Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Petak, 03 Rujan 2021 14:52

Udicom na kijerne

Nakon dvomjesečnog lovostaja, od prvog dana rujna ponovo se smiju loviti kijerne, jedne od najpoželjnijih krupnijih lovina naših udičara. Kijerne se mogu loviti svim udičarskim alatima, ali naši sportsko - rekreativni ribolovci ih najčešće love iz plovila, bulentinom čekanjem te „vertical jigging“ tehnikom. Vrlo uspješno love i novom varijantom bulentina, o kojoj smo pisali 20. kolovoza. Slučajno ih love i dubinskom pendulom, u pravilu onom za zubaca, koja se vuče nad samim dnom i 15 do 20 metara ili više pod površinom.

Zbog težine, velike dubine s kojih ih treba izvući te mogućnost da se zavuku u prvu rupu i raširi škržne poklopce, u kom slučaju je ribolov završen, kijerne je nužno loviti snažnim priborom, daleko jačim od onog kojim se kod nas obično rabi, obvezno vrhunske kvalitete. Ako se lovi iz ruke, na motovilo valja namotati strunu ne tanju od milimetra. Međutim, toliko debela struna je sigurno jača od 30 libri, što je najveća zakonom dozvoljena jačina pribora za sportsko - rekreativni ribolov. Zbog toga barem dio pribora, najbolje privez (prama, pjok) mora biti navedene jačine. Puno bolje je koristiti štap i ostali suvremeni pribor jačine 30 libri kojim je moguće savladati i najtežu kijernu, zbog savitljivosti štapa i mogućnosti podešavanja jačine kočnice role.

Kkijerne se uglavnom hrane sitnim ribama, rakovima i glavonošcima. Pustoše naselje jastoga, svoje omiljene poslastice, pa su se mali primjerci ovog raka nekada najčešće koristili kao mamac za njih. Dobro su se pokazali i škampi i kozice. Međutim, efikasni su i mnogi daleko pristupačniji i jeftiniji mamci, u prvom redu i olignja, sipa i muzgavac, zatim komadi i fileti vrnuta, plavice i druge plave ribe, love se na mrtve i žive špare, crneje, kanjce…

Čak i kad se lovi varaličarenjem dobro je koristiti i prirodne mamce jer oni znatno poboljšavaju. U tu svrhu je najbolje rabiti velike kozice, muzgavce, olignje, sipe i krakove hobotnica. U takvom „vertical jigging“ ribolovu zbog toga je najbolje koristiti varalice tipa „tenya“, čiji je obvezni dio i prirodni mamac. Odlično rješenje je i „live kab“ varalica, zapravo nosač mamca, muzgavca ili kojeg drugog glavonošca.

Kad zagrize mamac i osjeti da je uhvaćena, prva reakcija kirnje je da spas potraži u najbližoj pukotini. Tu dolazi do izražaja snaga pribora, ali i vještina i fizička sprema ribolovca, pogotovo ako je riječ i krupnijoj kirnji, jer ovu treba što prije odlijepiti od dna i bez mnogo taktiziranja i zamaranja izvući na površinu. Na sreću, kad je podignuta s dna, kijerna se relativno lako dovlači do plovila, jer brzo gubi snagu. Najbolje je prihvatiti kukom, manji primjerci mogu i mrežnom prihvatnicom, a ako njih nema rukom tako da se palac i kažiprst jedne ruke zabiju u očne duplje.

Kojom je tehnikom i kako kompletiranim priborom kirnje najbolje loviti najviše ovisi o mjestu lova. Na podmorskim uzvisinama, najbrojnijim obećavajućim pozicijama najbolje je loviti sporim skosavanjem, i to načinom koji nazivaju ples na dnu. Nakon spuštanja prirodnog ili umjetnog mamca na dno lovi se tako da se pribor podigne s četiri do pet trzaja štapa i namotaja role, a zatim spusti s dva do tri trzaja štapom uz jedan do dva namotaja role. Sve se to izvodi veoma polako, a kad se mamac podigne na deset do petnaestak metara od dna ponovo je spuštamo do njega i postupak ponavlja. Osim kirnji ili s njima ovom tehnikom se veoma učinkovito love i ostale grabljivica koji se ne odvajaju previše od dna, poput zubaca i pagra. Bulentin za takav lov može se kompletirati na klasični „paternoster“, „očenaš“ način- s tri priveza i udice postavljene poviše olovnice.

