Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Petak, 04 Studeni 2022 19:08

VR ribolov na malim bracima

„Vertical jigging“, ribolov okomitim skosavanjem sve je popularnija tehnika lova krupnijih riba jer se može obavljati cijele godine bez prethodnih priprema te zato što je dobrih pozicija za takav više nego za ribolov bilo kojom drugom udičarskom tehnikom. Najbolji ulovi se ostvaruju na bracima, što se more više hladi sve bolje na malim, kakvih je na našem dijelu Jadrana „mali milijun“. Mnoštvo njih je veoma blizu obale, zbog čega su idealni za ribolov u hladnijem, za plovidbu opasnijem dijelu godine.

Poput ostalih, malih brakova ima na svim dubinama, najviše u blizini otoka. Da bi se pronašli najplići, oni do 10 - 12 metara pod površinom, koji će do sredine zime biti dobro napučeni ribama, najčešće je dovoljno pažljivo vizualno pretražiti najbliži kanal ili otočku valu. Za pronalaženje dubljih te za ribolov na njima dobro je, ponekad i neophodno imati dobar, precizan sonar velike rezolucije. Bez njega je ribolov na malim skoro, a na mikro lokacijama nemoguć, pogotovo ako se one nalaze na velikim dubinama. Potreban je i „GPS“ jer je teško zapamtiti poziciji i orijentire, ako ih uopće ima, za mali brak, a kamoli za više njih, jer su oni veoma često grupirani. Osim toga, pomoću elektronike se štedi vrijeme, gorivo, ali i živci.

vertical041122 2

Većina sonara koje koriste naši ribolovci nisu u stanju otkriti male pozicije, posebno na većim dubinama. Zbog toga je riblji fond na njima sačuvan pa su upravo oni i njihova bliža okolina, s obzirom na veličinu, posebno bogati ribom. Radi se o lokacijama površine i od samo jednog metra! To su male kamene nakupine ili usamljene stijene, zidovi ili potopljeni predmeti koje se izdižu tek jedan ili samo pola metar iznad okolnog pustog mekanog dna. Veoma često takvih mjesta ima više u nizu pa kad se pronađe jedna treba provjeriti ima li još koja u blizini.

Na malim brakovima ne može se skosavanjm loviti prepuštanjem plovila struji mora ili vjetru jer prolaz preko mjesta gdje su ribe traje prekratko. Zato se na takvim pozicijama lovi samo iz usidrenog plovila. No, upravo je točno sidrenje, uz pronalaženje, najteži dio lova na malim bracima. A bez preciznog sidrenja nema ni ribolova na njima, bilo kojim načinom udičarenja. Zato treba biti spreman i nekoliko puta pokušati sidriti se, sve dok se to ne izvede najpreciznije. Zbog toga po dolasku u lovnu zonu ne treba žuriti sa spuštanjem sidra nego nekoliko puta preći preko braka, prateći situaciju na sonderu. Osim motorom dobro je preko braka prijeći i plovilom prepuštenim kurentu i vjetru. Pritom treba imati na umu i moguće promjene njihove jačine i smjera tijekom ribolova.

Prije samog spuštanja sidra treba ploviti preko braka u smjeru suprotnom od smjera vjetra ili kurenta. Nakon što spušteno sidro padne, plovilom treba kratko voziti unatrag uz stalno ali lagano puštanje konopa u more, sve dok sidro ne zapne, a konop se nategne. Tada, treba stati pa puštanjem i natezanjem konopa odabrati željenu poziciju plovila.

vertical041122 3

Tijekom ribolova često će se dogoditi da nešto dira mamac, ali se ne ili vrlo rijetko zakvači. To je dobar znak jer se radi o sitnim ribama, a gdje su one tu su i krupnije. Najčešće je to knez ili kanjac. Njihov ulov znači da je pribor spušten nad tvrdo dno. Pauk crnac se kači na mekanim pješčanim zaravnima, a ako se zakačio matulić, barjaktar to je siguran znak da je pribor spušten blizu dubokih rupa i procijepa, gdje ima sarka, škrpine, tabinje...

Ulovljene ribice ne treba izvlačiti i skidati s udice nego ostaviti da svojim pokretima dok se žele oslobodit privlače pozornost krupnih riba. Čak iako se izvuku s velike dubine, treba ih u nju na mamcu vratiti, jer te ribe dobro podnose promjenu tlaka. Osobito matulića, kojeg, nažalost, jede samo kijernja.

Kad će se što loviti osim o mjestu lova, ovisi i o dobu dana kada se lovi. Najbolje je loviti danju jer se tada love svi ribe. Najbolje doba dana za skosavanje je svitanje i sumrak, dok se na dubljim pozicijama može loviti i tijekom cijelog dana.

Važan čimbenik uspjeha su i meteorološke prilike. Najbolji uvjeti ovise o vrsti koja se ili želi loviti. Općenito, najbolje se lovi po oblačnom i vremenu s vjetrovima iz južnog kvadranta. Arbun, pauk, škarpina, kantar, pagar i ostale ribe koje se uglavnom hrane na dnu najbolje se love po mirnom moru, stabilnom vremenu i sunčanom danu. Sarak, ali i ribe koje se hrane dalje od dna poput ukjate širuna ili palamide, najraspoloženije su za ishranu pred nadolazeću oluju, dok pušu vjetrovi, kad je more uzburkano te nebo oblačno.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 21 Listopad 2022 16:37

