Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Ribolov udicom jedan je od na moru najraširenijih vidova rekreacije. Upražnjavaju ga sve dobne skupine, osobito često u vrijeme godišnjih odmora. U to doba većina njih najčešće i prvi put u životu. Da ne bi bilo i posljednji put, zbog razočaranja rezultatima ili mogućih povreda, važno je pravilno pristupiti prvim ribolovima, posebice kad su u pitanju djeca.

Svaki odrasli ribolovac s puno strpljenja može djetetu pomoći da stekne prva udičarska znanja. Djeca s napunjenih 14 godina za ribolov moraju imati i valjanu dozvolu za ribolov koja se može pribaviti u sportsko- ribolovnim društvima, ovlaštenim prodavaonicama ribolovne opreme i turističkim agencijama.

Zakon djeci mlađoj od 14 godina dozvoljava ribolov samo s jednim priborom, s ili bez korištenja štapa. Djeca, čak ni 14- godišnjaci ne bi trebala loviti opremom koju koriste odrasli nego onom koja je mogućnostima i težinom prilagođena njihovom uzrastu, najkraćim i najlakšim štapovima te najmanjim rolama.

Znači, ovisno od uzrasta i jačine, djeci početnicima je najbolje dati štapove dužine 1,1 do 1, 7 m, primjerice one namijenjene lovu oliganja iz plovila te najmanje, role veličine 1.000. Za prve dječje udičarske avanture posve su prikladni i „combo“, kompleti štapova i rola koji se za manje od 100 kuna nude na štandovima s plažnim potrepštinama, ali i kompleti na ručnim motovilima. Takvi kompleti najčešće imaju plovak, koga treba ukloniti jer je bez njega lakše početi učiti.

Dobro je ukloniti i kontra kuku s vrha udice. Ponajprije zato što je ubod „barbless“, udice bez kontra kuke manje bolan i opasan od uboda udice s kontra kukom, a vađenje lakše i bezbolnije. Drugom, s udice bez kontra kuke plijen najčešće sam spadne nakon što se izvuče iz mora i kratko vrijeme mu se dozvoli praćakanje, najbolje u posudi za čuvanje ulova, pa ga mladi udičar ne mora skidati i tako se izlagati mogućnosti povrede. Udica ne treba biti ni jaka ni velika, dovoljna je što tanja širine luka 5 do 7 mm, s kojom se može izvući masa šparmića, crneja, vladika i ostalih sitnih riba, ali i savladati krupniji lumbrak, vrana, čak i ovrata. Najbolje je koristiti udice oblika „Crystal“ ili „Aberdeen“.

Završnjak, sistem može biti dvojak, s udicom na kraju i pedalj poviše nje olovnicom ili s olovnicom na kraju i udicom na 5 do 10 cm dugom privezu postavljenim barem pedalj, dva poviše olovnice. Olovnica treba biti što lakša, teška 5 do 20 grama, dok osnovna struna može biti debela do 0,30 ili tek 0,10 mm ako se lovi sa štapom ili rolom. Privez, pjok koji nosi udicu u oba slučaja ne treba biti deblji od 0,10 mm.

Kao mamac, barem u prvo vrijeme, najbolje je koristiti kruh jer je najdostupniji, jedu ga sve ribe i ne može se pokvariti i uzrokovati trovanje udičara poput školjki i ostalih mamaca. Mogu se koristiti sve vrste kruha, ali najbolji rezultati se postižu s bijelim. Mana kruha je što lako spada, posebno kad se u vidu čuperka iz sredine stavlja oko udice i zatim stisne, zbog čega je potrebno šesto izvlačiti pribor iz mora, što nije loše jer se tako ribolov i bez ulova čini dinamičnijim i zanimljivijim.

djecairibolov060821 2

Unatoč dinamici i zanimljivosti, djeca brzo gube koncentraciju i zanimanje za ribolov, na kako bio uspješan, bez prekida ne treba trajati duže od pola sata. Nakon toga dobro je napraviti pauzu za osvježenje i okrepu te kratku poduku, ponajprije o paucima, škrpinama i škrpunima te ostalim opasnim, a mogućim ulovima. Zbog njih je najbolje da ulove prihvaćaju i skidaju odrasli.

Prije početka ribolova, ako se on obavlja s obale, s djecom treba prošetati njom i poticati ga da promatra priobalja i informirati ga o onom što vidi. Za ribolov treba odabrati mirno mjesto, što dalje od kupača. Prema zakonu, udičariti se ne smije bliže od 200 metara od uređene plaže. Najbolje vrijeme za lov je ono koje nije dobro za kupanje.

Bez obzira znalo ili ne ono plivati, lovi li se iz plovila, dobro je dijete opremiti pojasom za spašavanje.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

U najtoplijem dijelu godine malo je riba koje se dobro love kao bukva, sve brojnija, inače jedna od najbrojnijih jadranskih riba. Unatoč tome, mnogi koji je ciljano love, umjesto najtežeg dozvoljenog dnevnog od pet kilograma tijekom dva, tri sata lova, kao što rade najvještiji, jedva tijekom dana ostvare ulov od nekoliko primjeraka. Razloga neuspjeha je više, a sve ih je lako izbjeći.

Prvo i osnovno, kako bi se što više smanjio „prazan hod“, potrebno je loviti priborom kojeg neće trebati svako malo mijenjati jer su mu priveze poviše udica bukve svojim sitnim zubima oštetile ili čak pregrizle. To je moguće na dva načina. Prvi je da se u dužini od 2 do 3, čak i 5 cm poviše udice privez, pjok podupla, veže i usuče. Druga mogućnost je da se poviše udice veže komad debljeg, najlona promjera 0,21- 0,23 mm, dok je ostatak priveza od najlona debljine 0,15 do 0,18 mm. Izrada cijelog priveza od debljeg najlona nije dobro rješenje jer bukva dobro vidi i izbjegava napadati mamac na njemu, čak i kad u jatu bjesomučno napada sve što joj se čini probavljivim.

