Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Ribolovci udičari, osobito stanovnici velikih gradova, koji zbog pandemije, loših vremenskih uvjeta ili ostalih razloga nisu u mogućnosti otići do udaljenih posta, u ovo doba godine mjesto na kojem mogu uspješno loviti najlakše će naći u mjesnoj luci ili lučici. U njima uvijek ima glavonožaca i riba, a loviti se najčešće može i po vrlo lošem vremenu. Uz to, u njima je, osim u najvećim lukama, gdje je trajno zabranjen, ribolov dozvoljen tijekom zime, čak do 1. svibnja.

O najatraktivnijem, lovu varaličarenjem, pisali smo 26. prosinca prošle godine, ali u lukama i lučicama, ponegdje i na samom kućnom pragu može se uživati i u svim ostalim tehnikama obalnog udičarenja. Naime, nigdje se na jednom mjestu ne može naći udičarima toliko zanimljivih riba, kako stalnih tako i povremenih stanovnika luka i marina. Od stalnih tu su pijerka i ostale usnače, šparmić, arbun, cipoli, smudut, ovrata, fratar, ovčica, kanjac, trlje, gruj, a od povremenih iglica, bukva, ukjata, polanda, vrnut, lica... Na muljevitom i muljevito - pjeskovitom lučkom dnu često obitavaju trlje, kokoti, listovi, a u luke često zalaze morski psi i mačke. Osim riba, u njima su uvijek ili sezonski prisutni i glavonošci, hobotnice, sipe i olignje.

Ovako raznovrsni riblji fond posljedica je obilja hrane, ponajprije crvića iz mulja, kozica, rakova sušca, mušula. Osim toga, u lukama ima i puno pozicija gdje se ribe i drugi organizmi mogu skriti, osobito među među kamenjem nabacanim radi zaštite lukobrana. Upravo među tim kamenjem, kao i na okomitim zidovima gatova, udičari mogu doći do kozica, mušula, pužića, lumpara, volaka i drugih mamaca.

Bogatstvo ribljih vrsta otvara mogućnost primjene velikog broja raznovrsnih udičarskih tehnika. No, većina lučkih riba hrani se na dnu, pa je klasični ometac najčešće korišteni alat. Tehnika čekanja na dnu ometcem pruža šanse i udičarima početnicima da s minimalnom opremom i najjednostavnijim mamcem kakav je kruh ostvari kakav takav ulov, ponajprije šparmića i glavoča. S druge strane, lov smuduta, ovrate i drugih krupnijih ta cjenjenijih riba zahtjeva daleko ozbiljniji pristup, počevši od adekvatnog pribora. Kralju i kraljici sportskog ribolova na moru mamac se mora ponuditi tako da ne osjećaju nikakav otpor kad zagrizu, što znači da loviti treba s klizećom olovnicom i otvorenim preklopnikom na roli sve do momenta kontriranja. Ponuditi im se može isti mamac - srdelu ili velikog crva, ali ovrata voli i volak, raka kosmeča, dok je smudutu draga i kozica te olignji.

Čekanjem na dnu se u lukama mogu loviti i krupni grujevi koji naseljavaju rupe u lukobranima i zidovima obale. Pribor za takav lov mora biti vrlo jak, ne samo zbog snage gruja i borbenosti, nego i zato što mu se ne smije dozvoliti da spas potraži u prvoj rupi, u kom slučaju je za ribolovca sigurno izgubljen. Od ostalih riba koji se love ometcem na dnu najbrojniji su cipoli koje je najbolje loviti crvićima. Još brojniji su šparmići, a brojni su i arbuni, ovčice, fratri...

Barem podjednako dobro kao i ometcem na dnu, cipoli se mogu loviti i plovkom. Teleskopom bez provodnika, uz obvezno primamljivanje, osim njih mogu se loviti i bukva, šparmić, iglica.... Pomoću plovka, standardnog ili vodene kugle loviti je moguće i smuduta, ali samo noću i na kozicu ili na kakvu živu ribicu.

U luke i lučice u potrazi za hranom zalaze i olignji te sipe. Poput smuduta, cipola i nekih drugih riba, osobito ih privlače mjesta na kojima pristaju ribarski brodovi, gdje skupljaju otpatke od čišćenja ulova i mreža. Osim toga, u luke i marine ih noću privlači umjetno svjetlo, obalno ili s plovila.

Objavljeno u Aktualno
Petak, 26 Studeni 2021 21:02

Održavanje role je izuzetno važno

Što je suvremenija, to je ribolovna oprema osjetljivija. Zbog toga njeno održavanje sve više dobiva na važnosti. A kad je u pitanju osnovni udičarski pribor, posebno je važno održavanje role, kod stacionarne role osobito njenog najmanjeg vitalnog dijela - kotača vodilice strune.

Razlog tome je što taj dio trpi najveća naprezanja tijekom ribolova. On je taj koji prima sva naprezanja preko rotora koji se pak jednim okretajem ručice okrene i više od stotinu, čak do 800 puta! On je taj na koga djeluje sila i kad rotor miruje, ali i kad se okreće kalem tijekom izvlačenja strune pod teretom ili snagom plijena. Pritom na njemu tako opterećena struna još i pod pravim kutom mijenja smjer, što dodatno povećava njegovo naprezanje.

Tijekom namotavanja strune na kalem kotač vodilice i njegov ležaj izloženi su i konstantnom ispiranju vodom ili morem koju zajedno s pijeskom i ostalim nečistoćama donosi struna, a što je pogotovo izraženo kod korištenja višenitnih struna. Nečistoća struže kotač, a voda ispire mazivo iz njegovog ležaja. Zato je neophodno redovito čišćenje i podmazivanje ovog dijela, osobito kod rola kojima se lovi „jigging“ i „spinning“, tehnikama s puno namotavanja.

Zbog toga se preporučuje „roler“, a još boje cijelu rolu, dobro oprati slatkom vodom nakon svakog ribolova. Također, preporučuje se nakon svakih desetak ribolova ležaj kotača vodilice strune otvoriti, očisti i podmazati. To se odnosi na klasično dizajnirane nezabrtvljene kotače vodilice strune, kakvih je na tržištu oko 90 posto. Uobičajena konstrukcija takvog kotača vodilice strune sastoji se od vanjskog metalnog prstena koji je s vanjske strane otvrdnut površinskom presvlakom. Unutar vanjskog kotačića je ležaj koji se oslanja na srednju osovinu vodilice strune. Ležaj je klizni u obliku brončanog prstena ili, još češće, kotrljajni.

