Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Petak, 22 Listopad 2021 19:29

Kako odabrati varalicu za spinanje na olignje

Što se more više hladi to su lignje sve bliže obali pa se i sve bolje love s nje, najuspješnije spinanjem, odbacivanjem i privlačenjem varalice. Najbolje varalicama koje su konstrukcijom i oblikom posve prilagođenim takvom lovu. Te varalice više ili manje vjerno oponašaju oblik kozice, a i najučinkovitije su kad se kreću poput nje. Osmišljene su u Japanu pa ih svi nazivaju „egi“, tamošnjim imenom za kozicu, a taj je naziv prerastao u „eging“ i širom svijeta postao sinonim za lov oliganja spinajnjem, kako s obale tako i s plovila.

Da bi „egi“ varalica dospjela na lovnu dubinu te lignji dala dovoljno, ali ne i previše vremena za vizualnu procjenu njenog položaja, dekora i akcije, važna je brzina tonjenja varalice. Ona u „egingu“, više nego u ostalim načinima lova oliganja čini razliku između uspjeha i neuspjeha.

Brzina tonjenja „egi“, kao i svake varalice, izražava se u sekundama po metru (s/m) i predstavlja vrijeme potrebno da varalica potone 1 m. Znati brzinu tonjenja varalice važno je i kako bi se na vrijeme reagiralo i spriječilo zapinjanje varalice za dno.

„Egi“ varalice po brzini tonjenja mogu se svrstati u nekoliko skupina. Najveću skupinu, srednje brzotonućih, čine varalice koje, ovisno o veličini i obujmu, jedan metar potonu za 3 do 5 sekundi. Teško je točno kazati na kojoj dubini s njima treba loviti jer to ovisi o marki, jačini kurenta, vjetra, itd., ali može se reći da su za lov na 5 do 10 m dubine u normalnim uvjetima. To su najsvestranije „egi“, varalice koja se koriste u većini situacija.

One koji su bliže broj 5 sekundi za metar prilično su spore za lov u normalnim uvjetima. Čim malo zapuše bolje je koristiti one kojima treba dvije do četiri sekunde da potonu metar. Tijekom lova s njima, pri odbačaju treba ostaviti otvoreni preklopnik role, a kad „egi“ udari o dno, treba zatvoriti preklopnik i animirati varalicu.

varaliceolignji221021

Sporotonuće, varalice brzine tonjenja 5,5 do 10, čak do 16,5 sekundi za jedan metar dubine, najprikladnije su za lov nad dnom do 5 m ispod površine te kad su lignje u gornjem sloju i na površini. To se obično događa u trenucima kad je vrlo malo svjetla, na terenima na kojima se ribe i olignji okupljaju kako bi se odmorili, primjerice u lukama i uz šetnice s mjestimičnom obalnom rasvjetom. Takve varalice imaju vrlo prirodne pokrete, koji ih čine vrlo učinkovitima. Nedostatak im je što na njih jako utječu kurenat i vjetar, zbog čega se ne mogu koristiti u nepovoljnim uvjetima jer zbog opuštenosti strune neće biti u mogućnosti otkriti sitne dodire. Preporučljivo ih je animirati manje snažno, ali horizontalno, a ne okomito jer ih ne treba dizati.

Brzotonuće, varalice koje tonu brzinom dvije do tri sekunde po metru, najprikladije su za lov s obale u dubokom moru ili po jakom vjetru i kurentu. One bolje održavaju napetost strune pa je s njima lakše osjetiti dodir s dnom, kao i napad lignje. Ove varalice treba potezati slično kao i srednje brze, samo malo brže i trzati što okomitije, a treba koristiti i za broj veće kako bi im se povećala plovnost.

Za lov s obale u vrlo dubokom području ili po vjetrovitom vremenu, kad manje i lakše nije moguće odbaciti, koriste se vrlo brzo tonuće varalice. Osim toga, takve su posebno dobre za lov iz plovila, do dubina od 25 do 30 metara. Taj se lov obavlja brzim „driftingom“, plutanjem plovila tako da „egi“ zapravo ima vrlo pravocrtnu vodoravnu putanju u tonjenju, pretražujući veliko područje. Taj je „eging“ vrlo sličan onom s obale. Varalice ove skupine su vrlo teške, primjerice, one veličine 3,5 imaju 3 0-ak grama pa mogu dobro poslužiti i umjesto „peškafonda“ u klasičnom lignjolovu skosavanjem iz plovila.

Umjesto brzine tonjenja, neki proizvođači varalice označavaju slovima. Slovom D varalice koje tonu brzinom 2 do 2,8 sskunxe za metar. Slovom B obilježavaju varalice koje tonu brzinom 2,5 do 5 s/m, a slovom S one koje imaju brzinu 8,5 do 16,5 s/m. Da bi ih se lakše prepoznavalo, oznaka im je na vanjskoj olovnici. Kada varalica nema ta slova, niti brojčanu oznaku na pakiranju, najbolje je ne kupovati jer je najčešće upitne kvalitete.

Objavljeno u esPRESSo

S jačim zahlađenjima i jesenskim kišama počeo je period najboljeg lova smuduta, brancina. No, i sada je „kralj priobalja“ na udici prilično rijetko, posebice na varaličarskoj. Međutim, taj način udičarenja, ako ne najučinkovitiji, sigurno je najsportskiji. Osim toga, ta je tehnika udičarenja najplodonosnija baš sada, kada je brancin zbog mira na moru najmanje oprezan, pa se može varaličariti na brojnim pozicijama, praktično svuda uz obalu. Bez obzira gdje se varaličarilo, jedan od osnovnih preduvjeta za uspjeh u tome jest pravilan izbor dekora varalice.

Osim što je iznimno oprezan, brancin je i vrlo radoznao. Igrajući na tu kartu, mnogi su ga varaličari pokušavali prevariti raznim neobično i šareno obojenim varalicama. Ali, uglavnom bez većeg uspjeha. No, u najčešćim uvjetima vremena i mora koji pogoduju lovu brancina, a to je zamućeno more, oblačan dan, sumrak, svitanje i noć, pokazalo se da su najučinkovitije varalice izrazito upadljivih boja. Uspjesi su se postizali i s onima narančasto-crvenih leđa i zlatnog trbuha, odnosno dekora oznake FGR u „Rapala“ sistemu označavanja dekora. U opisanim uvjetima podjednako su učinkovite i varalice srebrnastog trbuha i zeleno-žutih leđa (SFC), drečavo zelenih leđa s crnim šarama, drečavo zelenih leđa s crnim šarama i narančastim trbuhom (FT).

