Prikazujem sadržaj po oznakama: rakovi

U ovo doba godine većina iskusnih udičara uz obalu pokušava uloviti ovratu, jer je sad najbolje vrijeme njenog lova. No, na istim terenima sada je moguće dobro loviti i drugog vladara plićaka – smuduta, brancina, lubina. Što više, obje ribe mogu se loviti istom tehnikom, opremom i mamcima, ali je bolje ciljano loviti jednu od njih i tome prilagoditi ribolov.

Kad je u pitanju mamac, za ciljani lov brancina najbolje je koristiti rakove. Naime, duž naših obala rakova je u izobilju, pa veliki dio hrane brancina čine rakovi svih vrsta i veličina. Nerijetko se u ulovljenom brancinu nađe više raznih rakova, jer bez obzira na snagu oklopa i kliješta te obrambeni stav većih rakova pa i većih, brancin je odlučna grabljivica sposobna savladati bilo kojeg raka. Ipak, zato što nema snažne i tvrde čeljusti kao ovrata, koja može lako zdrobiti i najtvrđeg raka, brancin kad god može radije nego s tvrdim, bira rakove s mekšim oklopom.

Od mekših rakova, brancin najviše jede najbrojnije - razne vrste kozica, ali su mu poslastica rak pjeskulj (gambor) te samac, jasno, bez kućice u kojoj se skriva. Ma koji se koristio, udicu obvezno cijelu treba prekriti mamcima. Od 2 do 4 sitnija račića nanižu se kroz glavu na krivinu i tijelo udice. Veliki se nadijevaju pojedinačno probadanjem kroz cijelo tijelo, od repa prema glavi da vrh udice viri između njenih nožica. Nadijevati je najbolje na tanke i dugačke udice oblika „Aberdeen“ i „Crystal“, širine luka 7 do 10 mm, odnosno 15 mm kad se žele loviti samo krupniji primjerci.

Kad su u pitanju rakovi tvrdog oklopa, idealni su oni koji su u fazi presvlačenja, mijenjanja oklopa. Osim što su mekani, u toj fazi tada luče sluz koja ribama atraktivno miriše. No, njih je vrlo teško pribaviti, ali je lako škarama izrezati oklop da izgleda kao da je puknuo u prvoj fazi presvlačenja. Tako pripremljenog raka najbolje je nadijevati cijelog. No, kad se radi o većim primjercima, bolje ih je nadijevati kako je prikazano na slikama.

Rak se najprije oslobodi noga, kliješta te dijela oklopa. Nakon toga se uzdužno prepolovi, natakne na udicu pa obmota elastičnom niti.

Na terenima gdje obitava i ovrata, ciljanom lovu brancina pridonosi i odabir mikro lokacije za polaganje mamca, ali i tehnika lova. Radije nego ovrata, brancin se zadržava u struji mora pa je u nju i najbolje spustiti mamac. Manji u pravilu plivaju, a krupniji mirno plutaju, osobito rado u zavjetrini kakve prepreke. Osim toga, krupniji te ostarjeli, podjednako rado love u „džepovima“ - mjestima slabijeg kurenta, odnosno iza neke uzvisine ili iznad manje udubine. Također, rado lijeno plivaju mutnim uvalama skupljajući hranu. No, osim u položitim plićacima, gdje je najradije, lubin zalazi i u dublje prolaze, obilazi rtove koji strmije poniru, ali samo ako na tim mjestima ima kurenta. Završnjak, najprikladniji sistem za lov na svim tim navedenim pozicijama čini osnovna struna na kojoj je privez dužine 30 cm pričvršćen približno 70 do 100 cm poviše olovnice, a koji se baca blizu stijene ili koje druge prepreke kurentu.

Umjesto opisanim klasičnim priborom na dnu, puno je bolje loviti priborom s plovkom, između dna i površine jer brancin više nego ovrata lovi u gornjim slojevima mora. Pribor za lov plovkom može se kompletirati na više načina. Na kalemu role je dovoljno namotati 100 metara, najbolje višenitne „PE“ strune, najbolje plivajuće kako ne bi zapinjala za dno i ostale prepreke. Osim toga, plivajuća PE struna osigurava bolji kontakt s plovkom.

Na osnovnu strunu se postavlja plovak te otežanje, najbolje u vidu jedne duguljaste olovnice težine tri četvrtine nosivosti plovka. Posredstvom vrtilice s kopčom, na osnovnu strunu se postavlja završnjak, zapravo samo metar dugi privez od “FC“ strune promjera 0,28 do 0,40 mm. U ekstremnim slučajevima, poput lova u polju morske trave može se koristiti struna debljine 0,50 mm. Za lov s otvorene obale i u luci prilično otvorenoj prema pučini dovoljan je plovak nosivosti 1-2 g oblika mrkve ili kapi, ovisno o uvjetima mora.

