Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Lovci na olignje jedva čekaju prvi dan listopada jer od tada je dozvoljen lov tih glavonožaca na najuspješniji način - po mraku uz pomoć umjetnog svjetla. No, da bi u takvom lovu bio uspješan, lignjolovac mora znati puno o ponašanju lignje pod prirodnim i umjetnim svjetlom. Naime, ponašanje oliganja ovisi o uzrastu kao i jačini i spektru i sastavu izvora svjetlosti, njegovom položaju, o fazi mjeseca, dobu i noći…

Poput većine morskih organizama, lignje su skoro indiferentne na pojavu svjetlosti. Što više, čak ih je noću lakše uloviti po slabijoj nego jačoj mjesečini. Međutim, što je noć tamnija to je jača „ardura“ koja plaši olignje. Radi se i svjetlucanju mora oko predmeta koji se gibaju u njemu. To je posebno izražena oko tankih predmeta poput struna i udica, te bliže površini gdje se olignje najviše zadržavaju u hladnijem dijelu godine, posebice noću. Zato se uspjeh u lovu oliganja može očekivati samo u noćima s mjesečinom te uz pomoć umjetnog svjetla u noćima bez mjesečine, u vrijeme uštapa, mladog mjesec, ali i prije te poslije njega, dok je mjesečina još slaba. U pravilu, uz pomoć „svijeće“ nema smisla loviti četiri dana prije i jedan nakon punog mjeseca.

Uklanjanje mogućnosti pojave „ardure“ nije najvažniji razlog zašto se lignje u noći bez mjesečine najbolje love uz pomoć umjetnog svjetla. Glavni razlog je magična moć kojom svijetlo privlači plankton, odnosno sitne biljne i životinjske organizme za kojima dolaze sitne ribe lutalice poput inćuna, papaline, srđele… Olignji se hrane planktonom i tim ribicama - i to je tajna uspješnosti lignjolova noću pomoću umjetnog svjetla.

Ma koliko bilo jako, umjetno svjetlo obasjava relativno malu zonu u kojoj je veća količina planktona i ribica nego u okolnom neosvijetljenom područja. To olignjima daje mogućnost obilate ishrane na malom prostoru. No, osim onih najmanjih, olignji nerado love u najosvjetljenijem dijelu. Bojeći se da i sami ne postanu plijen, radije vrebaju iz mraka i hrane se u polutami. Zato im je varalice najbolje ponuditi na rubu osvijetljenog prostora.

Lov oliganja pomoću umjetnog svjetla kakav se obavlja kod nas, iz plovila u priobalju i na relativno malim dubinama, nije podjednako učinkovit tijekom cijele godine. Počinje tijekom kolovoza kad se blizu površine i obale pojave najmanje lignje. Vrhunac mu je tijekom listopada, kad se lignje najintenzivnije hrane jer je tada u moru najviše planktona, glavne hrane malih lignji. Nakon toga, kako pada temperatura mora pada i količina planktona u njemu pa se lignje sve više hrane sitnim ribama. No, i one se sve rjeđe skupljaju pod svjetlom. Prvi razlog tome je to što je pod svjetlom sve manje planktona, a drugi je što se s tjelesnim rastom povećava i opreznost riba koje se zato zadržavaju sve dalje od najosvjetljenijeg dijela pod „svijećom“.

No, bez obzira čime se lignje hranile, praksa je pokazala da je najbolje imati „svijeću“ kojoj se može regulirati količina, po mogućnosti i kut rasprostiranja svjetlosti. Po dolasku u lovnu zonu najbolje je prvih petnaestak minuta imati čim jače svjetlo što šireg kuta rasprostiranja. Ostane li tako predugo, olignji će se dignuti na površinu i najčešće neće gristi. Zato, čim prve lignje doplivaju u blizini plovila, treba smanjiti jačinu svjetla i kut njenog rasprostiranja, uvijek usmjerenog prema dolje, i loviti u polusjeni. Najbolje ne odmah ispod i oko „svijeće“ nego na provi ako je ona na krmi i obrnuto.

Danas na tržištu postoji nekoliko vrsta umjetne rasvjete od starih plinskih ferala, preko podvodnih svjetiljki s halogenim do najnovijih s „LED“ žaruljama. Svaka od njih ima dobrih i loših osobina, ali su za rekreativni lignjolov nedvojbeno najbolje „ledice“ jer daju najviše svjetla uz najmanju potrošnju, mogu se koristiti kao nadvodne i podvodne…

Osim po konstrukciji, što ih čini više ili manje praktičnim za upotrebu, ta se rasvjetna tijela razlikuju i po boji svjetla koje emitiraju: ferali žuto, halogene bijelo, dok „LED“ rasvjeta može svijetliti bilo kojom bojom.

Praksa je pokazala, a znanost potvrdila da su najmanje učinkovite svjetiljke koje emitiraju posve bijelo svjetlo poput halogenih, ali i bijelih „LED“ žarulja. Prvo, zato što ono najslabije prodire kroz stupac mora, a drugo jer nema takvog prirodnog svjetla.

Također, praksa je pokazala, a znanost potvrdila da plankton, ali i neke ribe, najviše privlači zelenkasto svjetlo jer je takve boje mjesečevo svjetlo u moru. Od zelenkastog je tek nešto malo manje privlačno plavičasto svjetlo. Posebno učinkovitim se pokazalo zeleno luminiscentno svjetlo. Prvo jer prodire daleko jače kroz slojeve mora nego svjetlo bilo koje druge boje, a drugo jer takvo svjetlo proizvode brojni planktoni pa je ono dovoljno da privuče pozornost lignji i riba, pak i ako pod njim nema planktona.

Luminiscentno zeleno svjetlo mogu proizvoditi „LED“ žarulje, ali za sada, jedino lampe tvrtke „Hidro glow“ svijetle takvim bioluminiscentnim, svjetlom istovjetnim onom koje proizvode planktoni.

Osim „svijeće“, najbolje je da i pomoćno svjetlo u lignjolovu bude zelene boje. Naime, pokazalo se da iznenadna pojava i treperenje bijelog i žutog svijetla plaši olignje i neke ribe. Dobro je i ako naglavna ili koja druga pomoćna lampa svijetli crvenim svjetlom jer ono ne plaši ni jednog stanovnika mora. No, crveno svjetlo najmanje prodire kroz vodeni stup i ne privlači osobito plankton. Zato je crveno svjetlo najlošije rješenje za lov oliganja.

Za lov pomoću umjetnog svjetla nije potrebno imati vlastitu „svijeću“. Naime, u noćima bez mjesečine lignje se dobro mogu loviti uz obale osvijetljene umjetnom rasvjetom uz šetnice, lukobrane i mostove. Uz njih se najradije zaustavljaju na rubovima osvijetljenog područja bacajući se iz polutame na ribice u njoj ili osvijetljenom području.

Na takvim mjestima se mogu loviti s obale i iz plovila. Iz usidrenog plovila klasičnim skosavanjem te „spinanjem“, a iz plovila u pokretu pendulom, najbolje plovidbom paralelno s obalom.

Na kraju podsjećamo da je lignje dozvoljeno loviti uz upotrebu samo jednog rasvjetnog tijela po plovilu, bez obzira koliko je lovaca u njemu. Jačina „svijeće“ smije biti najviše 100 W ako je klasična žarulju u njoj, 30 W ako je halogena, 10 W ako je LED, odnosno 400 kandela ako je plinski feral.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 30 Kolovoz 2019 14:28

Počinje sezona najboljeg lova fratara

Na izmaku je najtopliji dio godine, a s njim i razdoblje slabijeg udičarenja, osobito uz morsku obalu. Iako su radili bolje od mnogih drugih riba, fratri će tek od početka rujna biti zamjetno aktivniji, a aktivnost će sve više pojačavati što jesen bude više odmicala. Osim toga, fratar je jedan od rijetkih riba koja se izvanredno dobro prilagodila devastaciji mora, pa je sve masovniji u Jadranu, a time i na udicama naših ribolovaca. Obilatosti ulova u rujnu pridonosi i to što će se krajem mjeseca fratar početi skupljati u velika jata radi priprema za mrijest početkom zime.