Tako dekoriranim varalicama posljednjih su se godina ulovili i trofejni primjerci brancina. Time se udovoljava klasičnom pravilu o odnosu dekora varalice i uvjeta vidljivosti u ribolovu, što je osnova varaličarenja. Međutim, u istim uvjetima uspjeh, čak i bolji, postizao se i varalicama namijenjenim posve suprotnim uvjetima, bistrom moru i vedrom danu. Najučinkovitije su bili „wobleri“, teturavci dekora gavuna, pa oni sa srebrnim tijelima i crni (S), plavim (B) ili zelenim (MN) leđima. Njima uz bok mogu stati i imitacije potočne (TR) te kalifornijske pastrve (RT).

smuduti151021 1

Što se, pak, varalica od mekane plastike tiče, u opisanim uvjetima osim dekora koji oponašaju prirodne uzore, izvrsnim su se pokazale mutno bjeličaste varalice, vrlo dobre transparentne te bijele ili sedefasto-bijele. O upadljivo obojenim mrdavcima nema previše saznanja, jer se rijetko koriste, barem kod nas, a oni koji su to ipak činili nemaju osobito dobrih iskustava.

Nameće se zaključak da u uvjetima slabe vidljivosti boja igra drugorazrednu, a noću vjerojatno nikakvu ulogu u usporedni s akcijom i prezentacijom varalice za lov na brancina. Ipak, preporučuje se loviti varalicama oznake dekora GRF, SFC i B. U uvjetima manje zamućenosti, odnosno veće osvijetljenosti, bolje je rabiti manje upadljive dekore varalica. Takvi su dekori RT, TR, MN i S. Negdje su u sredini između tih skupina umjereno upadljivi dekori poput zlatnog s crnim ili crvenim leđima (G), koji se na moru posebno dobro pokazao u jutarnjim satima. Njemu uz bok je i dekor CW (bakarno-narančasti) te SSD, varalice srebrnih bokova, narančastog trbuha i crnih leđa.

smuduti151021 3

Bez obzira na vrstu, varalice crvene glave i bijelog ili sedefasto-bijelog tijela, poznate „testarose“ odnosno dekora RH, najčešće jamče uspjeh u svim uvjetima vidljivosti.

Iako mnogi tvrde da oči, šare i ostali detalji na varalicama više služe za to da se „ulovi“ ribolovac, a ne brancin, činjenica je da sitni ali uočljivi detalji poboljšava lovnost varalice. Zato je dobro koristiti varalice s velikim očima ili na bokovima nacrtanim isprekidanih crtama ili točkica, odnosno mekane varalice sa „šljokicama“, svjetlucavim listićima u tijelu.

Objavljeno u esPRESSo

Crvi su vjerojatno najkvalitetnija skupina mamca za lov udicom u moru. No, od više tisuća različitih vrsta crva koji žive na i u morskom dnu, naši udičari mamče samo nekoliko: velikog, pjeskulja, malog crvenog, golog štrcaljca te u posljednje vrijeme uvozne poput korejskog, američkog... Samo rijetki, najbolji poznavatelji mamaca u određenim situacijama najradije koriste neke druge crve, među njima i cjevaše.

U Jadranu žive dvije vrste crva cjevaša, ali ih malo tko razlikuje, što za ribolovce i nije važno. Oba su poznata pod imenom morski cvijet. U kožnatim cijevima dužine do 40 centimetara žive pričvršćeni na kamenitoj ili pjeskovitoj podlozi. Drugi kraj cijevi im je slobodan i kroz njega crvi pružaju raznobojno obojene škrge nalik cvijetu, čemu i duguju ime. Dosta bogata naselja ovih crva svuda su u priobalju Jadrana pa do njih nije teško doći pogotovo što ih ima samo do dubina od desetak metara. Lako se skupljaju čupanjem rukama. Za to nije nužno skvasiti se jer se mogu dohvatiti s ozidane, odnosno koje druge okomite obale, a iz dubljeg mora osim ronjenjem mogu se čupati grabljama ili kojim drugim prikladnim alatom.

Za mamčenje se može koristi samo dosta mekano tijelo crva zeleno – žuto - smeđe ili plavičasto - zelene boje, ovisno o staništu. No, bez obzira na boju, crv ima puno fosfora pa je odličan za lov noću. Da bi se mamčio treba ga izvući iz cijevi i ukloniti mu škrge. Njih je lako odrezati, ali ne i izvući crva, jer on lako puca. Umjesto dugotrajnog opreznog izvlačenja bolje je crva privoliti da sam brzo napusti svoju cijev. To se lako izvodi odsjecanjem komada dužine 5 do 10 mm s donje strane cijevi.

crvicjevasi081021 1

Proboden kroz sredinu, najbolje pomoću igle za mamčenje, crv se navlači na udicu dok je posve ne prekrije. Dobro je ako mu dio visi preko vrha udice, koji ne treba viriti iz crva. Nadijevati ga je najbolje tako da mu glava bude na udici jer se tako se nabolje drži. No, kad se lovi odbacivanjem, neophodno ga je vezati pomoću elastične niti.
Namamčeni cjevaš dugo ispušta tjelesnu tekućinu pa time privlači ribe. To su uglavnom manji sparidi te druge manje cijenjene ribe, ponajprije usnjače (drozd, vladika, lumbrak, smokva, vrana) te šparmić, ali ima i cjenjenijih riba koje će posegnuti za tim mamcem, primjerice ovčica, ukjata, sarak i kavala.

Neki sparidi cjevastog crva jedu samo ako nemaju ništa ukusnije. To iskusni udičari koriste kako bi birali vrstu lovine, primjerice, u lovu „pod pjenu“, odnosno „na maretu“. To je ribolov uz položitu obalu koju zapljuskuju i ispiru valove stvarajući pojas pjene uz kopno. U takvim situacijama fratri teški 100 do 150 grama i puno teži sarci uz samu obalu skupljaju rezultate njenog ispiranja. Fratri će pritom jesti samo „finiju“ hranu, a sarci sve probavljivo pa tako i crve cjevaše. Tada treba, s obale ili iz plovila usidrenog dvadesetak metara od nje, spustiti udicu s cjevašem na oko pola metra od kopna u pjenu stvorenu sudaranjem valova. Sitni fratri zbog obilja hrane neće, ali krupni i proždrljivi sarci će zagristi na ponuđene crve cjevaše. Takav selektivni ribolov može se crvom cjevašem, najbolje onim s pjeskovitog dna, obavljati na pozicijama gdje uz ostale ribe obitavaju i kavale. One će prvo pipati i probati mamac pa se odmaknuti malo i nakon minute ili dvije doći i uzeti ga.