Bitan razlog lošeg ulova jesu i male dimenzije dijelova završnjaka, sistema. Naime, završnjak, obvezno tipa „patenoster“ , očenaš treba biti što duži, od 2 do 4 metra. Njegova tri priveza, pjoka, primule dužine 40 do 60 cm, moraju međusobno biti razmaknuti barem 10 cm više nego što je dužina priveza. Predvez, osnova završnjaka ne treba biti deblja od 0,20 do 0,23 mm.

S toliko dugačim završnjakom nije lako loviti bez štapa s rolom. Najbolji je onaj dužine barem 4 m s osjetljivim vrhom koji reagira i na najmanji ugriz. Takav štap vještim ribolovcima omogućava i upotrebu tanjih struna, za predvez od 0,18 do 0,20 mm, čak i 0,14 do 0,18 mm za dnevni ribolov, osobito po suncu, mirnom i bistrom moru, a za priveze od 0,10 do 0,12 mm. Važno je da štap može biti opterećen olovnicom težine 30 do 60 grama.

F22781Bukva230721

Iako jede sve, bukvu je najbolje loviti s tri vrste mamaca - sarđelom, olignjem i mušulom. Ribolov je najbolje početi sa sarđelom jer ona jakikm mirisom najbrže privuče ribe. Kad bukve dobro rade i istovremeno se lovi po više njih odjednom, najbolje je koristiti filete lignje, koji su najžilaviji. S mušulom se love veći komadi, ali nešto sporijim tempom i s više mamčenja jer mekana školjka lako spada s udice, a nije je lako ni nadjenuti na udicu dugog vrata.

Loviti treba tako da se pribor spusti na dno pa podigne toliko da donja udica bude oko metar poviše njega. Čak i najgladnija bukva najčešće malo kruži oko mamca prije nego se zaleti i uzme ga. No, ne guta ga odmah svaki put. Ako ga proguta to se na priboru osjeti kao udarac i tada treba dati kratku i odlučnu kontru. Kad, pak, uzme ješku i zaplovi s njom dok je lagano guta, ne treba davati kontru nego popuštati do momenta kad će je progutati. Iskusni ribolovci to osjete, a oni drugima je bolje da sačekaju da se riba sama zakači. Tijekom izvlačenja će se odupirati jednakom žestinom kojom napadaju mamac, ali im ne treba popuštati, osim kad su u pitanju krupnije.

Najbolje vrijeme za lov bukava je suton i noć s mjesečinom, ali se odlični rezultati postiži u danju kad je sunce zaklonjeno oblacima.

Bukva ima vrlo dugi probavni trakt u kome su bakterije koje vrlo brzo razgrađuju njegov sadržaj. Zbog toga se trbuh bukve u kratkom roku po izvlačenju iz mora napuše, a meso zagađuje. Osim toga, odmah po izvlačenju iz mora, osobito po skidanju s udice bukva intenzivno prazni sadržaj crijeva pa ako se tijekom lova skladišti s ostalom ribom koja se lovi s bukvom može i nju zagaditi. Zato je neophodno ulovljenu bukvu što prije očistiti ili barem oprati.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

U noćnom ribolovu, koji je najaktualniji u najtoplijem dijelu godine i najvještijim udičarima dobrodošao dio pribora je pomoćno svjetlo. Kako bi mogli lakše i pravilno postaviti mamac, vezati čvor, ukloniti udicu iz ulova, a ponekad su neophodne i obje slobodne ruke. Od nekoliko vrsta svjetiljki koje pri upotrebi ne treba držati u ruci, zbog brojnih prednosti kao najbolja su se se pokazale naglavne. No, i među njima ima više ili manje prikladnih. Evo kako iz prepoznati i birati.

Najlakše je odabrati prema vrsti žarulje jer su LED po svemu najkvalitetnije. Troše pet puta manje od klasičnih iste jačine. To im omogućava znatno duži rad s istom, odnosno isti s manjom potrošnjom energije. Zato su ledice lakše od svjetiljki istih karakteristika sa žarnim žaruljama jer im za napajanje treba manje baterija. To im je prednost jer je težina važna osobina naglavne svjetiljke. Inače, težina naglavnih svjetiljki se kreće od 30 -tak do 350 grama, što nije beznačajna razlika, pogotovo kod duže upotrebe. Najlakši modeli ne uzrokuju umor mišića vrata i ramena, ali sigurno daju manje svjetlosti i manje mogućnosti upotrebe.

Pri odabiru naglavne svjetiljke najvažnije je voditi računa o snazi i trajanju njegovog svjetla, ovisno o tome kojom se tehnikom i koliko dugo lovi. Većina lampi proizvode svjetlost jačine 100 do 300 lumena. Najjače, s preko 500, mogu osvjetljavati i na čak 150 m pa su vrlo korisne, zapravo jamstvo sigurnosti, kako za duge šetnje škrapastom obalom, tako i ravnim plažama u vrijeme snažne plime. Pritom valja pazite da se more ne osvijetli direktno jer svjetlost plaši rubi. To je osobito izraženije po dobroj vidljivosti, jer se tada vidi na velikim udaljenostima. Čak i kad se odmaknete od mora treba izbjegavati osvjetljavanje, ali i previše svjetla. Ribe imaju oči koje su prilagođene gledanju noću i reagiranju na najmanji trak svjetla. Zato usmjeravanje svjetla prema moru najčešće završi ostajanjem bez ulova. Uz to, za obavljanje većine uobičajenih radnji tijekom ribolova, dovoljno je diskretno i svjetlo više ili manje širokog snopa. Takvo svjetlo najmanje plaši ribu pa je zbog svega toga, najbolje odabrati svjetiljku koja ima mogućnost podešavanja jačine svjetla te širinu njegovog snopa. Još bolje je kad svjetiljka ima i diskretno crveno svjetlo jer ono ne plaši ni ribe ni glavonošce.