Zbog svega toga ribolov fratra u rujnu, ali i listopadu, može biti izuzetni uspješan. Osnovni preduvjet za to jest pronaći ih. A u ovo doba godine oni se uglavnom zadržavaju na dubinama između 5 i 15 metara. Manji primjerci s ostalim sitnim srodnicima zalaze i u zatvoreno more i na blago nagnute terene, dok se krupniji radije zadržavaju u otvorenom moru i uz strmije obale. Sve su to obvezno obrasli kameniti tereni s brojnim procijepima u kojima fratri nalaze sklonište i hranu. A hrane se, poput ostalih rođaka iz obitelji ljuskavki crvima, mekušcima i račićima. Velikom morskom crvu ne mogu odoljeti, ali pohlepno napadaju i sve ostale crve, osim cjevaša. Odličan je mamac za njihov lov i meso mušule te drugih školjki, kozica, rak samac i drugi račići, komadi lignje, sipe ili sipice te hobotnice.

Vrlo dobri rezultati postižu se i upotrebom smjese, pastele napravljene od starog kruha i istruganog sira, usoljene srdele ili same salamure od nje ili soljenih inćuna i drugih riba. Ipak se, barem u noćnom ribolovu, najbolji rezultati postižu komadima velikog crva te lignjice i sipice.

Rezultati se, čak i veoma značajno, mogu poboljšati primamljivanjem prije i tijekom udičarenja. Gustoća primame mora biti takva da smjesa može stići na dno bez velikog rasipanja. To je najlakše postići pomoću brumalice. Primamu je najbolje raditi od istog materijala ako i mamac, a kako je to često vrlo skupo, jeftinije je, a ništa manje učinkovito, koristiti zdrobljene ježince te školjke i puževe iz plimne zone.

Poput svih rođaka s kojima se druže, manji se fratri hrane tijekom cijelog dana, intenzivnije u rano prijepodne. Stariji u potragu za hranom kreću u sumrak, a ako je noć s mjesečinom, vraćaju se pred zoru. Zato se jutro, posebice po mirnom moru, tišini ili tek laganom moru, u velikom broju love manji, do četvrt kilograma teški fratri. U istim vremenskim uvjetima, ali u popodnevnim satima love se oni teški do 400 g. Krupniji se počinju loviti tek kad se sunce približi horizontu, a najbolje „rade“ tijelom noći s mjesečinom.

Zbog male dubine zadržavanja, fratri se mogu loviti i s obale, ali je to dosta mukotrpan posao zbog čestog zapinjanja pribora. No, pribor će zapinjati i u lovu bulentinom. Zato nju treba spuštati okomito, bez odbacivanja. Da bi se takvim lovom pretražio što veći teren, treba koristiti dugački štap, od 4 do 5 metara. Mora biti vrlo brz, akcije A, ali s vrhom iznimne osjetljivosti. Takav, čak i duži štap je odlično rješenje i za lov s obale.

Bez obzira na to lovi li se štapom ili „preko prsta“, s obale ili plovila, osnovna struna pribora ne treba biti deblja od 0,25 do 0,35 mm, ako je od najlona, odnosno 0,10 do 0,15 ako je od „PE“ višenitne strune. Predvez, po kome klizi šuplja olovnica, najbolje je izraditi od najlona, također debljine 0,25 do 0,35 mm. Dužina mu može biti 30 do 100 cm, dok dok privez mora biti dužine 50 do 100 cm. Najbolje ga je izraditi od nevidljivog „FC“ fluorougljika debljine od 0,16 do 0,18 mm.

Težina olovnice ovisi o dubini mora i snazi kurenta na mjestu ribolova, ali i načinu ribolova. Za lov spuštanjem iz plovila najčešće je dovoljna ona teška do 20 grama, dok je za lov na istoj poziciji, ali s obale potrebna i više nego dvostruko teža. Inače, najboljim su se pokazale olovnice izduženog, ovalnog ili oblika kapljice jer najteže zapinju.

Veličina udice za lov fratra ovisi o očekivanoj veličini plijena. Za prijepodnevni ribolov sitnijih primjeraka najbolje je montirati udicu broj 19-15, odnosno širine luka 3-5 mm, a za noćni lov krupnijih fratara udice broj 15-10, odnosno širine luka 5 do 10 mm. Što se tiče oblika udice, „kristalka“, koja se smatra univerzalnom za lov blizu obale, posve zadovoljava, osobito za lov manjih primjeraka. Ipak, najprikladnijima su se pokazale udice oblika „Limerick“.

Svi spojevi na priboru moraju biti izvedeni pomoću vrtilice, a udaranje i nasjedanje klizne olovnice na vrtilice sprječava se postavljanjem gumenih perlica s obje strane olovnice.

Umjesto s jednom, posebice i lovu bulentinom, pribor može biti i s dvije udice, tipa „brk“, ali na nešto kraćim, oko pola metra dugim, privezima.
frtartkst3008Fratri se love tako što se pribor odbaci, i kad olovnica dotakne dno, lagano zategne. Sitniji će veoma brzo zagristi, a odrasli, vrlo divlji i plahi, dugo će oklijevati. Ako nakon desetak minuta čekanja ne zagrize, treba mijenjati položaj. Gdje prvi zagrize, treba nastaviti loviti, jer su tu i ostali pripadnici plova. Položaj treba promijeniti i ako je prvi ulovljeni primjerak kraći od 18 cm, što je prema zakonu minimalna dopuštena lovna dužina, a sve zbog toga što su svi fratri u jednom jatu istih dimenzija.

Fratri, ovisno o veličini, mamac uzimaju različito. Sitniji primjerci „tuku“, uzimaju tako snažno da se vrh štapa trese. Zagrizu pet, šest puta u vrlo kratkom vremenskom razmaku, zatim naprave stanku od petnaestak sekundi te ponovno nekoliko puta navale. Tako skinu i nekoliko mamaca, a da se ne zakače se. Da se to spriječi, 6 do 7 sekundi poslije prvog „rafala“ udaraca treba kažiprstom ruke kojom se drži štap uz njega pritisnuti struna i vrh štapa malo podignuti. Ako se, pak , lovi „preko prsta“, strunu treba blago stisnuti među prstima i povući je desetak centimetara. Tada će se fratar baciti i punim ustima uhvatiti mamac pokušavajući ga zadržati ili odnijeti. To je trenutak za snažnu i kratku kontru.

Ako se poslije serije rafala ne ulovi sitni fratar nego se sve umiri, to je siguran znak da je u blizini krupni fratar. Tada treba biti posebno oprezan, jer će on uskoro uzeti mamac. A krupni fratri jedu drukčije. Najčešće prihvate mamac i počnu plivati, poput komarče. Ako se kontrirao odmah ništa se neće postići jer fratar labavo drži mamac. Bolje je pustiti ribi da uz lagani otpor ponese mamac. U lovu sa štapom to znači da joj treba dopustiti da lagano savija njegov vrh. Isti efekt u lovu „preko prsta“ postiže se propuštanjem strune između lagano stisnutih prstiju. Kad se zbog otpora poboji da će ostati bez zalogaja, fratar će reagirati jačim stiskanjem i laganim trzanjem glave. To će se osjetiti kao trešnja strune ili vrha štapa. Tada treba reagirati odlučno i nimalo nježno. Kad shvati da je prevaren, energično će se opirati, ali ga izvlačiti treba bez zamaranja kako mu se ne bi dozvolilo da se zavuče i kakvu rupu.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 23 Kolovoz 2019 21:25

Noću iz barke na lokarde

Udičarenje noću iz plovila jedno je od najsportskijih načina ribolova jer u njemu je ribolovcu djelomice ili čak posve onemogućen vizualni kontakt s morem, priborom, mamcem i lovinom. Taj hendikep osobito je izražen u lovu ukjate koje će i na najmanji šum s plovila ili tračak umjetnog svjetla jednostavno nestati iz lovne zone. U uvjetima noćnog mira sličnu će plahovitost pokazati uglavnom i sve druge ribe morskog stupa pa su komotni i bučni ribolovci, žele li što uloviti, ograničeni na čekanje ugora i tabinje na hridinastom ili mola na mekanom dnu. Druga mogućnost je da love malo cijenjene, ali brojne lokarde, plavice, u čijem se lovu kao prilov mogu pojaviti ukjata i neke druge cjenjenije ribe.

