Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov s obale

Vrsta i količina ulova u morskom ribolovu ovisi o karakteristikama dna na i nad kojim se lovi. Za udičarenje s obale najbolje pozicije su rtovi, kopnene istake u more, jer oni od svih vrsta obala imaju najveću bioraznolikost podmorja i samim time najpovoljnije uvjete za ribolov. Srećom, na našoj je strana Jadrana mnoštvo rtova.

Rtovi su udičarima zanimljivi zbog višestruke mogućnosti izbora čak i na relativno malom lovnom području. Odabirom strane rta mogu birati vrste ulova, tehnike, ali i uvjete što je veoma važno, osobito u ovo doba godine kada su uvjeti, osobito vremenski, najnepovoljniji za ribanje.

Kod većina rtova od tri strane jedna je ona koja je najizloženija strujanjima mora i zrak i koja se u pravilu najstrmije ruši u dubinu do pretežito ravnog dna. Zbog odbijanja kurenta i valova o nju, uz tu obalu su pokreti mora najintenzivniji ovisno o jačini struja, ali i veličini, isturenosti i okomitosti rta u odnosu na kopno. Svježe more koje strujanjem neprestano pristiže uz tu obalu stvara zonu s velikom količinom kisika i planktona, koji privlače sitniju ribe, za kojima dolaze krupnije te grabljivice. U pravilu, ta je strana vrstama i količinom riba najbogatije ribolovno područje. Na njemu se može loviti svim poznatim tehnikama udičarenja s kraja. Ovisno o dobu godine i vremenskim uvjetima, tu se mogu loviti agresivne grabljive vrste poput iglica, vrnuta, širuna, lokarda, polanda, škarma... Zato je ta strana idealna za varaličarenje, od najlakšeg „spininnga” do najtežeg „shore jigginga“.

Tijekom cijele godine u škrapama izložene strane rta mogu se loviti stanarice, ribe te hobotnice koje nikad ne napuštaju školjeru. Direktnim spuštanjem pribora u rupe mogu se loviti usnače, škrpina i škrpun, ali i grujevi te murine. Štapom i priborom bez olovnice, u pjeni valova mogu se loviti ukjate i šarzi.

Ribolov s izložene obale na dnu najčešće je zbog zadjeva nemoguć. No, poviše njega se može loviti plovkom, najčešće šparmiće i usnače te kantore, pice, fratre, a puštanajem živog mamca zubace i pagre.

Nastavak izložene škrapaste obale rta najčešće je pjeskovito - ljušturasto dno koje polako ponire k pučini. Dno može biti prošarano podmorskim livadama, ali i grotama i škrapama. Čistine u i oko livada su odlični za polaganje udica, a plijen su najčešće arbuni, fratri, ovčice, kanjci, pijerke i ovrate.

Suprotna je strana rta manje izložena kurentu i vjetru, s manjim dotokom kisika i planktona, pa zato i manje bogata vrstama te brojem riba. Kao zaklonjena strana ima manje škrapastu strukturu, s plićim terenima i dnom najčešće miješanog sastava. Ova je strana rtova uglavnom udičarima manje zanimljiva, no dobra je alternativa u situaciji kada je vjetar prejak pa se izbor svodi ili na tu stranu rta ili na povratak kući. Za razliku od izložene, ova je strana pogodnija za ribolov na dnu. Ulov može biti raznovrstan, od arbuna, bukava, šparmića do pauka i ovčica.
Vrh, glava rta, pak, najčešće objedinjuje osobine izložene i unutrašnje strane rta. Ovisno o veličini, obliku, isturenosti i okomitosti rta u odnosu na kopno, ali i izloženosti kurentima, prioballje mu može biti pliće ili dublje, ali s ribolovnog stajališta svakako vrlo atraktivno. Sam vrh rta je u pravilu najizloženiji strujanjima pa je omiljeno lovište brzih grabljivica poput iglica, ukjata, lokarda, vrnuta, smuduta, strijelke... Ukoliko je more dovoljno duboko, oko glave se može loviti većina pridnenih vrsta.

Koje će ribe i u kojem broju naseljavati kamenite padine rta, osim o njegovoj veličini naviše ovisi o tome pod kojim kutom padina ponire u dubinu. Ukoliko se spušta pod blagim kutem, tada će brojne sitne uzobalne ribe poput glavoča i usnača biti prisutne i daleko od obale, a onih krupnijih i cjenjenijih neće biti blizu nje.

Udičarima znatno zanimljivije ribe najmasovnije nastanjuju posljednji skalin kamenite padine, tek nekoliko metara iznad prijelaza u ravno pjeskovito ili ljušturasto dno. Na takvim se pozicijama uvijek može uloviti cijenjeni fratar i pic, ali i arbun koji najčešće obitava na obližnjem miješanom dnu. Takve su pozicije bogate i brojnim ribama iz obitelji usnača. To je i stanište kanjca, pijerke, kantora, sarka i škrpine te ostalih kvalitetnih i cijenjenih riba. Veoma često, osobito u južnom dijelu Jadrana, umjesto spomenutih riba mamac na skalinu će napasti gruj i murina.

S obzirom na položaj u odnosu na strane svijeta najzanimljiviji su rtovi okrenuti jugu i jugozapadu.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 14 Listopad 2022 17:14

Kojom varalicom s obale loviti olignje?

Što se more više hladi, to olignji više prilaze obali pa se s nje sve bolje te lakše love. Koliko lako i uspješno veoma ovisi o tome kojom se vrstom varalice lovi.

Od svih lignjarića za lov s obale odbacivanjem pa privlačenjem najneprikladnija je olovna varalica, tzv. peškafondo. On prebrzo tone, prečesto zapinje, teško se oslobađa te nema akciju.

Za razliku od tonuće olovne, plivajuća ili plutajuća varalice engleskog naziva „BAVC“, kod nas poznata kao bukva, ribica te mrkva, jer je vretenasta, može se koristiti za lov s obale. Ta varalica namijenjena lovu iz plovila okomitim skosavanjem, tone sporo i horizontalno. Poput „peškafonda“, nema akciju pa se mora animirati trzanjem štapa i promjenom brzine povlačenja. Manje od olovnog, ali dosta često ova vrsta lignjarića zapinje za dno u lovu s obale.

Zbog male težine „BAVC“ varalicom se može loviti i štapom najmanje snage. Međutim, čak i s njim se može odbaciti samo na male daljine. Zato je pribor s tom varalicom potrebno dodatno opteretiti s malo, 5 do 10 grama olova postavljenog na strunu 30 do 40 cm ispred varalice.