Najkvalitetniji modeli imaju i male žarulje, crvene, plave ili zelene boje, sa zadnje strane. To omogućava lakše praćenje pozicije svakog ribolovca u grupi po potpunom mraku, što puno znači za sigurnost. Većina takvih modela ima i sustav koji jamči stalnost jačine svjetlosti te imaju zvučni ili svjetlosni sustav javljanja kad ponestaje snage napajanja svjetiljke. Također, najkvalitetniji modeli imaju mogućnost isključivanja i uključivanja svjetla bez dodirivanja -  jednostavnim mahanjem ruke ispred senzora, što je dobrodošlo ribarima kad imaju mokre i sluzave ruke od mamaca i ulova. Još jedna prednost ove opcije je što ona produžuje vijek trajanja izvora napajanja.

naglavnesvjetiljke250621 2

Kvalitetne svjetiljke imaju mogućnost vertikalnog podešavanja usmjerenosti svjetla te mogućnost blokade mehaničkog prekidača (pozicija hold) kako se ne bi dogodilo da se tijekom transporta svjetiljka neželjeno slučajno uključi i isprazni napajanje.

Kvaliteta naglavne lampe određena je i njenom robusnošću, odnosno vodonepropusnošću! Stupanj nepropusnosti, zaštite od prodora tekućine, kreće se od IP X0 (bez zaštite) do IP X8 (zaštita od efekta udarca). Za ribolov je dovoljna IP X4, odnosno svjetiljka zaštićena od prskanja vodom. Svjetiljke oznake IP X5 i IP X6, zaštićene od moćnih mlazeva vode, dobar su za teže uvjete ribolova, dok one oznake IP X7 i IP X8 zaštićena od efekta privremenog uranjanja u vodu.

Većina naglavnih svjetiljki radi na valjkaste baterije od 1,5 V veličine AAA ili AA, ali ima ih, posebno manjih modela, s baterijama drugih snaga, veličine i oblika baterija, koje su skuplje, teže ih je pronaći i zamijeniti, što treba imati na umu prilikom kupnje. Također, ima svjetiljki s ugrađenim baterijama na punjenje koje su i skuplje.

Neke svjetiljke imaju odvojena kućišta baterija i žarulja, uglavnom na suprotnim stranama. Takvi modeli su ugodnije za nošenje zbog boljeg rasporeda težine. Kod nekih modela baterije se mogu nositi za pojasom, što može komplicirati ribolov jer im žice mogu zapeti.

Da bi se znalo koliko dugo će vaše svjetlo raditi pri različitim postavkama, provjerite podatke o vremenu rada baterije s većinom opisa.

Uvijek trebate imati nekoliko baterija u rezervi. Dobro je imati i rezervnu svjetiljku, kao što je to obvezno u Japanu. U tom slučaju, najbolje je da su različitog tipa, ali obje s istom vrstom baterija, radi mogućnosti zamjene.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 18 Lipanj 2021 09:55

Kako velikog crva izvući iz rupe...

Jednu od najboljih ješki za lov najcijenjenijih jadranskih riba, velikog crva nije lako pronači, o čemu smo pisali prije tjedan dana, ali ni uloviti. Evo kako ga izvuču iz rupe na najlakši način, pomoću zamke, trapule.

Kad se otkrije potencijalno stanište crva dobro je provjeriti je li on u njemu. Iznimno će se rijetko vidjeti u rupi jer se povlači u sigurnost kad god osjeti neuobičajene vibracije, na koje je vrlo osjetljiv. Može ga se pokušati izmamiti primamom od riblje salamure, ali je rijetko kada toliko gladan da bi to učinio. Druga mogućnost je staviti trapulu na rupu bez saznanja da li se u njoj nalazi crv ili ne te nastaviti potragu za drugim njegovim staništem. Ponekad se crv ulovi odmah, najčešće nakon pet do 15 minuta. Zato postavljenu trapulu treba svako malo obilaziti kako se ne bi račićima i ribicama dalo vremena da ga napadnu i oštete. Trapulu treba postaviti pažljivo da se rupa ne bi urušila. Da bi se ubrzao izlazak crva postavljena trapula se može zaliti ribljom salamurom pomoću plastične bočice s rupicom na čepu. Primamljivati se može i ostatcima riba stavljenim u mrežastu vreću postavljenu pokraj trapule.

Mamac ne mora biti smrdljiv, kao što i mnogi iskusni crvolovci tvrde. Umjesto usmrđene sarđele može se koristiti i svježi priljepak, volak ili koji drugi lako dostupni morski organizam. Važno je da mamac bude dovoljno žilav kako ga se ne bi moralo obnavljati nakon svakog zagriza crva. Najbolje je ješku staviti u komad rijetke tkanine koja ga štiti od lakog kidanja, a propušta miris. Najlon čarapa je dobro, ali je gaza bolje rješenje. U komadić tkanine se ubaci mamac, sve dobro stisne i oblikuje u kuglicu. Smotuljak se zaveže komadom najlona čiji krajevi služe za vezanje napunjenog smotuljak za trapulu. Veličina takve kuglice treba biti nešto manja od otvora trapule.