Kada nema maziva, jer ga je isprala voda ili more koje donosi struna, u ležaj, osobito lako u kotrljajni, ulazi nečistoća i voda, koja se zatim kristalizira. Tako se u ležaju kotača vodilice stvara sloj mokrih čestica, povećava se trenje pri njegovom okretanju i naposljetku se ležaj te kotač vodilica strune prestanu okretati.

Kotač vodilice strune koja se ne okreće približno istom brzinom kojom je pogoni struna brže ili sporije će biti oštećenja od strune koja po njoj prolazi. Oštećeni kotač vodilice, čak i ako se okreće, malo po malo će uništavati strunu koja prolazi preko nje. Osobito brzo i opasno PE višenitku, koju i mala ogrebotina na površini blokiranog kotača može i nakon svega nekoliko provlačenja u potpunosti učiniti neupotrebljivom.

lezaji role 261121

Pri podmazivanju ležaja kotača vodilice nije potrebno baš svaki put otvoriti i rastaviti kompletni mehanizam. Dovoljno je otpustiti vijak do polovice, i onda kada se kotač vodilice strune može odmaknuti 1-2 mm od ramena koji ga drži, sa svake strane kapne par kapi ulja. Zatim se kotač vodilice ponovo primakne i sačeka da ulje prodre u cijeli sklop te pritegne vijak do kraja.

Podmazivanje treba vršiti lakim ulje, primjerice urarskim ili onim za šivaće strojeve, ali je najbolje koristiti one posebno pravljenim za podmazivanje ribolovnih rola, kakva u ponudi imaju svi ozbiljniji proizvođači rola. Najbolje rješenje je takvo magnetno ulje, koje se zahvaljujući mikroskopski sitnim česticama magneta dobro drži na ležaju i kotaču valjka, koji su od čelika. S tim uljem ležaj je dovoljno podmazivati nakon svakih 30 do 50 odlazaka u ribolov. Još puno rjeđe treba podmazivati ležajeve kotača vodilica struna koji su zaštićeni gumenim brtvama, a koje se ugrađuju samo u najskuplje role.

Kada se ležaj otežano okreće, pogotovo kad blokira, odmah treba prestati s upotrebom role i pokušati pokrenuti kotač vodilice. Najjednostavnije je izravno na kotač i vijak oko koga se okreće pošpricati kakvo sredstvo protiv hrđe poput „WD-40“. Nakon što se sačeka da sredstvo djeluje neko vrijeme, valja pokušati pokrenuti kotač vodilice, ali nikako kliještama ili kojim drugim tvrdim predmetom koji bi mogao oštetiti površinu kotača. Ukoliko se vodilica ni tad ne okreće, treba odviti vijak oko kojeg se kotač vodilice vrti i pažljivo demontirati kotač i sve ostale dijelove s kojima je u dodiru. Zatim ih treba sve dobro oprati, očistiti i osušiti. Prije podmazivanja i vraćanja u vodilicu, treba pažljivo provjeriti okreće li se ležaj lako. Ako ne, što je često slučaj, valja ga zamijeniti.
Pranje vodilice strune, ali i svih dijelova role koji se čiste najbolje je obaviti acetonom ili lakim benzinom. Također, dobro je na isti način postupiti sa sklopom na drugoj strani žičanog hvatača strune, preklopnika.
Za radove oko „rolera“ dobro je koristiti štapić za čišćenje ušiju. Natopljen sredstvom za pranje njime se najlakše uklanjaju nečistoće s kotača i ležaja vodilice. Natopljen, pak uljem ili razrijeđenom mašću, dobro je rješenje za podmazivanje. Suhim je štapićem dovoljno preći preko vanjskog plašta kotača vodilice da bi se utvrdilo dali je oštećen, u kom slučaju niti vate zapinju za oštećenja.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 19 Studeni 2021 12:43

Strijelka se može loviti i pomoću plovka!

Manje od desetljeća bilo je dovoljno da strijelka od rijetkog postane među najčešćim krupnim plijenom jadranskih varaličara. Iznimno agesivna i sve brojnija, jer nema prirodnih neprijatelja, strijelka se dobro lovi tijekom cijele godine, ali najuspješnije zimi jer se tada najviše najbliža obali. Poput ostalih grabljivica, loviti se može svim tehnikama, čak i na moru rijetko prakticiranim plovkarenjem, ali vrlo učinkovitom tehnikom za lov ove ribe.

Za ribolov strijelka ovom tehnikom neophodan je štap dužine do tri metra. Idealan je onaj namijenjen „surfcasting“ te „heavy casting“ ribolovu budući da se na sistem mamče ribe teške do 300 grama. Poslužiti može i „jigging“ štap dužine dva do tri metra. Na njima trebaju biti odgovarajuće role, s tim da su najprimjerenije „freespool“, one sa slobodnim hodom kalema. Na kalem se može namotati najlon debljine oko pola milimetra ili „PE“ višenitna struna odgovarajuće, jačine 10 do 15 kg.

strijelka191121 3

Na osnovnu strunu se postavlja plovak nosivosti 20 do 40 grama, najbolje s mogućnošću za montažu „starlite“, svjetleće ampule. Preko vrtilice s kopčom, na kraj osnovne strune se postavlja završnjak od sajle dožine 20 do 30 centimetara. Zbog snažnih čeljusti i oštrih zubi strijelki, sajlica može biti i nosivosti preko 20 kg. Na njoj mogu biti do dvije klizne i jedna, na kraju, fiksna udica, koja može biti i trokraka. Udice, najbolje „Circle“ i sličnog oblika trebaju biti veličine 3/0 ili 4/0. Završnjak je najbolje kompletirati „krimpanjem“, pomoću metalnih cjevčica za spajanje.

Iako se mogu koristiti sve ribe, za mamčenje je najbolje koristiti cijele vrnute, širune ili lokarde, ali i bukve te cipole dužine 15 do 20 cm. I fileti tih riba okrenuti kožom unutra te omotani elastičnom niti odlični su mamci, osobito kad se lovi „surfcasting“ tehnikom dalekog bacanja. Odlični mamci su i sarđele te inćuni povezani pomoću elastične niti. Cijele ribe mamčiti treba tako da u moru stoje repom prema dnu jer strijelka žrtvu u pravilu grize za rep pa kad je tako onesposobi za bijeg onda je polako kida i jede. Zato se nepokretna udica zabode u rep, druga klizna za sredinu, a prva za glavu mamca. Pri nadijevanju sajlicu je dobro omotati oko tijela mamca.