Bolje rješenje od olovnice ispred varalice, pogotovo kad lignje nisu osobito raspoložene za ishranu te za lov na nečistim terenima, jest „Drop Shot“- montaža olovnice na kraj pribora, a varalice 30 do 50 cm poviše. Tako komplegtirani pribor treba privlačiti dosta sporo, sporije nego kad se lovi ostalim vrstama lignjarića. Umjesto običnog olovnog, montirati se može uteg poznat kao „Tirolsko drvce“, s kojim pribor još manje zapinje, ali koji je teži za upravljanje, animiranje varalice.

Od svih varalica koje nisu konstruirane prvenstveno za lov povlačenjem s obale najprimjerenija je ona tipa „wobbler“, kod nas poznata kao teturavac, ali i „Rapala“. Zahvaljujući uranjajućoj pločici, „jeziku“, ona bez dodatnog otežanja zaranja jedan do skoro 10 metara. Optimalno rješenje je odabir varalice koja roni do oko 3,5 metra jer će nju napasti i lignja koja je i desetak metara pod površinom, a varalica će manje zapinjati za dno od one koja zaranja dublje.

Otpor koji stvara „jezik“ pri povlačenju uzrokuje vibracije varalice identične onima koje proizvode ranjene i uspaničene ribice u bijegu, što provocira grabljivice. Uz sve to, teturavac se može dalje odbaciti od „BAVC“ varalice iste dužine.

Kad je u pitanju lignjolov s obale, jedina loša osobina teturavog lignjarića jest to što često zapinje u plitkom priobalju i nerijetko pritom gubi „jezik“, bez koga je neučinkovit. Rješenje tog problema je sve sporije potezanje teturavca kako se on bliži obali da bi ronio na sve manjoj dubini i tako izbjeglo zapinjanje.

Pri izboru teturavog lignjarića prednost treba dati modelima s ugrađenim zvučnim ampulama. Budući da se „wobler“ i u lovu s obale konstantno poteže, što uzrokuje stalnu igru boja, varalica može biti jednostavnog dekora poput klasičnog „red head“- bijelog ili sedefastog tijela s crvenom „glavom“.

Normalno, za lov lignji „spinning“ tehnikom s obale najprikladnija je varalica posve prilagođena tome. Te varalica više ili manje vjerno oponaša oblik kozice, a i najučinkovitija je kad se kreću poput nje. Osmišljena je u japanu pa je nazivaju „egi“, tamošnjim imenom za kozicu, a taj je naziv prerastao u „eging“ i širom svijeta postao sinonim za lignjolov s obale.

Objavljeno u esPRESSo

Temperature priobalnog mora su prešle 17 stupnjeva pa je počela ubrzana migracija riba iz većih k manjim dubinama, a time i period najboljeg ribolova udicom u priobalju. Taj period će potrajati do kraja lipnja ili srpnja, ovisno o čudima vremena. Zbog svega toga, predstojećih otprilike dva mjeseca idealno je vrijeme za udičarenje s obale, osobito odmetom. Više ili manje uspješno moći će se loviti sa svih vrsta obale.

Međutim, od početka svibnja do kraja rujna zabranjen je ribolov unutar luka i lučica te na uređenim plažama i kupalištima. Zato je najbolje loviti s prirodne i umjetne školjere, kamenite obale, te neposredno uz luke, lučice, plaže i kupališta.

Iako će se nešto bolje lovi po oblačnom vremenu te tijekom plime, osobito na njenom početku i kraju, u ovo doba godine s obale će se uspješno loviti moći cijeli dan, čak i u vrijeme oseke te po jakom suncu.

Neusporedivo bolji ulovi postizat će se upotrebnom štapa s rolom. Najprikladniji štap za neselektivni lov odmetom je onaj dugačak tri do pet metara. To može biti univerzalni odmetaški štap te, još bolje, brzi „bolonjez“. Bez obzira koji bio, štap treba imati težinu bacanja do 30 grama jer se lovi na maloj dubini i u relativno mirnom moru. Također, štap mora imati izrazito osjetljiv vršnjak, jer jedino on može upozoriti da i sitnija riba, kakva se najčešće lovi, uzima mamac. Vršnjak može biti izrađen od ugljičnih ili staklenih vlakana. Onaj od ugljičnih je osjetljiviji pa bolje signalizira, ali je skuplji i osjetljiviji na lom. Najbolje je imati oba pa ovisno o uvjetima na mjestu lova odabrati koji koristiti. To ovisi o jačini vjetra i morske struje te dubini mora na mjestu lova, ali i težini olovnice, vrsti ribe koja se očekuje… Vršnjaku od staklenih vlakana prednost treba dati kad su plijen manje oprezne ribe.

Što se tiče role, važno je jedino to da bude veličine 20 ili 30. Kalem joj treba napuniti najlonom promjera 0,15 do 0,25 mm, koji završava omčom za spoj završnjaka.

more130522 3

Svaštarski ribolov, osobito početnicima, najbolje je obavljati univerzalnim, završnjakom tipa „očenaš“, s olovnicom na kraju i dva, tri priveza s udicama poviše nje. Za lov na kamenitom dnu gdje može zapinjati, najbolje je koristiti onaj s dva priveza. Predvez, osnovu mu je najbolje izraditi od najlona promjera 0,20 do 0,25 mm, a priveze, pjoke, promjera 0,16 do 0,20 mm. Dužina priveza treba biti 25 do 30 cm, a njihov međusobni i razmak od olovnice na donjem kraju 40 cm. Težina olovnice trena biti što manja, tek tolik oda omogući dostatnu dužinu odbačaja, za što je u pravilu dovoljna olovnica težine 5 do 20 grama, rijetko preko 40. Spoj predveza i priveza moguće je izvesti na nekoliko načina, od kojih je najbolji onaj pomoću „snodi“, perlice s dvije rupe, koje najviše smanjuje mogućnost uvrtanja i zapinjanja dijelova završnjaka.

