Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Petak, 31 Svibanj 2019 10:43

Mala usta, oštri zubi, kako loviti pica

Krupniji pici su iznimno cijenjena, ali i rijetka lovina sportsko - rekreativnih ribolovaca, udičarima najčešće sporadična, u lovu sitne ribe s obale. No, taj plahi i oprezni pic može se udicom loviti i ciljano, osobito dobro krajem proljeća i početkom ljeta, kada u manjim jatima dolazi u plitko priobalje. Kako je topliji dio ove godine meteorološki započeo nešto kasnije, tek se ovih dana stvaraju svi preduvjeti za uspješno ciljano udičarenje pica.

Sitniji pici zalaze na sve vrste dna, dok se krupniji najradije zadržavaju na obraslom kamenitom, na dubinama između 5 i 20 m, u ovo doba godine radije pliće nego dublje. Posebno su brojni na dnu obraslom školjkama, osobito na onom koje se blago spuštaju u dubinu. Zadržavaju se i uz umjetne okomite obale luka i lučica. Tu, osim na zidu obale, hranu traže i na sidrenim konopima i lancima te na plutačama. Izrazito isturenim zubima čupkaju sitne školjke i skupljaju među njima nastanjene crviće i račiće.

Poput svih ostalih riba, pic u luke zalazi i zbog otpada iz mreža ribarskih brodova. Unatoč tome, sada ih na tim, za njihov lov najboljim mjestima, ne treba tražiti jer je od 1. svibnja od 1. listopada zabranjen ribolov u lukama i lučicama. Na sreću, zabrana ne vrijedi za njihove vanjske strane, gdje pica također ima dosta. Osim toga, loviti ih se može po kamenitim plićacima, gdje često dijeli stanište s podlanicom.

Za razliku od svojih najbližih rođaka fratra i sarka, koji također u ovo doba godine počinju dobro „raditi“ uz obalu, iako se može loviti i po mraku, pic nije noćna lovina. Hrani se najradije danju, osobito intenzivno u svitanje i još više u sumrak. Prija mu lijepi sunčani dan bez vjetra ili tek s laganim povjetarcem, maestralom.
pic3105 1Udičari specijalizirani za lov pica tvrde da se najbolje lovi dva ili tri dana prije i poslije punog mjeseca. U dane punog mjeseca se udičari veoma slabo, a tek nešto bolje u dane prve i zadnje četvrtine.

Tijekom udičarenja pribor je najbolje stalno držati u ruci jer pic čupa kratkim trzajima glave, što se ne osjeti osobito dobro na priboru. Zbog toga pribor treba biti vrlo fin. Najbolje je koristiti klasični „bolonjez“ štap dužine oko tri metra, težine bacanja do pedesetak grama, brze akcije, ali iznimno osjetljivog vrha, najbolje od stakloplastike. Na njega je dovoljno postaviti rolu veličine 30. Prednost treba dati nešto bržim rolama, prijenosnog odnosa oko 5,0:1. Na kalem role najbolje je namotati najlon, i to debljine 0,25 do 0,30 mm.

Iako se udica može vezati direktno na osnovnu strunu, koju je u tom slučaju na oko dva pedlja poviše udice potrebno opteretiti s olovnicom od 3 do 5, rijetko do 10 grama, puno je bolje koristiti završnjak. Čini ga oko pola metra dugi privez od „FC“, fluorougljika, najbolje promjera kao i osnovna struna, jer pic lako može pregristi tanju strunu.

Spoj osnovne strune i završnjaka najbolje je izvesti posredstvom vrtilice i kopče. Osim što sprječavaju njegovo uvrtanje i omogućavaju brzu zamjenu oštećenog završnjaka, vrtilica i kopča imaju ulogu i utega pa je olovnica na osnovnoj struni najčešće suvišna. Ne samo zato što mamac za pica ne treba daleko odbaciti, nego i zato što on ne voli iole jači kurenat pa ga u njemu i ne treba tražiti sa značajnije otežanim priborom.

Pribor za lov pica s obale može se kompletirati i s kliznom olovnicom na osnovnoj struni, ali i olovnicom na kraju završnjaka i jednim pedalj dugim privezom postavljenim pola metra poviše olovnice. Na bilo koji od tih načina kompletirani završnjak može se poviše udice postaviti pop -up, malo pluto koji će mamac držati malo poviše dna i tako ga činiti vidljivijim.

Pic ima vrlo mala usta pa i najkrupniji primjerci, teški do 2,5 kg, ne mogu progutati udicu širine luka 15 mm. I krupniji se mogu loviti udicama širine tek 5 do 7 mm, ali je najbolje koristiti one širine 10 mm kako bi se izbjegao masovan ulov primjeraka kraćih od 18 cm, što je zakonom dozvoljena njegova minimalna lovna dužina.
pic3105 3Osim veličine ništa manje nije važan i oblik udice. Konstrukciji čeljusti i usne šupljine pica najbolje su prilagođene „parangalke“, udice oblika „Aberdeen“, i još više „Cristal“.

Na udicu treba staviti što manji mamac, tek toliki da je jedva skriva. A pokriti je se može s praktično svim mamcima, iako pic najradije jede školjke, mekušce, račiće i crviće. Mamčiti se može i meso toplokrvnih životinja, primjerice komadi piletine i goveđe jetrice. Većina onih koji ga love mamče mušulu, bez ili s otvorenim oklopom, gambora, zadak raka samca, crva pjeskulja i komad srdele. Dobar mamac, posebice ako se lovi uz okomitu obalu, jest crvena moruzgva.

Svi ti mamci mogu poslužiti i za primamljivanje, koje znatno poboljšava ulov. Ipak, osobito za ribolov u naseljima školjki, najbolja primama su same školjke. Najlakše je pribaviti mušule, jer se među njima i najčešće lovi. Dovoljno je za početak baciti ih desetak. Najbolje stučenih ili tek otvorenih, kako bi se izbjegla najezda sitnih ribica na čisto meso školjki.

Mamac se može spuštati ili odbacivati, ali ne predaleko. Pritom, ali i tijekom ribolova, trebati biti nevidljivi za ribe, jer ako jato vidi ribolovca, preplaši se i pobjegne, teško će se vratiti i uz primamljivanje. Ako, pak, prevareni pic uspije spasti s udice, jato će pobjeći, ali se i poslije kraćeg vremena vratiti.