Iako nisu rijetki ni teško dostupni, cjevaše treba vaditi u što manjem broju, samo koliko će ih se potrošiti u jednom ribolovu jer su važni pročistaći mora. Osim toga, neiskorištene se može čuvati do sljedećeg ribolova. Na temperaturama od 12 do 16 stupnjeva cijeli tjedan, a na onim višim, do 30 stupnjeva do četiri dana.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 01 Listopad 2021 11:21

Kako najlakše prevariti smuduta...

Teško je u Jadranu naći ribu koja poput smuduta može nadmudriti ribolovca, kako početnika tako i meštra od udice. Može mu se danju i noću bacati najrazličitije mamce i varalice, koristiti najsavršeniji pribor, najtanje strune i najoštrije udice, no „kralj priobalja“ će najčešće ostati neuhvatljiv. Manji će još i zagristi, ali oni teži od pola kilograma, lovnog prosjeka, uvijek ostaju pravi izazov i za najbolje ribolovce.

Evo nekoliko savjeta iskusnih udičara koji mogu olakšati nadmudrivanje sa smudutom u lovu s obale, kako čekanjem prirodnim mamcem, tako i povlačenjem umjetnog ili prirodnog.

Pronalaženje područja na kojem smuduti redovito obitavaju prvi je uvjet uspješnog ribolova. Najbolje mjesta su luke u kojima se redovito čiste ribarske mreže, pristaništa za veće brodove gdje lubin u gužvi lakše ulovi plijen, pozicije s jakim strujama mora, a posebno ušća dotoka slatke vode, čak i onih koji su aktivni samo nakon kiše.

smuduti011021 3

Svako dobro mjesto za lov velikog smuduta treba na primjereni način pripremiti, bez obzira hoće li se loviti prirodnim ili umjetnim mamcem. Priprema se prije svega sastoji u višednevnom prihranjivanju mrtvom ribom. Dva, tri kilograma sarđele nekoliko večeri zaredom bačenih u more potaknut će smuduta da redovito dolaze na postu i manje oprezno uzimaju hranu. Što se dulje i redovitije prihranjuju, mogućnosti za ulov smuduta kapitalca su veće.

Mali smuduti mogu se uloviti i danju, ali one velike bolje je loviti isključivo noću. Buka iz ugostiteljskih objekata uz more, brodovi, automobilski farovi, znatiželjni prolaznici i bilo kakvi zvukovi na obali smetaju ovu ribu. Tek kada svi zvukovi zamru, a obala utone u savršeni noćni mir, kapitalac dolazi po vašu ješku. I tada kada pomislite da je sve idealno, nemojte napraviti grešku i približiti se moru s upaljenom cigaretom ili bilo kojim izvorom svjetlosti. Smuduti to vide i odlazi negdje drugdje sretni što ste ih upozorili na svoju prisutnost.

Najbolji mamac za velike smudute su ribe od 10 do 15 centimetara dužine. Cipoli, girovke, bukva, šparmić, širun bolji su od srđele zbog tvrde kože koju teže oštećuje sitna riba. Smudut će rado, ali rjeđe od spomenutih ribica zagristi mamce poput velikog morskog crva ili kojeg raka. U rijetkim prigodama, kada se uspješno lovi danju, najbolji mamac je živa kozica, a može poslužiti i živi šparmić manjih dimenzija.

smuduti011021 2

Umjetni mamci su dobri za smudute teže od pet kilograma samo na pojedinim mjestima, gdje oni mogu svoju lovnu zonu pretraživati neposredno uz samo dno. To su najčešće ušća rijeka i međuotočni prolazi s jačim kurentom. Iako se svake godine zabilježi više ulova krupnih smuduta na varalice, morate znati da je on na prvom mjestu strvinar, a tek onda lovac na živi plijen. To pogotovo vrijedi u područjima gdje se redovito istresaju ribarske mreže pa nepokretne i lako dostupne hrane ima u izobilju.

Kad uzme mamac, smudut ga ponese i po pet metara prije nego što ga stigne progutati. Kroz to vrijeme ne smije osjetiti nikakav otpor. Na struni zato ne smije biti nikakvo olovo, hvatač strune na roli treba biti otvoren bez obzira na to ima li ona slobodan hod kalema. Za indikator ugriza najbolje je upotrijebiti neki lagani predmet poput stiropora, lagane limenke koji će se pri potezu ribe odmah osloboditi s najlona. Električni indikatori ugriza su dobro rješenje, ali trebaju biti podešeni na zvučnom minimumu.

Nakon što mu se dozvoli da ponese mamac nekoliko metara, smudutu treba kontrirati odlučno, ali ne i prejako. Prerana kontra izvući će mamac iz usta smuduta, on će panično pobjeći i duže vrijeme neće uzimati hranu. Predugo čekanje prije kontre isto nije dobro. Smudut može osjetiti i samu težinu najlona ili zapinjanje za dno što je dovoljno da odustane od hranjenja.

Iz načina na koji smudut uzima ponuđeni mamac, možete s velikom vjerojatnošću znati o kolikoj je ribi riječ. Mali vuku brzo i živčano, a polagano i kontinuirano izvlačenje najlona pokazuje da je riječ o većem primjerku.

Način izvlačenja većeg smuduta ovisi o terenu na kojem lovimo. Na mjestima gdje u moru ima prepreka, bova, konopa ili kamenja ne treba popuštati. Plijen treba izvući brzo, ali ga zbog toga treba i loviti jačim priborom. Kada se lovi na terenu bez većih zapreka treba samo držite zategnut štap dok se izmorena riba ne pojavi na površini. Zatim je treba polako privlačite prema sebi. Kritičan trenutak nastaje kada se približi obali. Ako smuduta odmah ne dočekate u podmetač većih dimenzija on će pokušati svom snagom zaroniti u dubinu. Ukoliko rola nije dovoljno dobro podešena, najlon će pući kao od šale. Smudut koji panično bježi za sobom će povući i sve ostale koji su se našli u blizini. U takvoj situaciji možete se slobodno spakirati i otići doma ili na neku drugu poziciju.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 24 Rujan 2021 07:46

Sarak sad zalazi i u plićak

U ovom dijelu godine, kada se izmjenjuju kratkotrajna zahlađenja s padalinama i sunčano i mirno vrijeme, dobro se love brojne riba. Od cjenjenijih i lukavi sarak ili šarag. Štoviše, on će se do zime moći udičariti i na terenima koji se razlikuju od njegova tipičnog staništa.