Kad se crv uhvati, treba ga čim prije izvući, no to je delikatan i dugotrajan posao jer se crv snažno odupire širenjem tijela unutar rupe pa će puknuti poteže li se snažno. Najbolje i najlakše ga je izvlačiti stalnim i ravnomjernim potezanjem pomoću plovka. To može biti okruglo ili plosnato motovilo od samolovke, ali i plastična boce od litre ili malo više. No, za sigurno izvlačenje većine crva u boci treba biti samo oko pola do 0,7 litre zraka. Previše zraka, a time i uzgona, moglo bi prekinuti, a premalo ne bi izvlačilo crva. Zato je dobro količinu zraka prilagođavati veličini crva, za što je potrebno malo iskustva.

Nakon što se zakači za trapulu, najbolje pedalj dugom uzicom s kukom na kraju, plovak će stalnom silom potezati trapulu i crva, koji će se sve više umarati, malo po malo popuštati, povremeno potegnuti pa opet popustiti i sve brže izlaziti iz rupe. Tijekom izvlačenja crva će najvjerojatnije napadati i grickati razne ribice, što se mora spriječiti jer i jedan ugriz ribice može uzrokovati pucanje crva. I neoštećeni crv ponekad pukne, najčešće mekši, repni mu dio pri kraju izvlačenja pomoću boce. Naime, što je bliže površini, na bocu djeluje manji tlak vodenog stupa pa se ona širi i povećava plovnost, odnosno silu potezanja. To se sprječava tako da se u bocu pusti još malo vode i smanji joj se plovnost, sila potezanja. Ako unatoč svemu crv pukne, ostatak, repni mu dio valja šakom stisnuti neposredno iznad otvora i laganim potezanjem pokušati izvući.

Izvlačenje se može ubrzati „mužnjom“ crva - šakom naizmjenično jače pa slabije stiskati crva neposredno iznad rupe na što će on reagirati širenjem i skupljanjem tijela te ubrzanije izlaziti iz rupe.

„Mužnja“ je i najbolji način za izvlačenje crva u plitkom moru. Izvlačenje crva prosječno traje 10 minuta. Plijen treba čim prije osloboditi stiska trapule. Pritom treba biti vrlo oprezan jer se često događa da crv pukne tijekom te operacije koju je najbolje obaviti tako da se jednom rukom crv uzme što bliže glavi pa kažiprstom druge potisne klapna trapule da oslobodi crva. Ne treba se bojati ugriza crva jer on nema dovoljno vremena za napad. Oslabađanje, ali i stavljanje crva u spremište najbolje je obaviti pod vodom. Kao spremište je najbolje koristiti plastičnu kanticu ili bocu velikog otvora. No, skoro je nemoguće pod morem staviti nemirnog crva u bocu pa je najbolje istisnuti vodu iz boce, pa je otvorom naniže uroniti što bliže repu crva koji se drži neposredno pod površinom. Nakon što se oslobodi stiska boca će se raširiti i usisati crva.

Na kraju, treba znati da u športsko- rekreativnom ribolovu nije ograničen broj nego težina crva ulovljenih tijekom jednog dana i to na 5 kilograma plus jedan trofejni primjerak. Također, ograničen je broj zamki kojima se istovremeno smije loviti, na najviše dvije.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Srijeda, 16 Lipanj 2021 21:19

Učenici OŠ Cavtat natjecali se u ribanju

Natjecanje u ribanju učenika OŠ Cavtat održano je u srijedu u organizaciji Športsko - ribolovnog društva Bobara. Pod vodstvom ribara Zlatana, Milana, Marinka i Pera na plivalištvu VK Cavtat upriličena je i prigodna dodjela nagrada i mali tratamenat.

Prvo mjesto osvojili su učenici 4.a, drugo mjesto učenici 4.b, dok su treće mjesto osvojili učenici 3.b.

dpp

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 11 Lipanj 2021 12:20

Kako pronaći velikog crva i čime ga loviti?

Velikog morskog crva, koji je jedan od najcjenjenijih mamaca, unatoč visokoj cijeni nije lako kupiti, ne zbog cijene, već jer ga nema često u prodaji. Nije ga lako ni vlastoručno pribaviti, ali se isplati pokušati, osobito u najtoplijem dijelu godine jer to je vrijeme, zbog više razloga, najpovoljnije za prvi pokušaj njegovog lova.

U operaciji pribavljanja velikog crva najvažnije i najteže je - pronaći ga! I prije nego se uđe u more može se znati gdje ga se isplati tražiti jer on ne obitava uz posve kamenitu ili pjeskovitu nego ispod plitke položite i mješovite obale u mekanom dnu kanala i procijepa. Nema ga ni na području s velikim dotokom slatke vode niti na posve pustom, neobraslom dnu. On živi u okomitom, krivudavom kanalu koji buši u šljunkovitom, koraljnom, blatnom i vrlo rijetko pjeskovitom dnu, od plićaka pa do dubina koje mogu dosegnuti samo najbolji ronioci. Zbog prelova je skoro istrebljen iz plićaka pa ga se isplati loviti samo ronjenjem, na većini terena najbolje na dubinama od 2 do 8 metara.

Stanište mu ima dva otvora, često međusobno vrlo blizu. Iz jednog, promjera 2 do 3 cm, lovi dok mu drugi služi za cirkuliranje vode i izbacivanje iskopanog tla i izmeta oblika niza sitnih kobasica. Na nestabilnom dnu, da bi spriječio urušavanje, unutrašnjost otvora iz koga lovi i okoliš neposredno oko njega, crv oblaže sluzi pa izgledaju kao da su betonirani što je uočljivo i omogućava lakše uočavanje staništa crva. U stabilnom terenu nema sluzi pa je otvor gotovo neprimjetan. No, na sreću lovaca, crv nastoji što više sakriti otvor iz kojeg vrijeba. Kad god može otvor gradi pokraj, čak i ispod kakvog kamena, kojeg često sam donese na pogodno mjesto jer je sposoban prenositi kamenje veličine ljudske šake. Zato pri lovu treba okretati kamenje na dnu. Osim toga, crv nastoji i kamuflirati stanište - oko njega ostavlja neprobavljive dijelove plijena, slaže komadića svega i svačega, čim zapravo odaje položaj izlazne rupe.