Kao i ovrata, pic će najprije ispitivati mamac, a zatim i uzeti trzajem pa tek tada ponijeti do najbliže rupe. Kontrira li mu se odmah, ostat će se bez ulova. Zato mu treba popustiti do pola metra pa snažno i kratko kontrirati. Unatoč snažnom opiranju, izvlačiti ga treba bez taktiziranja. Na površini će učinit sebi svojstven posljednji očajnički trzaj, često spasonosni. Da se ne bi ostalo bez lovine, pica neposredno pod površinom treba pokupiti mrežnom prihvatnicom.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 26 Travanj 2019 14:00

Najvažnije što treba znati o bulentinu (1)

Većina morskih riba živi na ili neposredno uz dno pa se tu i najbolje love, posebno dobro bulentinom, priborom koji se okomito spušta iz plovila.

Prema dubini na kojoj će se loviti, bulentin i lov njime se dijele po težini. Najčešće na lagani ( za dubine do 20), srednji (20 do 50 ) i teški, do 200 metara, odnosno kontinentalne granice, ali se bulentinom može ribati i na više stotina metara dubine. Svaka od tih zona ima svojih specifičnosti i zahtjeva, kako u pogledu osnovnog, ali i pomoćnog pribora te plovila. Te posebnosti ovise o dubini lova, vrsti dna i udaljenosti od obale, o dimenzijama riba koje se love, ali i snazi kurenta, vidljivosti, itd.

Dobrim odabirom strune, osobito za lov na srednjim i velikim dubinama, ribanje bulentinom se može učini učinkovitijim i lakšim. Za lagani bulentin najčešće se koristi standardni najlon, za osnovnu strunu debljine 0,30 do 0,50 mm te 0,20 do 0,40 mm za završnjak.

U tablici broj jedan navedene su okvirne debljine pribora prema vrsti ribe, s tim da se deblji koristi za veće dubine.
tablica1 2 bulentin2604Za lov na manjim dubinama najbolje je koristiti nešto tanje, ali kvalitetnije najlone, osobito za završnjake, jer su manje vidljivi. Još bolje je barem priveze, primule, praviti od fluorougljične strune. Za ribanje na većim dubinama bolje je koristiti manje istezljive najlone za osnovnu strune, koji omogućavaju lakše prenošenje signala uzimanja mamca te kontre. Tanje osnovne strune prave manji otpor kurentima, koji su česti i na malim dubinama. Zato se, osobito za lov na srednjim i velikim dubinama, preporučuje izrada osnovne strune od višenitki, čija je debljina u odnosu na najlonske iste snage i nekoliko puta manja. Osim što zbog manjeg otpora stvaraju manji „trbuh“, te strune bolje prenose signale i zato što su nerastegljive.

U tablici broj 2 date su najbolje vrste struna i njihove debljine za izradu osnove bulentina za lov na određenoj dubini.
tablica2bulentin2604Izbor najprikladnije udica za bulentin ovisi o brojnim čimbenicima.

U tablici broj 3 navedene su okvirne veličine udica za velčinu riba koje se love bulentinom. Kao i u slučaju debljine struna, vrijedi pravilo da se šire koriste za lov na većim dubinama.
tablica3bulentin2604U tabeli su navedeni i najprikladniji oblici udica za pojedine ribe ili skupine. Sve se one, a i ostale ribe bulentinom dobro love udicama oblika „Aberdeen“, a one u plićem moru oblika „Crystal“ . Krupnije te ribe većih dubina bolje se love udicama vrha zakrivljenog unutra. Na srednjim dubinama učinkovitije su udice oblika „Limerick“ i „Beak“. Za lov na največim dubinama najprikladnije su, pak, udice oblika „Circle“. Za lov živim ili barem cijelim ribicama-mamcima, najbolje su udice oblika „Live bait“.

Težina utega na bulentinu mora biti taman tolika da pribor drži u okomitom položaju. Najčešće se postavljaju na kraj završnjaka. Uglavnom su piramidalnog oblika jer takvi osnovom nalegnu na dno i lakše se odupiru kurentu. Takvo i ostala stožasta olova pogodna su i zbog toga što se ne kotrljaju pa ga prilikom stavljanja ili mijenjanja mamca te skidanja plijena ribar može negdje položiti. S druge strane, okruglo ili ovalno olovo kotrljanjem po plovilu može zapetljati strunu ili učiniti da se ribolovac nabode na udicu. U lovu mola, pasa i druge divljači na mekanom dnu bolje je koristiti pljosnate olovnice koje zbog nalijeganja velikom površinom ne tonu u dno. (nastavlja se)

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 12 Travanj 2019 12:49

Polpete od kruha i oliganja za ukjate

Loviti se može svim tehnikama, lako je dostupna, vrlo brojna i nevjerojatno pohlepna riba od plova… Međutim, ukjata, o njoj je riječ, unatoč svemu tome rijetko je ciljani plijen sportsko - rekreativnih ribolovaca. Love je samo najbolji jer se ona sjajno služi svojim krupnim očima, vrlo razvijenim bočnim linijama i bistrom glavom. Veoma je i borbena te jaka pa nije čudo što je posebno cijenjeni plijen udičara, za koje je ulov ukjate potvrda vještina i znanja, osobito u lovu s obale ometcem prirodnim mamcem.

Priliku za dokazivanje odmetaši na južnom dijelu Jadrana imaju od sredine travnja do sredine ili kraja listopada jer se u tom periodu ukjate zadržavaju najbliže kopnu, osobito blizu u tamnijem dijelu dana uz osvjetljene lukobrane i šetnice. Ako su ta mjesta izložena iole jačem kurentu - idealne su pozicije za kod nas malo poznat, ali iznimno učinkovit lov krupnijih primjeraka uz pomoć jedne vrste polpete, okruglice od kruha i lignje.

Pribor za takav ribolov je jednostavan, čini ga osnovna najlonska struna promjera 0,20 mm koja se nastavlja „brkom“, dvama privezima dužine 20 - 25 cm. Privezi mogu biti malo tanji od osnove, a najbolje ih je izraditi od nevidljive „FC“, fluorougljične strune.