U pristaništima laganim štapom do ovrata

Do naredne turističke sezone pontoni lučica i marina su idealna mjesta za ugodan i siguran ribolov udicom. Osim toga, u njima se mogu ostvariti neočekivano obilati, ali i kvalitetni ulovi. Za ulov cijenjenijih riba, umjesto svaštarskim priborom i tehnikom, o čemu smo pisali 7. listopada, puno je bolje koristiti se priborom i tehnikom posve prilagođenim ciljanom lovu određenih riba. Tako je ovratu ili oradu, podlanicu, uz branicina, smuduta, najcjenjeniju ribu koja se u narednom periodu može loviti u lukama, lučicama i marinama, najbolje loviti „bologneze“ štapom i plovkom. Ne samo zato što se tim laganim priborom najlakše ulove nego i zbog toga što se u pravilu love manji, primjerci teški do pola kilograma. Pritom treba imati na umu da zakon nalaže vraćanje u more svake ulovljene ovrate kraće od 20 centimetara.

Idealan štap za lov manjih ovrata u pristaništima je tankoviti „bologneze“ srednje akcije. Vještiji ribolovci mogu koristiti i 6, čak 7 metara duge. Osim štapa, i rola mora biti lagana, dovoljna je ona veličine 2.000, najviše 3.000. Na kalem role je dovoljno namotati najlonsku strunu debljine tek 0,16 mm, obvezno najbolje kvalitete. Završnjak, sistem je, pak, dovoljno izraditi od strune debljine 0,12 mm, najbolje od „FC“, fluorougljika.

ribolov211022 1

S obzirom da se love manji primjerci na relativno maloj dubini i u mirnom moru, dovoljan je plovak nosivosti od 3 do najviše 5 grama, obvezno klizni kako bi se mogla podešavati dubina lova. Osim vretenastog, koji je najčešće najbolje rješenje, za ribolov po vjetru i jakom kurentu dobro je imati i rezervni plovak vrlo izduženog, oblika olovke.
Plovak treba montirati na osnovnu strunu, na koju se ispod njega postavlja i otežanje u vidu 3 do 4 okruglih rascijepanih olovnica. Ukupna težina otežanja ne smije biti veća od 90 % nosivosti plovka.

Razmak između olovnica treba bit 30 cm. Ukoliko je na mjestu ribolova kurenat izražen, gornja olovnica u nizu treba biti duguljasta i teža od ostalih. Osnovna struna treba završiti najmanjom vrtilicom na koju se vezuje 40 do 60 centimetara dugi privez s udicom, čija veličina treba biti oko 10 mm, ovisi o vrsti mamca.

Vjerojatno najbolji, a sigurno najjeftiniji od svih specijalnih mamaca za lov orade u pristaništima je „bigattino“, crv muhe. No, živa kozica je najbolje riješenje kad se žele loviti krupnije podlanice. Odličan mamac su i pelete koje je osim u uzgajalištima riba sada moguće nabaviti i u specijalaiziranim prodavaonicama ribolovne opreme.

ribolov211022 3

Za ciljani ribolov podlanice u pristaništu najvažnije je držati mamac na 10 do 15 centimetara poviše dna. Tako se izbjegava zapinjanje na izrazito mečistom terenu, koje u pravilu završava gubitkom dijela opreme, ali i mamac na najbolji način izlaže pogledu podlanice koja se u pristaništu u pravilu hrani na dnu, osim uz zidove, stupove i sidrene lance.

Kad je mamac peleta, nakon mamčenja je treba poprskaati vodom pomoću raspršivača kako bi brže tonula i bila manje izložena napadu malih riba.

Opisanim priborom, mamcima i načinom lova osim podlanice u pristaništima se ulovi smudut te ovčica, fratar i sarak.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 14 Listopad 2022 17:14

Kojom varalicom s obale loviti olignje?

Što se more više hladi, to olignji više prilaze obali pa se s nje sve bolje te lakše love. Koliko lako i uspješno veoma ovisi o tome kojom se vrstom varalice lovi.

Od svih lignjarića za lov s obale odbacivanjem pa privlačenjem najneprikladnija je olovna varalica, tzv. peškafondo. On prebrzo tone, prečesto zapinje, teško se oslobađa te nema akciju.

Za razliku od tonuće olovne, plivajuća ili plutajuća varalice engleskog naziva „BAVC“, kod nas poznata kao bukva, ribica te mrkva, jer je vretenasta, može se koristiti za lov s obale. Ta varalica namijenjena lovu iz plovila okomitim skosavanjem, tone sporo i horizontalno. Poput „peškafonda“, nema akciju pa se mora animirati trzanjem štapa i promjenom brzine povlačenja. Manje od olovnog, ali dosta često ova vrsta lignjarića zapinje za dno u lovu s obale.

Zbog male težine „BAVC“ varalicom se može loviti i štapom najmanje snage. Međutim, čak i s njim se može odbaciti samo na male daljine. Zato je pribor s tom varalicom potrebno dodatno opteretiti s malo, 5 do 10 grama olova postavljenog na strunu 30 do 40 cm ispred varalice.

Bolje rješenje od olovnice ispred varalice, pogotovo kad lignje nisu osobito raspoložene za ishranu te za lov na nečistim terenima, jest „Drop Shot“- montaža olovnice na kraj pribora, a varalice 30 do 50 cm poviše. Tako komplegtirani pribor treba privlačiti dosta sporo, sporije nego kad se lovi ostalim vrstama lignjarića. Umjesto običnog olovnog, montirati se može uteg poznat kao „Tirolsko drvce“, s kojim pribor još manje zapinje, ali koji je teži za upravljanje, animiranje varalice.