Mamac treba odbaciti na teren dubok nekoliko metara, na plažama i ostalim pličinama barem tridesetak metara daleko. Daleke odbačaje je lakše ostvariti „surfcasting“ priborom, na kome pribor treba biti s fiksnim plovkom postavljenim metar do metar i pol poviše spoja osnovne strune i sajlice. Ako se koristi kraći, štap dužine dva do tri metra, onda je potrebno koristiti klizni plovak sa stoperom radi mogućnosti daljeg zabacivanja. Kad se lovi kraćim štapom da bi se postigao dovoljno daleki odbačaj plovak mora biti klizni, a na struni poviše njega mora biti stoper, ograničavač njegovog hoda.

strijelka191121 2

Duži štap, osobito s „freespool“ rolom uz lakši i dalji odbačaj omogućava bolju kontru, ali i lakšu detekciju ugriza. Naime, iako najčešće žestoko napada, strijelka ponekad mamcu samo odgrize rep bez da se zakači i osjetno potegne pribor. Nakon toga se najčešće vrati i osjetno zakači. Takav napad se manifestira kratkim potonućem plovka bez izvlačenja strune s kalema. U takvoj situaciji treba desetak, petnaestak sekundi pričekati drugi, odlučni napad. Izostane li drugi napad plovak treba privući metar, dva i pričekati još tridesetak sekundi i sve tako dok se strijeljka ne isprovocira na napad. Naime, strijelka je ponekad veoma oprezna, čak i noću pa reagira samo na provokaciju, u ovakvom lovu na opisano povlačenje plovka sa stankama, najčešće tijekom samog privlačenja te kad plovak dotakne površinu. No, strijelka je ponekad toliko agresivna da napada i plovak.

Kao i ostalim tehnika, strijelke je najbolje tražiti u lukama, marinama i ušćima te u njihovoj okolini, gdje najlakše dolazi do hrane, koju pretežito čine cipoli, gavuni, iglice, sarđele i ostale sitne ribe. Preferiraju što uže uvale, odnosno sve tijesne pozicije jer u njih najlakše stjeraju jato ribica. Najaktivnije su u vrijeme promjene kurenta te u noćima punog mjeseca, osobito kad je najveći te pred njegov zalazak. I po najjačoj mjesečini treba koristiti plovak sa „starlight“ ampulom. Samo pomoću nje vidi se svako pomicanje plovka, posebno dobro uzimanje mamca, odnosno nestajanje plovka pod površinom.

Da bi ulov imao najbolji okus, nakon ostvarenog ulova strijelku je potrebno otkrviti zarezivanjem škrga ili ubodom noža ispod prsnih peraja.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 12 Studeni 2021 12:59

Sve što morate znati o ribolovnim kopčama

Kada je dva dijela udičarskog pribora potrebno povezati u brzo i lako sastavljivu/rastavljivu vezu, za njihovo spajanje najbolje rješenje je kopča. Da bi tu ulogu uspješno obavila, kopča mora biti jaka i sigurna, lagana za montažu, ali i težinom te oblikom prilagođena priboru kako ne bi negativno utjecala na ponašanje dijelova koje spaja. Većina se tih zahtjeva međusobno isključuju pa zato nema univerzalne kopče, nego puno različitih, više ili manje ograničene namjene.

Teško je nabrojati sve vrste kopči, ali se sve one mogu podijeliti u dvije osnovne skupine. Prvu čine jednodijelne, kopče izrađene savijenjem samo jednog komada žice, a u drugoj, znatno manjoj, su dvodijelne kopče.

Obje skupine kopči mogu se podijeliti prema namjeni. Tako, primjerice, kopče tipa „duo lock“, „lock snap“ i „hook snap“ ne izazivaju „šijavanje“, zanošenje tijekom povlačenja pribora pa se ponajprije rabe na penduli i „spinning“ priborima. Na takve pribore, osim toga, važno je stavljati i što lakše kopče kako one ne bi težinom slabile akciju mamca. Međutim, čak i spomenute kopče mogu omesti rad mamca. Uzrok tome je oblik njihovih krajeva, mjesta gdje se spajaju s ostalim priborom. Naime, krivine krajeva mogu biti raznih oblika. Za montažu predveza, priveza i olovnica, njihov je oblik nevažan, ali je vrlo bitan za montažu varalica, osobito teturavaca. Za to su dobre samo kopče sa simetričnim krajevima, pravilnog trokutastog ili polukružnog oblika. Jedino će takve krivine varalice držati u osi strune. U protivnom, varalici će se poremetiti vibracija i ona će vući u stranu ili čak izvrnuti na bok ili leđa pri bržem povlačenju.

Nosivost je jedna od najvažnijih osobina kopče. Kako ne bi bila najslabija točka pribora, pravilo je da ona mora imati dvostruku nosivost strune na koju je montirana. Na žalost, većina proizvođača ne navodi nosivost svojih kopči nego samo broj, veličinu, a i to po vlastitom kriteriju. Kako bi se dobila informacija o nosivosti, dobro je prije upotrebe jednu kopču iz pakiranja žrtvovati za testiranje. Test se može obaviti s vagom s kukom za vješanje. Međutim, to nije nužno potrebno. Naime, kako žica kopče ne smije biti tanja od strune na koju se postavlja, jer bi se tada ponašala kao nož, poštovanjem toga pravila jasno je da će se rabiti i kopča dovoljne nosivosti, jer je žica uvijek jača od strune iste debljine.

kopce121121

Najrašireniji model kopče na svijetu jest model „inter lock“, poznat i pod imenom „lock snap“. Razlog tome nije kvaliteta nego jednostavnost rukovanja i niska cijena. Riječ je o dvodijelnoj kopči sastavljenoj od ovalno savijene žice zatvorene komadom limene prevlake. Osim male nosivosti s obzirom na veličinu, mana joj je i sklonost k samoootvaranju, posebno podvrste koja nema zavrnute krajeve žice. Međutim, zavrnuti krajevi su česta mjesta zapinjanja strune. Ovakve kopče dopuštaju dobru pokretljivost pribora koji povezuju, osobito modela s nejednako širokim krajevima. Rabe se u lakom ribolovu, za pribore snage do 15 do 20 libri (7 do 9 kg).

Jednostavnija od prethodne jest dvodijelna kopča poznata pod imenom „safeti snap“. Čini je ovalno savijena žica smještena u spljoštenoj pokretnoj cjevčici koja učinkovito zatvara razmak između krajeva žice. Ova je kopča znatno pouzdanija od prethodne pa se rabi za pribore do 30 libri. Zbog potpune simetričnosti odlična je za vezivanje varalica.

Kada umjesto cjevčice ovalno savijenu žicu obujmljuje šuplja olovna kugla, kopča se zove olovna, odnosno „leader snap“. Služi za spajanje strune i varalice koju je potrebno dodatno otežati. Vaerzija takve kopče je „čeburaška“ o kojoj smo detaljno pisali 10. siječnja prošle godine.