Na privezima trebaju biti što tanje i duže udice širine luka 6 do 7 mm te oblika „Aberdeen“ ili, bolje, „Crystal“.

I ostatak pribora mora biti lagan. Najbolje štap tipa „bologneze“ dužine barem 270, najbolje 310 cm, obvezno brze akcije i težine bacanja do 20- tak grama. Na njega je dovoljno postaviti rolu veličine 20, ne veće od 30.

Opisani pribor je standardni za lov girovki, bukve i mnogih drugih riba uz obalu, u pravilu sitnih i manje cijenjenih od ukjate. Da bi se izbjegao njihov te lov sitnih ukjata, a lovile krupnije koje su u dubljem moru i dalje od obale, koristi se posebno pripremljeni mamac.

Da bi se „preskočila“ priobalnu zonu gdje su sitne ukjate i ostale ribice, pribor mora biti teži, ali ne smije brzo tonuti jer su velike ukjate ljenije od sitnih pa sporo napadaju mamac. Zato se ne smije rabiti olovnica nego teški mamac koji će daleko letjeti i sporo tonuti. Pravi se od kruha uvaljanog u obliku kuglice promjera malo manjeg od ping - pong loprtice. To je i za najkrupnije ukjate preveliki mamac. No, namjena kruha je i onako samo da oteža pribor i primami ukjatu. Mamac, koga ukjata treba zagristi je unutar kuglice. Najboljim se pokazao komad lignje, ali ne onoliko velik kao kad se sama nadijeva. Dvojaka joj je zadaća: da kruh teže spada, a kad se to dogodi, da ukjata ima što zagristi na udici. Uz sve to, tako se izbjegava da mamac napadnu sitne sope koje su često u jatu s ukjatama.

Tim se mamcima najbolje lovi u večernjim satima. Nerijetko su plijen i 300 grama teške ukjate. U vrijeme najboljeg lova, tijekom srpnja, između 20 i 23:30 sati na dobrim pozicijama se može ulovi 15 do 20 krupnih ukjata. Lovi se tako da se okruglica u kojoj su dvije udice s dva komada lignje odbacuje što dalje u kurenat, gdje se tijekom tonjenja polako raspadaju, a ukjate ih, ploveći za njom, grickaju, postupno smanjujući opreznost. Kad na kraju ugledaju komade lignje, koje moraju snažnije zagristi, bivaju uhvaćene, nerijetko i po dvije odjednom!

Posve je svejedno je li lignja svježa ili ne te kako je i s kojim dodatcima izrađena kuglica od kruha. Zato je dovoljno kuglicu pravi samo od kruha, najbolje starog jedan dan, odnosno dovoljno prosušenog da nije gnjecav. Najprije mu se s malo sredine zguli kora, pa se u posudi nakratko nakvasi i što prije iscijedi, a onda dobro umijesi u jednoliku masu koja se raširi po dnu suhe i široke posude. Na to se namrvi sredina kruha i sve poslije 5-6 minuta zajedno dobro umiješa. Zatim se škropljenje vodom odredi tvrdoća mamca. Ako je u zoni ribolova puno sitnih riba, korisit se tvrda, a ako su samo krupne ukjate, mekana masa. Kora - što pečenija to bolje, ali ne prepečena - služi kao vezivo, ali i miriše. Međutim, pri raspadanju osim mirisa, od nje nema ništa, ali su zato tu mrvice sredine dovoljno velike da nadraže, ali ne i da nahrane ribe.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 05 Travanj 2019 12:26

Kako odabrati štap za ribolov na moru (2)

Bez obzira na namjenu jedna od bitnih, možda i najvažnija osobina o kojoj treba voditi računa pri odabiru štapa jest njegova akcija. Radi se o sposobnosti savijanja određenog dijela štapa pod opterećenjem. Ta osobina direktno utječe na daljinu odbačaja mamca i brzinu kontriranja.

Na crtežu je prikazano kako se savijaju štapovi različitih akcija pri istoj težini bacanja.
akcijaribolovnihstapova504Štap akcije vrhom (a) karakterizira sposobnost vrha da se brzo po odbacivanju vrati u početni položaj i umiri. Takav je štap odličan za snažno kontriranje te za „katapultiranje“ kompaktnih i žilavih mamaca. Brzi štap ne ublažuje potez ribolovčeve ruke. Dovoljan je čak i pokret samo u zglobu šake pa da se udica snažno zabije u plijen ili mamac poleti. Međutim, takvim štapom se ne može osobito daleko odbacivati teži teret, dok lakše „lansiraju“ odlično i vrlo precizno. Zbog svega toga, varaličarski štapovi malih težina bacanja su isključivo brze akcije.

Zbog relativno tankog vrha, brz štap pruža mogućnost uživanja pri vađenju ribe umjerene težine, ali je i dovoljno snažan da se odupre i kapitalcu. Međutim, problem nastaje kada veća riba krene pod plovilo i kad je treba prihvatiti. Tada se nikako ne smije dozvoliti veliko savijanje vrha štapa. Osim toga, pri izvlačenju plijena se ne smije nikako dozvoliti da se struna olabavi, jer njeno iole jače zatezanja poslije toga lako lomi štap. Također treba imati na umu da se ovakvim štapom može izvući i nedovoljno izmoreni plijen, koji ima snage i za još koji trzaj.

Štap je prvi na koga se posredstvom strune prenosi udar i teret ribe. U takvoj situaciji kod brzog štapa najveći dio udara amortizira vrh, što može uzrokovati njegovo, ali i pucanje strune pribora. Kako bi se to izbjeglo nužna je uvježbana i osjetljiva ruka ribolovca. Problem se u lovu ometcem i bulentinom može znatno ublažiti upotrebom specijalnih vrašnjaka (vršnih dijelova štapa) brze akcije i iznimne osjetljivosti, a koji se prave od plastike ojačane ili ne staklenim vlaknima.

Zbog svega navedenog, „brzi“ štapovi se uglavnom rabe na natjecanjima, gdje treba brzo loviti, a opterećenje vrha je minimalno jer je plijen uglavnom sitan. Također, i štapovi za lov pendulom te puštanjem mamca u struju mora („drifting“) moraju imati akcije vrhom zbog potrebe brzog kontriranja s velikom dužinom strune u moru.