Ako su u lovnoj zoni opreznije ribe poput ovrate, fratra ili pica, najbolje ih je pokušati prevariti s jednom udicom na kraju pribora i kliznom olovnicom na osnovnoj struni. Ukoliko su, pak, u lovnoj zoni najbrojnije girovke i druge ribe koje se zadržavaju između površine i dna, najbolje je loviti pomoću plovka i završnjaka oblika „brk“. No, bez obzira na njegovu konstrukciju, završnjak mora nositi iznimno male i tanke udice oblika „Crystal“ ili „Aberdeen“. Broj 16 do 13, odnosno širine luka 4 do 7 mm su najčešće dovoljno velike, ali je bolje koristiti one širine luka 10 mm kako bi se izbjegao lov najmanjih riba.

more130522 2

Osim konstrukcijom, završnjaci za lov štapom i rolom se razlikuju i po načinu upotreba. „Očenašem“ se lovi tako da se spusti na dno pa osnovna struna lagano zategne sve dok se vršnjak malo ne savije. Zatim se štap položi na obalu ili u kakav držač i čeka ugriz ribe, lagani cipola ili odlučni sope, sarka…

Završnjak može biti i sa samo jednom udicom te kliznom olovnicom, kao za lov ovrate. Takav je prikladan za lov na terenima gdje su zapinjanja za dno česta. Najaktivniji, ribolov pretraživanjem lovne zone, ne samo po pravcu nego i dubini, omogućuje završnjak oblika „brka“ i plovak.

Što se tiče mamca, to može biti i običan kruh, posebice kad se pretežito love sope, cipoli i špari. Kada se, pak, pretežito love ukjate, fratri, puno bolje je mamčiti komade kozice, školjki i crviće. Ako se uglavnom love knezi i ostale usnače te škarpine, najbolje je nadijevati tvrđe, odnosno mamce koji se bolje drže na udici, primjerice komade lignje.

Od vrste mamaca ovisi koliko će se brzo kontrirati. Kruh, ali i plijen će se gubiti ako se ne kontrira odmah, dok je u lovu s tvrdim mamcem dozvoljeno malo kasnije kontrirati. S izvlačenjem plijena ne treba oklijevati, posebice ne na mjestima s puno procijepa i rupa te ostalih podvodnih prepreka.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Početkom jeseni ljubitelji lova krupnijih grabljivice s morske obale ponovo mogu uživati u omiljenom način udičarenja. Naime, sitne plave ribice se sve više primiču kopnu, a za njima, svojom omiljenom hranom, u priobalje pristižu i srednje te velike grabljivice ponajprije lice, polande, pa sve brojnije strijeljke i škarmi.

Iako se zadovoljavajući rezultati mogu postići i varaličarenjem, prirodni, osobito živi mamac pruža barem duplo veće šanse za ulov spomenutih grabljivice s obale. Što više, u lovu s kamenite obale uz malo sreće uloviti se može i zubatac, čak i orhan, na terenima gdje se obala strmo spušta u more.

Žive ribice, mogu se ponuditi na razne načine – ometcem, plovkom i tzv. žičarom. Međutim, kad god je moguće prednost treba dati najprirodnijem i najjednostavnijem načinu lova - metodi slobodne strune, odnosno slobodnom puštanju ribice -mamca. Za statičnu prezentaciju - pomoću plovka ili olovnice - odlučit se treba na teškim, terenima s podvodnim kamenjem ili vegetacijom, odnosno tamo gdje postoji opasnost od zapinjanja strune i gubljenja sistema, ali i kada se grabljivice zadržavaju neposredno uz obalu.

Za lov puštanjem ribice - mamca živa iglica je izbor broj jedan, ne samo zato što predstavlja omiljenu poslasticu svih navedenih riba, nego i zbog toga što pliva daleko od obale, tako tražeći grabljivice. Nije neobično da odmakne i stotinjak metara, uslijed čega je neophodno imati pribor s minimalno 150 metara strune.

cipol more 161020

Pored iglice, dobro rješenje je i cipol. I on je, poput iglice, omiljena hrana većine morskih grabljivica, posebice lice i smuduta, a prednost mu je velika izdržljivost. Umjesto njih, koristiti se mogu ukjata, bukva, vladika... Ma koja se koristila, ribici je dobro odrezati dio repa kako bi joj se ograničile kretnja i time umanjila mogućnost petljanja pribora.

Pošto postoji velika šansa da mamac napadne neka zubata grabljivica, preporučljivo je koristiti završnjak od žičane sajle ili udvojenog monofila. Ako se očekuje ulov strijeljke sajla je skoro obvezna, jer nema tog najlona koji „morska pirana“ neće pregristi kao od šale.

Obično se za nadijevanje živih ribica koriste dvije udice kratkog vrata. Najbolje oblika „live bait“, veličine od oko 1/0 do 3/0, odnosno širine luka 15 do 21 mm, ovisno od dimenzija mamca i očekivanog plijena. Jedna udica se kači za leđa, a druga otprilike na pola rastojanja između nje i repa. Iglica koja je pažljivo nataknuta na udice može poživjeti i pet do šest sati, ako je, naravno, u međuvremenu nešto ne pojede.

Kako je ova tehnika namijenjena lovu krupnijih grabljivica, pribor treba biti prilično robustan. Osnovna struna debljine 0,40 do 0,60 mm na koju se preko vrtilice s kopčom postavlja pola do metar dugi završnjak. Loviti se može „preko prsta“, ali je puno lakše sa suvremenim priborom za teško varaličarenja. Čine ga štap dužine 3,0 do 3,9 m, srednje akcije, težine bacanja oko 80 do 120, odnosno 50 do 150 ili 100 do 200 g. U obzir dolazi i rola namijenjena „surfcastingu“. No, ma koje vrste bila, rola mora biti jaka, odnosno kapacitet oko 200 m najlonske strune promjera 0,40 do 0,50 mm.

Tehnika puštanja ribice - mamca je sasvim jednostavna. Ribicu u pravilu uopće ne treba odbacivati, pogotovo ne kada se koristi iglica. Dovoljno ju je spustiti u more. To je u startu velika prednost, jer mamac neće doživjeti stres ili povredu od udarca u vodu, a uz to su šanse da spadne s udice minimalne. Mamac polako pliva od obale, skidajući strunu s role, čiji preklopnik sve vrijeme držimo otvorenim. Bolje je rješenje koristiti rolu sa slobodnim hodom kalema, mehanizmom koji je izmišljen upravo da bi se olakšao lov puštanjem žive ribice, a u međuvremenu su ga preuzeli specijalisti za lov ovrata.

Preporučljivo je štap stalno držati u ruci tijekom cijelog lova, a strunu puštati da klizi kroz prste, kako se ne bi zamrsili, ali i zbog brzine reagiranja. Kad uslijedi udarac, treba sačekati desetak sekundi da grabljivca posve prihvati mamac, a onda zatvoriti preklopnik, namotati višak strune i udariti energičnu kontru, pogotovo ako je do napada došlo daleko od obale. Po potrebi, kontru treba ponoviti.