Kopče izrađene od samo jednog komada žice neusporedivo su kvalitetnije i čvršće od dvodijelnih. Osim toga, manja im je mogućnost otvaranja kad pribor s kojim su povezane zapne za prepreku. Zato se sve više rabe, a i više ih je vrsta. Evo najčešće rabljenih.

Kopča poznata kao „hook snap”, „fast snap“ i „snap link“ vrlo lako i brzo se otvara i gotovo je simetričnog oblika. Ima srednje dobru nosivost pa se rabi i za srednje teške pribore. Sve više je u upotrebi. Na bulentinu služi za postavljanje olovnice, a na penduli za nošenje varalice i spajanje osnovne strune sa završnjakom.

Kao „duo lock“ i „fastlock“ poznata je kopča s dvostrukim pregibom žice čiji se kukičasti krajevi kače za osnove suprotnih kukica. Veoma je sigurna i, u odnosu na svoje dimenzije, jaka. Koristi se za kompletiranje pribora snage do 150 libri. Mala težina joj omogućava primjenu i na osjetljivim priborima. Lakoća dvostrukog otvaranja i široki lukovi pregiba omogućuju slobodni rad pribora koji povezuje pa je zato ova kopča iznimno pogodna za montažu svih vrsta varalica. Nedostatak joj je što postoji mogućnost zapinjanja strune za njezine kukice.

„Cross lock snap“ nalikuje „duo lock“ kopči, ali joj se kukice kvače jedna uz drugu. To je najčvršća kopča s obzirom na veličinu i težinu. I trajnost joj je vrlo dobra. Zbog svega toga ta je kopča prikladna za većinu kombinacija svih vrsta udičarskih pribora. Osobito je rado postavljaju na najteže sportske alate jer se prave do nosivosti od 200 libri.

Kopča „coast lock“ je pravi šampion izdržljivosti. Asimetričnim oblikom uzrokuje „šijavanje“ pa je radije koriste za stacionarne pribore. Nezamjenjiva je u dubinskom ribolovu. Izrađuje se do nosivosti od 450 libri.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 29 Listopad 2021 21:14

Glavoče vole i „riblji plemići“

Poput ostalih sitih riba i glavoči su hrana krupnijih. Većini „ribljih plemića“ su i poslastica, osobito brancinu, smudutu. Imaju i više ili manje izražene sve osobine dobrog mamca - dugo žive i dobro se drže na udici, vrlo su brojni, dostupni cijele godine, love se raznim alatima, udicom vrlo lako... Unatoč tome, naši, osobito sportsko - rekreativni udičari rijetko ih koriste iako bi u mnogim slučajevima trebali biti mamac prvog izbora.

Glavoč je zajedničko ime za ribe iz vrlo brojne obitelji, od kojih čak 52 vrste živi u Jadranu. Neke su iznimno brojne, a sve veoma naivne i agresivne zbog čega su čest nezvani gost na udičariskim priborima. Zbog svega toga pribavljanje glavoča za mamčenje vrlo je lagan posao u bilo koje doba godine i na bilo kakvom dnu, od obale do čak 100 metara dubine. Osim što ga napada čim ga ugleda, glavoč mamac najčešće guta „do repa“. Tako ulovljen, jer je najčešće ozbiljno ozlijeđen, nije najprikladniji za dugotrajni ribolov krupnih grabljivica. Puno je bolje u takvom ribolovu koristiti one koji su se za udicu zakačili usnama, dok će najduže na udici živjeti oni ulovljeni malim vršama potopljenim u kamenite plićake.

Sirovo meso glavoča je žilavo pa se on dobro drži na udici. Osim toga, glavoč je nevjerojatno izdržljiv i vitalan, čak i kad mu se koža malo oguli da bi i krvarenjem provocirao grabljivice. A to što je poslastica velikim morskim grabljivicama samo je razlog više da ga se uzme u obzir pri odabiru ribice za lov teškim ometcem i bulentinom riba poput zubaca, brancina, kijerne, gruja i murine, ali i pendulom orhana, zubaca, pagra, lampuge…

Kao izrazite ribe dna, glavoči pred opasnošću zaklon traže ispod kamenja, u rupama i procjepima. Zato, kad se nadjeva na ometac i bulentin s kliznom olovnicom i plutnjakom postavljenim nekoliko centimetara iza mamca, dobro vidljivi glavoč koji panično, ali neuspješno pokušava dosegnuti dno, predstavlja atraktivni mamac. Tako nadjeven, ispod leđne peraje, ostat će živ na udici po dva - tri dana i noći, što je idealno za dugotrajno čekanje krupnih grabljivica.

Najveći nedostatak glavoča kao mamce jest njegova veličina. Iako najbrojniji pločar naraste i do skoro 30 cm dužine i 400 -tinjak grama težine, rijetki su oni duži od 10 cm i teži od 30 grama. Mana mu je i to što ne podnosi osobito dobro konzerviranje soljenjem i zamrzavanjem pa ga zato treba koristiti svježeg.

Zbog malih dimenzija, komadi glavoča mogu se koristiti samo u lovu manjih i srednje velikih riba, praktično svih koje obitavaju u Jadranu, iako niti jednoj od njih nije poslastica. Ovisno o veličini udice na koju će se postaviti, glavoč se reže na trake ili komade. Trake je najbolje rezati s donje zadnje strane tijela jer mu je tu meso najžilavije pa se najbolje drži na udici, baš kao što je to slučaj i kod ostalih malih riba - mamaca.

Češće nego za lov manjih, glavoč se kao mamac koristi u lovu krupnijih riba, posebno uz obalu. Osim, što je redoviti dio ishrane priobalnih grabljivica, još je jedan razloga za to- njegova uočljivost, što zbog stalnog kretanja, a što zbog boje. Naime, boja mamca, ističu iskusni ribolovci, vrlo je važan čimbenik uspješnosti udičarenja. Najbolji je lako uočljiv, mamac okolišu kontrastnih boja, što osobito vrijedi u lovu rjeđih riba, kakve su krupne grabljivice. Pločar i travaš, dva najkrupnija i najbrojnija glavoča svojim tamnijim bojama idealni su za lov na pjeskovitim i ostalim svjetlijim dnima.

Živi glavoč je odličan mamac za lov brancina ometcem. Nadijevatio ga treba na dvije redno montirane udice. Jednu vrhom ubadaju odmah iza glave, a drugu u hrbat oko polovine dužine tijela ribe. Zatim privez, pjok, primulu treba lagano zategnuti pa učvrstiti omčom oko korijena repa. Sve se to rade s privezom male dužine, oko pola metra, kako ga nemirni glavoč ne bi zamrsio, što plaši brancina. U takvom lovu veoma je važno koristiti glavoča ulovljenog gdje se želi loviti i brancin.