Nasuprot štapu vršne akcije, kao druga krajnjost jest spori štap (d) čiji se vrh „lijeno“ i bez trzaja vraća u početni položaj. Takav štap nazivaju i parabolikom jer se savija cijelom ili skorocijelom dužinom i tad poprima oblik parabole. Raspon njegove uporabe izuzetno je velik. Savršen je za daleka i odbacivanja živih i mekanih mamaca jer to radi bez trzanja, postupnim ubrzavanjem.

I kontra takvim štapom je „nježna“ pa je idealan za lov cipola i drugih riba s nježnim usnama. Kako „radi“ cijelom dužinom, lakšim parabolikom se može sigurno suprotstaviti i razgoropađenom kapitalcu, a teškim se može loviti dalekim odbacivanjem („surf casting“), čak i preko 200 m s olovnicom od 300 grama. Osim toga, parabolikom se najlakše i najbrže zamora lovina. Mana, ne osobito velika, mu je što je idealan samo za ribolov na čistom dnu, jer se oslobađanje za dno zakačenog pribora umjesto njegovim trzanjem mora obavljati potezanjem strune rukama.

Štapovi opisanih, posve suprotnih osobina ne mogu udovoljiti svim zahtjevima u ribolovu pa su neophodna kompromisna rješenja. Zato se proizvode štapovi akcije gornjom (b) i gornje dvije trećine (c).

Prvi je modifikacija akcije vrhom, s većim mogućnostima zabacivanja i odličnom kontrom. Na moru se rabe se za ribolov ometcem s obale zubaca, ovrate, kantora, pica i drugih sličnih riba. Štapovi akcije gornje dvije trećine su u stvari ubrzani parabolici. Odlični su za lov na dnu te riba sklonim povremenom bježanju tijekom izvlačenja. Sporo prenose kontru i nisu pogodni za lov na terenima s podvodnim preprekama. S njima se riba teže kači, ali lakše izvlači nego s brzim štapovima. Također, s njima se plijen može privući uspravljanjem štapa, što je s brzim nemoguće. To je od velikog značaja kad ribolovac sam mora prihvatiti krupnu lovinu.

Na tržištu ima i štapovi s „progresivnom“ akcijom, odnosno kombinacijom svih spomenutih. Takav se štap pri manjem opterećenju savija vrhom, dok mu s povećanjem opterećenja akcija progresivno pada sve do parabolične. Na žalost, njihova je cijena vrlo visoka, a imaju još nekoliko sitnijih mana u odnosu na druge štapove.

Akciju štapa proizvođači obilježavaju na razne načine. Kod neki brzi štapovi imaju oznaku „Zoom“, a spori „Parazoom“. Neki arapskim brojevima 5.0-4,5 označavaju brze, s 4,0-3,5 one koji se savijaju gornjom, a s 3.0-2,5 štapove koji rade s dvije gornje trećine dok s 2,0-1,5 obilježavaju spore štapove. Mnogi za oznake rabe slova- A,B,C i D. Najbrže obilježavaju s A, a najsporije s D. Ima tvrtki koje štapove s tvrdim vrhom obilježava slovom H, one sa srednje tvrdim s MH, sa srednjim slovom M, srednje mekanim sa LM te sa mekanim vrhom slovom L. Štapove koji se savijaju vrhom neki označavaju kao „Tip Action“, one koji se savijaju gornjom polovinom kao „Medium Action“, a oni koji se savijaju cijelom dužinom kao „Parabolic Action“.

Podaci o akciji, uz druge važne podatke, ispisani su na svakom štapu, pa pri kupovini valja obratiti pozornost nato. Još bolje je isprobati štap. Treba nekoliko puta zamahnuti njime kako bi se vidjelo kojim će se dijelom savija i kojom brzinom nakon zamaha umiriti. Oni koji se savijaju gornjom trećinom, a čiji se vrh sporo umiri, najlošiji su pa ih ne treba kupovati. Njima se ne može postići ni pravilno odbacivanje mamca ili varalice, ali ni dobra kontra.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 29 Ožujak 2019 11:57

Kako odabrati štap za ribolov na moru... (1)

Sve više sportsko - rekreativnih udičara koriste suvremenu opremu - štap i rolu. Onima koji to tek namjeravaju učiniti savjetujemo kako pravilno odabrati važniji dio tog dvojca - štap.

Prije odabira, nužno je točno znati kojom će tehnikom, na kojem terenu i koliko velike ribe loviti, odnosno koji konkretni štap želi. Ako baš takvog ne nađe, ne treba kupovati drugi, koji mu se zbog nečega sviđa. Takvom kupovinom ubrzo će imati nekoliko štapova, ali ne i onaj potrebni. Pravilo da od viška glava ne boli, u ovom slučaju nije primjenljivo. Ribolovac, također mora točno znati koliko će često odlaziti u ribolov. Naime, nema svrhe kupovati skupi štap ako će se upotrebljavati tek povremeno ili vrlo rijetko.

Dobar štap mora djelovati kao produžetak ruke ribolovca. A hoće li takav biti ovisi o njegovim brojnim osobina. Na svaku od njih treba obratiti pozornost pri odabiru štapa. A prvo što se kod tih pomagala primijeti jest njihova dužina. Kao i o svemu u svezi s ribolovom, mišljenja o dužini štapova su različita. Međutim, neosporno je da su za udičarenje iz plovila, zbog nedostatka prostora pogodniji kraći, dok se s obale može loviti i dužim štapovima.

Spretnost kratkog štapa, kako za rukovanje, tako i pri kretanju, presudna je za njegovu primjenu u ribolovu iz plovila. Zato se iz brodica kakva prevladavaju u nas najlakše lovi štapom dužine do 1,5 do 2,5, najviše 3,0 m. Samo s velikih i plovila bez nadgrađa može se bez problema rabiti duži štap. U tom slučaju za ribolov bulentinom na dnu najprikladniji je štap dužine do oko 3,6 m, ali se može koristiti petometarski. Kada se, pak, lovi odbacivanjem mamca, najbolje je koristiti štapove dužine 3,0 do 3,3 m.