Do jeseni, odnosno početka priprema za mrijest ovrata će najradije jesti hranu s puno bjelančevina, među ostalim i kratkorepe rakove. Kako ih mamčiti na tradicionalni način pisali smo prije tjedan dana OVDJE, a u daljnem tekstu ćemo o suvremenom načinu nadijevanja te izradi završnjaka, sistema za lov ovrate tim rakovima.

Minimalna veličina rakova za lov ovrate je veličina kovanica od 2 i 5 kuna. Njih će bez problema progutati i riba od 400 – 500 grama. Takve je najbolje nadijevati na jednu udicu bez probijanja raka. Za maksimalnu učinkovitost, izbor veličine udice mora se savršeno podudarati s veličinom raka. Najčešće je najprikladnija udica veličine 2 do 1 i oblika „Chinu“. Prednost ovog modela je u tome što je dovoljno jak da izdrži stisak snažnih čeljusti, a dovoljno lagan da ga ovrata lako usisa.

Kao što je prikazano slikama broj 1 i 2, rak se između zadnje i predzadnje noge jednostavno bočno umetne unutar krivine udice tako da njeno tijelo prijanja uz donju, a vrh uz gornju stranu oklopa raka. Zatim se sve skupa dobro obmota elastičnom niti, najbolje najtanjom. Sa strane gdje je krivina udica navoji trebaju prolaziti između svih nogu i kliješta, tako da one budu slobodne kako bi rak njihovim pomicanjem provocirao ribe. Kliješta i sve noge sa suprotne strane, pak, trebaju biti obmotane tako da stoje priljubljene uz strunu poviše udice.To če maksimalno poboljšati držanje mamca pri odbacivanju.

Dva do tri puta veći rakovi od navedenih kovanica idealni su za lov ovrata teških preko jedan kilogram. Njih je najbolje namamčiti na udice veličine 4 do 1 s vrhom manje ili više povijenim prema vezištu, tipa „Circle“, „Chinu“ ili „Beak“.

Kad se mamči na dvije, što je najbolje rješenje, jedna se zabada blizu zadnje noge, a druga u očnu šupljinu s druge strane. Udice na završnjak mogu biti postavljene redno, jedna iza druge, ali ih je najbolji montirati na završnjak poznat kao brk - svaku udicu na posebni privez koji su spojeni u jednu točku.

Takav završnjak s privezima dužine do jedan pedalj, najbolje je izraditi vezivanjem kirurškog čvora, čija je vrlo jednostavna izrada prikazana priloženim crtežom. Dobro je vezati priveze na kojima su već postavljene udice. Tako je lakše postići da su iste dužine, što je najbolje rješenje.

Ovrata je oprezna riba koja voli ponijeti zalogaj prije nego ga pojede. Zato ju je najbolje loviti najosjetljivijim priborom - s kliznim utegom. Od klasičnog s prohodnom olovnicom, puno je kvalitetniji suvremeni sistem s kliznim držačem utega.

Najbolje s klizačem čije je tijelo od plastike. Prednost mu je što se uvijek stavlja u liniju sa strunom, odnosno ne stvara kut koji bi uzrokovao povećano trenje i time otpor struni. Osim toga, sprječava i mršenje pribora prilikom odbacivanja. Klizač ima kopču koja omogućava laku zamjenu predveza, primul (pjoka) ovisno o uvjetima ribolova, što se ne može postići postavljanjem standardne klizne olovnice.

Kako bi se izbjeglo oštećenje čvora od strane klizača, na osnovnu strunu se postavlja tvrda, a zatim mekana perlica. Samo mekana perlica, kao što se nekad radilo, bi se deformirala tijekom bacanja, možda i oštetila i tako izložila čvor mogućem oštećenju. Kombinacija te dvije vrste perlica daje sigurnu zaštitu čvora i optimalnu snagu strune. Dobro je koristiti perlice različitih boja jer su orade znatiželjne dok tragaju za hranom. Zbog toga je dobro koristiti i obojenu olovnicu, osobito crvenu, žutu, bijelu ili plavu, jer ih te boje najviše privlače.

Bez obzira kako se sistem za lov orade kompletirao, za lov štapom osnovna struna ne treba biti deblja od 0,30 - 0,35 mm, ovisno o kvaliteti najlona. Ostatak sistema je najbolje izraditi od „FC“, fluorougljične strune debljine 0,24 do 0,28 mm, s tim da je predvez dugačak 150 do 200 cm.

Ovrata se često, osobito noći, hrani rakovima veoma blizu obale, ponekad i uz samo obalu pa je za njen lov dovoljno mamac odbaciti 10 do 15 m od kraja. U tom slučaju rak na „brku“ može poslužiti kao uteg umjesto olovnice i tako omogućiti maksimalnu osjetljivost pribora. Tada se rak postavi na jednu, a na drugu neki lakši i mekši mamac poput komada velikog crva ili koje školjke.