programske suradnje uoči sjednica puno toga tražiti.
Hoće li im Franković dati? Iako mu ne nedostaje političkog umijeća i njemu će biti sve teže i teže balansirati sa željama i prohtjevima pojedinaca. Ako je programska suradnja tek paravan za podjelu plijena i političku korupciju, bolje da je formirana jasna koalicijska većina.

Objavljeno u Aktualno

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019