Kad je u pitanju ribolov s obale, izbor štapa ovisi i njenoj konfiguraciji te o tehnici udičarenja. Zbog izrazite raznolikosti obale i velikog broja načina udičarenja, na našoj se obali mogu koristiti štapovi dužine 2,7 do čak 13 m! Ipak, najčešće se rabe oni dugi 3,5 do 4,0 metra. Međutim, za udičarenje s neuređene obale pune škrapa i raslinja, kakva je uglavnom kod nas, toliko dug štap je neprikladan, posebice za lov ometcem, pa je bolje rabiti kraći, čak i onaj od samo 2,5 m.

Za razliku od kratkih, dugi štapovi preuzimaju veliki teret udara ribe i amortiziraju ga. Osim toga, navođenje ulova i elastično kontriranje tijekom borbe s ribom lakše i bolje se izvodi dužim štapovima. Zato, svuda gdje je to moguće, iskusni udičari s obale love štapovima dužine 4,0 do 5,0 metara, pa i više.

S takvim štapovima ribolovci mogu ostati izvan vidokruga riba prigodom lova opreznih ukjata i cipola uz obalu. Još duži štapovi, do deset ili koji metar više, čak i kad na njima nema role pa zato ni provodnika strune, pružaju mogućnost pokrivanja velike zone ribolova. Primjerice pri pretraživanju škrapa u potrazi za sarkom. Ti, tzv. direktaši su nezamjenjivi i kad je bez zabacivanja potrebno položiti mamac na željeno mjesto preko stijena koje vire iz mora. Pravo su rješenje i za obalni ribolov plovkom sitnih i srednjih riba poput modraka, gera i bukava „na pola dna“, sopa pri dnu, cipola u svim slojevima, smuduta…

Za ribolov s obale dalekim („bech ledgering“) i vrlo dalekim („surf casting“) odbacivanjem mamca najčešće se koriste štapovi dužine 3,9 do 4,5 m, ali i oni duži od 5,0. Odbacivanju i privlačenju varalice s obale, tzv. spinanju najprikladniji su štapovima dužine 2,4 do 3,3 m, iako se mogu koristiti i upola kraći, ali i malo duži.

O dužini štapa kojim će loviti treba odlučiti onaj koji će ga koristiti, ali tek nakon što uzme u obzir i sve druge osobina štapa te uvjeta u kojima će loviti. Pri odabiru dužine štapa, dobro je imati na umu i to tko će njime loviti. Naime, ženama i, osobito, djeci, preporučuju se kraći, jer takvi štapovi manje opterećuju zglobove ruku, a to je u ribolovu veoma važno.

(Nastavak sljedeći petak)

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 01 Ožujak 2019 14:11

Škrpun uvijek grize

Kad krajem veljače temperature Jadrana dosegnu najniže vrijednosti u priobalju je malo riba koje se mogu uspješno loviti. Najviše je onih iz obitelji bodeljki, od kojih je najbrojniji škrpun.

Poput škrpine i ostalih srodnika iz obitelji bodeljki, škrpun ima brojne bodlje. One na prednjem dijelu leđnog peraja i na škržnim zaklopcima sadrže i otrov. No, uz malo više opreza udičari mogu doživjeti lijepe trenutke loveći dosta borbene, iako ne osobito krupne škrpune. Naime, te ribe narastu do oko 35 cm dužine i 800 grama težine, dok prosječni lovni primjerci teže tek stotinjak grama.
skrpun10103Unatoč relativno malim dimenzijama, zbog njegovih velikih usta, škrpuna treba loviti relativno velikim udicama. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, mogu se koristiti udice broj 8 do 4 i veće, odnosno širine luka 6 do 12, čak i 15 mm. Ipak, najbolje je koristiti one širine 8 do 10 mm. Također, najbolje je koristiti udice oblika „Crystal“ ili „Aberdeen“, koje su inače najprikladnije za lov uz obalu.

Škrpun naseljava priobalje obraslog tvrdog dna s puno procijepa u kamenju. Zalazi u plićak, ali se najradije zadržava na dubinama od 5 do 15 metara. Izbjegava manje zaljeve, boćate i zagađene vode. Rasprostranjen je duž cijele naše obale, ali su mu najbogatija naselja u srednjoj Dalmaciji i oko otoka.

Procjepi staništa škrpunu služe za skrivanje od neprijatelja, ali i plijena koji lovi iz zasjede. Najčešće lovi sitne ribe i rakova, ali nije izbirljiv pa će osim njih rado posegnuti i za komadima lignje, sipe, mušule, srđele ili koje druge veće ribe. Ipak, omiljena su mu hrana kozice, rak samac, papalina i druge ribice. Najprije će uzeti živi obrok. On ne progoni plijen nego čeka da mu se približi. Onda iznenađujuće hitro poskoči i proguta plijen velikim ustima pa se polako vrati u zasjedu i ponovo posve umiri i čeka novu neopreznu žrtvu.

Kada mu se nudi neživi mamac, postupit će posve drukčije. Polako će mu se približiti, dobro pogledati, udaljiti pa se ponovo vratiti i tako nekoliko puta. Na kraju će ga naglo progutati i brzo vratiti u zasjedu. To mu se, kao i kad se lovi živim mamcem, ne smije dozvoliti jer će ga nakon toga biti jako teško izvući iz kakve pukotine ili ispod kamena. Zato treba kontrirati i odmah izvlačiti čim se osjeti prvi jaki trzaj. Prilikom izvlačenja, na priboru će se osim njegove težine osjetiti povremeni trzaji.

Izvlačiti se može sa završnjakom kompletiranim na dva načina. S olovnicom na kraju i dva do tri priveza dužine oko 15 cm međusobno i od olovnice razmaknutih za pedalj. Puno manje od opisanog za dno će zapinjati završnjak s kliznom olovnicom i jednom udicom tridesetak centimetara ispod nje. No, ma kako izgledao, završnjak treba izraditi od najlona promjera 0,20 mm i preko vrtilice postaviti na nešto deblji osnovnu strunu.