Na brakovima se može loviti i priborom posebno dobrim za lov uz strmce te na olupinama- sa samo jednom udicom. Kada se lovi cijelim ribicama, osobito živim, klasični bulentin treba izraditi bez završnjaka, s olovnicom na kraju osnovne strune i kliznim privezom, koji se posredstvom vrtilice s ili bez kopče postavlja na osnovnu strunu. Hod metar do tri dugog priveza ograničava se do pet metara poviše olovnice. Ovim priborom, poznatim kako „žičara“ lovi se tako da se nakon što olovnica dotakne dno i zategne osnovna struna niz nju spusti privez s mamcem.

Uz strmce te nad olupinama je moguće loviti po mirnom moru, dok je nad brakovima to moguće i po uzburkanom moru.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 27 Kolovoz 2021 08:45

Gdje pronaći koju vrstu kijerna...

Zadnjeg dana kolovoza prestaje ovogodišnja zabrana lova kijerna. Osim podvodnih ribolovaca, kojima su te ribe jedna od najdražih lovina, tome se raduje i sve veći broj udičara, a upravo je rana jesen, predstojećih mjesec, možda i dva, najbolje vrijeme za takav lov.

Iako su se iz toplijih mora doselile, razmnožile i rasprostranile nove pa ih sada ima čak sedam vrsta, ukupno brojno stanje kijerni u Jadranu stagnira, a najveća lovna težina opada. Unatoč tome, udičari ih sve masovnije i uspješnije love zahvaljujući u prvom redu usavršavanju tradicionalnog načina lova te sve uspješnijoj primjeni „vertical jigging“ tehnike. Ako ih i ne ulove, u takvom ribolovu u pravilu uhvate pagra, krunaša ili koju drugu cijenjenu ribu. Zbog svega toga, isplati se pokušati ciljano loviti kijerne.

Kijene nisu ravnomjerno rasprostranjene, niti su sve vrste podjednako brojne, pa je za njihov uspješan lov presudno znati gdje bi mogle biti, osobito tri najbrojnije vrste: obična ili golema, galinjača ili dugulja te zlatica ili bjelica. Posao pronalaženja staništa olakšava činjenica da se sve odrasle kijerne, a samo takve se smiju loviti jer im je minimalna lovna dužina 45 cm, zadržavaju na dnu na kome ima rupa i procjepa za skrivanje.

kijerne 270821 2

Najbrojnija golema ili obična kijerna najčešće je na strmim obalama s velikim kamenim gromadama. Izbjegava pučinske brakove, a omiljena staništa su joj položeni dubinski brakovima južnog Jadrana. Rado se zadržava i po vanjskim obalama i unutarnjim kanalima. Najradije je na užoj lokaciji gdje može vertikalno migrirati, u hladnijem dijelu godine u dublje. Takve su lokacije često veoma blizu obale, osobito na krajnjem jugu, gdje se i na svega desetak metara od obale nalaze strmine koje poniru i 50 do 70 metara u dubinu.

Dugulja ili galinjača voli mjesta s jakim kurentom, strme zidove brakova, odvojene manje brakove te kamene gromade na pjeskovitom dnu. U plovu do nekoliko desetaka primjeraka naseljava duboke brakove gdje lebdeći uz njihove strmije dijelove dočekuju plijen. Obilazi i položene, naoko puste terene u blizini kakvog zida ili odvojene gromade.

Zlatica obitava na dubljim muljevitim i pjeskovitim dnima s usamljenim kamenim gromadama, ispod kojih „ispuše“ rupe za skrivanje. Zadržava se i na livadama morske trave. Takvi mekani tereni najčešće su u velikim uvalama, unutarnjim kanalima, a idealna staništa su joj olupine, komadi potopljenih brodova ili otpada na mekanom dnu, osobito onima izvan dosega podvodnih ribolovaca.