Idealno mjesto za takav ribolov prostrane su i relativno duboke otočne uvale, a najbolje vrijeme lova ono između 21 sat i ponoći u uvjetima prvog mjesečnog kvarta. No, ulovi se, makar i skromniji, mogu ostvarit bez obzira na to u kojoj je fazi Mjesec. Stupanj oblačnosti također nije od osobite važnosti, no zato je barem lagani kurenat nužan preduvjet uspješnosti takvog noćnog ribolova.

Plovilo valja usidriti negdje između sredine uvale i obale prema kojoj kurenat vuče, i to tako da dubina pod plovilom ne bude manja od dvadesetak metara. Nakon kraćeg primamljivanja masom koja se mora raspadati čim dotakne površinu, za što je najbolje koristiti mljevenu svježu sarđelu, u more treba spustiti mamac. Pribor za njegovo plasiranje može biti najjednostavniji - dovoljno je bilo kakvo motovilo s do 50 m najlona promjera 0,25 do 0,30 mm na koji je posredstvom vrtilice vezan privez dužine do jednog metra. Na kraju priveza, istog ili tek neznatno manjeg promjera od osnovne strune, vezana je udica širine luka 7 do 10 mm, najbolje oblika „Crystal“ ili „Aberdeen“, tzv. parangalska.
F24188 LokardaPuno bolje je koristiti suvremenu opremu, štap i rolu. Najprimjereniji je do 2,4 m dugi štap tipa „boat“ te rola srednje veličine. Kad se koristi taj pribor na osnovnu strunu treba dodati perlicu koja će štititi vršni provodnik štapa od udarca vrtilice.

Vječito gladna lokarda će prihvatiti brojne mamce, ali je najbolje koristiti obilati filet svježe sarđele, krakove lignje dužine 4 do 5 cm, cijele sitne bobiće i sipice… Kao zamjenu za navedeno najbolje je koristiti zaleđenog lignjuna. Taj jeftini i lako dostupni glavonožac zapravo je odličan noćni mamac, čak bolji od cijenjene sipice, koji karakterizira ribama neodoljivo svjetlucanje. U prilog lignjunu ide i njegova specifična težina koja će namamčenu i privezanu udicu optimalnom brzinom voditi prema morskom dnu.

Iako će ponekad potegnuti pod samom površinom, lokarda najčešće nasrće na mamac koja leluja na pet do deset metara ispod nje. Ona ne ispituje mamac nego ga velikim ustima grabi i bježi. Kako se u noćnom lovu u pravilu love veliki, prosječno pola kilograma teški primjerci te vrlo snažne i brze ribe, užitak lova bit će velik, ali samo ako je kočnica role dobro podešena da popušta pod snažnim naletima, odnosno u lovu iz ruke ako se najlon stalno održava napetim te prati cik - cak kretanje ribe. No, i ako pokoja i otpadne, doći će druge jer se lokarda kreće u velikom plovu.

U ovakvom atraktivnom lovu, koji je posebno uspješan do kraja kolovoza, čak i tjedan dva, kasnije, ovisno o lokaciji, nerijetko se dogodi da umjesto lokarde u gornjem sloju mora zagrize ukjata ili širun, a bliže dnu kantor, čak i ovrata, pogotovo po mjesečini.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 16 Kolovoz 2019 15:13

Na zubaca s obale (2)

Kraj ljeta i početak jeseni pravo je vrijeme za lov zubaca, jedne od najpoželjnijih lovina udičara. Loviti se može i sa same obale.

S obale, ali i iz plovila usidrenog uz nju može se loviti polaganjem mamca na dno i malo poviše njega. Klasičnim ometcem, odnosno polaganjem mamca na dno najbolje je loviti s priborom koji završava utegom iznad koga je na dva, tri pedlja vezan do pola metra dugi privez (primula, pjok) s jednom do tri udice u nizu, ovisno o njihovoj i veličini mamca koji će se koristiti. Za lov na škrapastom dnu umjesto direktno ili posredstvom kopče olovnicu je s ostatkom pribora bolje spojiti gumicom za staklenke. Tako će u slučaju zapinjanja olovnice pucanjem gumice biti spašen ostatak pribora.

Debljina osnovne strune može biti od 0,50 do 0,70 mm, a priveza 0,30 do 0,50 mm. Privez, ali i završni dio osnovne strune najbolje je izraditi od nevidljive, „FC“, fluorougljične strune.

Puno bolji ulovi se postižu kada je mamac malo poviše dna pa se bolje i dalje vidi. Dva su načina za takvu prezentaciju mamca. Jedan je pomoću „balerine“ - velikog plovka, a drugi pomoću „žičare“ - kliznog priveza.

Pribor za lov „balerinom“, osim plovka velike nosivosti na kraju još ima jednu do tri udice.
zbzicra1608„Žičara“ je nešto kompliciranija. Na kraju njene osnovne strune posredstvom kopče s vrtilicom postavlja se olovnica težine ovisne o dubini na kojoj se lovim najčešće od oko 100-tinjak grama. Na 2 do 4 m poviše olovnice postavlja se graničnik hoda priveza, čvor od debele strune ili gumeni valjčić. Poviše graničnoga, posredstvom kopče na osnovnu se strunu postavlja do metar dugi privez s jednom ili dvije udice, ovisno o veličini plijena, na kraju i malom olovnicom na sredini. Uloga olovnice, rijetko teže od 10 grama, je da mamcem na privezu poteže naniže te da mu sputava kretnje i tako ga čini zanimljiviji grabljivicama. Bolje rješenje je privez postaviti na specijalni nosač - klizač čiji je sastavni dio i uteg.

Višestruka je prednost ovakvo kompletiranih pribora, osobito „žičare“, nad klasičnim ometcem. Zato što se prvo odbaci osnovna struna, pa niz nju spusti privez, pjok s mamce, nema trzaja koji skraćuje život mamcu. Drugo, dok lagano tone, mamac pretražuje gornje slojeve mora, a kad graničnik zaustavi privez, mamac ima veliku pokretljivost i ne može se tako lako zapetljati za osnovnu strunu ili sakriti u kakav procjep.

Svi opisani pribori moraju biti opremljeni udicama širina 15 do 21 mm, ovisno o očekivanoj veličini plijena. Najbolje je koristiti tzv. kovane s vrhom zakrivljenim unutra, tipa „Cyrcle“ ili „Live bait“, za nadijevanje živih ribica.

Klasičnim ometcem na dnu lovi se tako da se mamac odbaci što dalje. Kada potone pribor treba lagano zategnuti, ali i ostaviti slobodnim pet, šest metara strune da riba ne osjeti otpor kad potegne. Obično prvo mamcu priđu sitnije ribe. Kad počnu jesti privući će pozornost zubaca. Poslije sitnih trzaja sve će se smiriti pa će struna poletjeti u more velikom brzinom. Treba je pustiti, jer nema toga tko će uspješno odmah zaustaviti zubaca. Tek poslije nekoliko metara treba snažno kontrirati. Tad nastaje žestoka borba u kojoj ribolovac mora nametnuti tempo, jer ako zubatac to učini skoro je sigurno da će se spasiti. Srećom, „car” se veoma brzo preda. Unatoč tome, mrežna se prihvatnica mora rabiti.
zbzicara1608 2Kao i u lovu na dnu, za lov poviše njega mamac je najbolje postaviti na prijelaz kamenitog u pjeskovito dno, osobito u blizini kakve stijene ili drugog zaklona, gdje „car“ voli čekati u zasjedi.