Loviti se može preko prsta, ali je puno bolje koristiti štap s rolom. Mogu biti bilo koji namijenjeni udičarenju s obale, odnosno tzv. „Beach“ i „Beach Ledgering“, čak i „Surf Casting“. Važno je da imaju brzu akciju i odgovarajuću težinu bacanja. A težina bacanja može biti 20 do čak 100 grama, ovisno o tome koliko daleko treba odbacivati mamac te u koliko duboko more i jaku morsku struju. Ipak, najčešće je dovoljna olovnica od 20, rijetko kada teža od 50 ili 60 grama.
skrpun30103Zbog već opisane navike da čeka dolazak plijena, škrpunu mamac treba servirati „pod nos“. To znači da treba loviti aktivnim čekanjem, čestim odbacivanjem ometca, najbolje dva istodobno. Nakon odbacivanja strunu treba lagano zategnuti i malo sačekati. Ako ništa ne zagrize valja ponoviti odbačaj u istom pravcu, ali na malo manju udaljenost pa nastaviti s lepezastim pretraživanjem dna.

Uspjeh udičarenja ovih riba neće znatnije ovisiti o vremenskim prilikama i stanju mora. Ipak, bolje nego inače lovit će se po bonaci i laganom jugu te u vrijeme plime. Osobito dobro će „raditi“ prvih dva, tri sata dana.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 15 Veljača 2019 12:27

Homer Rhode čvor, jedan dobar od dva loša

Svaki čvor manje ili više slabi strunu kojom je vezan, a najviše najjednostavniji, obični, koga zato nazivaju mrtvi čvor i ubojica strune, jer mu je snaga najviše do 40 posto od linearne snage strune kojom je vezan, ovisno o vrsti i debljini strune. Međutim, kao dio nekog kompliciranijeg taj čvor znatno manje slabi strunu, čak ako komplicirani čine samo dva najjednostavnija, kao što je slučaj s čvorom poznatim pod imenom Homer Rhode.

Homer Rhode čvor ima nosivost od 75 do 80 posto nosivosti strune kojom je vezan. Čvor vezan tanjom ima veći postotak nosivosti od onog načinjenog debljom strunom. Pri vezivanju strunom debljom od 0,30 ili 0,35 mm, obvezno ga treba nakvasiti jer se samo tako čvor može pravilno zategnuti. Pogodan je samo za vezivanje monofilnih, jednonitnih, odnosno najlonskih i FC, fluorougljičnih struna.

Ovaj se čvor primjenjuje za vezivanje svih udičarskih pribora s prstenom ili ušicom za vezivanje, ali je najprimjereniji za labave spojeve pomoću omče koja omogućava maksimalnu pokretljivost pribora koji je vezan.

Zato se rabi za vezivanje udica s alkicom i direktno spajanje osnovne strune i završnjaka, ometca, bulentina i pendule. No, najprimjereniji je za direktno vezivanje pribora za čiji je pravilan rad i učinkovitost presudna mogućnost nesmetanih kretnji - udica oblika Cyrcle, i varalica, posebice potezanki (strimera) i teturavaca (woblera) u lovu pendulom.

Izrada Homer Rhode čvora dosta je jednostavna i počinje izradom običnog čvora (1).

Zatim se živi kraj strune provuče kroz alkicu udice ili varalice, savije u poluvoj pa provuče kroz prethodno napravljen obični čvor (2).
homer1tk
Pritom treba paziti da živi kraj u čvor uđe sa suprotne strane od one s koje je izišao iz njega. Nakon što se potezanjem živog kraja zategne omča oko alkice udice ili varalice, oko mrtvog kraja strune potom se načini drugi obični čvor, zbog veće snage najbolje s dvostrukim poluvojom (3).
homer2tkPošto se o on zategne (4) treba ga gurnuti k prvo načinjenog čvoru uz alkicu (5).
homer3tkPritom, ali i kod izrade prvog čvora, treba paziti da se čvorovi potisnu na pet do deset milimetara od alkice. Na kraju, živi kraj strune treba odrezati na dva milimetra od čvora pa potezanjem oba čvora po mrtvom kraju načiniti omču (6) koja udici ili varalicu omogućava maksimalnu slobodu pokreta.

Osim što omogućava najveću moguću pokretljivost predmeta koji drži, Homer Rhode čvor ima osobinu da se zategne pri velikom opterećenju, primjerice pri zapinjanju udice ili varalice za podvodnu prepreku. U trenutku zatezanja čvor sklizne do alkice i tada mu nosivost raste na 90 do 95 posto. Nakon prestanka opterećenja može se potezanjem po mrtvom kraju ponovo postaviti na željeno mjesto.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 08 Veljača 2019 12:35

„Bioworms“ i „Biosticks“ mamci

Sve manje naših ribolovaca osobno pribavlja i priprema, a sve više kupuje mamce. Zato je posljednjih godina na našem tržištu naglo porasla ponuda, ne samo svježih nego i na razne načine konzerviranih mamaca, a nedavno su se pojavili i biološki umjetni mamci. O kakvim se i koliko dobrim mamcima radi?

Kao što im i ime kazuje, ti se mamci proizvode od prirodnih tvari pa ne zagađuju okoliš. No, sastojci su im kompliciranom tehnologijom spojeni na način koji ne postoji u prirodi zbog čega se mogu nazvati umjetni. Najveći i najkvalitetniji proizvođač ovih mamaca je japanska tvrtka „Marukyu“ pa je predstavljanjem njenih proizvoda naše ribolovce najlakše upoznati s novom vrstom mamaca.

Tri osnovna sastojka čine biološke umjetne mamce - koncentrat malih oceanskih kozica, riblje brašno i plankton. Spojeni u kompaktnu masu i oblikovani u valjke raznih promjera proizvode se pod imenom „Bioworms“ (biološki crvi). Na našem ih tržištu nema, ali ima tih mamaca druge generacije „Bioworms 2“, koji su puno kvalitetniji.

„Bioworms 2“, kako se nazivaju, osim mirisom i ukusom uzore oponašaju i izgledom i, što je još važnije, građom tijela. Žitka im je unutrašnjost ovijena žilavijom opnom, zbog čega se izvrsno drže na udici. Opna je perforirana pa kroz nju u vodu izlaze miomirisi, sporije ali znatno duže nego kod crva prve generacije. Za razliku od crva prve generacije, ovi se ne smiju rezati, zbog čega se proizvode u raznim dužinama, 13, 20 i 30 mm. Ako ni toliki nisu dovoljno veliki, mamčiti se mogu i skupno.
biosticks0802tekst3„Marukyu“ mamci najnovije generacije naziva su „Biosticks“ (biološki štapić). Kao i oni prve generacije, valjkastog su oblika i utisnuti o prozirno crijevo, ali imaju tvrdoću dovoljnu da pri istiskivanju zadrže valjkasti oblik i na udicu se postavi poput crva. No, mogu se oblikovati i poput klasične smjese - tijesta (pastele) da bi se oblikom i veličinom prilagodio ribi koja se želi loviti. Izgledaju poput klasične smjese, ali su zapravo vrlo žilavi, gotovo gumenasti.