Najbolji tereni za lov puštanjem mamca su lukobrani, posebno njihovi vrhovi, rtovi i druge isturene obalne pozicije, te kamenite obale s dubokom vodom, gdje mogu naletjeti zubatac i orhan. Loviti se može cijeli dan, čak i noću.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 26 Lipanj 2020 22:22

Na vrnute s obale

Počela je sezona dobrog lova vrnuta, jedne od najbrojnije jadranske plave ribe. Manji do srednje veliki primjerci, a katkad i oni veći, sve češće se približavaju obali, gdje će ostaju ili navraćati do početka jeseni. Okupljat će se oko isturenih pozicija duž kamenitih obala, oko rtova, lukobrana, a ponekad će zaći i u luke i marine pa će u tom dugom periodu biti dostupne i ribolovcima koji love s obale.

Najčešće se i takvim okolnostima prakticira lov plovkom, posebno talijanskim tzv. bolonjeze teleskopom ili engleskim „match“ štapovima, najbolje trodijelnim. U takvom ribolovu, ne samo vrnuta nego i ostale plave ribe te uopće grabljivica s obale, nerijetko je za uspjeh ribolova presudna dalji odbačaja mamca. Zato treba koristiti dosta dugačke štapove. Bolonjez bi treba biti dugačak barem pet, još boje šest metara, a meč štap između 3,9 do 4,5 metara. Prednost treba dati nešto robusnijim modelima, jer iako relativno male ribe (rijetko prijeđu kilogram), vrnuti su veliki borci. Osim toga, umjesto njih, na mamac se može baciti i koja krupnija riba poput polande, luca ili trupa, s kojima nema šale.

Bez obzira koji se štap koristio, na njega treba postaviti rolu srednje ili tek malo manje veličine, primjerice veličine 30, najviše 40. Obvezno mora biti brza, odnosno s velikim prijenosnim odnosom. Kočnica joj mora biti vrlo precizna i pouzdana, baš kao i sistem za slaganje strune.

Na kalem role je dovoljno namotati strunu debljine 0,20 ili 0,25 mm na koga preko vrtilice treba postaviti završnjak od najlona ili, još bolje fluorougljika (FC) debljine 0,16 do 0,18 mm.

Plovak, koji se postavlja na osnovnu strunu, može biti fiksan ili klizeći. Ovaj drugi je bolje ili jedino rješenje u lovu bolonjezom kad je riba na većoj dubini te kad meč štapom treba daleko odbaciti, u kom slučaju je najbolje koristiti „wagler“ plovak s ugrađenim, vlastitim opterećenjem. Za lov u mirnoj vodi luka i marina preporučuju se plovci vitke forme. Međutim, za ribolov s prirodne obale, po valovitom moru, treba koristiti „korpulentnije“, loptaste plovke.

Završnjak je neophodno opteretiti, ali što manje. Najbolje pomoći niza olovnica postavljenih u skupinu na predvez dužine pola do jedan metar. To mogu biti „split“ - rascijepane loptaste ili klizne olovnice oblika suze. Kad se postavlja suza između nje i vrtilice na kraju predveza dobro je postaviti komadić bužira, kao zaštita čvora na vrtilici na koji se dovezuje privez, dužine koliko i predvez.

Na kraju priveza treba biti jaka i elastična udica širine luka 7 do 10 mm, ovisno o veličini riba u lovnoj zoni. Posve prikladne su najčešće rabljene udice, one oblika „Crystal“ i „Aberdeen“.

Najučinkovitiji mamac je prirodna hrana vrnuta i njegovih srodnika je cijela svježa srđela, inćun, gavun i druge ribice od plova. Cijele je najbolje nadijevati probadanjem kroz oči, a koristiti se mogu i fileti krupnijih ribica. Osim toga, koristiti se mogu i fileti (kožica s nešto mesa) izrezanih i s većih plavih riba, primjerice širuna, iglice ili plavice, čak i samog vrnuta. Ipak, žive ribice su, najučinkovitije.

Tijekom ribolovac mamac ne treba biti statičan, pa valja lagano namotavati strunu, na isti način kao kod lova iglice. Čim plovak nestane pod vodom, moramo brzo i odlučno kontrirati. Loviti borbenog vrnuta lakim priborom pravo je sportsko zadovoljstvo.

Glavni problem u ovoj vrsti ribolova je uočiti plov, privući ga i održati što duže na daljini na kojoj možemo loviti. Dakle, obvezna je primama, čiji nezaobilazan sastojak treba biti samljevena srđela i po mogućnosti salamura od inćuna. Prilikom primamljivanja posebno treba voditi računa o pravcu morske struje kako ga ona ne bi odnijela iz zone ribolova, a s njim i vrnuti.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 29 Svibanj 2020 11:22

„A volo“ tehnikom s obale

Od sredine svibnja do polovine srpnja većina jadranskih riba se najbliže primakne kopnu. Prilika je to za uspješan lov s obale najjednostavijim priborom, „a volo“ ometcem bez dodatnog utega.

„A volo“ tehnikom s obale se mogu ciljano loviti i najcjenjenije ribe poput ovrate i brancina, čak i zubaca, golim štrcaljcem, rakom kosmečom, velikim komadom velikog crva, cijelom srđelom, muzgavcem i olignjem te krakom hobotnice. No, njih treba dugo čekati, a veoma često umjesto njih plijen su grujevi i murine.

Znatno češći, nerijetko i vrlo kvalitetni ulovi se postižu u „svaštarskom“ ribolovu. Za takav ribolov pribor je najbolje kompletirati s jednom udicom. Završnjak, zapravo samo privez je vrlo dugačak i malog promjera (2 m i 0,18 - 0,22 mm), a sve zato da bi se mamcu omogućilo što prirodnije tonjenje i ponašanje na dnu u struji mora. Najbolje ga je izraditi od nevidljive „FC“, fluorougljične strune. S osnovnom strunom najbolje ga je spojiti vrtilicom. Osnovna najlonska struna treba biti tek neznatno deblja od završnjaka, po mogućnosti ona specijalna za tzv. engleske, „waggler“ i „feeder“ tehnike ribolova, koja tone bez „trbuha“ i na kalemu role stoji dobro zategnuta što sve skupa povećava osjetljivosti pribora.