Čime i kako će je kamuflirati ovisi o vrsti tla i dobu godine. U hladnijim mjesecima rupa je manje kamuflirana nego u toplijem dijelu godine - oko nje su samo hrpica malih komadića svega i svačega. U to vrijeme tijekom dana, kad ne lovi, najčešće i posve zatvara otvor kamenčićima, ostatcima školjki, rakova, puževa, smeća... Zbog bujanja vegetacije, tijekom najtoplijeg dijela godine crv nema potrebu kamuflirati niti zatvarati otvor. Tada u raslinju i između kamenja gradi paučinasti tunel, tuljak od sluzi i vlati trave te ostalog materijala iz okoliša, što dodatno olakšava pronalaženje njegovog staništa razgrtanjem raslinja i kamenja. Zato je pronalaženje crva lakše ljeti nego zimi.

Puno lakši dio posla, ali podjednako važan je i odabir alata kojim će se crv loviti. Najbolji odabir je zamka, trapula. Radi se o spravici cjevastog oblika, okruglog ili pravokutnog presjeka. S jedne strane ima koso postavljeni otvor koji se postavljenja na izlaznu rupu staništa crva. Da bi bi bila stabilna u tom pogledu, zamka ima pokretnu „nogu“ od žice. Oba otvora imaju zatvarače, klapne.

Klapna kosog otvora služi za pritiskanje crva koji uđe u zamku, a zatvarač na suprotnoj strani za držanje mamca. Klapne imaju opruge i međusobno su povezane polugom. Kad uđe u zamku i uzme mamac crv oslobađa klapnu s mamcem pa nju poteže opruga, a ona polugu koja oslobađa klapnu za pritiskanje crva.

Na našem tržištu više je trapula ovog principa rada, ali različitih oblika i izvedbi. Pri odabira trapula treba voditi računa o preciznosti izrade, odnosno da se mogu aktivirati blagim dodirom. Ne treba uzimati trapulu čija je klapna za pritiskanje crva nazubljena jer ga takva ranjava. Treba izbjegavati i zamke s metalnim oprugama - najbolje rješenje su gumice čijim se brojem može regulirati snaga pritiskanja na crva te brzina zatvaranja klapne. Bržem zatvaranju klapne pa time i smanjenju mogućnosti bijega crva doprinijet će i rešetkasta klapna jer će joj otpor vodi biti manji.

Nekad su se trapule pravile od mjedi, mesinga, a kasnije od plastike. Plastične su se lako izrađivale, ali ih je valjalo dodatno otežati da bi bile dovoljno stabilne. Unutrašnjost mesinganih nije blještala pa su u njih crvi ulazili manje sumnjičavo. No, patina mesinga je uzrokovala zastoje u radu klapni. Danas se trapule skoro isključivo izrađuju od nehrđajućeg „prokrona“. Njihovo blještavilo olakšava pronalaženje trapule postavljene u raslinje, dok je unutrašnje blještanje spriječeno konstrukcijom koja onemogućava ulazak svjetlosti u postavljenu trapulu.

Objavljeno u esPRESSo

Većina naših ribolovaca - varaličara ne lovi metalnim tvorevinama oblika žlice unatoč njihovim brojnim dobrim osobinama kojim nadmašuju i neke od najpopularnijih vrsta varalica.

Najvažnija osobina žlicara je trajnost jer su izrađene od metala, u pravilu nehrđajućih limova. Zbog toga su i teže pa se lakše i dalje odbacuju te dublje rone od plastičnih istih dimenzija. Unatoč tome, njima se može loviti u svim slojevima mora, čak i u plićaku, gdje mnoge popularne vrste nije moguće povlačiti. Najbolja osobina ovih varalica je to što pri povlačenju oponašaju pokrete teško ranjenu ribicu, a važna osobina je i njihova niska cijena.

Žlicama se u gotovo svim slojevima mora gotovo podjednako uspješno love manje - više sve grabljivice, od sitne ukjate i velikog brancina, preko pauka, vrnuta, luca, škarma, orhana do tune. Najbolji se rezultati postižu s modelima dužine 2 - 3 cm pri lovu ukjate „na pola dna“ i iglica ispod same površine mora.

Žlicama dužine 3 - 5 cm pri površini se izuzetno dobro love vrnuti i iglice, nešto dublje širuni, a nad dnom sve vrste pauka.

Modeli žlica dužine 3 do 10 cm koriste se za lov brancina pod površinom mora i „na pola dna“. Najveći modeli, do 15 cm dužine izuzetno su uspješni za dubinsku pendulu zubataca, ali i lampuga.

Modelima dužine 5 do 8 cm pri površini se love brancin i polanda. Orhane je pendulom najbolje loviti žlicama dužine od 4 do 6 cm...

Navedene dužine žlica dane su za tipične i najčešće lovine, no to ne znači da se na neku žlicu neće zakačiti i riba kojoj ta varalica nije bila namijenjena. Tako će žlicu od 3 cm napasti mala ukjata, ali i orhan od 30 kilograma.

ozice040621 3
Kako po veličini, žlice se mogu znatno razlikovati i po obliku. U principu, za lov pri dnu, primjerice zubaca, koriste se žlice izduženog oblika prikazanog crtežom br. 1. Da bi lakše plivale, za povlačenje bliže površini mora koriste se relativno široke žlice (2). Osim toga, sve žlice nemaju ovalni, oblik elipse. Varalice u obliku prizme (3) manjih dimenzija najprimjerenije su za pendulu iznad dna, brzinom od tri čvora, a veće za brzine preko pet čvorova.