Za razliku od „Bioworma“ prve i druge generacije, „Biostick“ se ne mora čuvati u hladnjaku jer nije kvarljiv, ali se mora držati podalje od izvora svjetlosti i topline. Tako ljeti, po najvećoj vrućini dovoljno ga je držati u hladovini. Otvoren „kobasicu“ moguće je ponovo zatvoriti tako da joj se kraj omekša na plamenu i stiskom zalijepi.
biosticks0802tekst2„Biostick“ se u dužini od oko 14 cm proizvodi u promjerima od 4, 6 i 8 mm, što odgovara bilo kojoj udici. Upotrebljava se tako da se odreže jedan kraj crijeva, pa s drugog pritiska da izlazi koliko treba, a onda odreže. Prednost mu je što ga prstima ne treba pritom dirati kao „Bioworms 2“.

Uvijek spremni za upotrebu, ovi mamci mogu se koristiti u mnogim tehnikama ribolova. Najbolje rezultate daje u lovu bulentinom, čak i riba poput kijerne, škrpine, pagra, kantora. U takvom lovu velika mu je prednost žilavost zahvaljujući kojoj dugo odolijeva napadima malih i proždrljivih ribica. No, u ribolovu iz plovila može se koristiti i ostalih tehnikama - na parangalu, za lov riba puštanjem mamca u struju mora u pola dna, ali i u lovu vrnuta i polande u gornjim slojevima mora.

Dugački komadi ovih crvi pokazali su se veoma uspješni u penduližanju svih grabljivica, od najmanjih širuna i ukjata do velikih poput orhana.

S obale se također može koristiti raznim tehnikama - plovkarenjem, čak i vrlo dalekim odbacivanje, u lovu sa svih vrsta obale… Odličnim se pokazao u lovu ovčice, trlje, vrlo dobre cipola, bukve, ukjate, vrnuta, širuna.. Njime se uspješno love i sarak, fratar, ovrata…

Objavljeno u esPRESSo

Većina sportsko - rekreativnih ribolovaca u najhladnijem dijelu godine ne ribari. Što zbog lošeg vremena i hladnoće, što zbog toga jer, tvrde mnogi, do proljeća se na moru nema što loviti, posebice udicom uz obalu i s nje. Međutim, meštri od riba i ribanja znaju da se i sada u priobalju može loviti, istina, manja skupina i količina riba.

Preduvjet uspješnog lova udicom, ne samo u ovo doba godine, jest pribor, mamce i način lova što više prilagoditi konkretnim uvjetima. To nije osobito teško, barem ne za „svaštarski“ lov najbrojnijih priobalnih riba poput vladike, pauka, lumbraka, vrane, smokve, glavoča, šparma, škrpuna, pa čak i cjenjenijih, od ovčice, sarka, škrpine i trlje do malih smuduta i ovrata. Jedan od najboljih načina lova engleski se popularno zove „feeder rock fishing“, varijanta je „feeder“ tehnike o kojoj smo pisali krajem listopada i početkom studenog prošle godine.

Kao što joj ime kaže, radi se o tehnici udičarenja s kamenite obale pomoću pribora na kojemu je i hranilica. Prvo i najvažnije što u takvom ribolovu treba uraditi jest pronaći dovoljno veliki i duboki procjep ili rupu s ravnim pjeskovitim dnom. Naša obala u najvećem je dijelu kamenita i puna takvih mjesta pa to nije veliki problem.

Ako se za prikladan teren ne zna od ranije, rješenje je potražit ga promatranjem dna. Potragu olakšava činjenica da je na kamenitom dnu more u pravilu čisto i bistro, pa se osim uočavanja procijepa i rupa može utvrditi i dubina na kojoj je dno. Naime, do dubine od 3 do 5 metara more je najčešće različitih nijansi zelene, do 10-tak metara zeleno - plave, a dublje tamno plave boje. Kako bi se bolje vidjelo treba koristiti polarizirajuće očale. Do kraja ožujka treba tražiti teren koji je 2 do 3 metra pod površinom ili nešto dublje.

Kada se otkrije obećavajući teren prvo ga treba temeljito ispitati pomoću olovnice na kraju osnovne strune kako bi se pronašlo područje bez zadijeva i otkrile moguće značajne varijacije u dubini. Najlakše je to uraditi štapom s rolom tako da se odbacivanje olovnice obavi s otvorenim preklopnikom role i sačeka da olovnica dospije na dno.
feederrockfishing01022019 tekstNakon toga se struna umeće u „line clip“ kalema i olovnica polako privlači. Ako ga se uspije privući nekoliko metara bez zapinjanja, onda je ribolovna zona dobra i struna treba ostati zakačena za „line clip“ kako bi se u svakom sljedećem odbačaju pribor položio na isto mjesto. U suprotnom treba potražiti drugo područje dok se ne nađe ono s ravnim dnom, gdje se možemo položiti hranilica bez rizika da ostane na dnu.

Za razliku od ostalih tehnika „rock fishinga“, u lovu s hranilicom ne mora se često mijenjati mjesto ribolova, ribe će privučene primamom dolaziti u zonu lova.

Pri izboru hranilice, prednost treba dati onoj koja u donjem dijelu ima uteg jer takva stoji u okomitom položaju kad padne na dno i ostaje uspravna pri povlačenju. To omogućava njeno brže odvajanje od dna, bez povlačenja po njemu, a što značajno smanjuje mogućnost zapinjanja.

Što se tiče završnjaka, najbolje rješenje je onaj tipa „helikopter“, s privezom (primulom, pjokom) koji se poput elise helikoptera slobodno vrti oko osnovne strune za koju nije vezan, nego spojen vrtilicom ili perlicom s dva provrta. Pri izradi završnjaka treba voditi računa da privez bude malo kraći od rastojanja između njegovog spoja i hranilice kako bi se izbjeglo moguće zapinjanje udice za dno. Dovoljno je da privez bude postavljen 20-tak centimetara poviše hranilice.