Sada, kada je u priobalju znatno mirnije, pojedinačni primjerci, ali i parovi, dosta krupni, ali rijetko teži od jednog kilograma, zalazit će i u vrlo plitko more neposrednoj blizini stjenovitih plaža. Zalazit će čak i u plićake od samo pola metra i to kad se more pokrene najavljujući jugo ili, češće, kad zapuše snažni maestral. Upravo more u pokretu i valovi koji se pjene razbijanjem o obalu najpovoljniji su uvjeti za jesenski lov te ribe. Tada je sarak izuzetno aktivan i može ga se loviti na za njega nespecifičnim mjestima, na kamenitoj obali, nedaleko od šljunkovitih i pješčanih plaža.

Lov štapom je neusporedivo učinkovitiji, ali kako se lovi blizu obale, nikakav problem nije ni loviti iz ruke. Šarag je riba snažnih čeljusti i gusto zbijenih zuba kojima lako kida tanke strune. Ulovljen se snažno bori i silovito vuče na jednu pa na drugu stranu, pokušavajući se osloboditi. Unatoč tome, ne treba pretjeravati s debljinom strune. Najbolje je rabiti najlonsku strunu promjera 0,20 do 0,25 mm koja završava s dva priveza različitih dužina, najbolje 20 i 30 cm. Ako je teren težak, da bi se izbjeglo često zapinjanje, bolje je koristiti samo jednu udicu direktno vezanu na osnovnu strunu. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, koriste se udice širine luka 10 do 15 mm, oblika „Crystal“, ali su bolje kovane i u stranu zakrivljenog vrha. Kako bi se koliko - toliko zaštitila struna od jakih zuba šarga, udica mora biti što duža.

sarak240921 1

Iako je sarak riba dna, nije potreban veliki uteg na priboru. Dovoljno je do pet grama olova na spoju brka s osnovnom strunom, odnosno tridesetak centimetara poviše udice. No, loviti se može i bez olovnice.
Lov šarga „preko prsta“ znatno je dinamičniji od onog sa štapom, jer je prijeko potrebno mijenjati mjesto s kojeg se pribor odbacuje. Na svakome mjestu treba provesti do pola sata i odbacivanjem na sve strane pretražiti teren. Kako se ne lovi riba od jata, treba joj mamac servirati što bliže. Zato je dobro došlo poznavanje mjesta ribolova i pamćenje prethodnog ulova. Uz sve to, dobro je i primamljivati prije ribolova, najbolje nekoliko dana zaredom, da se riba navikne na redovitu porciju. Primamu je najbolje praviti od stučenih školjki, puževa i ježinaca prikupljenih u zoni ribolova.

Čak i kad se lovi u najpovoljnije doba dana, noću s mjesečinom, prijeko je potrebno ostati izvan vidokruga riba, a u borbi ne treba previše uživati, nego je bolje plijen što prije izvući iz mora, ali to treba raditi s pravom mjerom i paziti da se zbog snažnog potezanja riba ne otkači s udice.

Iako će uzeti praktično sve poznate mamce, na našoj obali šarag se tradicionalno lovi raznim račićima, mušulom, filetom svježe ili slane sarđele, te crvima, od muljaša i pjeskulja do velikog, koji je najučinkovitiji u lovu noću.

sarak240921 2

Šarag, pogotovo krupniji, obično se noću kreću u srednjim slojevima vode, tako da je najbolje početi s prezentacijom mamca metar ili dva iznad dna, a ako napad izostane, valja ga još spustiti. To isto vrijedi i za položaj mamca u vodenom stupu. Da bi se to postiglo na pribor je neophodno postaviti plovak. Najviše se koristi fiksni oblika kapljice, u čije se šuplju antenu može umetnuti svjetleća ampula. Za dalje odbačaje bolji su klizni. Oblik plovka ovisi od uvjeta na vodi. Po mirnom moru mogu se koristiti vitkiji i osjetljiviji plovci, dok se po valovitom valja opredijeliti za one stabilnije, jajolike ili loptaste.

Poput većine svojih srodnika, šarag je iznimno borben. Često ga se mora na silu dizati s dna, kako se ne bi uvukao u neku pukotinu ili da struna ne bi zapela za stijene ili alge, pa je preporučljivo koristiti nešto jači pribor i deblju strunu nego u lovu drugih riba sličnih dimenzija. Idealan komplet čine snažniji i što duži „bolonjez“ štap s brzom rolom veličine 30, koja ima pouzdanu kočnicu i precizno slaže strunu.
Suprotno onom što nam instinkt govori, prvo potapanje plovka još nije trenutak za kontru, nego treba sačekati da on po drugi put zaroni, što je siguran znak da je šarag progutao mamac. Što su šarzi krupniji, potrebna je veća opreznost.

Najbolje mjesto za lov sarka na plovak s obale su stijene, lukobrani i rtovi, u prvom redu tereni gdje se obala strmo spušta u more, tako da je dubina odmah kraj nje pet do šest metara. Međutim, dobre mogu biti i plaže s dubinama od dva do tri metra, naročito one s mješovitim, kamenito-pjeskovitim dnom.

Ulovljenog šarga obvezno treba izmjeriti i ako je kraći od 23 cm vratiti u more.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 10 Rujan 2021 10:47

Tataki tehnika za lov oliganja po danu

Iako su je upoznali prije petnaestak godina, tehniku lova lignji poznatu kao „tataki“ naši ribolovci rijetko prakticiraju iako je vrlo učinkovita, osobito u dnevnom lovu. Jednim je dijelom to zbog našeg standardnog otpora prema svemu što je novo, a drugim zbog visokih cijena potrebne opreme. Treći i vjerojatno glavni razlog je upotreba neprikladnih dijelova pribora, ponajprije varalica te pogrešna tehnika lova, zbog čega su rezultati bili loši.

Danas su cijene neophodnog pribora znatno pristupačnije nego nekad, pa nema razloga ne loviti ovom tehnikom, ali samo na ispravan način, kako to rade Japanci.