Varalice u obliku izduženog bubrega (4) zahtijevaju manje dodatno opterećenje za postizanje najvećih dubina. Posebnu pozornost zaslužuju „S- žlice“ (5). Zahvaljujući obliku, iz profila, slova „S“ one se kroz vodu kreću više gore- dolje, a ne lijevo—desno, kao ostale žlice. Time je uklonjena pojava kod nešto bržeg povlačenja varalice, prestanka izazovnog lelujanja te pojava nekontroliranog i ribama nezanimljivog obrtanja.

ozice040621 2

Za lov na velikim dubinama čak ni težina najtežih žlica uglavnom nije dostatna pa se i pribori s njima moraju dodatno opteretiti. Dodatni uteg uvijek treba postaviti na osnovnu strunu i do nekoliko metara ispred varalice.

Optimalna brzina potezanja žlice u ciljanom lovu je od minimalna dva čvora za lov ukjatu, širuna, brancina, zubaca, licu, pauke i iglice, do pet čvorova pri lovu tuna, lampuga, škarma strijeljke i polande. Žlicare namijenjene vrnutima i orhanima treba vući srednjom brzinom.

U ribolovu „spinningom“, tehnikom varaličarenja s mjesta, nakon što se po odbacivanju spusti na željenu dubinu, žlica se može pokretati lakim trzajima ili kontinuiranim namotavanjem strune. Većina iskusnih varaličara ovaj mamac vodi uz povremene trzaje vrha štapa, dajući tako žlici teturavo kretanje, čime ona oponaša ranjenu i bolesnu ribu, a provocira grabljivice i vizualno, neujednačenim bljeskanjem koje valjda podsjeća na ribicu koja se povremeno izvrće na bok. No, žlicu je moguće voditi i stalnim držanjem vrh štapa u istoj poziciji, a akciju varalice pojačavati povremenim ubrzavanjem, usporavanjem ili potpunim prestankom okretanja ručice role.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 28 Svi 2021 11:11

A volo tehnikom na ukjate

Kao što smo prije dva tjedna pisali, od sredine svibnja do kraja lipnja, ponegdje čak i do sredine srpnja, najbolje je vrijeme za ribolov s obale „a volo“ tehnikom. Posebno atraktivan, često i obilat je ciljani lov ukjata.

Idealno mjesto za lov je dobro osvijetljen mul ili lukobran oko kojeg su jaki kurenti. Pribor je potrebno kompletirati najlonskom strunom promjera 0,20 mm koja završava „brkom“ s dvije primule, priveza duga 20-25 cm. Na njima su dugovrate „Crystal“ udice širine luka 6 ili 7 mm. Tako lagani pribor postavlja se na laganu rolu i štap. Dovoljan je onaj od 2,5, a idealan od 3,0 m, obavezno akcije „A“ i manjih gramaža.

Najbolji mamac je kombinacija tijesta, pastele od kruha i komada olignja, kojim se izbjegava ulov malih riba. Da bi se „preskočila“ priobalna zonu, gdje su sitne ukjate, pribor mora biti teži, ali ne smije brzo tonuti jer je velika ukjata ljenija od sitne pa sporo napada mamac.

Zato se mamac pravi od tijesta uvaljanog u obliku kuglice u koju se stavi komad olignja, najbolje trakica, ali ne onolika kao da se sama mamči. Trakica se udicom probije dva ili tri puta. Koliki će biti valjak od tijesta, ovisi koliko daleko želite zabaciti. I manji valjčići promjera jednog centimetra dovoljni su za zabacivanje i preko 20 metara. Najbolje je koristiti kuglicu promjera malo manjeg od ping-pong loptice. To je za ukjate preveliki mamci, no takva se teže raspada. Uz sve to, tako se izbjegava da glavni mamac, oliganj prve napadnu i pojedu sitne sope i bukve koje su često u jatu s ukjatama.
Postoje brojni recepti za miješanje kruha s mnogim dodacima, ali je to nepotrebno kad su u pitanju ukjate. Mamac je moguće napraviti samo od kruha koji je star jedan dan, dovoljno prosušen da nije gnjecav. Kora mu se s malo sredine zguli rukom, pa se u posudi nakratko nakvasi i što prije iscijedi, a onda dobro umijesi u jednoliku masu koja se raširi po dnu suhe i široke posude. Na to se namrvi sredina kruha i sve poslije 5-6 minuta zajedno dobro umiješa. Zatim se škropljenjem vodom odredi tvrdoća mamca. Ako je u zoni ribolova puno sitnih riba, rabi se tvrda, a ako su samo krupne ukjate, mekana masa. Kora - što pečenija to bolje, ali ne prepečena - služi kao vezivo, ali i miriše. Međutim, pri raspadanju osim mirisa, od nje nema ništa, ali su zato tu mrvice sredine dovoljno velike da nadraže, ali ne i da nahrane ribe.

Kuglicom pastele u kojoj je komad lignje najbolje se lovi u večernjim satima. Znaju se uloviti i 300 grama teške ukjate. U vrijeme najboljeg lova, tijekom srpnja, između 20 i 23:30 sati na dobroj poziciji moguće je uloviti i cijeli plov krupnih ukjata. Lovi se tako da se prvim odbačajem utvrdi na koju stranu nosi kurenat. Nakon odbačaja se namota višak najlona dok se na vrhu štapa ne osjeti da je najlon zategnut. Zatim se lovi odbacivanjem niz kurenat. Kad stigne u zonu gdje su ribe mamac će se polako raspadaju, a ukjate ga, ploveći za njim, grickati, postupno smanjujući opreznost. To će se manifestirati kao lagano titranje vrha štapa i kratko zatezanje strune. Kad na kraju ugleda komad lignje, koji mora snažnije zagristi, ukjata će se uhvatiti, često i bez kontre, sama. Ipak, najbolje je svako takvo kačenje potvrditi laganom kontrom.