Kad se lovi u mirnom i bistrom moru završnjak mora biti tanak, debljine 0,12 do 0,14 mm, najbolje od „FC“ strune, dok za lov po uzburkanom, koji je uspješniji, može biti i nešto deblji. Na njemu trebaju biti male, udice širine 5 do 8 mm, najviše 10 mm kad se lovi po uzburkanom ili mutnom moru. Za neselektivni, „svaštarski“ lov, najbolje su udice oblika „crystal“ i „aberdeen“.

Pribor je najbolje postaviti na laganu rolu montiranu na lagani ili srednje lagani „feeder“ štap osjetljivog vrha i težine bacanja 15 do 20 grama.

Za uspješniji ribolov dobro je primamljivati i prije ribolova. Osnovni sastojak primame trebaju biti ribani sir, riblje brašno i samljevene kozice, gambori. Najprije treba koristiti dobro nakvašenu primamu koja se rasipa i tijekom tonjenja pribora, što stvara stup primame koji privlačio ribe prema hranilici na dnu. Po njemu se mogu spustiti i najcjenjenije ribe. Osim toga, u početku se pribor treba odbacivati u kratkim intervalima kako bi se čim prije primamile ribe k udici na kojoj mogu biti razni crvići i račići. Unatoč tome, čekanje na prvi napad može potrajati dosta dugo, do pola sata. Kad se to dogodi treba podići vrh štapa kako se ne bi dogodilo da udice dodirnu dno. Prvo će vjerojatno napasti vladika, pauk, škrpun...

Iako se većina sada uz obalu aktivnih riba podjednako (ne)uspješno lovi cijelog dana, najbolji ulovi se ostvaruju po umjereno valovitom i mutnom moru te djelomično oblačnom vremenu. Osobito dobro ujutro i poslijepodne kad se nakon nevere i jakog vjetra uzburkano more smiruje, a plima dolazi.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 25 Siječanj 2019 11:36

Olovnicu po dnu vuci pa trlju izvuci

U ovo najhladnije doba godine među ribama koje se uspješno udicom mogu loviti u priobalju su i trlje od kamena te blatarica. Ove od gurmana iznimno cijenjene ribe najčešće su slučajna lovina sportsko - rekreativnih udičara. No, uz dobro poznavanje terena, upornost i s posebnim priborima i tehnikama, moguće ih je i ciljano loviti.

Posebno je atraktivan, na našem dijelu Jadran skoro nepoznat način lova blatarice „oranjem“. Ova tehnika omogućava pretraživanje i vrlo je učinkovita i jednostavna - olovnica se lagano povlači po dnu tako da podiže oblačiće čestica što izaziva pozornost blatarice koja iz iskustva zna da su u mulju crvići i račići, pa se hrani prekopavanjem dna.

Znači, ova se tehnika može prakticirati samo na mekanom, muljevitom i pjeskovitom dnu. Za razliku od klasičnog lova na dnu, čekanjem, ribolov „oranjem“ je vrlo aktivan i u njemu se pribor, najbolje na štapu, skoro uvijek drži u ruci. U načelu, povlači se pola do metar, načini pauza od pola do minute pa sve ponavlja.

Olovnica mora ostavljati trag, brazdu u dnu, pri čekanju struna mora biti zategnuta kako bi se mogao osjetiti dodir ribe s mamcem i dati kontra. Loviti se mora što osjetljivim štapom kako bi se osjetili lagani dodiri ove male i mirne ribe.

Preporučuje se „beach“, „beach ledgering“ ili „surfcasting“ štap težine bacanja 60 do 120 grama na kome je lagana „surfcasting“ rola veličine 3000 ili 4000. Komplet treba biti što lakši jer se uglavnom drži u ruci, iako ga je moguće povremeno stavit na oslonac, jednonogi ili tronogi.

Završnjak, sistem za ovakav ribolov je vrlo jednostavne konstrukcije - čini ga relativno kratki privez (primula, pjok) od 70-tak centimetara tako da mamac bude relativno blizu olovnice čije će kopanje privući pozornost ribe.
trljatekstsistem2501Privez se mora izraditi od FC, fluorougljične strune promjera 0,16 do 0,20 mm. Tako fina struna osigurava sigurnu nevidljivost, a trlja nije teža od kilograma pa je beskorisno koristiti deblju. Privez se postavlja na samu ili malo poviše kraja osnovne strune, što također doprinosi njegovoj nevidljivosti. Spoj je najbolje izvesti najmanjom vrtilicom koja omogućava savršenu pokretljivosti olovnice, a što će omogućiti izbjegavanje svih problema pri povlačenju. Vrtilicu je najbolje postaviti između dvije mikro perlice, koje poboljšavaju pokretljivost pribora, a koje su fiksirane između dva lažna čvora.

Udica na kraju priveza mora biti što tanje kako bi što manje oštetila crva, najprikladnijeg mamca, ali i osjetljive usne trnje. S obzirom na veličini usta trlje, dovoljna je udica veličine 8 do 10 po Mustad skali za udice oblika „Aberdeen“, kakve su, uz one oblika „Crystal“, najprimjerenije.
trljaolovo2501Olovnica za ovakav lov može imati razne oblike, ali je najbolja ona oblika poznatog kao kopito, koji uvijek stoji uspravno i vrlo teško zapinje za eventualno kamenje ili koje druge prepreke na dnu. Njegov posebni oblik omogućava mu klizanje po mekanoj podlozi i podizanje oblačića. Olovnica se na pribor spaja pomoću kopče, što doprinosi smanjenju problema pri odbacivanju i privlačenju.

Unatoč maloj veličini trlja snažno reagira i poseže za prilično velikim mamcima. Treba je oprezno i lagano izvlačiti jer ima nježne usne - prebrzo i naglo potezanje može uzrokovati njihovo pucanje. Poput cipola i ovčice, s kojima često dijeli stanište, trlja je društvena riba - živi u jatima pa gdje se ulovi prva treba potražiti i ostale.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Stranica 14 od 15

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019