Za ribolov s nepristupačne kamenite obale, gdje plijen mogu biti brojne grabljivice, glavoča, najbolje pločara, treba mamčiti na završnjak s dvije udice i „pop-up“, plovkom, koji služi da spriječi mamac u namjeri da se sakrije u kakvu rupu na dnu. Lovna, udica na kraju sistema treba biti broj 3/0 do 6/0, a udica za držanje mamca između 1/0 i 3/0, ovisno o veličini mamca. Lovna udica se umetne u blizini analnog otvora, što pliće, tik ispod kože. Potezna udica treba probosti gornju čeljust mamca i to odozdo prema gore. To mamcu omogućava da usta drže otvorenim zbog čega lakše cirkulira more, odnosno dišu pa zbog toga i duže živi.

Na isti način glavoč se može mamčiti i za lov vrlo dalekim bacanjem. Odbačen punom snagom, unatoč snažnom trzaju pri odbačaju, poživjet će dva do tri sata. Da bi se to vrijeme produžilo, strunu lovne udice treba pričvrstiti uz mamac na način da se cijeli mamac obmota silikonskom niti.

Glavoč je dobar mamac i za lov tehnikom puštanjem u struju mora, za lov krupnije divljači daleko od obale pendulom te za lov brancina sporom priobalnom pendulom.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 22 Listopad 2021 19:29

Kako odabrati varalicu za spinanje na olignje

Što se more više hladi to su lignje sve bliže obali pa se i sve bolje love s nje, najuspješnije spinanjem, odbacivanjem i privlačenjem varalice. Najbolje varalicama koje su konstrukcijom i oblikom posve prilagođenim takvom lovu. Te varalice više ili manje vjerno oponašaju oblik kozice, a i najučinkovitije su kad se kreću poput nje. Osmišljene su u Japanu pa ih svi nazivaju „egi“, tamošnjim imenom za kozicu, a taj je naziv prerastao u „eging“ i širom svijeta postao sinonim za lov oliganja spinajnjem, kako s obale tako i s plovila.

Da bi „egi“ varalica dospjela na lovnu dubinu te lignji dala dovoljno, ali ne i previše vremena za vizualnu procjenu njenog položaja, dekora i akcije, važna je brzina tonjenja varalice. Ona u „egingu“, više nego u ostalim načinima lova oliganja čini razliku između uspjeha i neuspjeha.

Brzina tonjenja „egi“, kao i svake varalice, izražava se u sekundama po metru (s/m) i predstavlja vrijeme potrebno da varalica potone 1 m. Znati brzinu tonjenja varalice važno je i kako bi se na vrijeme reagiralo i spriječilo zapinjanje varalice za dno.

„Egi“ varalice po brzini tonjenja mogu se svrstati u nekoliko skupina. Najveću skupinu, srednje brzotonućih, čine varalice koje, ovisno o veličini i obujmu, jedan metar potonu za 3 do 5 sekundi. Teško je točno kazati na kojoj dubini s njima treba loviti jer to ovisi o marki, jačini kurenta, vjetra, itd., ali može se reći da su za lov na 5 do 10 m dubine u normalnim uvjetima. To su najsvestranije „egi“, varalice koja se koriste u većini situacija.

One koji su bliže broj 5 sekundi za metar prilično su spore za lov u normalnim uvjetima. Čim malo zapuše bolje je koristiti one kojima treba dvije do četiri sekunde da potonu metar. Tijekom lova s njima, pri odbačaju treba ostaviti otvoreni preklopnik role, a kad „egi“ udari o dno, treba zatvoriti preklopnik i animirati varalicu.

varaliceolignji221021

Sporotonuće, varalice brzine tonjenja 5,5 do 10, čak do 16,5 sekundi za jedan metar dubine, najprikladnije su za lov nad dnom do 5 m ispod površine te kad su lignje u gornjem sloju i na površini. To se obično događa u trenucima kad je vrlo malo svjetla, na terenima na kojima se ribe i olignji okupljaju kako bi se odmorili, primjerice u lukama i uz šetnice s mjestimičnom obalnom rasvjetom. Takve varalice imaju vrlo prirodne pokrete, koji ih čine vrlo učinkovitima. Nedostatak im je što na njih jako utječu kurenat i vjetar, zbog čega se ne mogu koristiti u nepovoljnim uvjetima jer zbog opuštenosti strune neće biti u mogućnosti otkriti sitne dodire. Preporučljivo ih je animirati manje snažno, ali horizontalno, a ne okomito jer ih ne treba dizati.

Brzotonuće, varalice koje tonu brzinom dvije do tri sekunde po metru, najprikladije su za lov s obale u dubokom moru ili po jakom vjetru i kurentu. One bolje održavaju napetost strune pa je s njima lakše osjetiti dodir s dnom, kao i napad lignje. Ove varalice treba potezati slično kao i srednje brze, samo malo brže i trzati što okomitije, a treba koristiti i za broj veće kako bi im se povećala plovnost.

Za lov s obale u vrlo dubokom području ili po vjetrovitom vremenu, kad manje i lakše nije moguće odbaciti, koriste se vrlo brzo tonuće varalice. Osim toga, takve su posebno dobre za lov iz plovila, do dubina od 25 do 30 metara. Taj se lov obavlja brzim „driftingom“, plutanjem plovila tako da „egi“ zapravo ima vrlo pravocrtnu vodoravnu putanju u tonjenju, pretražujući veliko područje. Taj je „eging“ vrlo sličan onom s obale. Varalice ove skupine su vrlo teške, primjerice, one veličine 3,5 imaju 3 0-ak grama pa mogu dobro poslužiti i umjesto „peškafonda“ u klasičnom lignjolovu skosavanjem iz plovila.

Umjesto brzine tonjenja, neki proizvođači varalice označavaju slovima. Slovom D varalice koje tonu brzinom 2 do 2,8 sskunxe za metar. Slovom B obilježavaju varalice koje tonu brzinom 2,5 do 5 s/m, a slovom S one koje imaju brzinu 8,5 do 16,5 s/m. Da bi ih se lakše prepoznavalo, oznaka im je na vanjskoj olovnici. Kada varalica nema ta slova, niti brojčanu oznaku na pakiranju, najbolje je ne kupovati jer je najčešće upitne kvalitete.