Ometcem se loviti može „preko prsta“, ali tada valja računati na posjekotine po dlanovima, ako se zakači krupniji zubatac. Zato je bolje loviti štapom i rolom. Za ribolov s obale treba odabrati duži, od 3,0 do 3,6 m i težine izbačaja oko 150 grama. Spretni udičari mogu koristiti i štapove dužine do 4,2 m namijenjene „surf casting“ i lovu ovrate. Na sve njih treba montirati samo veliku i kvalitetne rolu, čak i srednji pendulaški multiplikator.

Najčešće mamcu prvo priđe koja manja grabljivica. Ribica - mamac se tada panično trese, što se može osjetiti na priboru. Zatim prilazi zubatac i napada vrlo agresivno. Plijen hvata zubima od repa i silovito ga trese. To se na priboru osjeća kao brzi i jednolični udarci. No, čim postane svjestan prevare, prekida s napadom. Zato je veoma važno kada kontrirati, što najviše ovisi o vrsti mamca kojim se lovi. Kad su to lignja ili sipa, treba sačekati nekoliko sekundi, dok se ne osjeti odlučno povlačenje. Odmah se kontrira i kad zubatac potegne namamčenu iglicu. Ako je uzima bez jasnog zatezanja pribora, iako uz znatan rizik od gubitka plijena, bolje je sačekati najpovoljniji trenutak. U lovu cipolom i drugim ribicama kontrirati treba na prvi znak napada. Gdje se ulovi jedan, treba potražiti i drugog, jer su zubaci često u paru.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 09 Kolovoz 2019 10:19

Na zubaca s obale (1)

Na popisu željenih ulova jadranskih sportsko- rekreativnih udičara jedno od prvih mjesta zauzima zubatac, koji se udicom najbolje lovi u naredna dva mjeseca. Zbog klimatskih promjena već se nekoliko godina „car od riba“ tijekom ljeta i, osobito, jeseni sve bolje lovi i s obale što se ne tako davnih godina vrlo rijetko događalo. Osim toga, zubatac je sve brojniji te su mu staništa sve bliža naseljima, ali nikad nije u njihovoj neposrednoj blizini. Zbog svega toga, kraj ljeta i njegov prijelaz u jesen pravo je vrijeme za pokušaj lova zubaca.

Unatoč svemu navedenom, susret sa zubacem i u tom periodu bit će dosta rijedak, a njegov lov iziskuje puno znanja i još više strpljenja. Posebno strpljenja treba imati u lovu ometcem, kako s obale tako i iz plovila usidrenog neposredno uz nju. U takvom lovu uspjehu se može nadati samo ribolovac koji zaboravi na sve druge ribe i „caru“ posve prilagodi vrijeme, mjesto i način lova, izbor strune, udice, utega i, što je osobito važno, mamca.

Osnovni preduvjet uspješnosti lova zubaca je naći i koliko- toliko upoznati mjesto gdje se zadržava. A najradije se zadržava oko usamljenih rtova koji blago poniru u dubinu, ali i ispod strmijih stjenovitih obala, posebice u kanalima između otočića. Ne živi stalno na istom mjestu, među podvodnim grebenima i odronjenim stijenama, nego obilazi stjenovita područja i livade posidonije te njihove rubove. U ovo doba godine na takvim pozicijama je najčešće između 5 i 10, ali zalazi i do 30 metara dubine. Iako se ponekad podigne i poviše njega, najčešće je na samom dnu, osobito na mjestima gdje ima nautičkog prometa.

Kao malo koja ostala riba, poput arbuna, zubatac je osjetljiv na mjesečeve mijene. Najbolje se lovi u vrijeme mladog, a najlošije tijekom trajanja punog i mjeseca u opadanju. Osjetljiv je također i na promjene atmosferskog tlaka. Bilo da se radi o porastu ili padu tlaka, zubatac prestaje s hranjenjem i spušta se u malo dublje predjele. Međutim, ukoliko promjena potraje, relativno brzo se vraća na prethodnu dubinu, a prije promjena tlaka pojačava aktivnost pa se dobro lovi. No, bez obzira na fazu mjeseca i promjenu tlaka, najveći primjerci zubaca se love tijekom zalaska sunca.

Veoma važan čimbenik uspješnosti lova zubaca udicom jest mamac. Naime, „zubati car“ bira što jede. Najradije glavonošce, velikog crva i razne ribice. Što mu je najbolje od toga ponuditi umnogome ovisi o načinu prezentacije mamca. Kada se lovi polaganjem mamca na dno klasičnim ometcem, odlično je rješenje sarđela, svježa ili usoljena.
IMG4488 Zubatac teski ometacStari lovci na zubace veoma rado koriste cijele manje ili krakove velikih hobotnica jer kažu: „Gdje ima hobotnica, ima i zubatca.“ Dobra zamjena je muzgavac, posebice oguljen, te glava sipe i lignje. Drugi, pak preferiraju lov komadom velikog crva jer je on poslastica svim „okrunjenim glavama“, pa i zubacu. Oni komade crva dužine 20 - 30 cm nadijevaju na dvije ili tri udice u nizu. Mekšim dijelovima, od polovice nadolje, za noćni lov, kad male ribe nisu aktivne, dok najtvrđim dijelom, od glave, love od zore do podneva, kad su sve ribe aktivne. Međutim, za cjelodnevni lov s dva pribora potrebno je desetak crva. Toliko ih osobno pribaviti nije lako, a nije jeftino kupiti.

Lignja i sipa su odličan mamac, ali samo živi, i za lov „žičarom“ i „balerinom“. No, za takav način lova ipak je bolje koristiti ribe, također žive. Mogu poslužiti mnoge ribice, ali se najčešće rabe šparmići, ukjatice, cipolići, pijerke, škrpuni, fratrići…

Nad i oko livada posidonije dobri se rezultati postižu bukvom, gerama i šiarunom. Bukva je sklona uvrtanju i kratko živi na udici. Širun je puno otporniji i bolje se drži jer se s drugom udicom mamči za tvrdu bočnu liniju.

Zubatac veoma rado napada trlju, ali je nju teško pribaviti i ima mekano tijelo, posebice ona s mekanog tla. Ukjata se lakše nadijeva i održava na životu, a i vrlo je živahna na udici pa „šijavanjem“ lijevo - desno privlači pozornost. Živahna je i iglica, ali manje učinkovita nego u lovu pendulom.

Ipak, većina iskusnih ribolovaca u lovu čekanjem preferira mamčenje kneza. Osim što je zbog svoje višebojnosti najuočljiviji na svim terenima i u svim uvjetima vidljivosti, najlakše se lovi i ima ga svuda i sve više. No, njegovo mamčenje je otežano jer je sluzav, a još veća mu je mana što ga pretežito napadaju manji zubaci.

Što se drugih riba tiče, svjetlije i bljeskave je najbolje mamčiti noću i za lov nad tamnim dnima, dok će tamne ribe biti uočljivije u lovu nad pjeskovitom i drugim svijetlim podlogama.

Ribice - mamce najbolje je nadijevati čim se ulove. Učini li se to pod morem to bolje jer će mamac dulje živjeti. Mamčiti se može na jednu do tri udice, ovisno o veličini mamca i udice. Udice, jasno, treba što pliće zabosti, tik ispod kože.