Za lov ovom tehnikom neophodne su posebne varalice dužine 35 do 60 mm. Osnovu varalice čini plastični štapić koji na jednom kraju nosi jednu, a na dužim modelima dvije krunice. Za spajanje s ostatkom pribora služi poprijeka rupica na vrh štapića ili, rjeđe, zavezani komad ribarskog konca. Oko štapića je tijelo varalice, najčešće vretenasto ili, rjeđe, oblika kozice. Tijelo je od silikona ili koje druge mekane plastike, ali ima i modela od tvrde, u pravilu prozirne plastike. Skuplji modeli imaju presvlaku od tanke i svjetlucave tkanine. Kako ove varalice u moru moraju plutati u horizontalnom položaju, neki modeli u tijelu imaju zračne mjehuriće.

tatakivaralice100921

Tataki varalica se na pribor postavlja bez priveza, direktno između dvije perlice sa stoperima ili pomoću kopče zakačene na petlju vezanu na predvez, osnovu završnjaka. Petlju je najbolje izraditi „Palamar“ ili „Drooper loop“ čvorom. Međusobni razmak varalica mora biti barem dvadesetak centimetara, na gornjem kraju predveza treba biti vrtilica s kopčom, a na donjem samo kopča za brzu montažu i izmjenu utega.

Završnjak ne smije biti duži od štapa kojim se lovi jer bi otežavao izvlačenje plijena na plovilo, ali i odbacivanje varalica. Također, na završnjaku ne treba biti puno varalica, dovoljne su dvije do četiri. Naime, u slučaju istovremenog ulova više oliganja nije lako izvući i prihvatiti, obvezno mrežnom prihvatnicom. Što je najgore, što je više varalica na završnjaku to je veća mogućnost da se iglica neke od njih zakači za odjeću, dio pribora ili plovila.

Završnjak je najbolje izraditi od „FC“, fluorougljične strune snage 30 libri jer ona ima najprikladniju krutost zbog koje se završnjak od te strune najmanje savija i mrsi pa se varalice najrjeđe međusobno i za strunu kače.

Budući se ovim priborom skosava okomito dobro je imati utege različitih težina kako bi se to moglo raditi na svim dubinama i pri svim jačinama kurenta. Osim ovalnih olovnica i olovnih lignjarića, to mogu biti „vertical jigging“ varalice, najbolje tipa „Madai“ jer je tijekom skosavanja na njih moguće uloviti i koju ribu. No, to se ne preporučuje na nečistom dnu. U lovu na velikim dubinama preporučuje se koristiti fosforoscentni uteg jer njegovo svjetlucanje privlači lignje.

Osnovnu strunu najbolje je izraditi od „PE“ višenitke promjera 0,10 do 0,14 mm, koja je dovoljno jaka da izvuče i teške ulove, a dovoljno tanka da ne pruža veliki otpor kurentu zbog čega će i lagani pribor stajati okomito pod plovilom. Dobro je ako je struna višebojna, kako bi se lakše kontrolirala dubina lova, odnosno pribor ponovo spustiti gdje se prethodno ostvario ulov jer se lignje najčešće zadržavaju u plovu.

Za lov ovom tehnikom dovoljna je srednje velika rola te jednostavan „casting“, još bolje „slow jigging“ štap snage 50 do 150 grama. Najvažnije je da bude što osjetljiviji kako bi reagirao na dodir lignje čak i nježan i na velikoj dubini. Također bi trebao imati progresivnu akciju jer kruti u suradnji s neistezljivom „PE“ strunom može uzrokovati pucanje krakova lignje tijekom borbe.

Tataki je tehnika u kojoj se nije potrebno sidriti, ali je presudno pribor puštati okomito. Kad uteg dodirne dno, pribor se odiže oko pola do dva metra. Zatim se kratkim i energičnim pokretima u nekoliko sekundi štap do desetak puta zatrese gore-dolje tako da vrhom zavibrira poput šibe. Varalice će se tada kretati u svim smjerovima poput uspaničenih kozica što će izazvati pozornost lignji u blizini. Potom treba prestati s trešnjom, uteg će zategnuti sistem, a varalice vrlo brzo zauzeti početni vodoravni položaj, što će olignje najčešće isprovocirati da ih napadnu. Potom se sporim ali neprekinutim pokretom vrh štapa podiže visoko gore da bi se ocijenilo je li lignja na varalici ili nije. Nakon ulova, važno je zabilježiti dubinu na kojoj se to dubini dogodilo da bi se u sljedećem spuštanju sistem mogao spustiti na istu lovnu dubinu, u čemu od velike pomoći može biti višebojna višenitka.

Ako ulova nema valja napraviti pauzu od dvadesetak sekundi, čak i minute pa postupak ponoviti nekoliko puta. Ukoliko se ni tada ništa ne dogodi, sistem treba podignuti metar, metar i pol, čak i pet ako se lovi u dubokom. Na taj način se vrlo lako i brzo može pretražiti cijeli vodeni stupac. Ako su lignje u blizini, ulov provjereno neće izostati. Tataki tehnika, osim po dana je primjenjiva i u noćnim uvjetima, posebice u sumrak i svitanje. Rijetko, ali ponekad se bolji rezultati postižu nježnijim i sporijim, ponekad čak i bez skosavanja, samo držanjem štapa u držaču plovila koji se lagano njiše. Tada se može loviit i drugim priborom koji se drži u rukama. No, ova pasivna metoda lova je ipak manje učinkovita od aktivne, oštrog skosavanja priborom.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 03 Rujan 2021 14:52

Udicom na kijerne

Nakon dvomjesečnog lovostaja, od prvog dana rujna ponovo se smiju loviti kijerne, jedne od najpoželjnijih krupnijih lovina naših udičara. Kijerne se mogu loviti svim udičarskim alatima, ali naši sportsko - rekreativni ribolovci ih najčešće love iz plovila, bulentinom čekanjem te „vertical jigging“ tehnikom. Vrlo uspješno love i novom varijantom bulentina, o kojoj smo pisali 20. kolovoza. Slučajno ih love i dubinskom pendulom, u pravilu onom za zubaca, koja se vuče nad samim dnom i 15 do 20 metara ili više pod površinom.

Zbog težine, velike dubine s kojih ih treba izvući te mogućnost da se zavuku u prvu rupu i raširi škržne poklopce, u kom slučaju je ribolov završen, kijerne je nužno loviti snažnim priborom, daleko jačim od onog kojim se kod nas obično rabi, obvezno vrhunske kvalitete. Ako se lovi iz ruke, na motovilo valja namotati strunu ne tanju od milimetra. Međutim, toliko debela struna je sigurno jača od 30 libri, što je najveća zakonom dozvoljena jačina pribora za sportsko - rekreativni ribolov. Zbog toga barem dio pribora, najbolje privez (prama, pjok) mora biti navedene jačine. Puno bolje je koristiti štap i ostali suvremeni pribor jačine 30 libri kojim je moguće savladati i najtežu kijernu, zbog savitljivosti štapa i mogućnosti podešavanja jačine kočnice role.