Objavljeno u esPRESSo

S jačim zahlađenjima i jesenskim kišama počeo je period najboljeg lova smuduta, brancina. No, i sada je „kralj priobalja“ na udici prilično rijetko, posebice na varaličarskoj. Međutim, taj način udičarenja, ako ne najučinkovitiji, sigurno je najsportskiji. Osim toga, ta je tehnika udičarenja najplodonosnija baš sada, kada je brancin zbog mira na moru najmanje oprezan, pa se može varaličariti na brojnim pozicijama, praktično svuda uz obalu. Bez obzira gdje se varaličarilo, jedan od osnovnih preduvjeta za uspjeh u tome jest pravilan izbor dekora varalice.

Osim što je iznimno oprezan, brancin je i vrlo radoznao. Igrajući na tu kartu, mnogi su ga varaličari pokušavali prevariti raznim neobično i šareno obojenim varalicama. Ali, uglavnom bez većeg uspjeha. No, u najčešćim uvjetima vremena i mora koji pogoduju lovu brancina, a to je zamućeno more, oblačan dan, sumrak, svitanje i noć, pokazalo se da su najučinkovitije varalice izrazito upadljivih boja. Uspjesi su se postizali i s onima narančasto-crvenih leđa i zlatnog trbuha, odnosno dekora oznake FGR u „Rapala“ sistemu označavanja dekora. U opisanim uvjetima podjednako su učinkovite i varalice srebrnastog trbuha i zeleno-žutih leđa (SFC), drečavo zelenih leđa s crnim šarama, drečavo zelenih leđa s crnim šarama i narančastim trbuhom (FT).

Tako dekoriranim varalicama posljednjih su se godina ulovili i trofejni primjerci brancina. Time se udovoljava klasičnom pravilu o odnosu dekora varalice i uvjeta vidljivosti u ribolovu, što je osnova varaličarenja. Međutim, u istim uvjetima uspjeh, čak i bolji, postizao se i varalicama namijenjenim posve suprotnim uvjetima, bistrom moru i vedrom danu. Najučinkovitije su bili „wobleri“, teturavci dekora gavuna, pa oni sa srebrnim tijelima i crni (S), plavim (B) ili zelenim (MN) leđima. Njima uz bok mogu stati i imitacije potočne (TR) te kalifornijske pastrve (RT).

smuduti151021 1

Što se, pak, varalica od mekane plastike tiče, u opisanim uvjetima osim dekora koji oponašaju prirodne uzore, izvrsnim su se pokazale mutno bjeličaste varalice, vrlo dobre transparentne te bijele ili sedefasto-bijele. O upadljivo obojenim mrdavcima nema previše saznanja, jer se rijetko koriste, barem kod nas, a oni koji su to ipak činili nemaju osobito dobrih iskustava.

Nameće se zaključak da u uvjetima slabe vidljivosti boja igra drugorazrednu, a noću vjerojatno nikakvu ulogu u usporedni s akcijom i prezentacijom varalice za lov na brancina. Ipak, preporučuje se loviti varalicama oznake dekora GRF, SFC i B. U uvjetima manje zamućenosti, odnosno veće osvijetljenosti, bolje je rabiti manje upadljive dekore varalica. Takvi su dekori RT, TR, MN i S. Negdje su u sredini između tih skupina umjereno upadljivi dekori poput zlatnog s crnim ili crvenim leđima (G), koji se na moru posebno dobro pokazao u jutarnjim satima. Njemu uz bok je i dekor CW (bakarno-narančasti) te SSD, varalice srebrnih bokova, narančastog trbuha i crnih leđa.

smuduti151021 3

Bez obzira na vrstu, varalice crvene glave i bijelog ili sedefasto-bijelog tijela, poznate „testarose“ odnosno dekora RH, najčešće jamče uspjeh u svim uvjetima vidljivosti.

Iako mnogi tvrde da oči, šare i ostali detalji na varalicama više služe za to da se „ulovi“ ribolovac, a ne brancin, činjenica je da sitni ali uočljivi detalji poboljšava lovnost varalice. Zato je dobro koristiti varalice s velikim očima ili na bokovima nacrtanim isprekidanih crtama ili točkica, odnosno mekane varalice sa „šljokicama“, svjetlucavim listićima u tijelu.

Objavljeno u esPRESSo

Crvi su vjerojatno najkvalitetnija skupina mamca za lov udicom u moru. No, od više tisuća različitih vrsta crva koji žive na i u morskom dnu, naši udičari mamče samo nekoliko: velikog, pjeskulja, malog crvenog, golog štrcaljca te u posljednje vrijeme uvozne poput korejskog, američkog... Samo rijetki, najbolji poznavatelji mamaca u određenim situacijama najradije koriste neke druge crve, među njima i cjevaše.

U Jadranu žive dvije vrste crva cjevaša, ali ih malo tko razlikuje, što za ribolovce i nije važno. Oba su poznata pod imenom morski cvijet. U kožnatim cijevima dužine do 40 centimetara žive pričvršćeni na kamenitoj ili pjeskovitoj podlozi. Drugi kraj cijevi im je slobodan i kroz njega crvi pružaju raznobojno obojene škrge nalik cvijetu, čemu i duguju ime. Dosta bogata naselja ovih crva svuda su u priobalju Jadrana pa do njih nije teško doći pogotovo što ih ima samo do dubina od desetak metara. Lako se skupljaju čupanjem rukama. Za to nije nužno skvasiti se jer se mogu dohvatiti s ozidane, odnosno koje druge okomite obale, a iz dubljeg mora osim ronjenjem mogu se čupati grabljama ili kojim drugim prikladnim alatom.

Za mamčenje se može koristi samo dosta mekano tijelo crva zeleno – žuto - smeđe ili plavičasto - zelene boje, ovisno o staništu. No, bez obzira na boju, crv ima puno fosfora pa je odličan za lov noću. Da bi se mamčio treba ga izvući iz cijevi i ukloniti mu škrge. Njih je lako odrezati, ali ne i izvući crva, jer on lako puca. Umjesto dugotrajnog opreznog izvlačenja bolje je crva privoliti da sam brzo napusti svoju cijev. To se lako izvodi odsjecanjem komada dužine 5 do 10 mm s donje strane cijevi.

crvicjevasi081021 1

Proboden kroz sredinu, najbolje pomoću igle za mamčenje, crv se navlači na udicu dok je posve ne prekrije. Dobro je ako mu dio visi preko vrha udice, koji ne treba viriti iz crva. Nadijevati ga je najbolje tako da mu glava bude na udici jer se tako se nabolje drži. No, kad se lovi odbacivanjem, neophodno ga je vezati pomoću elastične niti.
Namamčeni cjevaš dugo ispušta tjelesnu tekućinu pa time privlači ribe. To su uglavnom manji sparidi te druge manje cijenjene ribe, ponajprije usnjače (drozd, vladika, lumbrak, smokva, vrana) te šparmić, ali ima i cjenjenijih riba koje će posegnuti za tim mamcem, primjerice ovčica, ukjata, sarak i kavala.