Početkom rujna većina kijerna, osobito odraslih, u pravilu je na dubinama od oko 15, 20 metara. Kasnije, sa spuštanjem termokline i one će se spuštati sve dublje. Znači, u ranu jesen kijerne je najbolje tražiti na dnima koja su između 20 i 50 do 70 metara pod površinom.

Za razliku od mlađih, odrasle kijerne su usamljenice s izraženim teritorijalnim nagonom. No, u vrijeme mrijesta, koji na nekim lokacijama traje i u prvoj polovini rujna, veliki mužjaci okupljaju grupe od nekoliko ženki. Kao i u mrijestu, i danima nakon njega mužjaci će biti znatiželjni i agresivni prema svemu što se pojavi na teritoriji njihovog „harema“, što znatno olakšava njihov lov udicom, posebice varaličarenjem.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Kasno ljeto i rana jesen idealno su vrijeme za lov krupnih riba daleko od obale. Najbolji ulovi se postižu na brakovima, prirodnim i umjetnim, zatim na ostalim trdim dnima. Na plitkim pozicijama pendulom, a na dubljim priborom koji se u more okomito spušta. Među našim vrhunskim lovcima na najkrupnije ribe osobito je popularna „vertical jigging“ tehnika lova, ali se podjednako dobri ulovi mogu postići i prastarim priborom i tehnikom – bulentinom.

Oba pribora mogu se spustiti u dubine koje se ne mogu dosegnuti ostalim sportskim udičarskim alatima. Osim toga, njima se mogu uspješno loviti sve vrste riba u svako doba dana i noći, ulov je učestao... No, bulentin je jednostavniji i jeftiniji. Uz sve to, za lov krupnih riba njime nije neophodno na pučinu nositi mamce jer se oni tamo mogu uloviti i koristiti živi, kakvi su najbolji.

Ribe - mamce najbolje je loviti sabiki priborom, o kome smo detaljno pisali 12. ožujka. U takvom ribolovu veoma često se dogodi da grmjelicu umjesto sitne proguta koja krupna riba, ponajprije kovač, škrpina, zatim pagar, orhan, kijernja pa i gruj... No, zbog kidanja nedovoljno jakog pribora čak i najspretniji ribolovci gube više od pola tako zakačenih riba. To je navelo mnoge da potraže rješenje tog problema. Za sada, neusporedivo najbolje je lov tehnikom koja je mješavina bulentina i još nekoliko tehnika ribanja okomitim spuštanjem pribora.

Pretpostavka joj je izrada jakog, ali završnjaka sposobnog da privuče i zakači malu ribu – mamac, koju će zatim zajedno s velikom udicom namijenjenoj njoj progutati velika grabljivica.

Osnova za rješenje završnjaka je preuzeta od slatkovodnih ribolovaca šarana. Radi se o posebnom načinu postavljanja mamca poznatom kao - „dlaka“. Mamac se postavlja na malu udicu koja je kratkom strunom vezana za veliku udicu namijenjenu lovu krupne ribe.

dlaka200821

Za lov krupnih morskih riba novom tehnikom najboljim se pokazalo manju udicu s grmjelicom, „sabiki“ varalicom, vezati tako da visi ne više od 2 cm ispod velike, kao što je prikazano fotografijom, a to je moguće na dva načina. Prvi je da se privez male, „sabiki“ udice, veže za vezište velike, a drugi je za krivinu velike udice. Umjesto vezati, na krivinu je puno bolje privez male udice spojiti pomoću vrtilice postavljene između dvije gumene perlice.

Mala udice ne treba biti veća od širine luka 6 - 7 mm, može biti oblika „Aberdeen“, ali je bolje koristiti onu oblika „Crystal“. Njen privez je dovoljno izraditi od najlona promjera 0,20 mm. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, glavna udica može biti široka 15 do 21 mm, odnosno veličine 1/0 do 5/0. Najbolja je tipa „Circle“ s alkicom za vezivanje, što lakša to bolje, najbolje oznake „Light“.