Kkijerne se uglavnom hrane sitnim ribama, rakovima i glavonošcima. Pustoše naselje jastoga, svoje omiljene poslastice, pa su se mali primjerci ovog raka nekada najčešće koristili kao mamac za njih. Dobro su se pokazali i škampi i kozice. Međutim, efikasni su i mnogi daleko pristupačniji i jeftiniji mamci, u prvom redu i olignja, sipa i muzgavac, zatim komadi i fileti vrnuta, plavice i druge plave ribe, love se na mrtve i žive špare, crneje, kanjce…

Čak i kad se lovi varaličarenjem dobro je koristiti i prirodne mamce jer oni znatno poboljšavaju. U tu svrhu je najbolje rabiti velike kozice, muzgavce, olignje, sipe i krakove hobotnica. U takvom „vertical jigging“ ribolovu zbog toga je najbolje koristiti varalice tipa „tenya“, čiji je obvezni dio i prirodni mamac. Odlično rješenje je i „live kab“ varalica, zapravo nosač mamca, muzgavca ili kojeg drugog glavonošca.

Kad zagrize mamac i osjeti da je uhvaćena, prva reakcija kirnje je da spas potraži u najbližoj pukotini. Tu dolazi do izražaja snaga pribora, ali i vještina i fizička sprema ribolovca, pogotovo ako je riječ i krupnijoj kirnji, jer ovu treba što prije odlijepiti od dna i bez mnogo taktiziranja i zamaranja izvući na površinu. Na sreću, kad je podignuta s dna, kijerna se relativno lako dovlači do plovila, jer brzo gubi snagu. Najbolje je prihvatiti kukom, manji primjerci mogu i mrežnom prihvatnicom, a ako njih nema rukom tako da se palac i kažiprst jedne ruke zabiju u očne duplje.

Kojom je tehnikom i kako kompletiranim priborom kirnje najbolje loviti najviše ovisi o mjestu lova. Na podmorskim uzvisinama, najbrojnijim obećavajućim pozicijama najbolje je loviti sporim skosavanjem, i to načinom koji nazivaju ples na dnu. Nakon spuštanja prirodnog ili umjetnog mamca na dno lovi se tako da se pribor podigne s četiri do pet trzaja štapa i namotaja role, a zatim spusti s dva do tri trzaja štapom uz jedan do dva namotaja role. Sve se to izvodi veoma polako, a kad se mamac podigne na deset do petnaestak metara od dna ponovo je spuštamo do njega i postupak ponavlja. Osim kirnji ili s njima ovom tehnikom se veoma učinkovito love i ostale grabljivica koji se ne odvajaju previše od dna, poput zubaca i pagra. Bulentin za takav lov može se kompletirati na klasični „paternoster“, „očenaš“ način- s tri priveza i udice postavljene poviše olovnice.

Na brakovima se može loviti i priborom posebno dobrim za lov uz strmce te na olupinama- sa samo jednom udicom. Kada se lovi cijelim ribicama, osobito živim, klasični bulentin treba izraditi bez završnjaka, s olovnicom na kraju osnovne strune i kliznim privezom, koji se posredstvom vrtilice s ili bez kopče postavlja na osnovnu strunu. Hod metar do tri dugog priveza ograničava se do pet metara poviše olovnice. Ovim priborom, poznatim kako „žičara“ lovi se tako da se nakon što olovnica dotakne dno i zategne osnovna struna niz nju spusti privez s mamcem.

Uz strmce te nad olupinama je moguće loviti po mirnom moru, dok je nad brakovima to moguće i po uzburkanom moru.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 27 Kolovoz 2021 08:45

Gdje pronaći koju vrstu kijerna...

Zadnjeg dana kolovoza prestaje ovogodišnja zabrana lova kijerna. Osim podvodnih ribolovaca, kojima su te ribe jedna od najdražih lovina, tome se raduje i sve veći broj udičara, a upravo je rana jesen, predstojećih mjesec, možda i dva, najbolje vrijeme za takav lov.

Iako su se iz toplijih mora doselile, razmnožile i rasprostranile nove pa ih sada ima čak sedam vrsta, ukupno brojno stanje kijerni u Jadranu stagnira, a najveća lovna težina opada. Unatoč tome, udičari ih sve masovnije i uspješnije love zahvaljujući u prvom redu usavršavanju tradicionalnog načina lova te sve uspješnijoj primjeni „vertical jigging“ tehnike. Ako ih i ne ulove, u takvom ribolovu u pravilu uhvate pagra, krunaša ili koju drugu cijenjenu ribu. Zbog svega toga, isplati se pokušati ciljano loviti kijerne.

Kijene nisu ravnomjerno rasprostranjene, niti su sve vrste podjednako brojne, pa je za njihov uspješan lov presudno znati gdje bi mogle biti, osobito tri najbrojnije vrste: obična ili golema, galinjača ili dugulja te zlatica ili bjelica. Posao pronalaženja staništa olakšava činjenica da se sve odrasle kijerne, a samo takve se smiju loviti jer im je minimalna lovna dužina 45 cm, zadržavaju na dnu na kome ima rupa i procjepa za skrivanje.

kijerne 270821 2

Najbrojnija golema ili obična kijerna najčešće je na strmim obalama s velikim kamenim gromadama. Izbjegava pučinske brakove, a omiljena staništa su joj položeni dubinski brakovima južnog Jadrana. Rado se zadržava i po vanjskim obalama i unutarnjim kanalima. Najradije je na užoj lokaciji gdje može vertikalno migrirati, u hladnijem dijelu godine u dublje. Takve su lokacije često veoma blizu obale, osobito na krajnjem jugu, gdje se i na svega desetak metara od obale nalaze strmine koje poniru i 50 do 70 metara u dubinu.

Dugulja ili galinjača voli mjesta s jakim kurentom, strme zidove brakova, odvojene manje brakove te kamene gromade na pjeskovitom dnu. U plovu do nekoliko desetaka primjeraka naseljava duboke brakove gdje lebdeći uz njihove strmije dijelove dočekuju plijen. Obilazi i položene, naoko puste terene u blizini kakvog zida ili odvojene gromade.

Zlatica obitava na dubljim muljevitim i pjeskovitim dnima s usamljenim kamenim gromadama, ispod kojih „ispuše“ rupe za skrivanje. Zadržava se i na livadama morske trave. Takvi mekani tereni najčešće su u velikim uvalama, unutarnjim kanalima, a idealna staništa su joj olupine, komadi potopljenih brodova ili otpada na mekanom dnu, osobito onima izvan dosega podvodnih ribolovaca.