Kada se ribe naviknu da svaki udarac tijesta o površinu mora znači novu hranu, ovakav lov može biti iznimno uspješan i dugotrajan, višesatan, sve do izvlačenja i posljednje ukjate iz plova. Može se dogodi da određeno vrijeme i svaki odbačaj završi uspješnim kačenjem. No, može se dogoditi i posve suprotno, unatoč nazočnosti riba. Tada treba biti uporan i ne odustajati. Osim ukjate, uloviti se mogu i cipoli, bukve, pa i širuni i, rjeđe, sarak.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 21 Svi 2021 11:09

Kako daleko odbaciti mamac bez olova

A volo priborom bez dodatnog utega vrlo je teško odbaciti mamac i na male daljine, a što je poželjno, osobiti u ribolovu s obale, o kome smo pisali prije tjedan dana. Problem je posebno izražen u lovu ometcem „preko prsta“, a jedino rješenje je postavljenje privremenog utega na pribor. On mora biti dovoljno težak da omogući odbačaj na željenu daljinu, ali i takav da nakon pada u more lako i više ili manje brzo spadne s pribora kako bi mamac polako tonuo, plutao ili lelujao na dnu, ovisno u kom se sloju lovi.

Da bi lakše i dalje odbacili mamac, ribolovci oduvijek koriste vjetar koji im puše s kopna u leđa, poput jutarnjeg termalnog, lokalnog vjetra kojeg uzrokuje razlika temperature dijela kopna i mora uz njega. Također, u tu svrhu se odavno koristi blato i pastela od brašna kojim se obloži mamac, a koji se prije ili kasnije raspadnu nakon pada u more i tad imaju ulogu primame. Slično rješenje je kocka šećera, koja teži 5 do 6 grama, a koja se na pribor može vezati gumicom za domaćinstvo ili „filo elastico“, specijalnom elastičnom niti od silikonske plastike za vezivanje mamaca.

Kad se želi da mamac što sporije propada i tako lovi u cijelom vodenom stupu, umjesto te bolje je koristiti drugu specijalnu nit za vezivanje mekanih mamaca. Radi se o, među morskim ribolovcima malo poznatoj niti, od „PVA“, polivinil alkohol plastike, koja se brzo rastapa u vodi. Umjesto niti, može se koristiti vrećica ili mrežica od tog materijala.

Inače, dobro je znati da se „PVA“ vrećice i mrežice koriste u ribolovu „direktnim primamljivanjem“. U njih se zajedno pakiraju primama i mamac s udicama i tako postiže da oni na dnu leži skupa, zbog čega riba brže prilazi k mamcu.

Prednost upotrebe „PVA“ vrećice jest što se u njoj i najsitnija praškasta primama može baciti daleko i potonuti duboko bez rasipanja. Osim toga, cijeli sistem (privez, udica s mamcem, vrtilica, oblutak ili koji drugi privremeni uteg) može se spakirati u vrećicu i odbaciti, a da ne dođe do uvrtanja i zaplitanja sistema oko predveza ili osnovne strune.
Pri pakiranju treba paziti da u vrećici ne ostane zraka. Ako se to dogodi, vrećicu treba izbušiti iglom pa stiskati da zrak iziđe. No, bez obzira stavlja li se u vrećicu ili mrežicu, mamac, primama ili što drugo, trebaju biti što manje vlažni. Tako se vrećici i mrežici produžava trajnost izvan vode.

Na kraju, evo najjednostavnijeg i najjeftinijeg načina postavljanja privremenog opterećenja na a volo ometac. Radi se o najobičnijem kamenčiću željene težine, najbolje duguljastom oblutku.

avoloodbacivanje210521 1

Da bi ga se postavilo na pribor, nužno je na njegovoj struni, što bliže mamcu, izraditi petlju. Kao što je prikazano slikama, prvo se napravi dovoljno veliki poluvoj čijim se presavijanjem načine dva voja. Kroz njih se provuče oblutak, pa se oko njega stisne tako nastala petlja.

avoloodbacivanje210521 2

Pribor s takvom „olovnicom“ laganim se zamahom odbacuje na željeno mjesto. Ako se osnovna struna po odbačaju ne drži zategnutom, čim dodirne površinu mora, petlja će se olabaviti, oblutak iz nje ispasti, a pribor s mamcem polako tonuti. Želi li se da mamac potone brzo, prije pada u more osnovnu strune treba vrlo lagano zategnuti i takvom je držati sve dok se mamac ne spusti „na pola dna“ pa zatim posve olabaviti osnovnu strunu.

avoloodbacivanje210521 3

Objavljeno u Aktualno
Subota, 15 Svi 2021 12:54

A volo tehnikom s obale

A volo, vjerojatno najstarijom tehnikom ribolova udicom, najbolji se rezultati s obale postižu od sredine svibnja do kraja lipnja, ponegdje čak i do sredine srpnja te od polovine rujna do kraja listopadu, kad se ribe najviše približe obali. Zato je sada pravo vrijeme za podsjećanje na taj način ribolova.