Osim za lov u olupinama, gdje je zbog velike mogućnosti zapinjanja najbolje s jednim, završnjak se može izraditi s dva ili tri para „dlakom” spojenih udica. Na međusobnim udaljenostima od 35 do 40 cm, velike udice, vrhom prema gore, direktno treba pričvrstiti na osnovu završnjaka izrađenog od najlonske ili „FC“ strune promjera barem 0,50 mm. Ovisno o duljini štapa kojim se lovi, dužina završnjaka treba biti između 180 i 300 cm. Njegov spoj s osnovnom strunom mora biti pomoću kvalitetne vrtilice. Osnovna strunu je, pak, najbolje izraditi od „PE“ višenitke, jer je neophodna struna što manjeg promjera, da je kurenat što manje zanosi, a što smanjuje osjetljivost pribora.

Zbog jakih morskih struja olovnica na kraju završnjaka treba biti dosta teška, ovisno o dubini lova od 50 do 100 ili 200 grama, ponekad i teža. Oblik joj nije osobito važan, ali je najprimjerenija kruškolika, odnosno kapljasta. Kad se pribor opterećuje olovnicom, neposredno uz omču za njeno spajanje treba vezati donju udicu. Međutim, kad se umjesto olovnicom, pribor opterećuje“ inchiku“, „yabai“ ili „kabura“ „vertical jigging“ varalicom, što sistem čini učinkovitijim, donju udicu s dlakom treba vezati oko dva pedlja poviše kraja završnjaka, odnosno varalice.

Hrvatski dio Jadrana plitko je more na kome se pridneni pučinski ribolov obavlja uglavnom na dubinama između 50 i 120 metara. Izvlačiti plijen iz tih dubina bez pomoći štapa i role vrlo je mukotrpan posao. Osim specijalnog za „vertical jigging“, štap može biti za bulentin, barem srednje teški, ali s najtežom klasičnom rolom, veličine barem 6.000, a još bolje čak 10.000. Dužina štapa može biti 240 do 270, čak i 300 cm, dok najspretniji ribolovci mogu koristiti i 400 cm dugi. Bez obzira na njegovu dužinu, akcija štapa mora bit brza. Kad se očekuju kapitalni ulovi, bolje je rješenje lagani ili srednje teški (snage do 20 libri) pendulaški štap s najtežom (veličine 10.000 ili 12.000) klasičnom rolom ili multiplikatorom odgovarajuče snage.

Priborom kompletiranim na opisan način spušta se do malo poviše dna i vrlo, vrlo sporo skosa sve dok se na grmjelicu ne ulovi prva ribica. Dalje skosavanje je suvišno jer će se ulovljena ribica žestoko boriti za slobodu, drmati ostale varalice i svim tim privlačiti pozornost krupnih grabljivica.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Vrnut, širun i lokarda, najbrojniji pendulaški plijen, vrlo uspješno se mogu loviti i bulentinom iz usidrenog ili plovila prepuštenog morskoj struji. Osobito dobro krajem ljeta i tijekom jeseni. Zato je sad pravo vrijeme za takav način njihovog lova, za koje ne treba puno znanja niti opreme. Osim bilo kakvog plovila, dovoljan je i srednje jak bulentin na ometcu. Međutim, puno bolje je loviti suvremenim priborom, štapom i rolom.