Početkom rujna većina kijerna, osobito odraslih, u pravilu je na dubinama od oko 15, 20 metara. Kasnije, sa spuštanjem termokline i one će se spuštati sve dublje. Znači, u ranu jesen kijerne je najbolje tražiti na dnima koja su između 20 i 50 do 70 metara pod površinom.

Za razliku od mlađih, odrasle kijerne su usamljenice s izraženim teritorijalnim nagonom. No, u vrijeme mrijesta, koji na nekim lokacijama traje i u prvoj polovini rujna, veliki mužjaci okupljaju grupe od nekoliko ženki. Kao i u mrijestu, i danima nakon njega mužjaci će biti znatiželjni i agresivni prema svemu što se pojavi na teritoriji njihovog „harema“, što znatno olakšava njihov lov udicom, posebice varaličarenjem.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Kasno ljeto i rana jesen idealno su vrijeme za lov krupnih riba daleko od obale. Najbolji ulovi se postižu na brakovima, prirodnim i umjetnim, zatim na ostalim trdim dnima. Na plitkim pozicijama pendulom, a na dubljim priborom koji se u more okomito spušta. Među našim vrhunskim lovcima na najkrupnije ribe osobito je popularna „vertical jigging“ tehnika lova, ali se podjednako dobri ulovi mogu postići i prastarim priborom i tehnikom – bulentinom.

Oba pribora mogu se spustiti u dubine koje se ne mogu dosegnuti ostalim sportskim udičarskim alatima. Osim toga, njima se mogu uspješno loviti sve vrste riba u svako doba dana i noći, ulov je učestao... No, bulentin je jednostavniji i jeftiniji. Uz sve to, za lov krupnih riba njime nije neophodno na pučinu nositi mamce jer se oni tamo mogu uloviti i koristiti živi, kakvi su najbolji.

Ribe - mamce najbolje je loviti sabiki priborom, o kome smo detaljno pisali 12. ožujka. U takvom ribolovu veoma često se dogodi da grmjelicu umjesto sitne proguta koja krupna riba, ponajprije kovač, škrpina, zatim pagar, orhan, kijernja pa i gruj... No, zbog kidanja nedovoljno jakog pribora čak i najspretniji ribolovci gube više od pola tako zakačenih riba. To je navelo mnoge da potraže rješenje tog problema. Za sada, neusporedivo najbolje je lov tehnikom koja je mješavina bulentina i još nekoliko tehnika ribanja okomitim spuštanjem pribora.

Pretpostavka joj je izrada jakog, ali završnjaka sposobnog da privuče i zakači malu ribu – mamac, koju će zatim zajedno s velikom udicom namijenjenoj njoj progutati velika grabljivica.

Osnova za rješenje završnjaka je preuzeta od slatkovodnih ribolovaca šarana. Radi se o posebnom načinu postavljanja mamca poznatom kao - „dlaka“. Mamac se postavlja na malu udicu koja je kratkom strunom vezana za veliku udicu namijenjenu lovu krupne ribe.

dlaka200821

Za lov krupnih morskih riba novom tehnikom najboljim se pokazalo manju udicu s grmjelicom, „sabiki“ varalicom, vezati tako da visi ne više od 2 cm ispod velike, kao što je prikazano fotografijom, a to je moguće na dva načina. Prvi je da se privez male, „sabiki“ udice, veže za vezište velike, a drugi je za krivinu velike udice. Umjesto vezati, na krivinu je puno bolje privez male udice spojiti pomoću vrtilice postavljene između dvije gumene perlice.

Mala udice ne treba biti veća od širine luka 6 - 7 mm, može biti oblika „Aberdeen“, ali je bolje koristiti onu oblika „Crystal“. Njen privez je dovoljno izraditi od najlona promjera 0,20 mm. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, glavna udica može biti široka 15 do 21 mm, odnosno veličine 1/0 do 5/0. Najbolja je tipa „Circle“ s alkicom za vezivanje, što lakša to bolje, najbolje oznake „Light“.

Osim za lov u olupinama, gdje je zbog velike mogućnosti zapinjanja najbolje s jednim, završnjak se može izraditi s dva ili tri para „dlakom” spojenih udica. Na međusobnim udaljenostima od 35 do 40 cm, velike udice, vrhom prema gore, direktno treba pričvrstiti na osnovu završnjaka izrađenog od najlonske ili „FC“ strune promjera barem 0,50 mm. Ovisno o duljini štapa kojim se lovi, dužina završnjaka treba biti između 180 i 300 cm. Njegov spoj s osnovnom strunom mora biti pomoću kvalitetne vrtilice. Osnovna strunu je, pak, najbolje izraditi od „PE“ višenitke, jer je neophodna struna što manjeg promjera, da je kurenat što manje zanosi, a što smanjuje osjetljivost pribora.

Zbog jakih morskih struja olovnica na kraju završnjaka treba biti dosta teška, ovisno o dubini lova od 50 do 100 ili 200 grama, ponekad i teža. Oblik joj nije osobito važan, ali je najprimjerenija kruškolika, odnosno kapljasta. Kad se pribor opterećuje olovnicom, neposredno uz omču za njeno spajanje treba vezati donju udicu. Međutim, kad se umjesto olovnicom, pribor opterećuje“ inchiku“, „yabai“ ili „kabura“ „vertical jigging“ varalicom, što sistem čini učinkovitijim, donju udicu s dlakom treba vezati oko dva pedlja poviše kraja završnjaka, odnosno varalice.

Hrvatski dio Jadrana plitko je more na kome se pridneni pučinski ribolov obavlja uglavnom na dubinama između 50 i 120 metara. Izvlačiti plijen iz tih dubina bez pomoći štapa i role vrlo je mukotrpan posao. Osim specijalnog za „vertical jigging“, štap može biti za bulentin, barem srednje teški, ali s najtežom klasičnom rolom, veličine barem 6.000, a još bolje čak 10.000. Dužina štapa može biti 240 do 270, čak i 300 cm, dok najspretniji ribolovci mogu koristiti i 400 cm dugi. Bez obzira na njegovu dužinu, akcija štapa mora bit brza. Kad se očekuju kapitalni ulovi, bolje je rješenje lagani ili srednje teški (snage do 20 libri) pendulaški štap s najtežom (veličine 10.000 ili 12.000) klasičnom rolom ili multiplikatorom odgovarajuče snage.