Neki sparidi cjevastog crva jedu samo ako nemaju ništa ukusnije. To iskusni udičari koriste kako bi birali vrstu lovine, primjerice, u lovu „pod pjenu“, odnosno „na maretu“. To je ribolov uz položitu obalu koju zapljuskuju i ispiru valove stvarajući pojas pjene uz kopno. U takvim situacijama fratri teški 100 do 150 grama i puno teži sarci uz samu obalu skupljaju rezultate njenog ispiranja. Fratri će pritom jesti samo „finiju“ hranu, a sarci sve probavljivo pa tako i crve cjevaše. Tada treba, s obale ili iz plovila usidrenog dvadesetak metara od nje, spustiti udicu s cjevašem na oko pola metra od kopna u pjenu stvorenu sudaranjem valova. Sitni fratri zbog obilja hrane neće, ali krupni i proždrljivi sarci će zagristi na ponuđene crve cjevaše. Takav selektivni ribolov može se crvom cjevašem, najbolje onim s pjeskovitog dna, obavljati na pozicijama gdje uz ostale ribe obitavaju i kavale. One će prvo pipati i probati mamac pa se odmaknuti malo i nakon minute ili dvije doći i uzeti ga.

Iako nisu rijetki ni teško dostupni, cjevaše treba vaditi u što manjem broju, samo koliko će ih se potrošiti u jednom ribolovu jer su važni pročistaći mora. Osim toga, neiskorištene se može čuvati do sljedećeg ribolova. Na temperaturama od 12 do 16 stupnjeva cijeli tjedan, a na onim višim, do 30 stupnjeva do četiri dana.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 01 Listopad 2021 11:21

Kako najlakše prevariti smuduta...

Teško je u Jadranu naći ribu koja poput smuduta može nadmudriti ribolovca, kako početnika tako i meštra od udice. Može mu se danju i noću bacati najrazličitije mamce i varalice, koristiti najsavršeniji pribor, najtanje strune i najoštrije udice, no „kralj priobalja“ će najčešće ostati neuhvatljiv. Manji će još i zagristi, ali oni teži od pola kilograma, lovnog prosjeka, uvijek ostaju pravi izazov i za najbolje ribolovce.

Evo nekoliko savjeta iskusnih udičara koji mogu olakšati nadmudrivanje sa smudutom u lovu s obale, kako čekanjem prirodnim mamcem, tako i povlačenjem umjetnog ili prirodnog.

Pronalaženje područja na kojem smuduti redovito obitavaju prvi je uvjet uspješnog ribolova. Najbolje mjesta su luke u kojima se redovito čiste ribarske mreže, pristaništa za veće brodove gdje lubin u gužvi lakše ulovi plijen, pozicije s jakim strujama mora, a posebno ušća dotoka slatke vode, čak i onih koji su aktivni samo nakon kiše.

smuduti011021 3

Svako dobro mjesto za lov velikog smuduta treba na primjereni način pripremiti, bez obzira hoće li se loviti prirodnim ili umjetnim mamcem. Priprema se prije svega sastoji u višednevnom prihranjivanju mrtvom ribom. Dva, tri kilograma sarđele nekoliko večeri zaredom bačenih u more potaknut će smuduta da redovito dolaze na postu i manje oprezno uzimaju hranu. Što se dulje i redovitije prihranjuju, mogućnosti za ulov smuduta kapitalca su veće.

Mali smuduti mogu se uloviti i danju, ali one velike bolje je loviti isključivo noću. Buka iz ugostiteljskih objekata uz more, brodovi, automobilski farovi, znatiželjni prolaznici i bilo kakvi zvukovi na obali smetaju ovu ribu. Tek kada svi zvukovi zamru, a obala utone u savršeni noćni mir, kapitalac dolazi po vašu ješku. I tada kada pomislite da je sve idealno, nemojte napraviti grešku i približiti se moru s upaljenom cigaretom ili bilo kojim izvorom svjetlosti. Smuduti to vide i odlazi negdje drugdje sretni što ste ih upozorili na svoju prisutnost.

Najbolji mamac za velike smudute su ribe od 10 do 15 centimetara dužine. Cipoli, girovke, bukva, šparmić, širun bolji su od srđele zbog tvrde kože koju teže oštećuje sitna riba. Smudut će rado, ali rjeđe od spomenutih ribica zagristi mamce poput velikog morskog crva ili kojeg raka. U rijetkim prigodama, kada se uspješno lovi danju, najbolji mamac je živa kozica, a može poslužiti i živi šparmić manjih dimenzija.

smuduti011021 2

Umjetni mamci su dobri za smudute teže od pet kilograma samo na pojedinim mjestima, gdje oni mogu svoju lovnu zonu pretraživati neposredno uz samo dno. To su najčešće ušća rijeka i međuotočni prolazi s jačim kurentom. Iako se svake godine zabilježi više ulova krupnih smuduta na varalice, morate znati da je on na prvom mjestu strvinar, a tek onda lovac na živi plijen. To pogotovo vrijedi u područjima gdje se redovito istresaju ribarske mreže pa nepokretne i lako dostupne hrane ima u izobilju.

Kad uzme mamac, smudut ga ponese i po pet metara prije nego što ga stigne progutati. Kroz to vrijeme ne smije osjetiti nikakav otpor. Na struni zato ne smije biti nikakvo olovo, hvatač strune na roli treba biti otvoren bez obzira na to ima li ona slobodan hod kalema. Za indikator ugriza najbolje je upotrijebiti neki lagani predmet poput stiropora, lagane limenke koji će se pri potezu ribe odmah osloboditi s najlona. Električni indikatori ugriza su dobro rješenje, ali trebaju biti podešeni na zvučnom minimumu.

Nakon što mu se dozvoli da ponese mamac nekoliko metara, smudutu treba kontrirati odlučno, ali ne i prejako. Prerana kontra izvući će mamac iz usta smuduta, on će panično pobjeći i duže vrijeme neće uzimati hranu. Predugo čekanje prije kontre isto nije dobro. Smudut može osjetiti i samu težinu najlona ili zapinjanje za dno što je dovoljno da odustane od hranjenja.

Iz načina na koji smudut uzima ponuđeni mamac, možete s velikom vjerojatnošću znati o kolikoj je ribi riječ. Mali vuku brzo i živčano, a polagano i kontinuirano izvlačenje najlona pokazuje da je riječ o većem primjerku.