Iako se za priobalni ribolov u pravilu koriste udice oblika „Aberdeen“ i „Crystal“, za ribolov ovom tehnikom najbolje je koristiti udice oblika „Chinu“. One imaju širok luk i srednje dugi vrat te vrh povijen unutra, ali nešto manje nego vrlo slične udice oblika „Beak“. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, širina udice treba biti 7 do 12, najviše 15 mm. Prednost treba dati modelima s vezištem u obliku prstena.

ovrataavolo2905

Osim najjednostavnijeg, dobro rješenje je završnjak s dvije udice, kakav se koristi u lovu komarče rakom kosmečom. Jedna, u pravilu veća udica, je na kraju završnjaka, a druga na 10 - tak centimetara dugom privezu vezanom 10 do 15 cm poviše prve udice. Takav završnjak omogućava lov s dva mamca, koji su teži od jednog pa se lakše mogu dalje odbaciti. Najbolje je kombinirati jedan veliki, tvrd i težak mamac na velikoj s mekanim i manjim mamcem na manjoj udici.

Kao i iz plovila, ribolov „u propadanju“ je vrlo fina tehnika koju je najbolje obavljati stalnim držanjem pribora u rukama zbog čega štap i rola obvezno moraju biti lagani. Najbolje je koristiti progresivni mekani fleksibilni štap, ali s brzim vršnjakom. To može biti lagani „surf casting“ štap dužine oko četiri metra, a poslužiti može i štap vrlo spore i progresivne akcije. No, najbolji rješenje je „bolognese“ štap duži od pet metara. Zbog dužine on omogućava daleko odbacivanje i dobro usmjeravanje mamca u kurentu, a zbog savijanja cijelom dužinom najbolje djeluje pod malim opterećenjem, ali i ublažava nalet i veće ribe.

Bez obzira na vrstu štapa, na njega je dovoljno montirati rolu niže srednje veličine, bilo kojeg prijenosnog odnosa jer se lovi na kratkim udaljenostima.

Da bi se što lakše i dalje odbacili treba birati mamce velike specifične težine. Najbolje rješenje su rakovi kosmelj, šuša i vodar te goli štrcaljac, mali cijeli ili u komadima, jer je vrlo mesnat i pun sokova, što ga čini iznimnom teškim. Spomenuti rakovi i goli štrcaljac se uspješno odupiru napadima neželjenim malim ribama i neoštećeni dočekuju dolazak velikih. Dobro rješenje su i tvrđi, od glave, dijelovi velikog crva.

Kad se, pak, lovi s dvije udice, dobro je na drugu, manju, postaviti neki mekši, ali primamljiv mamac koji se pomjera u kurentu i time dodatno provocira ribe. Najbolje rješenje su pjeskulj, muljaš, ali i uvozni crvići poput korejskog ili američkog, a odlično rješenje je i kišna glista!

No, ponekad mamac ne treba biti težak jer ga ni ne treba odbaciti. Naime, mnoge ribe, među njima i najcjenjenije ljuskavke često se hrane vrlo blizu obale, osobito noću. Nerijetko i ovrata te sarak jedu na zidu rive i obalnom kamenju.

Osobito važan čimbenik uspjeha u „a volo“ ribolovu s obale je odabir mjesta lova, ali i pravilno tumačenje stanja mora te prilagođavanje njemu. Najbolje poste su uglavnom kamenito dno ulaza, odnosno izlaza iz luka i pristaništa, stjenoviti nasipi, ušća, stjenovite uvale... Loviti treba u struji koja izlazi iz luke ili uvale kako bi se spriječilo da se struna ili udica vrati prema obali i zapnu među stjene. Vjetar koji puše u leđa je dobrodošao, ne samo pri odbacivanju mamca. Naime, dugotrajni vjetar će uzrokovati u plitkom i površinskom moru kurenat dovoljan da mamac odnese od obale. Lokalni kurenat u kanalu i na ulazu u luku može uzrokovati i plima ili oseka, čak i slaba kakva je na jugu Jadrana.

Zato je dobro znati vrijeme promjene nivoa mora kako bi se u to vrijeme na pravom mjestu, primjerice na izlazu kanala prema otvorenom moru, mamac prepustio kurentu da pluta prema ribama koje dolaze obali na ishranu. Pritom s role otpuštenu strunu strunu valja držati između palca i kažiprsta kako bi se priboru pružao najmanji mogući otpor, ali i kako bi se mamac doveo do željenog mjesta te što prije osjetio trenutak kada riba uzme mamac i krene odlaziti s njim. I kontra se može dati prstima, a onda treba zatvoriti preklopnik role i boriti se s ribom, ako može bez popuštanja kako bi se spriječio ulazak ribe u kakvi procijep ili rupu te vrlo moguće zapinjanje i kidanje strune.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 14 Veljača 2020 09:33

„Heavy casting” ribolov

Ribolovci koji žele ostvariti iole kvalitetniji ulov s obale prisiljeni su loviti na sve većim dubinama, a jedna od tehnika je „heavy casting“ - ribolov na dnu dalekim bacanjem teških mamaca. Za razliku od kod nas već davno prihvaćenog „surf casting” ribolova koji se obavlja dalekim bacanjem na položenim terenima, tzv. heavy casting je lov dalekim bacanjem s obala koje naglo poniru u dubinu.

Na našoj je obali bezbroj takvih terena, osobito puno na južnom Jadranu. Posebno su dobre takve obale ispod kojih je dubina mora i po 70 do 80 metara, na 100 metara od kraja, koliko daleko s prikladnom opremom mogu odbaciti mamac prosječno vješti ribolovci. Na tim dubinama u svako doba godine uvijek ima cijenjenih riba. Najčešća lovina je zubatac, u pravilu od 2 do 5 kg težine, zatim orhan, kijerna, velika škrpina. Često se zakači i sarak, kantor...

Spomenute i ostale ribe koje se love ovom tehnikom moguće je izvući samo jakim priborom. Teški „surf casting“ štap težine bacanja 100 do 250 grama dobro je rješenje za „heavy casting“, ali su puno bolji specijalni štapovi pravljeni za tu tehniku lova. Oni imaju nekoliko provodnika strune više i bržu akciju vršnjaka, vršnog dijela nego „surf“ štap. Kod nas se univerzalnim pokazao takav štap dužine 14 stopa i težine bacanja 5 do 6 unci, odnosno 4,27 m i 142 do 198 grama.