Priborom kompletiranim na opisan način spušta se do malo poviše dna i vrlo, vrlo sporo skosa sve dok se na grmjelicu ne ulovi prva ribica. Dalje skosavanje je suvišno jer će se ulovljena ribica žestoko boriti za slobodu, drmati ostale varalice i svim tim privlačiti pozornost krupnih grabljivica.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Vrnut, širun i lokarda, najbrojniji pendulaški plijen, vrlo uspješno se mogu loviti i bulentinom iz usidrenog ili plovila prepuštenog morskoj struji. Osobito dobro krajem ljeta i tijekom jeseni. Zato je sad pravo vrijeme za takav način njihovog lova, za koje ne treba puno znanja niti opreme. Osim bilo kakvog plovila, dovoljan je i srednje jak bulentin na ometcu. Međutim, puno bolje je loviti suvremenim priborom, štapom i rolom.

Iako se loviti može i s kratkim, onim od samo dva, najbolje je koristiti štap dužine između 3,0 i 4,0 metra. Ako veličina plovila i spretnost ribiča to dopušta, koristiti se može i duži štap, do najviše 5,0 m. Ma koliki, štap obvezno mora biti brze akcije i robusan, ali s iznimno osjetljivim vrhom. Dovoljno je da mu težina bacanja bude 20 do 50 grama, ali se može rabiti i duplo jači štap. Rola, pak, treba biti veličine 20, najviše 30, odnosno kapaciteta 150 metara najlona debljine 0,25 do 0,30 mm, kojih karakteristika treba biti osnovna struna za lov „plavog trija“.

vrnutisiruinilokardebulentin1308 1

Osnovna struna može biti izrađena i od „PE“ višenitke, jasno iste nosivosti, odnosno debljine 0,12 do 0,16 mm. Međutim, završnjak obvezno treba biti najlonski. Osnova, predvez, mu može biti debljine osnovne strune, ali i priveza- 0,20 do 0,22 mm. Privezi (pjoki) mogu biti i tanji, čak tek 0,16 mm, ako ribe nisu osobito raspoložene za uzimanje mamca. Njihova dužina treba biti tolika da se međusobno ne mogu zakačiti udice. Može ih biti dvije ili tri, a rasporediti ih treba na predvez dužine 100 i 120 cm.

Na kraj završnjaka treba postaviti kruškoliki ili ovalni uteg težine između 5 i 20, najviše 30 grama. Montirati ga treba posrestvom vrtilice s kopčom, kako bi se mogao brzo zamijeniti težim ili lakšim. Na taj se način može podešavati brzina propadanja mamca ovisno o snazi morske struje na mjestu ribolova, odnosno udaljenosti plijena od površine i plovila. Vrtilicu s kopčom dobro je postaviti i na kraj osnovne strune, kako bi se smanjile negativne posljedice uvrtanja pribora koje uzrokuje borbeni plijen. Zbog istog razloga i spojevi primula s predvezom moraju biti pokretni pa ih je najbolje izvesti preko neke od vrtilica, ponajbolje dvorupih perlica.

vrnutisiruinilokardebulentin1308 2

Kao ni pribor, ni lov „plavog trija“ bulentinom nije kompliciran. Mamci se spuste ili odbace u more. Kad se približe dnu, valja ih vrlo polako podizati odnosno privlačiti. Često će se desiti da mamci prestanu tonuti, što je znak da je jedna od tih riba uzela mamac. Tad počine žestoka borba, često s lošim posljedicama za pribor. Naime, nerijetko se na sve udice istodobno zakače ribe, što i nije loše, ali je loše to što one najčešće „šijavaju“, bježe, na različite strane, a to uglavnom završava gubljenjem plijena i dijelova pribora - udica i pjoka.

Nerijetko se događa i to da tijekom intenzivnog lova ribe naglo nestanu, otplove. To se sprječava primamljivanje. Zapravo, primamljivati je najbolje i prije i tijekom ribolova, bez obzira kako se ribe lovile. Abrumavanjem se u željenu zonu lova mogu i dovesti jata riba. Na taj se način izbjegava dugotrajna i neizvjesna potrga za plijenom. Primamljivati je najbolje dobro usitnjenim komadima ribe, po mogućnosti srđele te kruha. Abrum treba staviti u vreću za povrće i pomoću konopa spustiti do dva metra pod površinu. Za cjelodnevni lov dovoljno je oko pet kilograma primame ako se lovi u srednje jakom kurentu. Sa spuštanjem mamca treba početi tek kad privučene brumom ribe priđu bliže površini i plovilu. A mamci mogu biti raznovrsni, ali se najčešće rabi srđela, najbolje bez kostiju. Odličan mamac su i crijeva srđele, ali se zbog čvrstoće češće koriste komadi glavonožaca. Vrlo čvrsti su i fileti skinuti sa širuna, najbolje s mjesta gdje mu se bočna linija dvaput savija.

Bez obzira što se mamčilo, to treba raditi na udice širine luka 7 do 11 mm, ovisno od očekivane veličine plijena. Osim kristalki to mogu biti parangalke, udice oblika „Aberdeen“.

vrnutisiruinilokardebulentin1308 4

„Plavi trio“ se udičariti može tijekom cijelog dana. Najbolje po moru namreškanim jugom, a najlošije po „kalmi bonaci“ - posve mirnom moru. Od rano jutra pa do 9 ili 10 sati bolje će se loviti vrnuti. Sve tri ribe podjednako dobro rade u sumrak i tijekom noći s mjesečinom. Širuni su najčešće najdublje, čak i na samo metar ili dva poviše dna. Bliže površini i obali prilaze u sumrak. Vrnuti i lokarde su znatno bliže površini, često i pod njom samom.

Gdje treba loviti nikad nije lako utvrditi jer se radi o ribama lutalicama. Ipak, u ovo doba godine one nisu previše daleko od obale, osobito od njenih isturenih dijelova. Bliže od 50 ili 100 metara ih ne treba tražiti. Isto tako, iako se zadržavaju nad svim, češće su nad tvrđim dnima te nad brakovima, gdje imaju više hrane. U njihovom pronalaženju od velike pomoći je suvremena elektronika. Galebovi te druge morske ribe također mogu ukazati gdje su jata malih grabljivca. Naime, ptice se hrane sitnim ribama koje pred „plavim trijom“ bježe k površini, često i nad nju. Zato, kad se primijeti „igranje„ sitne ribe na površini ili ptice koje se obrušavaju u more, treba krenuti put njih, a nije loše ni pratiti gdje sitnu plavu ribu love profesionalni ribari.

Objavljeno u esPRESSo
Stranica 2 od 12

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020