(nastavlja se)

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 12 Srpanj 2019 09:44

Bulentinom na pola dna do obilatog ulova

Srpanj je mjesec ugodnog i uspješnog ribolova udicom na Jadranu. Puno je razloga zašto je to tako. Temperatura zraka je ugodna, ne samo danju, a i ostali vremenski uvjeti su povoljni za boravak na moru, većina riba je bliže obali i intenzivnije se hrani nego u drugo doba godine, mnoge su se ribe približile površini… U takvim uvjetima loviti se može svugdje. Osobito dobri rezultati se mogu postići u lovu između dna i površine, gdje se zadržavaju velika jata bukava, traglja, gera, širuna te nešto manje brojnih vrnuta, lokarda, iglica…

Ribolov „na pola dna“ od udičara ne zahtjeva osobitu vještinu, ali je veoma dinamičan. Za njega nije neophodna ni posebna oprema, jer se može obavljati onom namijenjenom lovu na dnu. Ipak, najbolji se rezultati postižu s priborom prilagođenim uvjetima ribolova poviše dna.

Stoga, evo kako na najbolji način izraditi završnjake bulentina za lov „na pola dna“, ne previše daleko od obale, ovisno o tome koje se ribe najčešće love.

Za pretežiti lov bukava, traglja i gera na srednje dubokim terenima, najbolje je koristi završnjak tipa „očenaš“ s tri, eventualno dvije udice. Osnova, predvez završnjaka treba biti od najlona promjera 0,16 do 0,22 mm, a privezi, prame od „FC“ strune debljine 0,14 do 0,20 mm. Privezi trebaju biti dugački 40 do 50 cm i međusobno razmaknuti 50 do 60 cm. Na njihovim krajevima trebaju biti dugovrate i tanke udice oblika „Crystal“ i veličine 14 - 10, odnosno širine luka 7 - 10 mm.

Spoj priveza s predvezom, osnovom završnjaka, obvezno mora biti vrlo pokretan. Zato se ostvaruje preko vrtilice postavljene između perlica koje drže lažni čvorovi ili, još bolje, specijalne perlice s dvije rupe, tzv. snode. Ispod najdonjeg spoja na predvezu treba biti omča za spajanje preko vrtilice kruškolike olovnice težine 5 do 30 g. Na suprotnom kraju predveza omča za spajanje s ostatkom pribora treba biti udaljena 50 do 60 cm od spoja predveza i najgornjeg priveza.

Kad veći dio lovine čini širuni, završnjak je bolje izraditi od najlona debljine 0,20 do 0,25 i „FC“ strune promjera 0,18 do 0,22 mm. Dužina priveza treba biti pola metra, a njihovo međusobno i rastojanje od gornje omče 60 cm. Dobro je koristiti i nešto veće udice, do širine luka od 12 ili 13 mm.

U plovu širuna često ima i iglica. Kada se ona češće lovi od ostalih riba, najbolje je koristiti završnjak koga čini samo jedan vrlo dugački privez debljine 0,12 do 0,20 mm. Ovisno o jačini kurenta na mjestu lova, dužina mu treba biti od 200 do čak 400 cm, ako je kurenat jak. Nasuprot dugovrate udice oblika „Crystal“ ili „Aberdeen“ broj 12 do 8, odnosno širine luka 8 do 12 mm, na privezu je dupla petlja. Jedna služi za spajanje vrtilicom s kopčom za osnovnu strunu, a druga za vješanje olovnice. Ovako kompletiran pribor lebdi skoro horizontalno u moru ili sporo tone.

Sa spomenutim ribama ili umjesto njih na pola dna se često love nešto krupnije ribe, ponajprije vrnuti i lokarde. Kada se to dogodi najbolje je loviti završnjakom izrađenim sa samo dva međusobno vrlo razmaknuta priveza koji se na predvez postavljaju klasičnim vrtilicama, najbolje onima broj 18. Privezi, primule od „FC“ strune debljine 0,18 do 0,28 mm trebaju biti dugački 100 do 150 cm i međusobno razmaknuti 130 do 180 cm. Odmah uz spojeve s njima na predvezu debljine 0,20 do 0,30 mm trebaju biti omče za spajanje s olovnicom težine 5 do 30 grama i ostatkom pribora.

Kada se lovi suvremenom opremom, dovoljan je štap brze akcije, osjetljivog vrha i težine bacanja do 50 grama. Zbog mogućnosti ulova krupnijeg vrnuta i lokarde, čak i polande, umjesto veličine 20, bolje je koristiti rolu veličine 30.

Sve navedene ribe mogu se loviti nad raznim vrstama dna, od muljevitog preko pjeskovitog do stjenovitog. No, većina njih se najradije zadržava nad obraslim, i to u raznim slojevima mora, a raspon dubina na kojima se kreće prilično je velik. Ima ih u plićacima, od samo 10 pa sve do preko 200 m dubine. U ovo doba godine se zadržavaju u kanalima i uvalama, a bukva, traglja i gera zalaze i u luke i marine.

Loviti se mogu tijelom cijelog dana, ali najbolje vrijeme za lov udicom je ipak suton i noć s mjesečinom, a odlični rezultati se postižu i danju kad je sunce zaklonjeno oblacima. Najbolji se ulovi postižu po mirnijem moru.

Kako su sve nabrojane ribe lutalice, treba ih tražiti stalnim premještanjem ili prepuštanjem plovila morskoj struji. Kad se „napipa“ plov neke od njih lovi se najčešće bez predaha pa je dovoljan i samo jedan pribor. No, kako se brzo pronađu tako se brzo mogu i izgubiti. Zato ih je dobro u lovnoj zoni zadržavati primamljivanjem. Primama se može izraditi praktično od svega, baš kao i mamac. Ipak, najbolje je koristiti žilave mamce poput komada lignje.

Tim nasrtljivim ribama je najbolje prepustiti da se same zakače. Tijekom izvlačenja će se odupirati jednakom žestinom kojom napadaju mamac, ali im ne treba popuštati, osim kad su u pitanje najkrupnije. Posebno popustljiv, ali i oprezan treba biti kad se istodobno zakači više riba. Svaka će od njih „šijavati“ u svoju strane.

Kad ove ribe dobro „rade“ čak i manje spretan rekreativac tijekom nekoliko sati može ostvariti dozvoljeni dnevni ulov od pet kilograma plus jedan trofejni primjerak. No, pritom treba voditi računa da svaki vrnut kraći od 18 cm i širun od 15 cm treba vratiti u more jer tako nalaže Zakon o zaštiti nedoraslih riba. Dobro je izmjeriti i ostale vrste riba, i iako to zakon ne nalaže, vratiti u more sve kraće od 15 cm, jer su i one nedorasle.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 05 Srpanj 2019 11:51

Vrijeme je dobrog lova lampuge

Nekada rijedak, lampuga je sve brojniji stanovnik i hrvatskog dijela Jadrana, posebice južnog, pa se i našim udičarima sve češće pruža prigoda uživati u lovu te iznimno lijepe i borbene ribe. Najčešće u toplijem dijelu godine i tijekom jeseni, jer je tada ona najaktivnija i najbliže obali. Sada je uglavnom uz vanjske obale otoka, a krajem ljeta će zalaziti i u luke te zatvorene kanale i uvale.

Što je veća, lampuga se zadržava u manje brojnom plovu, dok su one teže od 10 kg uglavnom samice. Prosječna lovna težina u Jadranu joj je oko jednog kilograma. Rijetki su primjerci od jednog metra i četiri kilograma, a još su rjeđi ulovi primjeraka od 10 kg, ali će se i to sigurno ubrzo promijeniti. Naime, u Boki takvi primjerci nisu rijetkost, a lovljeni su i oni teški 16, čak i 20 kg.

Lampuga se pretežito hrani iglicama, vrnutima, plavicama, širunima, sarđelama, manjim polandama i drugim ribama gornjih slojeva mora, ali i glavonošcima, osobito lignjama. Zbog takve ishrane se uglavnom zadržava između površine i 10, najviše 30 metara dubine, nad svim vrstama dna.

Zbog načina ishrane, lampuga se najbolje love povlačenjem mamca. Najčešće se to radi pendulom, ali je sve više naših ribolovaca koji je love bacanjem i povlačenjem mamca s obale, odnosno mirujućeg ili plovila prepuštenog morskoj struji. Sve više je i onih koji je love „drifting“, tehnikom puštanja mamca u kurenat s usidrenog ili plutajućeg plovila.