Od svih varalica koje nisu konstruirane prvenstveno za lov povlačenjem s obale najprimjerenija je ona tipa „wobbler“, kod nas poznata kao teturavac, ali i „Rapala“. Zahvaljujući uranjajućoj pločici, „jeziku“, ona bez dodatnog otežanja zaranja jedan do skoro 10 metara. Optimalno rješenje je odabir varalice koja roni do oko 3,5 metra jer će nju napasti i lignja koja je i desetak metara pod površinom, a varalica će manje zapinjati za dno od one koja zaranja dublje.

Otpor koji stvara „jezik“ pri povlačenju uzrokuje vibracije varalice identične onima koje proizvode ranjene i uspaničene ribice u bijegu, što provocira grabljivice. Uz sve to, teturavac se može dalje odbaciti od „BAVC“ varalice iste dužine.

Kad je u pitanju lignjolov s obale, jedina loša osobina teturavog lignjarića jest to što često zapinje u plitkom priobalju i nerijetko pritom gubi „jezik“, bez koga je neučinkovit. Rješenje tog problema je sve sporije potezanje teturavca kako se on bliži obali da bi ronio na sve manjoj dubini i tako izbjeglo zapinjanje.

Pri izboru teturavog lignjarića prednost treba dati modelima s ugrađenim zvučnim ampulama. Budući da se „wobler“ i u lovu s obale konstantno poteže, što uzrokuje stalnu igru boja, varalica može biti jednostavnog dekora poput klasičnog „red head“- bijelog ili sedefastog tijela s crvenom „glavom“.

Normalno, za lov lignji „spinning“ tehnikom s obale najprikladnija je varalica posve prilagođena tome. Te varalica više ili manje vjerno oponaša oblik kozice, a i najučinkovitija je kad se kreću poput nje. Osmišljena je u japanu pa je nazivaju „egi“, tamošnjim imenom za kozicu, a taj je naziv prerastao u „eging“ i širom svijeta postao sinonim za lignjolov s obale.

Objavljeno u esPRESSo

Malo pomalo na obali i uz nju sve je mirnije pa je i sve lakše naći kakav kutak za udičarenje s kraja bez potreba otići predaleko od mjesta stanovanja. Sve više je i riba koje se vraćaju u plićake, a i one koje ih nisu ni napuštale sve su raspoloženije za ishranu. Osim toga, od 1. listopada dozvoljen je ribolov i u lukama i lučicama te na uređenim plažama i kupalištima, osim onih luka u kojima je to trajno zabranjeno.

Najlakše, najugodnije i najsigurnije je loviti s pontona luka i lučica. U njima se mogu ostvariti i neočekivani krupni te obilati ulovi, čak i s minimalno opreme - tunjom na motovilu (ometcu). Zapravo, taj jednostavni alat je i najprikladniji za „svaštarski“ ribolov među konopima i lancima.

Marine i lučice su idealna skrovišta za riblje vrste kao što su cipoli, fratri, šarzi, ovrate, smuduti pa i jegulje, ovčice, manji grujevi, naravno i bukve pa ribolov na takvim pozicijama zna biti vrlo uzbudljiv i nepredvidiv. Ako se ne namjerava loviti samo jedna od tih riba, pribor je najbolje kompletirati tako da se na motovilo namota najlon debljine 0,35 do 0,45 mm, kako bi se spriječilo nepotrebno mršenje, olakšalo namatanje tunje te osjećanje ugriza ribe.

ribolov071022 1

Tako debeli najlon neće plašiti ribu jer nije u izravnom kontaktu s njom, nego je to završnjak, sistem od tanjeg i podatnijeg najlona ili fluorougljika. Završnjak je moguće izraditi na više načina. Vjerojatno najbolji je poznat kao „brk“, odnosno „zmijski jezik“. Čini ga predvez debljine 0,20 do 0,23, najviše 0,25 mm, dužine metar do dva, ovisno o dubini na mjestu ribolova, te dva priveza spojenim na kraj predveza. Dužina priveza treba biti različita, jednom od 20 do 30, a drugom 30 do 50 cm. Za ribolov tijekom priveze je najbolje izraditi od nevidljive fluorougljične strune. Ne treba ih raditi od strune tanje od 0,20 mm jer je moguć ulov krupnijih riba. No, ne trebaju biti ni deblji od 0,23 mm.

Na priveze je najbolje postaviti udice širine luka 8 do 10 mm, obvezno nešto deblje jer neki tanji modeli ne bi izdržali nerijetki napad ovrate ili manjeg gruja. Udice trebaju biti kratke i oblika „Cristal“, još bolje njemu sličnog „Sode“ ili „Cairio“.

ribolov071022 2

Ovisno o dubini i snazi kurenta na mjestu ribolova, loviti se može „a'volo“, bez ili s dodatnim opterećenjem - rascijepanim olovnim kuglicama postavljenim neposredno ili nekoliko centimetara poviše spoja priveza s predvezom. Dodatno opterećenje je neophodno kada se želi loviti na samom dnu. Pribor s olovnicama, što manjom kako ne bi plašila ribu, treba imati malo kraće predveze od onog kojim se lovi slobodnim propadanjem.

Pontoni te sidreni konopi i laci u lukama i lučicama su u većini slučajeva obrasli mušulama pa u ribolov nije neophodno nositi mamce, jer je ta školjka univerzalni mamac. No, dobro je imati i druge, ponajprije srdelu te crviće. Za noćni ribolov mamce ne treba osiguravati elastičnim koncem jer u to doba nema sitnih riba koje bi mogle „obrstiti“ mamac.

ribolov071022 4

Za razliku od mamca, u ribolov je dobro ponijeti primamu, koja će znatno poboljšati ulov. U početku treba češće primamljivati kako bi se riba privukla.