Iako mnogi proizvođači nude role s oznakom „heavy casting“, podjednako dobar izbor su „spinning“ i „surf“ role, jer se zapravo radi o jednim te istim, ali rolama s različitim kozmetičkim tretmanima i nazivima. Važno je da rola bude dovoljno jaka, a takva može biti samo potpuno metalna, najbolje veličine 10.000, te da ima kočnicu velike snage, najbolje od 20 kg.

Pri odabiru strune koja će se namotati na kalem role treba voditi računa da ona ne bude jača od 30 libri, jer tako nalaže zakon o sportsko - rekreativnom udičarenju, te da je bude barem 300 metara, jer se često love ribe koje je nemoguće zaustaviti odmah nakon kačenja. Naši iskusni ribolovci kao osnovnu strunu najradije koriste podatnu „PE“ višenitku debljine 0,50 mm. Na nju preko vrtilice ili, češće, „FG“ čvora, spajaju 20 m dugi „shock leader“ od najlona debljine 0,80 mm, na kome je završnjak. Izgled završnjaka ovisi o mamcu kojim se lovi. Unatoč tako jakim strunama u ovom ribolovu se veoma često gube ulovi i pribor, najčešće zbog napada sva brojnije nasrtljive murine, koja nepopravljivo oštećuje pribor i mamac. Zbog nje na nekim lokacijama, primjerice na Mljetu, za cjelodnevni ribolov treba i po 10 sistema i mamaca.

sipaheavy14022020

Mamac za lov ovom tehnikom prije svega mora biti žilav kako bi mogao podnijeti snažni trzaj pri odbacivanju te napade sitnih riba prije nego je uzme krupna. Kao najbolje rješenje se pokazala sipa težine od 200 do 400 grama. Prednost treba dati živoj jer je neusporedivo najprivlačnija krupnim grabljivicama. Na sreću, sipa je vrlo izdržljiva pa ne samo što namamčena dugo živi nego je i aktivna. Živa ili uginula nadijeva se na dvije ili tri udice veličine do 5/0, ovisno o očekivanoj veličini plijena. Prva, nosiva, se zabada u prednji dio tako da prolazi i kroz sipovinu, kost, dok se druga i treća zabadaju među krakove.

Zbog teško prohodnog terena s koga se lovi, ribolov je najbolje obavljati samo danju i u društvu. Najbolji ulovi se postižu pred dolazak i u vrijeme plime.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 03 Siječanj 2020 10:17

„Shore jigging“, ribolov skosavanjem s obale

Skosavanjem, okomitim podizanjem i spuštanjem mamca iz plovila glavonošci se love od pamtivijeka, a za ribe u našem moru ta tehnika počela se upotrebljavati tek prije dvadesetak godina. Posljednjeg desetljeća tom se tehnikom ribe sve više lovi i s obale. Ova tehnika, u svijetu poznata pod engleskim imenom „shore jigging“, vrlo je zahtjevna, ali dinamična i uzbudljiva, bez obzira lovi li se krupna ili sitna, odnosno riba koja se kreće pri dnu ili u površinskom sloju mora.

Osnovni preduvjet za kvalitetan lov tehnikom skosavanja s obale adekvatna je oprema visoke kvalitete. Najprikladniji su štapovi duljine između 2,70 i 3 metra te težine izbačaja od 50 do 100 grama. Znači teški bacački štapovi kako bi u svakom trenutku odgovorili naprezanjima, jednako pri vođenju varalice, kao i tijekom borbe sa zakačenom ribom. Oni moraju, s jedne strane, omogućiti dalek izbačaj varalice, po toj su osobini nalik „surf casting“ štapovima, ali i izdržati dugotrajno zamaranje velike ribe.

I role su, dakako, izvanredno važan dio sustava. Najprimjerenije su one veličine 6.000 do 8.000, sposobne da namotaju do 300 m strune. Nekom će se učiniti da je to previše, ali na moru iznenađenjima nikad kraja. Rola obvezno mora biti predviđena za rad s „PE“ višenitkom, a poželjno je da joj kočnica bude prednja, prvenstveno zbog težine opterećenja koju mora svladavati. Jeftini modeli u ovakvom ribolovu ni „pod razno“ ne prolaze test izdržljivosti.
shorejig0301 4Kada je u pitanju osnovna struna dileme nema - „PE“ višenitka je neusporedivo najbolje rješenje. Za lov u gornjem sloju mora dovoljna je ona deklarirane jakosti od 15 lbs, a do 30 lbs za manevriranje teškom varalicom u dubini podmorskih hridi, olupina i jakih struja, koja su omiljena staništa mnogih ribljih vrsta.

Završnjak, sistem za lov ovom tehnikom je vrlo jednostavan jer ga čini samo komad strune, ne duži od metra i pol. Najbolje ga je izraditi od „FC“ strune, obvezno što kvalitetnije budući da je ta vrsta strune u pravilu manje nosiva i sklonija oštećenjima i abraziji od ostalih struna. Spoj predveza, sistema, s osnovom može se riješiti preko klasičnih čvorova za spoj „PE“ i „FC“ strune, no puno je praktičnije koristiti vrtilicu koji će eliminirati sukanje strune do kojeg u ovoj tehnici neizbježno dolazi.

U lovu ovom tehnikom odgovarajuću pažnju treba posvetiti i naoko sporednim dijelovima pribora čak onom najsitnijem, jer će uspjeh jednako ovisiti o svakom od njih. Ponekad i o tako banalnom detalju kao što je mogućnost brze zamjene varalice.
shorjig0301 2Posebnu pozornost treba posvetiti izboru varalica, o čemu ćemo uskoro pisati detaljno. Naime, u ovoj tehnici lova koristi se velik raspon njih, jednako kad je riječ o veličini, odnosno težini, kao i obliku, boji i „odori“. Važno je znati da boja i forma igraju veću ulogu u varaličarenju površinskim slojem mora, jer je tada važno, budući da riba savršeno vidi varalicu, da ona bude što više nalik uobičajenoj hrani velikih predatora, dakle sarđeli, inćunu i slično. U dubinskom ribolovu, pak, najvažnije je da varalica svojim kretanjem izaziva promjene u strujanju mora koje što više sliče onima kakve stvaraju ribice u bijegu. U pridnenim slojevima mora dobro se lovi i imitacijama glavonožaca, primjerice lignjića, opremljenim trokukama, a takva je varalica fatalna i za krupnije ribe iz obitelji tunida, ali samo u zoru i predvečerje.