Kod nas se s obale a volo tehnikom lovi i na dnu. Naime, najveći dio naše obala blago ponire pa je na 10 - 15 metara od kopna, koliko je neotežani pribor moguće najdalje odbaciti, dubina mora je najčešće 2 do 3 metra, odnosno tolika da u njega ribe „od pola dna” najčešće ne zalaze. Lovina mogu biti i najcjenjenije ribe - ovrate i smuduti, čak i zubaci. No, te ribe treba dugo čekati, a veoma često umjesto njih su plijen neželjeni grujevi i murine. Znatno češći, nerijetko i vrlo kvalitetni ulovi se postižu u „svaštarskom“ ribolovu.

Za takav ribolov pribor je najbolje kompletirati na najjednostaviji način. Završnjak čini samo privez, vrlo dugačak, do 2 m i malog promjera (0,16 - 0,22 mm), a sve zato da bi se mamcu omogućilo što prirodnije tonjenje i ponašanje na dnu u struji mora. Najbolje ga je izraditi od nevidljive „FC“, fluorougljične strune. S osnovnom strunom ga je najbolje spojiti vrtilicom, kojoj uloga nije samo smanjiti prenošenje uvratanja nego i otežanje pribora. Osnovna najlonska struna treba biti tek neznatno deblja od završnjaka, po mogućnosti ona specijalna za tzv. engleske, „waggler“ i „feeder“ tehnike ribolova, koja tone bez trbuha i na kalemu role stoji dobro zategnuta što sve skupa povećava osjetljivosti pribora.

zavrsnjaksdvijeudiceavolo150521

Dobro rješenje je i završnjak s dvije udice, kakav se koristi u lovu ovrate rakom kosmečom. Jedna, u pravilu veća udica, je na kraju završnjaka, a druga na 10-tak centimetara dugom privezu vezanom 10 do 15 cm poviše prve udice. Takav završnjak omogućava lov s dva mamca, koji su teži od jednog pa se lakše mogu dalje odbaciti. Najbolje je kombinirati jedan veliki, tvrd i težak mamac na velikoj s mekanim i manjim mamcem na manjoj udici.

Za ribolov ovom tehnikom najbolje je koristiti udice oblika „Chinu“, zatim „Beak“, a poslužiti mogu i „Aberdeen“ i „Crystal“. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, širina udice treba biti 7 do 12, najviše 15 mm, najbolje s vezištem u obliku prstena.

Ribolov „u propadanju“ je najbolje obavljati stalnim držanjem pribora u rukama, zbog čega štap i rola obvezno moraju biti što laganiji. Najbolje je koristiti progresivni mekani fleksibilni štap, ali s brzim vršnjakom. Najbolji rješenje je „bolognese“ štap duži od 5 metara. Zbog dužine on omogućava daleko odbacivanje i dobro usmjeravanje mamca u kurentu, a zbog savijanja cijelom dužinom najbolje djeluje pod malim opterećenjem, ali i ublažava nalet i veće ribe. Bez obzira na vrstu štapa, na njega je dovoljno montirati rolu niže srednje veličine, bilo kojeg prijenosnog odnosa jer se lovi na kratkim udaljenostima.

Da bi se što lakše i dalje odbacili treba birati mamce velike specifične težine. Najbolje rješenje su rakovi kosmeč, šuša i vodar te goli štrcaljac, mali cijeli ili u komadima, jer je vrlo mesnat i pun sokova, što ga čini iznimnom teškim. Spomenuti rakovi i goli štrcaljac se uspješno odupiru napadima neželjenih malih riba i neoštećeni dočekuju dolazak velikih. Dobro rješenje su i tvrđi, od glave, dijelovi velikog crva. Kad se, pak, lovi s dvije udice, dobro je na drugu, manju, postaviti neki mekši, ali primamljiv mamac koji se pomjera u kurentu i time dodatno provocira ribe. Prednost treba dati pjeskulju, muljašu te uvoznim crvićima poput korejskog ili američkog.

Ponekad mamac ne treba biti težak jer ga ni ne treba odbaciti. Naime, mnoge ribe, među njima i najcjenjenije ljuskavke često se hrane vrlo blizu obale. Nerijetko i ovrata te sarak jedu na zidu rive i obalnom kamenju.

Posebno važan čimbenik uspjeha u a volo ribolovu s obale je odabir mjesta lova, ali i pravilno tumačenje stanja mora te prilagođavanje njemu. Najbolje poste su uglavnom kamenito dno ulaza, odnosno izlaza iz luka i pristaništa, stjenoviti nasipi, ušća, stjenovite uvale...

Loviti treba u struji koja izlazi iz luke, pristaništa ili uvale kako bi se spriječilo da se struna ili udica vrati prema obali i zapnu među stijene. Vjetar koji puše u leđa je dobrodošao, ne samo pri odbacivanju mamca. Naime, dugotrajni vjetar će uzrokovati u plitkom i površinskom moru kurenat dovoljan da mamac odnese od obale. Lokalni kurenat u kanalu i na izlazu/ulazu u luku može uzrokovati i plima ili oseka, čak i slaba kakva je na jugu Jadrana. Zato je dobro znati vrijeme promjene nivoa mora kako bi se u to vrijeme na pravom mjestu, primjerice na izlazu kanala prema otvorenom moru, mamac prepustio kurentu da pluta prema ribama koje dolaze obali na ishranu. Pritom s role otpuštenu strunu strunu valja držati između palca i kažiprsta kako bi se priboru pružao najmanji mogući otpor, ali i kako bi se mamac doveo do željenog mjesta te što prije osjetio trenutak kada riba uzme mamac i krene odlaziti s njim. I kontra se može dati prstima, a onda treba zatvoriti preklopnik role i boriti se s ribom, ako može bez popuštanja kako bi se spriječio ulazak ribe u kakvi procijep ili rupu te vrlo moguće zapinjanje i kidanje strune.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Stranica 3 od 12

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020