Kad se lovi na mjestima gdje je dubina preko 5 ili 6 metara pribor nije neophodno odbacivati nego je dovoljno samo spusti niz obrasle lance i konope, koji su savršena staništa i mjesto za hranjenje brojnim ribama. Na takvim mjestima često su veće ovrate i pici koji se dižu do površine čupkajući crviće i ostalu hranu s obraslih konopa i lanaca. 
U ovakvom ribolovu nije poželjno držati strunu napetom jer cjenjenije ribe poput ovrate, pica i fratra veoma oprezno ili nikako ne uzimaju mamac na napetoj struni, a njihov se napad veoma jasno očituje i na labavoj tunji.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Čak i sada kada se skoro sve ribe dobro love ponekad je teško pribaviti živu ili imati svježu iglicu, lignju, sipu i ostale najcjenjenije pendulaške mamce. Umjesto gubiti vrijeme u njihovom traženju ili koristiti uginule ili čak smrznute mamce, koji su lošiji od svježih, iskusni pendulaši savjetuju lov s trenutačno dostupnim mamcima. Osobito je lako pribaviti mamce za ciljani lov zubaca jer on jede praktično sve.

No, svako područje ima svoje osobnosti, ovisno o ribama koje ga naseljavaju, pa uspješnost lova zamjenskim mamcima ovisi o tome. To znači da je potrebno dobro poznavati područje gdje se lovi, odnosno mamac pribaviti u području gdje će se i loviti pendulom. Dobrih, čak i odličnih zamjenskih mamaca je mnogo, među njima su i ribe za koje ogromna većina pendulaša ne bi ni pomislila da bi mogli poslužiti kao mamac. Evo nekoliko.

pendula300922 1

Lakom pendulom namijenjenom lovu iglice ponekad se ulovi jedan od četiri vrste škarma koji obitavaju u Jadranu. U pravilu se radi o sitnijim primjercima, koji su odličan mamac za lov orhana, jer su mu oni omiljena hrana. Za lov najkrupnijih orhana mogu se koristiti i škarmi težine do jedan kilogram. Nažalost, škarmi su vrlo osjetljivi mamci, osobito sitni primjerci, pa se njima mora rukovati vrlo pažljivo. Treba ih držati što kraće vrijeme u spremniku za živi mamac, mamčiti na što manje udica, najbolje kružnu, te potezati brzinom manjom od jednog i pol čvora.

pendula300922 4

Umjesto iglice lakom pendulom ponekad se ulovi i lica šarulja te modrulja, dvije vrlo slične ribe. One su vrlo kvalitetan mamac za orhana, licu bjelicu i strijelku. Njihov oblik i prugasta svjetlucava odora čine ih vidljivim izdaleka i to uvelike doprinosi njihovoj atraktivnosti. Štoviše, kao vrlo vitalne, dugo živi u posudi za mamce, dobro podnose mamčenje, a nervoznim plivanjem su privlačan mamac.

Odličan mamac za lov svih krupnih grabljivica, osim pasa koji ih ne jedu, jest i riba fanfan, pratibrod, koja se također ponekad ulovi laganom pendulom umjesto iglice. Ulov sitnih fanfana je osobito čest oko plutajućeg otpada daleko od obale. Fanfan je posebno omiljena poslastica orhanu. Dobro podnosi mamčenje te brzo povlačenje, ali ne i sužanstvo u posudi za čuvanje živih mamaca.

pendula300922 2

Osim pendulom, ribe mamci za lov krupnih grabljivica mogu se pribavljiti i bulentinom te skosavanjem. Jedna od najkvalitetniji jest kantor, riba koju osobito rado, zapravo pohlepno jede orhan. Vrlo živahna narav, iznimno vidljiva odora te panični uroni i bjesomučni bijegovi kad je u opasnosti, a koji provociraju napad grabljivica, ovu ribu čine odličnim izborom za pendulu na orhana. Uz sve to, kantor se češće lovi od škarama i lice modrulje, a i bolje podnosi život u spremniku za živi mamac, pod uvjetom da se more u njemu svako nekoliko sati redovito mijenja.

pendula300922 3

Najčešće bulentinom lovi se još jedna malo poznata riba - mamac. Radi se o gušteru, ribi koja je ne tako davno bila vrlo rijetka u Jadranu, a koja se posljednjih godina iznimno brzo razmnožava na pjeskovitom i dnu prekrivenom posidonijom. Gušter je vrlo živahan mamac, osobito drag zubatcu, koji se stalno nastoji domoći dna. Bijeli trbuh ga čini vrlo vidljivim u svim uvjetima. Ima puno vretenasto tijelo prikladno pa potezanje te dugo živi na udici i može se potezati svim brzinama.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Tijekom i nakon sve učestalijih nevera s obale se na dnu posebno dobro udičari mamcima koje je moguće skupiti u plimnoj zoni. Osim crvića, pužića i račića među njima su najbrojnije školjke koje žive plitko ukopane u muljevitom, pjeskovitom, ljušturastom i mješovitom dnu. Te se školjke pribavljati mogu skupljanjem šetnjom po obali uz rub mora i osmatranjem plimne zone. Tako se tijekom nevremena te dan, dva nakon njega mogu skupiti školjke s kojih su valovi djelomično ili posve uklonili pijesak te ih otkotrljali u plićak ili na suho, pritom ih često i otvorili, čak i razbili.