Iako se kod nas pretežito love primjerci do 5 kg težine, na lampugu je najbolje krenuti s priborom klase 8 do 12 Lb. Tako jaka oprema potrebna je zbog velike brzine kojom lampuga napada mamac, ali i zbog njene iznimne snage te borbenosti. Osim toga, tom se opremom mogu savladati i druge krupne ribe koje se love na istim pozicijama i istim mamcima.
lampuga0507 1Za većinu načina lova na lampuge, najprikladniji je kratki pendulaški štap, dužine 2,1 do 2,4 m te akcije vrhom (A) ili prvom trećinom (B). On mora imati težinu bacanja 100 do 200 grama. Na njega se može postaviti najteža stacionarna rola, obvezno metalna i visokokvalitetna ili multiplikator najniže ili srednje klase. Na rolu se može namotavala najlonska struna promjera 0,25 do 0,30 mm, obvezno najbolje kvalitete.

Još bolje je koristiti „PE“ višenitku nosivosti 8 do 12 Lb, ali samo ako je rola montirana na sporiji, štap akcije B. Zbog opasnih zubi lampuge, debelu najlonsku strunu dobro je upotrijebiti za završnjak, koga je najbolje izraditi samo od jednog komada - predveza. Između osnovne strune i završnjaka obvezno treba postaviti kvalitetnu vrtilicu koja će spriječiti prenošene uvratanja. Lovi li se, pak, povlačenjem s mjesta, najprikladniji je „spinning“ pribor.

Lampuga ima tvrdu usnu šupljinu i snažne čeljusti. Zubi, sitni, oštri i stožasti, su joj poredani samo u jednom redu pa udice za njih teško zapinju. Takvom izgledu i konstrukciji usne šupljine najprimjerenije su udice oblika „Kirby“ i „0'shaughnessy“ te za lov živim ribicama „Live bait“. Najbolje je rabiti one širine luka 14 do 16 mm., ali se bez problema mogu koristiti i šire.

Od prijeko potrebnog pribora za uspješan lov na lampuge obvezno treba imati i prihvatnicu, najbolje kuku. Bez nje je skoro nemoguće na suho izvući tu borbenu ribu.

Agresivna i proždrljiva lampuga neoprezno nasrće na sve što se kreće ili miruje u moru, a nalikuje na njenu hranu. Zato izbor mamca kojim će se loviti najviše ovisi o tehnici lova i dostupnosti mamaca. Pendulom se najčešće lovi varalicama. Dobar učinak daju i one slabih vibracija. Ipak, najradije napadaju varalice uske forme, posebice one koje i bojom oponašaju iglice, vrnute i cipole, njihovu omiljenu hranu. Rabiti se mogu teturavci, najbolje izdržljiviji, oni od tvrde plastike. Iznimno su učinkoviti i pljuskavci, varalice koja skaču i pljuskaju po površini, poput poletuše, lampugi najmilije hrane. Po površini skaču i varalice oblika glavonošca, s metalnom glavom i tijelom od brojnih traka mekane plastike.

Od prirodnih mamaca za lov lampuge potezanjem iz plovila najbolje je rabiti iglicu. Koristiti se može i cipol, plavica te manja palanda. Uz lignje, te su ribe, najprimjerenije i za lov puštanjem u struju mora.

U lovu kapitalnih lampuga najkrupniji su mamci dužine do 18 cm, ali je u našim vodama najbolje loviti onima dugim 12 do 14 cm. Prednost treba dati mamcima na kojima prevladava žuta te višebojne, življe nijanse. Učinkovitost im se dodatno poboljšava ako imaju metalni odsjaj.

Brzina povlačenja mamca ovisi o njegovoj vrsti. Prirodne, posebice žive, treba vući sporo, da bi što duže živjeli i „radili“, i tako još više privlačili progonitelje. Ako se, pak, poteže varalica, ona se mora kretati relativno brzo, barem 4 do 6 čvorova. Ukoliko plovna karakteristika varalice to dopušta, dobro ju je potezati velikom brzinom, čak i 8 do 9 čvorova.

Penduližat je najbolje s više pribora. Mamac na penduli postavljenoj po sredini krme najbolje je pustiti 15 do 25 metara, a bočne oko 30 metara iza plovila. Mamac ne treba zaroniti dublje od 2 m.

Velika snaga i borbenost, a prije svega iskakanje lampuge iz mora, pružaju ribolovcu nezaboravni sportski doživljaj, čak i kad su u pitanju prosječni krupni primjerci. Lampuga se na udici ponaša krajnje nepredvidivo, što od ribolovca zahtjeva dobru dozu koncentracije, kako bi se pribor stalno držao zategnutim, posebice kad riba iskoči u pravcu plovila. Tada treba brzo namotavati višak strune, da riba ne bi spala s udice, jer se ona vrlo rijetko zabode u plijen. Da bi se koliko-toliko zabola, kontrirati treba što prije i snažnije. Poslije toga treba se reagirati brzo, ali ne i brzopleto. Stalno treba zamarati plijen s dobro, ali nikako ne s maksimalno pritegnutom kočnicom role. Lampugu treba izvlačiti što prije, čim se dobro izmori. Zatim u more treba što prije ponovo spustiti pribor kako bi se ulovile i druge iz jata, koje ni grčevita borba ulovljenih neće spriječiti da i dalje napadaju mamce.

U završnoj fazi borbe, kad se riba nađe u blizini plovila, treba biti osobito oprezan, jer će se riba zadnjim snagama pokušati osloboditi udice, što se često događa kad se pokuša izvaditi nedovoljno izmorena lampuga. Da s bacakanjem ne bi nastavila i u plovilu treba je odmah ubaciti u jaceru koju valja čvrsto zatvoriti ili prekriti velikim mokrim ručnikom.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 28 Lipanj 2019 12:07

Vrijeme je za noćni lov ukjata iz plovila

Unatoč tome što je jedna od najbrojnijih i najpohlepnijih riba u Jadranu, ukjata je i vrlo oprezna i lukava te dobro vidi i osjeća bočnim linijama. Zato je posebno cijenjeni plijen udičara, za koje je ulov ukjate potvrda vještine i znanja. Najčešće je love u najtoplijem dijelu godine kad je najdostupnija i najmanje oprezna.

Ukjata je prisutna gotovo svuda u priobalju nad kamenitim, šljunkovitim i obrasli dnima te oko brakova kamenitih vrhova i obraslih padina. Ne podnosi zagađeno more pa rijetko zalazi u veće luke. Iako se spušta do 70, u toplijem dijelu godine najčešće se zadržava nad dnima 5 do 25 metara ispod površine, ovisno o terenu, ali i dobu dana te temperaturi mora. Nikada nije na samom dnu, nego između njega i površine, često i neposredno pod njom. Veoma rado se zadržava uz obalu koje naglo ponire u dubine.

Zbog njenog odličnog vida, ukjatu je najlakše loviti pri slaboj vidljivosti. Mrkli bi mrak bio idealan za lov da nije ardure, svjetlucanja mora koje je najintenzivnije noću bez mjesečine, posebice oko tankih predmeta u moru, poput strune i udice te bliže površini, gdje se ukjata najviše zadržava. Zato se noću može loviti samo po mjesečini. A što je jača mjesečina jači su i kurenti, koji pridonose uspješnom lovu ukjate, posebice „a volo“, tehnikom puštanja neopterećenog pribora u kurenat. U ovo doba godine noći na moru su najčešće ugodne, a more mirno, pa je sada ukjatu najbolje loviti po mjesečini iz plovila.

Prosječna lovna težina ukjate je oko 100, iako ima onih od 600, čak i 800 grama, pa loviti treba s priborom izrađenim od tankih struna. Za lov preko prsta osnovna najlonska struna, ne smije biti deblja od 0,20 do 0,25 mm, a za lov štapom i rolom 0,15 do 0,18 mm. I završnjak, najbolje od „FC“ strune, može biti toliko debeo, ali i samo 0,10 mm kad se lovi štapom i rolom.