Od ostalih dijelova opreme dobro je imati rukavice. Jednako će dobro doći za zaštitu prstiju pri baratanju varalicama, zabacivanju i vođenju varalice, kao i u trenucima izvlačenja ribe.

Kao i u ostalim načinima ribolova varalicama, važan dio opreme je praktičan prsluk, s dovoljno džepova i alkica za vješanje varalica, jer je uvijek najbolje sve ono što vam treba imati što bliže ruci.

Sama tehnika skosavanja s obale, nakon što se usvoji nekoliko osnovnih pokreta, uopće nije komplicirana. Ribolov počinje izbacivanjem varalice što je moguće dalje od obale, daleko od nazubljenog dna kakvo je u pravilu samo u uskom pojasu uz obalu. Nakon što varalica potone u neposrednu blizini ili dotakne dno, pokretom štapa se odiže i, uz postepeno cimanje i energično povlačenje vrhom štapa, uz konstantno namatanje privlači obali. Na ovaj se način u kratkom vremenu mogu pretražiti svi slojevi mora u svim pravcima. U zavisnosti od sloja mora koji pretražujemo i lovine koju očekujemo, vođenje varalice može biti različito, o čemu ćemo, također, detaljnije pisati uskoro.
shorjig0301 3

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 18 Listopad 2019 11:16

Jesenski ribolov s obale na mekanom dnu (1)

Prestankom sezone kupanja i nautičkog turizma opustile su plaže te utihnule marine i lučice. Tako su udičari koji love s obale ponovo dobili priliku odbaciti udice bez potrebe odlaska do udaljenih i nepristupačnih pošta. Iako ima i tvrdih, čak i kamenitih, na plažama te u i oko lučica i marina prevladavaju mekana, najčešće muljevita dna. Suprotno dominantnom mišljenju, na takvim se dnima ima što loviti udicom, osobito dobro tijekom jeseni i početkom zime. To treba iskoristiti, barem onda kada se zbog nekog razloga ne može poći do udaljene pošte.

Zapravo, nigdje se na jednom mjestu ne može naći udičarima toliko zanimljivih riba, kako stalnih tako i povremenih stanovnika plaža, luka, marina i njihovog bližeg okoliša. Od stalnih tu su glavoči te usnače, vladika (knez) i pijerka, svugdje prisutni špar, zatim cipoli, arbun… Na muljevitom i muljevito - pjeskovitom dnu često obitavaju i ovčica i trlja blatarica, u manjem broju kokoti i listovi, a znatno više nego što se misli sitni morski psi i mačke. Mekanim priobaljem redovito krstare smudut (brancin) te ovrata (podlanica), a u ovo doba godine povremeno su tu i iglica, bukva, ukjata, lica, strijeljka, a na tvrdim oazama i rubovima mekanog dna ima grujeva (ugora).

Sve te i još neke manje prisutne ribe mogu se loviti brojnim načinima, od kojih je najučinkovitiji na dnu jer se većina spomenutih riba hrani na dnu. Takav način lova ometcem pruža šanse i udičarima početnicima da s minimalnom opremom i najpristupačnijim mamcem kakav je kruh ostvari kakav takav ulov, ponajprije špara i glavoča. S druge, pak, strane, lov brancina i podlanice zahtjeva daleko ozbiljniji pristup, počevši od adekvatnog pribora.
morer181019
Osim ciljanog „kralja“ te „kraljice“, i svaštarski ribolov na dnu je najbolje obavljati štapom. Kojim, ovisi o daljini, odnosno dubini na kojoj se ribe nalazi. A u ovo doba godine sve spomenute ribe su najčešće na dubini između 3 i 20 metra, noću još i pliće.

Kada se lovi u lučicama i marinama te na iole strmijim plažama na te dubine se mamci mogu odbaciti bilo kojim odmetaškim štapom. To može biti „Beach“, onaj dužine oko tri metra i brze (A) akcije, iznimno osjetljivog vrha te težine bacanja do samo 30 grama. Na tako brzi štap mora se postaviti spora, odnosno elastična struna, najbolje najelastičniji najlon. Samo s takvom kombinacijom mogu se odbacivati i mekani mamci.

Koristiti se mogu i nešto jači i duži odmetaški štapovi, oni težine bacanja do 50 ili 60 grama, ali malo mekši, akcije B. S njima i nešto manje elastičnim najlonom mamci se mogu odbacivati i preko 50 metara, što je posve dovoljno za lov u ovo doba godine, čak i na plažama koje polako poniru.

Dobro rješenje, osobito ako se očekuje ulov krupnijih riba, je „Beach ledgering“, univerzalni dalekometni odmetaški štap. On je iznimno lagan, dužina mu je između 3,5 i 4,5 metra, a težina bacanja 30 do 100 grama. Može biti srednje (B ili C) ili spore (D) akcije, tzv. parabolik. No, s njim je veoma teško osjetiti uzimanje mamca i dati kontru bez upotrebe neistezljive strune. Zato na rolu parabolik štapa treba postaviti najkruću najlonsku ili, još bolje, nerastezljivu „PE“ višenitnu strunu.

Za ribolov blizu obale mogu se koristiti univerzalne, ali je najbolje rješenje „surf casting“, rola za daleko bacanje. Može biti i mala, veličine tek 20 ili 25, ali zbog mogućnosti ulova ovrate, smuduta ili gruja, treba biti robusna. Zbog istog razloga bolje je koristiti veću, veličine do 50.

Kao i svuda u priobalju, najbolje je koristiti univerzalnim udicama. Više nego „Aberdeen“ prikladne su one oblika „Crystal“. Prednost treba dati udicama dužeg vrata, obvezno s tankim tijelom. No, ma koje se koristile, širina luka im treba biti od 6 do 13 mm, ovisno o očekivanoj veličini ulova.

Završnjak, sistem pribora se može izraditi na više načina, ali uvijek s najviše dvije udice. Za lov u lučicama, zbog brojnih odbačenih predmeta, bolje je loviti samo s jednom. Pribor može biti s kliznom olovnicom ili olovnicom na kraju. Osim zbog jednostavnosti izrade, završnjak s olovnicom na kraju je pogodniji za daleko bacanja jer se teže mrsi. Za takva bacanja izrađuje se od nešto debljeg najlona, privezi 0,25 do 0,30 mm, a predvez, osnova završnajka 0,30 do 0,40 mm.