Osim toga, školjke se mogu skupljati i po mirnom vremenu, kopanjem u plimnoj zoni, čak i dublje uz pomoć maske i disalice. Stanište im odaju dvije male okomite rupe u tlu, međusobno udaljene ovisno o vrsti školjke, ali u pravilu oko jedan centimetar. Ponekad ih, kad su vrlo plitko zakopane, odaje mala kvrga na ravnoj površini pijeska.

Pri skupljanju treba imati na umu da vlasnici dozvola za rekreativni i sportski ribolov dnevno smiju skupiti do dva kilograma školjki, s iznimkom dagnje, koje se smije skupiti do 5 kilograma, ali se ona ne skuplja u opisanim uvjetima. Zakonom nije određena minimalna dužina školjki koje se mogu skupiti na opisani način, ali se ne isplati skupljati one kraće od 30 ili 40 mm, odnosno 50 do 60 mm, ako se radi o prstavcu, koji se vrlo rijetko može naći na dnu nakon nevere.

skoljke230922 1

Poput ostalih mamaca, školjke su najučinkovitije žive ili barem svježe. No, takvim ih je dosta teško održati duže vrijeme. Tri do četiri dana mogu se čuvati obmotane vlažnim kuhinjskim krpama, papirnatim ubrusima ili listovima novina te pospremljene u hladnjaku. Također u hladnjaku, ali u posudi s morskom vodom i pumpicom za zrak mogu se očuvati živim 10 do 15 dana. Uvjet je da je u hladnjaku temperatura oko 6 stupnjeva Celzijevih te da se voda redovito mijenja svakog ili svakog drugog dana.

Upotrebljivim za mamčenje dugotrajnije školjke je moguče očuvati samo konzerviranjem. To se može uraditi na tri načina. Jedan od njih je salamurenje. To se radi na sljedeći način: U zagrijanu vodu se dodaje krupna sol, sve dok se voda ne zasiti. U pravilu, potrebno je 200 do 250 grama soli po litri vode. Nakon što se ohladi salamura se prelije po očišćenim školjkama smještenim u staklenku. Napunjena staklenka se zatvori i odloži.

U salamuri školjke se mogu čuvati barem pola godine, smještene u hladnjak i duplo duže, a u zamrzivači znatno duže. U zamrzivaču se neće zamrznuti zbog salamure. Tako se staklenka može otvarati po potrebi kako bi se uzele pojedine školjke kad zatrebaju. Nakon dva tjedna takvog mariniranja školjke se mogi izvaditi iz salamure pa zatim sušiti na drvenoj polici na otvorenom zračnom mjestu, ali im je u tom slučaju rok trajanja kraći. Osim toga, sušene mamce jedan dan prije ribolova treba potopiti u morsku vodu kako bi je upili i nabubrili te izgledali kao prije konzerviranja.

Prije upotrebe na isti način treba namakati i mamce konzervirane soljenjem. Sole se tako da se na drvenu podlogu pospe krupno sol, pa na nju prostru očišćene školjke, koje potop treba obilato posuti krupnom soli. To treba odstajati neko vrijeme, otprilike jedan tjedan. Svo vrijeme sušenja treba provjeravati teksturu, fleksibilnost i čvrstoću mamca. Ako je sve u redu, na kraju mamce umotane u novinski papir treba spremiti na hladno mjesto u drvenu kutiju, gdje mogu potrajati i duže od godinu dana.

skoljke230922 2

Najdugotrajnije školjke se za mamčenje mogu čuvati zamrznute, cijele ili očišćene. Jednom odmrznuto, meso im ostaje čvrsto i lako se nadijeva, a podnosi i najdalja bacanja. Srčanke i ostale tvrđe školjke prije zamrzavanja ne treba predhodno kuhati kao mekše. Tvrđe školjke ostaje čvrsta i žilava i nakon nekoliko vađenja i stavljanja u zamrzivač. Najbolje je skupa u jednoj plastičnoj vrečici zamrznuti tek nekoliko školjki kako bi se kasnije lakše odmrznule.

Objavljeno u esPRESSo

Ribolovci varaličari su oduvijek nastojali imati što vjernije imitacije mamaca, kako oblikom i kretnjama, tako i savitljivošću te mekoćom. Varalice koje bi udovoljavale tim uvjetima mogle su biti napravljene tek kad je počela proizvodnja gume. No, takve varalice nisu bile osobito učinkovitije od tvrdih sve dok se netko sredinom prošlog stoljeća nije dosjetio napravi varalicu od medicinskog crijeva, vrlo mekanog i savitljivog gumenog crijeva namijenjenog podvezivanji pri medicinskim zahvatima. Tako je nastala varalica koja je i dan danas veoma učinkovita i u svijetu poznata kao „soft tube lure“.

Da bi im još više povećali elastičnost, prve su varalice pravili od relativno dugačkih, a tankih crijeva, cjevčica. Zbog toga su one oblikom oponašale jeguljice i iglice, omiljenu hranu svih srednjih i krupnih morskih grabljivica. Sada se proizvode i od još podatnijeg materijala, kao što su mekani „PVC“, „silikon“ i „latex“. Tako nove i znatno deblje cjevaste varalice još vjernije oponašaju sinusoidno lelujavo plivanje ranjene ribice - što je razlog njihove učinkovitosti.

varalice160922 2

Konstrukcija cjevastih varalica vrlo je jednostavna. Najjednostavnije, u pravilu najmanje, prave se samo od udice i crijeva, a nešto duže te kompliciranije i s vrtilicom. Na zatvorenu, bačvastu ili valjkastu vrtilicu postavljena je udica, posredstvom prstena, žice ili strune, ovisno o dužini varalice. Na sve to navučeno je crijevo koje prednjim dijelom mora stiskati vezište udice, odnosno prednji prsten vrtilice, ako je ima. Iz zadnjeg kraja crijeva mora viriti vrh i barem dio krivine udice. Zadnji kraj može biti ravan, ukoso ili odrezan u obliku lastinog repa, što ga čini pokretnim i izazovnijim.