Kako bi cijeli sistem tonuo što sporije, najbolje brzinom primame, pribor mora biti što lakši. Jedini dodatni uteg, postavljen na kraj osnovne strune, može biti najmanja vrtilica, dobrodošla za onemogućavanje uvrtanje strune kad prevarena ukjata podivlja.

Završnjak može biti samo privez dužine oko pola metra, ali i dva nejednako duga priveza vezana za kraj osnovne strune. Dužina im treba biti barem 25, odnosno 30 cm.

Ukjate ima relativno mala usta pa se loviti treba udicama širine luka 5 do 8, najviše 10 mm. Iako ima i specijalno pravljenih, posve su prikladne one oblika „Crystal“ i „Aberdeen“. Veličinu udice treba birati prema veličini mamca, a on prema prosječnoj lovnoj veličini ukjata. Za prosječne je najbolje rabiti onu širine luka 4 do 5 mm, a za lov krupnijih širine luka do 8, čak i 10 mm. I štap te rola za lov ukjate moraju biti lagani, dovoljna je i najmanja rola te kratki štap najmanje težine bacanja, ali obvezno brze, A, eventualno B akcije.

U noćnom lovu ukjate najboljim su se pokazali mamci koji svjetlucaju. Dobri rezultati se postižu i s pahuljicom, koricom i pastelom od kruha. Kako bi se spriječilo da ukjate u potrazi za hranom otplove izvan zone ribolova, dobro je tijekom ribolova primamljivati. Još bolje je to činiti prije kako bi se plov ukjata primamio na najbolje mjesto za sidrenje i lov. Najbolja je primama od podjednakih dijelova svježe i usoljene srdele te starog kruha. Dobro usitnjeni i pomiješani sastojci stavljaju se u mrežicu sitna oka koja se poslije sidrenja objesi preko boka plovila da kurenat nosi miris i sitne čestice.

Privučene mirisom i okusom, niz kurenat prisutne ukjate krenut će u susret primami i podići se pod površinu, ali i oprezno se držati podalje od plovila. Ribolov treba početi tek kada se čuje iskakanje i pljuskanje po morskoj površini ukjata koje nastoje dohvatiti plivajuće čestice hrane.

Kada mamac dopliva do pozicije gdje su ribe, treba očekivati brzi napad. Ne treba žuriti s kontrom, a dobro je ponekad popuštati borbenoj ukjati kako se ne bi dogodilo da krupnije pokidaju strunu. To se, osim zbog težine i snage plijena, može dogoditi i zato što ukjata ima brojne sitne i oštre zube koji lako oštete strunu blizu udice. Ulov je najbolje prihvatiti mrežnom prihvatnicom, jer se ukjata nikad ne predaje, a u leđnoj peraji ima oštre bodlje čiji ubod može biti vrlo bolan.

Uspješnost noćnog lova ukjate iz plovila veoma ovisi o kvaliteti sidrenja. Naime, presudno je važno spriječiti da kurenat odnese plovilo iz zone uspješnog ribolova. Najlakše je sidriti s dva sidra, po pramcu i krmi plovila. Usidriti se treba tako da kurenat udara po boku plovila, a idealno je ako i vjetar ima isti smjer. Može li se birati mjesto sidrenja, najbolje je to uraditi na prijelazu kamenitog i dno obraslo travom.

Suvišno je i spominjati da u noćnom lovu oprezne i lukave ukjate iz plovila treba biti što tiši i što manje rabiti pomoćno svjetlo.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Klimatske promjene, koliko god bile jedva primjetne tijekom jedne godina, danas su znatne u odnosu na prije tri, dva, čak i jedno desetljeće. Prijelaz iz hladnijeg u topliji dio godine i obrnuto događa se kasnije te naglije nego prije pa meteorološko proljeće i jesen traju znatno kraće nego nekad. Tako je i umjesto kao prije ugodan i blag, ovaj svibanj bio prevrtljiv poput veljače.

Zbog takvog vremena kasnilo je naglo povećanje temperature u plićacima sa 16 - 17 na 20 - 21 Celzijevih stupnjeva, što je preduvjet za žurniju i brojniju seobu k priobalju, kako po vrstama tako i količini jedinki, osobito riba.
F217382106
Taj masovni dolazak riba završio je u moru na jugu Jadrana polovicom lipnja. Tu, u uskom priobalnom pojasu, sve ribe koje nisu izrazito pučinske, ovisno o području, boravit će do sredine, najduže kraja srpnja. Osim toga, bit će vrlo raspoložene za ishranu zbog mrijesta kojeg su ili će tek obaviti. Prilika je to ne samo za uspješan nego i raznovrstan ribolov udicom s obale, ali i biranje ciljane lovine.

Bez dvojbe, najviše će ribolovaca poželjeti loviti ovrate. No, njih treba dugo čekati pa je puno bolje njoj se nadati dok se ciljano lovite njeni nešto manje cijenjeni, ali znatno brojnije srodnici - fratar, pic, sarak i arbun. U takvom lovu plijen su i pijerka, lumbrak, smokva, vrana, škrpina, često velikih dimenzija.

Iako prilaze i posve blizu obale, sve te ribe u ovo doba godine su najčešće na dubinama između 5 i 15 do 20 metara. Osim kao i ovrata, na mirnim blago ponirućim kamenitim obalama, te se ribe više ili manje rado zadržavaju i na drugim, obližnjim terenima. Tako na pjeskovitom dnu djelomično prekrivenom travom, voli boraviti fratar i osobito pic. Sarak će se, pak, rado zadržavati i na strmijem te neravnijem terenu, baš kao i škrpina. Za razliku od njih, lumbraka i osobito pijerke i vrane nema na strmim, ali ima na svim ostalim terenima, posebno onim obraslim.
DSC09418 Fratar2106
Iz svega navedeno, jasno je da je u predstojećem periodu najbolje loviti na miješanom dnu, s kamenite obale koja se blago spušta u dubinu, a u čijoj je blizini strmije kamenito i položeno pjeskovito obraslo dno. Podjednako je dobro, a najbolje dok ribe posve ne priđu obali, loviti na prijelazu kamenite, strme ili ne, obale u pjeskovito dno.

Nasuprot rasprostranjenom mišljenju da najveće ribe obitavaju u najudaljenijim morskim kutcima, veliki, često kapitalni fratri, pici i sarci, baš kao i uostalom i ovrate te smuduti, češće će se naći uz kopno nego uz pučinske otoke.

Većina spomenutih riba najaktivnija je u zoru i u smiraj dana. No, uspješno se loviti može tijekom cijelog dana, posebice pijerke i usnače te u vrijeme plime. Najbolji vremenski uvjeti za lov jesu mirno, bez ili uz tek lagani vjetar, a dobri kad je more malo valovito.

Loviti se može s više načina kompletiranim priborom. Najčešće se koristi pribor kojim se lovi ovrata. To znači s jednom udicom na struni koja klizi kroz šuplju olovnicu. Međutim, kako su nabrojane ribe lakši od „kraljice“, jasno je da pribor za njihov lov treba biti slabiji, a udice manje, osobito ako se pretežito lovi pic.

Najprikladnije su udice širine luka 8 do 15 mm, odnosno 10, ako se pretežito lovi pic. Također, najprikladnija je udica oblika „Crystal“, ali nešto kraća, dobre su ona oblika „Aberdeen“, a love li se pretežito pic, fratar i sarak, najbolje je koristiti udice oblika „Limerick“ koje su najbolje i za lov ovrate.

Zbog mogućnosti ulova ovrate, osnovnu strunu pribora treba izraditi od najlona promjera 0,35 do 0,45 mm, a završnjak 0,25 - 0,35 mm. I za najdalje odbačaje najčešće je dovoljno pribor opteretiti s olovnicom težine 30, najviše 50 grama.