Način izvlačenja većeg smuduta ovisi o terenu na kojem lovimo. Na mjestima gdje u moru ima prepreka, bova, konopa ili kamenja ne treba popuštati. Plijen treba izvući brzo, ali ga zbog toga treba i loviti jačim priborom. Kada se lovi na terenu bez većih zapreka treba samo držite zategnut štap dok se izmorena riba ne pojavi na površini. Zatim je treba polako privlačite prema sebi. Kritičan trenutak nastaje kada se približi obali. Ako smuduta odmah ne dočekate u podmetač većih dimenzija on će pokušati svom snagom zaroniti u dubinu. Ukoliko rola nije dovoljno dobro podešena, najlon će pući kao od šale. Smudut koji panično bježi za sobom će povući i sve ostale koji su se našli u blizini. U takvoj situaciji možete se slobodno spakirati i otići doma ili na neku drugu poziciju.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 24 Rujan 2021 07:46

Sarak sad zalazi i u plićak

U ovom dijelu godine, kada se izmjenjuju kratkotrajna zahlađenja s padalinama i sunčano i mirno vrijeme, dobro se love brojne riba. Od cjenjenijih i lukavi sarak ili šarag. Štoviše, on će se do zime moći udičariti i na terenima koji se razlikuju od njegova tipičnog staništa.

Sada, kada je u priobalju znatno mirnije, pojedinačni primjerci, ali i parovi, dosta krupni, ali rijetko teži od jednog kilograma, zalazit će i u vrlo plitko more neposrednoj blizini stjenovitih plaža. Zalazit će čak i u plićake od samo pola metra i to kad se more pokrene najavljujući jugo ili, češće, kad zapuše snažni maestral. Upravo more u pokretu i valovi koji se pjene razbijanjem o obalu najpovoljniji su uvjeti za jesenski lov te ribe. Tada je sarak izuzetno aktivan i može ga se loviti na za njega nespecifičnim mjestima, na kamenitoj obali, nedaleko od šljunkovitih i pješčanih plaža.

Lov štapom je neusporedivo učinkovitiji, ali kako se lovi blizu obale, nikakav problem nije ni loviti iz ruke. Šarag je riba snažnih čeljusti i gusto zbijenih zuba kojima lako kida tanke strune. Ulovljen se snažno bori i silovito vuče na jednu pa na drugu stranu, pokušavajući se osloboditi. Unatoč tome, ne treba pretjeravati s debljinom strune. Najbolje je rabiti najlonsku strunu promjera 0,20 do 0,25 mm koja završava s dva priveza različitih dužina, najbolje 20 i 30 cm. Ako je teren težak, da bi se izbjeglo često zapinjanje, bolje je koristiti samo jednu udicu direktno vezanu na osnovnu strunu. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, koriste se udice širine luka 10 do 15 mm, oblika „Crystal“, ali su bolje kovane i u stranu zakrivljenog vrha. Kako bi se koliko - toliko zaštitila struna od jakih zuba šarga, udica mora biti što duža.

sarak240921 1

Iako je sarak riba dna, nije potreban veliki uteg na priboru. Dovoljno je do pet grama olova na spoju brka s osnovnom strunom, odnosno tridesetak centimetara poviše udice. No, loviti se može i bez olovnice.
Lov šarga „preko prsta“ znatno je dinamičniji od onog sa štapom, jer je prijeko potrebno mijenjati mjesto s kojeg se pribor odbacuje. Na svakome mjestu treba provesti do pola sata i odbacivanjem na sve strane pretražiti teren. Kako se ne lovi riba od jata, treba joj mamac servirati što bliže. Zato je dobro došlo poznavanje mjesta ribolova i pamćenje prethodnog ulova. Uz sve to, dobro je i primamljivati prije ribolova, najbolje nekoliko dana zaredom, da se riba navikne na redovitu porciju. Primamu je najbolje praviti od stučenih školjki, puževa i ježinaca prikupljenih u zoni ribolova.

Čak i kad se lovi u najpovoljnije doba dana, noću s mjesečinom, prijeko je potrebno ostati izvan vidokruga riba, a u borbi ne treba previše uživati, nego je bolje plijen što prije izvući iz mora, ali to treba raditi s pravom mjerom i paziti da se zbog snažnog potezanja riba ne otkači s udice.

Iako će uzeti praktično sve poznate mamce, na našoj obali šarag se tradicionalno lovi raznim račićima, mušulom, filetom svježe ili slane sarđele, te crvima, od muljaša i pjeskulja do velikog, koji je najučinkovitiji u lovu noću.

sarak240921 2

Šarag, pogotovo krupniji, obično se noću kreću u srednjim slojevima vode, tako da je najbolje početi s prezentacijom mamca metar ili dva iznad dna, a ako napad izostane, valja ga još spustiti. To isto vrijedi i za položaj mamca u vodenom stupu. Da bi se to postiglo na pribor je neophodno postaviti plovak. Najviše se koristi fiksni oblika kapljice, u čije se šuplju antenu može umetnuti svjetleća ampula. Za dalje odbačaje bolji su klizni. Oblik plovka ovisi od uvjeta na vodi. Po mirnom moru mogu se koristiti vitkiji i osjetljiviji plovci, dok se po valovitom valja opredijeliti za one stabilnije, jajolike ili loptaste.

Poput većine svojih srodnika, šarag je iznimno borben. Često ga se mora na silu dizati s dna, kako se ne bi uvukao u neku pukotinu ili da struna ne bi zapela za stijene ili alge, pa je preporučljivo koristiti nešto jači pribor i deblju strunu nego u lovu drugih riba sličnih dimenzija. Idealan komplet čine snažniji i što duži „bolonjez“ štap s brzom rolom veličine 30, koja ima pouzdanu kočnicu i precizno slaže strunu.
Suprotno onom što nam instinkt govori, prvo potapanje plovka još nije trenutak za kontru, nego treba sačekati da on po drugi put zaroni, što je siguran znak da je šarag progutao mamac. Što su šarzi krupniji, potrebna je veća opreznost.

Najbolje mjesto za lov sarka na plovak s obale su stijene, lukobrani i rtovi, u prvom redu tereni gdje se obala strmo spušta u more, tako da je dubina odmah kraj nje pet do šest metara. Međutim, dobre mogu biti i plaže s dubinama od dva do tri metra, naročito one s mješovitim, kamenito-pjeskovitim dnom.

Ulovljenog šarga obvezno treba izmjeriti i ako je kraći od 23 cm vratiti u more.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Stranica 1 od 11

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020