Poboljšana verzija ove varalice jest ona s jig udicom na koju je navučena cjevčica približno istog promjera kao i crijevo od koga je napravljena varalica. Na vrat udice nataknuta je alkica vrtilice. Ovakva varalica ima privlačan rad i može se dalje zabaciti, zahvaljujući težini olovne glave „jig“ udice. Osim toga, zbog udice u prednjem dijelu, varalica osigurava sigurno kačenje, pogotovo kad je lubin, smudut u pitanju, jer on plijen hvata za glavu. Za njega je najbolje rabiti varalice dužine 100 do 150 mm, s udicama broj 1/0 do 6/0, ovisno o očekivanoj veličini plijena.

Varalica namijenjena dalekom bacanju i dubokom vođenju umjesto „jigom” može biti opterećena i običnom, okruglom ili ovalnom šupljom olovnicom, koja se također stavlja na prednji kraj varalice. Umjesto klasičnim neki proizvođači svoje varalice namijenjene dubinskom panulavanju opremaju olovnicama u obliku glave sa „spojlerom“, poput onih na teturavcima.

Lovu strijelke, škarma, orhana, zubaca, tune i ostalih krupnih grabljivica namijenjene su vrlo dugačke varalice sa po dvije jednokrake ili čak trokrake udice, na sredini i kraju tijela. Žicom, sajlicom, čak i lancem povezuju se udice broj 2/0 do čak 12/0, kad su u pitanju jednokrake, odnosno trokrake broj 2/0 do 4/0. Dužina takvih varalica iznosi 160 , 180, 200, 240 čak i 300 mm.

Manji modeli mekanih cjevastih varalica, osim za lov manjih grabljivica, koriste se i za poboljšavanje akcije metalnih varalica tipa „kasmaster“, „pilker“ i „žlica“. Ti su hibridi podjednako učinkoviti za „spinning“, pendulu te vertikalno skosavanje.

varalice160922 1

I varalice od crijeva se proizvode u više boja. Najčešće su bijele, crvene, narančaste i prozirne, ali i žute, plave i zelene. Ima ih višebojnih. Najčešće se koriste kombinacije crvenog ili plavog prednjeg i bijelog zadnjeg dijela. Međutim, ribolovci koji dugo love ovim varalicama tvrde da njihov dekor nije presudan za uspjeh u ribolovu. Ipak, slažu se da su najučinkovitije prozirne varalice koje u tijelu i iza njega imaju svjetlucave konce.

varalice160922 3

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 09 Rujan 2022 20:12

Varalicom i pendulom na strijelke

U manje od deset godina strijelka se toliko razmnožila u Jadranu da je od rijetkog postala uobičajeni ulov naših udičara. Iznimno agresivnu i brzu, najčešće je love varaličarenjem s obale, ali se povlačenjem umjetnog mamca iznimno uspješno lovi i pendulom.

Iako zalazi i znatno dublje, pendulom je ne treba tražiti na dubinama većim od 15 do 20 metara. Prateći obalnu crtu u svakom narednom prolazu treba malo smanjivati dubinu lova sve do pola metra, jasno ako to dozvoljava gaz plovila. Zbog lova u plićaku, ali i česte koncentracije cijelog jata na vrlo malom prostoru, pendulom je najlakše loviti s malim plovilom opremljenim vanbrodskim motorom, osobito gumjenjakom.

Strijelke treba tražiti u blizini plaža, osobito onih s naglim padom u dubinu, oko stjenovitih rtova, u područjima s jakim strujama, oko ušća rijeka i područja ispred luka, osobito oko vrhova lukobrana, ponekad čak i unutar njih. Voli se zadržavati u blizini grota i vrulja oko kojih je mnoštvo manjih riba.

Iako se hrane i danju i noću, pendulu je najbolje potezati ujutro, počevši kad je još mrak i završavajući pri punom svjetlu ili navečer, od kasnih popodnevnih do kasnih noćnih sati. Općenito, najbolja su vremena oko izlaska i zalaska sunca, tj. sati "dugih sjena", kada je sunce gotovo na horizontu.

strijelka090922 1

U Sredozemlju strijelka doseže maksimalnu težinu od 10 kilograma, ali je zbog njene brzine i borbenosti treba loviti panulaškim štapom i rolom snage čak 15 do 20 libri. Na kalem role dovoljno je namotati najlonsku strunu promjera 0,35 do 0,40 mm. Završnjak ne treba biti duži od pola metra, ali mora biti metalni jer strijelka uz snagu i brzinu ima i zastrašujuće oštre i snažne zube kojima može prekinuti čak i čeličnu žicu.