Većina spomenutih riba se kreću malo poviše dna, a za hranom se nerijetko podigne i bliže površini. Zbog toga ih se može loviti i priborom nešto drukčije kompletiranim, koji mamac drži poviše dna i tako ga čini bolju vidljivim. Na takav se ometac olovnica postavlja na kraj pribora, a udica se vezuje na privez (primulu, pjok) dužine 20-tak centimetara koji se za predvez, osnovu završnjak, vezuje pola metra iznad olovnice. Na privez, najbolje na njegovu sredinu, dobro je staviti kuglicu „pop - up“ plutnjaka, koja će mamac držati poviše dna i kad pribor polegne po njemu. Ako se ne lovi na izrazito škrapastom terenu, takav završnjak može biti klasični očenaš, odnosno imati i tri priveza poviše olovnice. Posebno je pogodan ako se pretežito love pijerke i ostale neoprezne ribe.

Bez obzira kako se kompletiranim završnjakom lovilo, koristiti je najbolje laki, eventualno srednje teški štap tipa „bolognese“ ili još bolje „beach“ ili „beach ledgering“. No, svi ti štapovi moraju imati osjetljiv vrh. Na njega je dovoljno montirati laganu, ali je bolje srednju, rolu veličine 50. Prednost treba dati nešto bržim, prijenosnog odnosa oko 5,2 :1.

Što se tiče taktike lova, najbolja je ona prilagođena ovrati. To znači da poslije odbacivanja mamaca strunu treba samo lagano zategnuti. Ako su u blizini, pijerka, škrpina i usnače će mamac brzo i bez oklijevanja prihvatiti. Međutim, pic, fratar i sarak, arbun znatno manje, dugo će oklijevati. Zato treba biti vrlo strpljiv. Kad riba ponese mamac i snažno zategne strunu treba odlučno kontrirati i izvlačiti bez velikog taktiziranja kako bi se spriječilo ovratu, fratra i sarak da se zavuku u kakav procjep ili sakriju iza kamena i tako pokidaju strunu.

Za razliku od taktike, mamac ne treba biti prilagođen lovu ovrata. Istina, sve će navedene ribe posegnuti i za golim štrcaljcem i volkom, ali je bolje ponuditi im koji mekši, ali i mamac jeftiniji od velikog crva. To mogu biti komadi srdele i drugih sitnih riba - gavuna, girovki... Mamčiti se mogu i crvi, račići te ostali stanovnici dna.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Arbun je uvijek rado viđena lovina sportsko - rekreativnih ribolovaca, kako zbog njegovih gastronomskih tako i ribolovnih vrijednosti. Osim toga, jedna je od najrasprostranjenijih riba našeg mora, a nije ni osobito oprezan. Može se loviti u svako doba godine, čak i u najhladnije, u veljači kad je najmanji broj riba aktivna.

Proljetni rast temperature mora dovodi do velikog rasta intenziteta ishrane, pa time i uspješnosti lova arbuna. Međutim, u periodu od sredine travnja do kraja lipnja, ovisno o području, unatoč porastu temperature mora, arbun neočekivano smanjuje intenzitet hranjenja. To je vjerojatno posljedica mrijesta, kad arbun zaustavlja rast i smanjuje hranjenje, da bi zatim nakon mrijesta u srpnju naglo povećao i dosegao vrhunac hranjenje pa zato i dobrog lova udicom.

No, arbun se može uspješno loviti i u vrijeme mrijesta, samo ga trebaju dodatno poticati na hranjenje. Ponajprije najkvalitetnijom ponudom, delicijama. Iako u većem dijelu godine jede i biljne pasture, u mrijestu će jesti isključivo mesne obroke, koje, ovisi o njegovoj veličini. Arbuni svih veličina najradije jedu sitne račiće pa im treba ponuditi raka samca, pjeskulja ili kozici. Mamčiti ih je najbolje cijele na način da ostanu što je moguće dulje živi i pokretni.

Delicije svim arbunima su i crvi, pa im sada treba nuditi komade svježeg velikog te cijele male pješčane ili uvozne poput korejskog, prvenstveno zbog obilnog krvarenja i neprestanog uvijanja na udici. Od školjki je, pak, najbolje mamčiti dagnju zbog njenog prepoznatljivog okusa i mirisa.
arbuni0706 1Upotrebom riba kao mamca preferira se lov krupnijih arbuna. Prva izbor je srdela koju treba nadijevati i u većim komadima koji će potpuno prekriti udicu. Drugi je gavun, kojeg je najbolje nadjenuti cijelog ako je manji ili u komadima ako je veći. Češćem ulovu krupnijih pridonijet će i lov komadima crva „bibija“, golog štrcaljca, te bodljikaša trpa.

Ne treba se bojati pretjerivanja u veličini mamca, jer u proljetnom ribolovu više nego u ribolovu tijekom ostatka godine vrijedi pravilo – velika ješka velika riba, mala ješka mala riba.

Arbuna u ovo doba godine treba tražiti na nešto većoj dubini nego u travnju - na onima od 30 do 35 m. Naravno, postoje mikrolokacije koje u zavisnosti od konfiguracije dna i lokalnih kurenata mogu konstantno imati stalnu povoljnu temperaturu i tako zadržavati arbune i na dvadesetak metara dubine.

Ribu je najbolje potražiti tehnikom lova bulentinom iz plovila koje nije usidreno. Prepuštene kurentu udice će polako pretraživati pridneni sloj mora i prije ili kasnije naići na arbuna. Kad se to dogodi na priboru će se osjetiti prepoznatljiv udarac, snažan i odmjeren. Najčešće neće trebati odmah kontrirati, arbunu je bolje omogućiti da nesmetano dovrši započet obrok.
arbuni0706 2Odmah kontrirati ne treba ni ukoliko bi ponuđeno samo čupnuo s kraja, jer bi tada kontriranje bilo u prazno, a pribor odvučen iz lovne zone. Ne treba ni potegnuti pribor metar- dva, što pomaže u ostalim dijelovima godine, jer je arbun lijen i neće pojuriti za mamcem. Dakle, kad se osjeti mlitav i neodređen griz, strunu treba lagano popustiti tako da udice ostanu na istom mjestu. Naravno, struna treba cijelo vrijeme biti napeta kako bi na vrhu štapa mogli pratiti sve što se u dubini događa. Ako je popuštanje izvedeno kako treba, ubrzo će uslijedi i pravi griz koji se ne može pobrkati ni sa čim drugim. Nakon njega valja lagano kontrirati da bi se potvrdilo kačenje.

Pribor za lov arbuna u mrijestu ne treba biti bitno drukčiji od onog uobičajenog. Zbog lova na većoj dubini i relativno rijetkih napada, koje ne bi trebali previdjeti, osnovnu strunu pribora treba izraditi od „PE“ višenitke. Završnjak, najbolje od nevidljive „FC“ strune i oblika očenaš, trebao biti nešto dulji od uobičajenog. Privezi, (primule, prame) mu ne bi trebale biti kraće od 40 centimetara, s tim da je donja obavezno vezana neposredno uz olovnicu tako da lovi na dnu. Idealno je ne loviti direktno ispod plovila već desetak metara iza. Na taj će način zbog ostvarenog kuta svi mamci tamo gdje su sada i arbuni- na dnu i neposredno iznad njega.

Preporučljivo je koristiti malo veće udice, širine luka oko 10 mm, jer će se na njih arbuni lakše kvačiti. Najprimjerenije su one oblika „Crystal“. Također, preporučuje se upotreba obojene olovnice, najbolje oblika kapi, i to crvene, narančaste ili žute boje, koje privlače pozornost arbuna.

Ako se lovi štapom i rolom, poželjno je da štap bude duži jer on u slučajevima neodlučnih napada omogućava lakše manevriranje te otpuštanje i zatezanje strune. Ako je osnovna struna „PE“ višenitka, štap , ali i rola moraju biti kvalitetniji, sa „SiC“ provodnicima i valjkom motalice s presvlakom od titana.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Stranica 13 od 15

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019