Ma od kako debelog najlona bili, završnjaci trebaju imati pola metra duge priveze (primule, pjoke), međusobno i od olovnice razmaknute 60 do 80 cm. Olovnicu je najbolje vrtilicom s kopčom spojiti s krajem predveza, dok je njegov spoj s privezima najbolje ostvariti dvorupim perlicama. Težina olovnice ovisi o daljini bacanja i kreće se od 20 do 50 grama.

Da bi bio što manje vidljiv, na što je posebno osjetljiva ovrata i još više ovčica, završnjak treba izraditi od „FC“, nevidljive fluorougljikove strune ili barem od najlonske koja nema površinski sjaja, ali je vrlo podatna pa posve polegne po dnu.

(Nastavak idući petak)

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 16 Kolovoz 2019 15:13

Na zubaca s obale (2)

Kraj ljeta i početak jeseni pravo je vrijeme za lov zubaca, jedne od najpoželjnijih lovina udičara. Loviti se može i sa same obale.

S obale, ali i iz plovila usidrenog uz nju može se loviti polaganjem mamca na dno i malo poviše njega. Klasičnim ometcem, odnosno polaganjem mamca na dno najbolje je loviti s priborom koji završava utegom iznad koga je na dva, tri pedlja vezan do pola metra dugi privez (primula, pjok) s jednom do tri udice u nizu, ovisno o njihovoj i veličini mamca koji će se koristiti. Za lov na škrapastom dnu umjesto direktno ili posredstvom kopče olovnicu je s ostatkom pribora bolje spojiti gumicom za staklenke. Tako će u slučaju zapinjanja olovnice pucanjem gumice biti spašen ostatak pribora.

Debljina osnovne strune može biti od 0,50 do 0,70 mm, a priveza 0,30 do 0,50 mm. Privez, ali i završni dio osnovne strune najbolje je izraditi od nevidljive, „FC“, fluorougljične strune.

Puno bolji ulovi se postižu kada je mamac malo poviše dna pa se bolje i dalje vidi. Dva su načina za takvu prezentaciju mamca. Jedan je pomoću „balerine“ - velikog plovka, a drugi pomoću „žičare“ - kliznog priveza.

Pribor za lov „balerinom“, osim plovka velike nosivosti na kraju još ima jednu do tri udice.
zbzicra1608„Žičara“ je nešto kompliciranija. Na kraju njene osnovne strune posredstvom kopče s vrtilicom postavlja se olovnica težine ovisne o dubini na kojoj se lovim najčešće od oko 100-tinjak grama. Na 2 do 4 m poviše olovnice postavlja se graničnik hoda priveza, čvor od debele strune ili gumeni valjčić. Poviše graničnoga, posredstvom kopče na osnovnu se strunu postavlja do metar dugi privez s jednom ili dvije udice, ovisno o veličini plijena, na kraju i malom olovnicom na sredini. Uloga olovnice, rijetko teže od 10 grama, je da mamcem na privezu poteže naniže te da mu sputava kretnje i tako ga čini zanimljiviji grabljivicama. Bolje rješenje je privez postaviti na specijalni nosač - klizač čiji je sastavni dio i uteg.

Višestruka je prednost ovakvo kompletiranih pribora, osobito „žičare“, nad klasičnim ometcem. Zato što se prvo odbaci osnovna struna, pa niz nju spusti privez, pjok s mamce, nema trzaja koji skraćuje život mamcu. Drugo, dok lagano tone, mamac pretražuje gornje slojeve mora, a kad graničnik zaustavi privez, mamac ima veliku pokretljivost i ne može se tako lako zapetljati za osnovnu strunu ili sakriti u kakav procjep.

Svi opisani pribori moraju biti opremljeni udicama širina 15 do 21 mm, ovisno o očekivanoj veličini plijena. Najbolje je koristiti tzv. kovane s vrhom zakrivljenim unutra, tipa „Cyrcle“ ili „Live bait“, za nadijevanje živih ribica.

Klasičnim ometcem na dnu lovi se tako da se mamac odbaci što dalje. Kada potone pribor treba lagano zategnuti, ali i ostaviti slobodnim pet, šest metara strune da riba ne osjeti otpor kad potegne. Obično prvo mamcu priđu sitnije ribe. Kad počnu jesti privući će pozornost zubaca. Poslije sitnih trzaja sve će se smiriti pa će struna poletjeti u more velikom brzinom. Treba je pustiti, jer nema toga tko će uspješno odmah zaustaviti zubaca. Tek poslije nekoliko metara treba snažno kontrirati. Tad nastaje žestoka borba u kojoj ribolovac mora nametnuti tempo, jer ako zubatac to učini skoro je sigurno da će se spasiti. Srećom, „car” se veoma brzo preda. Unatoč tome, mrežna se prihvatnica mora rabiti.
zbzicara1608 2Kao i u lovu na dnu, za lov poviše njega mamac je najbolje postaviti na prijelaz kamenitog u pjeskovito dno, osobito u blizini kakve stijene ili drugog zaklona, gdje „car“ voli čekati u zasjedi.

Ometcem se loviti može „preko prsta“, ali tada valja računati na posjekotine po dlanovima, ako se zakači krupniji zubatac. Zato je bolje loviti štapom i rolom. Za ribolov s obale treba odabrati duži, od 3,0 do 3,6 m i težine izbačaja oko 150 grama. Spretni udičari mogu koristiti i štapove dužine do 4,2 m namijenjene „surf casting“ i lovu ovrate. Na sve njih treba montirati samo veliku i kvalitetne rolu, čak i srednji pendulaški multiplikator.

Najčešće mamcu prvo priđe koja manja grabljivica. Ribica - mamac se tada panično trese, što se može osjetiti na priboru. Zatim prilazi zubatac i napada vrlo agresivno. Plijen hvata zubima od repa i silovito ga trese. To se na priboru osjeća kao brzi i jednolični udarci. No, čim postane svjestan prevare, prekida s napadom. Zato je veoma važno kada kontrirati, što najviše ovisi o vrsti mamca kojim se lovi. Kad su to lignja ili sipa, treba sačekati nekoliko sekundi, dok se ne osjeti odlučno povlačenje. Odmah se kontrira i kad zubatac potegne namamčenu iglicu. Ako je uzima bez jasnog zatezanja pribora, iako uz znatan rizik od gubitka plijena, bolje je sačekati najpovoljniji trenutak. U lovu cipolom i drugim ribicama kontrirati treba na prvi znak napada. Gdje se ulovi jedan, treba potražiti i drugog, jer su zubaci često u paru.

Objavljeno u esPRESSo
Stranica 1 od 2