Za pendulu na strijelke najbolji mamac je riba, osobito iglica, ali u lovu sitnijih podjednako su dobre i varalice, najbolje vrlo izdužene, koje podsjećaju na iglicu. To mogu biti perjatice, pljuskavci, teturavci, žlice, pilkeri, mrdavci, itd. „Kona“, varalice od perja i mekane plastike oblika glavonošca s metalnom glavom te dugačke oko 10 cm montiraju se na pendulu bez dodatnog utega i potežu brzinom 2 do 3 čvora. Teturavci dužine 7 do 9 cm, najbolje od tvrde plastike jer dobro odoljevaju zubima strijelke, trebaju se potezati bezinom od 3 do 4 čvora. U lovu teturavcem treba obratiti pažnju na morsko dno jer ove varalice zaranjaju i 3 do 4 metra pa mogu dodirnuti dno i zaglaviti.

Iako su najneotpornije, u lovu pendulom kod nas su se najučinkovitijim pokazale varalice od mekane plastike, i to one oblika jeguljice dužine 100 do 160 mm. Montirati ih je dovoljno na golu, a ne na udicu s olovnom glavom, jer su najučinkovitije kad povremeno pljuskaju po površini. Najbolje je koristiti udice koje se dobiju s varalicom, odnosno širine luka 10-15 mm.

Ako se nakon pretraživanja lovne zone ne ostvari ulov, dobro je pendulu opteretiti s 50 do najviše 100 grama teškom olovnicom i ponovo pokušati.

Varalica se može potezati tek desetak metara iza krme plovila, jer i kad vidi ribolovca strijelka neće odustati od napada.

strijelka090922 3

Strijelka napada mamac odlučno, ali ponekad se zaustavi pri prvom zalogaju i ne nastavlja napad. Kad se ulovi, bori s puno energije iznenadnim bijegovima i iskakanjem iz vode. Nakon prvog ostvarenog ulova, ako nije kapitalni, dobro je proći nekoliko puta na istom području jer se manje strijelke hrane u jatima.

Prije konzumiranja strijelku je dobro pregledati, osobito ako se želi uživati u njenoj izrazito ukusnoj butargi. Naime, nekad samo u vodama Turske, sad se i u Jadranu lovlje strijelke čije su genode zaražene parazitskim crvima. Ti nitasti tanki crvi uglavnom napadaju spolne žlijezde ženki. Na njihovoj površini, neposredno ispod prozirne ovojnice izgledaju poput krvnih žila. Iako ti crvi ugibaju nakon kuhanja na 70 i smrzavanja na -25 stupnjeva, ipak je nepoželjno hraniti se zaraženim spolnim žlijezdama.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Sada, dok su još uvijek sitne i u vrlo brojnim jatima te dosta daleko od obale, lignje je najbolje loviti iz usidrenog plovila okomitim skosavanjem pribora na kome je nekoliko varalica. U takvom lovu ponekad varalice napadaju i ostali stanovnici mora, ponajprije lignjuni, muzgavci i hobotnice, zatim razne ribe, čak i hlap te jastog. Najčešće napadaju varalicu koja je na kraju pribora, odnosno najbliža dnu tijekom lova. Ribe napadači su u pravilu krupne, ali unatoč tome najčešće ne uspiju progutati krunicu igala ili zakačiti se za njih.

Ne želeći izgubiti takav neplanirani ulov, posljednjih godina najdomišljatiji ribolovci su počeli na pribore za lov lignji montirati i po jednu varalicu namijenjenu lovu riba. Jedan od njih je i poznati ribolovac Ivan Radovac iz Lovornog, koji je takvim kombiniranim priborom, bez smanjenja ulova lignji, značajno povećao broj ulovljenih riba. Posebno vrijedan ulov ostvario je 27. kolovoza izvukavši pauka bijelca teškog 1.525 grama i dugačkog 53 centimetara. Koliko je to vrijedan i rijedak ulov govori podatak da je znanstveno potvrđen dosad najkrupniji ulovljeni pauk bijelac bio težak 580 grama i dugačak 37 cm.

radovac pauk 020922 3

- Izvukao sam ga oko 18 sati s dubine od 50 metara dok sam sa sinom Nikšom po jakom kurentu i maestralu lovio olignje kraj Molunta. Bacio se na varalicu tipa „inchiku“ težine 90 grama, zlatnog dekora. Nju sam umjesto olovnog lignjarića montirao na kraj klasičnog „tataki“ sistema koji su činile tri „tataki“ lignjarića veličine 1.0 i 1.5 marke „DTD“ i „Yamashita“. Struna je bila najlonska debljine 0,28 mm, štap „Mustad Puls Slow Jigging“, a rola lagani bacački multiplikator. - kaže Ivan.

– Lovio sam „slow jigging“, „vertical jigging“ tehnikom sporog skosavanja pri dnu. Na ideju da priboru za lov oliganja dodam „vertical jigging“ varalicu došao sam promatrajući sonder tijekom ribanja. Naime, prije i tijekom ribanja intenzivno ga promatram kako bih u svakom trenutku znao što se događa pod brodicom i u skladu s tim reagirao na najbolji način. U sezoni lova liganja skosavanjem, koja oko Dubrovnika traje od početka kolovoza do kraja veljače, redovito bih oko plova liganja uočavao i krupnije ribe koje ih vrebaju. Zato sam odluči pokušati loviti i njih. „Inchiku“ varalicu sam odabrao jer se njom najbolje lovi sporim, a ne zamornim brzim skosavanjem. Najčešća lovina su širuni, lokarde i pauci. - kazao je Ivan Radovac.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 26 Kolovoz 2022 20:48

Oranjem do trlje (barbuna)

Među ribama koje naši udičari love samo slučajno i vrlo rijetko jesu i trlje (barbuni), blatarica i kamenjarka. No, te gurmanski vrlo cijenjene, a dosta brojne ribe mogu se udicom i ciljano loviti, osobito uspješno od kraja kolovoza do kraja jeseni.

Trlja se u pravilu zadržava i hrani na dnu. Kad se ne hrani leži mirno, ali se pokrene čim ugleda kakav oblačić mulja koje uzrokuje kretanje kojeg raka, njene omiljene hrane. Brzo će mu prići, stati, eventualno promotriti, pa pokupiti. Kad je gladna, trlja sama podiže oblačiće mulja čeprkanjem po dnu u potrazi za hranom. Na manjim dubinama se pažljivim promatranjem s obale po tim oblačićima može otkriti njeno stanište, pogotovo zato što su usamljene vrlo rijetke, a plov podiže puno mulja i pravi velike oblačiće.

Opisano ponašanje trlje osnova je tehnike njenog lova poznate kao oranje. Ta tehnika omogućava pretraživanje velikih posta, vrlo je učinkovita i jednostavna - olovnica na kraju pribora se lagano povlači po dnu tako da podiže oblačiće sitnih čestica što izaziva pozornost trlje.

Za razliku od klasičnog lova na dnu čekanjem, ribolov ometcem „oranjem“ je vrlo aktivan i u njemu se pribor, najbolje na štapu, skoro stalno mora držati u ruci. Loviti se mora što osjetljivim bacačkim štapom i rolom veličine 3.000 do 4.000.

montaza trlja260822

Završnjak, sistem za ovakav ribolov je vrlo jednostavne konstrukcije. Kao što je prikazano crtežom čini ga relativno kratki privez (pjok, primula) od 70 - tak centimetara tako da mamac bude relativno blizu olovnice čije će kopanje privući pozornost ribe. Privez je najbolje izraditi od „FC“, fluorougljične strune promjera 0,16 do 0,20 mm.

Tako fina struna osigurava sigurnu nevidljivost, a trlja nije teža od kilograma pa je beskorisno koristiti deblju. Privez se postavlja na sam ili malo poviše kraja osnovne strune, što također doprinosi njegovoj nevidljivosti. Spoj je najbolje izvesti najmanjom vrtilice koja omogućava savršenu pokretljivosti olovnice a što će omogućiti izbjegavanje svih problema pri povlačenju. Vrtilicu je najbolje postaviti između dvije mikro perlice, koje poboljšavaju pokretljivost pribora, a koje su fiksirane između dva lažna čvora.

Kako imaju relativno mala usta, a lovna veličina im je mala, trlje treba loviti s udicama širine luka 6 - 10 mm, ovisno o očekivanoj veličini . Najprimjerenije su „Crystal“ i „Aberdeen“ oblika, ali je važno da bude što duža kako bi bolje držala mamac te što tanja kako bi ga što manje oštetila, ali i ne bi pokidala osjetljive usne trlje.

Pribor je najbolje opteretiti tek tolika teškom olovnicom da ga ona drži lagano zategnutim na dnu. Za lov kratkim odbacivanjem dovoljna je do 10, a za dalje odbacivanja do 20 grama teška olovnica. Na pribor je treba spajiti kopčom, što doprinosi smanjenju problema pri odbacivanju i privlačenju.

trlja 260822 1

Glavna hrana trlja, pa zato i najbolji mamci za njihov lov su razni crvići i račići. Osim onih koji se mogu naći u Jadranu poput pjeskulja, muljaša ili pucajućeg, čak i cjevaša, koristi se mogu i korejski te ostali njemu slični uvozni crvi. Komadi od mekanog dijela velikog crva su također odlični mamci, baš kao i kišna glista. Od račića je najlakše pribaviti veliku i malu kozicu, a odlični mamci su i rak samac te pjeskulj. Trlja će zagristi i meso dagnje i ostalih školjki te univerzalnu morsku ješku - komadić lignje. No, bez obzira što se koristilo kao mamac, on mora bit obilat.

Tehnika lova oranjem je vrlo jednostavna. Nakon što se odbaci, pribor se privuče oko pola do metra, načini pauza od pola do minute, čak i dva ili tri, pa sve ponavlja. Olovnica mora ostavljati trag, brazdu u dnu, pri čekanju struna mora biti zategnuta kako bi se mogao osjetiti dodir ribe s mamcem i dati učinkovita kontra. U pravilu, trlja će napasti i zakačiti se nakon potezanja, dok mamac miruje.

Trlja se često sama zakači, a unatoč maloj veličini, lovna je najčešće od 10 do 15 cm, snažno reagira. Treba je oprezno i lagano izvlačiti jer ima nježne usne- prebrzo i naglo potezanje može uzrokovati njihovo pucanje. Ako je ulovljena trlja kamenjarka, mora se vratiti u more ukoliko je kraća od 11 cm. Gdje se ulovi prva treba potražiti i ostale. Obično se one manje, najčešće u velikim jatima, bliže obali, a veće, u manjim jatima, nešto dublje.

Za lov kapitalki mamce treba odbaciti na dubine od 20-tak metara. Blatarice se s obale najbolje love na mjestima gdje muljevito dno prodire plitko, najčešće u zaslađenim zaljevima. Kamenjarke se, pak, s obale najbolje love na mekanim oazama unutar kamenitog priobalnog dna. Njima je dovoljan mali komad pijeska kojeg ima svuda. Za razliku od blatarica, koje vole mulj i rastresiti pijesak, kamenjarke voli čvrsti, kompaktniji pijesak i bistru vodu. Na plažama se zadržava u neposrednoj blizini šljunčanih oaza i livada posidonije. Loviti se mogu danji i noću, po mjesečini, lijepom vremenu i mirnom moru.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Stranica 2 od 16