Iako se loviti može i s kratkim, onim od samo dva, najbolje je koristiti štap dužine između 3,0 i 4,0 metra. Ako veličina plovila i spretnost ribiča to dopušta, koristiti se može i duži štap, do najviše 5,0 m. Ma koliki, štap obvezno mora biti brze akcije i robusan, ali s iznimno osjetljivim vrhom. Dovoljno je da mu težina bacanja bude 20 do 50 grama, ali se može rabiti i duplo jači štap. Rola, pak, treba biti veličine 20, najviše 30, odnosno kapaciteta 150 metara najlona debljine 0,25 do 0,30 mm, kojih karakteristika treba biti osnovna struna za lov „plavog trija“.

vrnutisiruinilokardebulentin1308 1

Osnovna struna može biti izrađena i od „PE“ višenitke, jasno iste nosivosti, odnosno debljine 0,12 do 0,16 mm. Međutim, završnjak obvezno treba biti najlonski. Osnova, predvez, mu može biti debljine osnovne strune, ali i priveza- 0,20 do 0,22 mm. Privezi (pjoki) mogu biti i tanji, čak tek 0,16 mm, ako ribe nisu osobito raspoložene za uzimanje mamca. Njihova dužina treba biti tolika da se međusobno ne mogu zakačiti udice. Može ih biti dvije ili tri, a rasporediti ih treba na predvez dužine 100 i 120 cm.

Na kraj završnjaka treba postaviti kruškoliki ili ovalni uteg težine između 5 i 20, najviše 30 grama. Montirati ga treba posrestvom vrtilice s kopčom, kako bi se mogao brzo zamijeniti težim ili lakšim. Na taj se način može podešavati brzina propadanja mamca ovisno o snazi morske struje na mjestu ribolova, odnosno udaljenosti plijena od površine i plovila. Vrtilicu s kopčom dobro je postaviti i na kraj osnovne strune, kako bi se smanjile negativne posljedice uvrtanja pribora koje uzrokuje borbeni plijen. Zbog istog razloga i spojevi primula s predvezom moraju biti pokretni pa ih je najbolje izvesti preko neke od vrtilica, ponajbolje dvorupih perlica.

vrnutisiruinilokardebulentin1308 2

Kao ni pribor, ni lov „plavog trija“ bulentinom nije kompliciran. Mamci se spuste ili odbace u more. Kad se približe dnu, valja ih vrlo polako podizati odnosno privlačiti. Često će se desiti da mamci prestanu tonuti, što je znak da je jedna od tih riba uzela mamac. Tad počine žestoka borba, često s lošim posljedicama za pribor. Naime, nerijetko se na sve udice istodobno zakače ribe, što i nije loše, ali je loše to što one najčešće „šijavaju“, bježe, na različite strane, a to uglavnom završava gubljenjem plijena i dijelova pribora - udica i pjoka.

Nerijetko se događa i to da tijekom intenzivnog lova ribe naglo nestanu, otplove. To se sprječava primamljivanje. Zapravo, primamljivati je najbolje i prije i tijekom ribolova, bez obzira kako se ribe lovile. Abrumavanjem se u željenu zonu lova mogu i dovesti jata riba. Na taj se način izbjegava dugotrajna i neizvjesna potrga za plijenom. Primamljivati je najbolje dobro usitnjenim komadima ribe, po mogućnosti srđele te kruha. Abrum treba staviti u vreću za povrće i pomoću konopa spustiti do dva metra pod površinu. Za cjelodnevni lov dovoljno je oko pet kilograma primame ako se lovi u srednje jakom kurentu. Sa spuštanjem mamca treba početi tek kad privučene brumom ribe priđu bliže površini i plovilu. A mamci mogu biti raznovrsni, ali se najčešće rabi srđela, najbolje bez kostiju. Odličan mamac su i crijeva srđele, ali se zbog čvrstoće češće koriste komadi glavonožaca. Vrlo čvrsti su i fileti skinuti sa širuna, najbolje s mjesta gdje mu se bočna linija dvaput savija.

Bez obzira što se mamčilo, to treba raditi na udice širine luka 7 do 11 mm, ovisno od očekivane veličine plijena. Osim kristalki to mogu biti parangalke, udice oblika „Aberdeen“.

vrnutisiruinilokardebulentin1308 4

„Plavi trio“ se udičariti može tijekom cijelog dana. Najbolje po moru namreškanim jugom, a najlošije po „kalmi bonaci“ - posve mirnom moru. Od rano jutra pa do 9 ili 10 sati bolje će se loviti vrnuti. Sve tri ribe podjednako dobro rade u sumrak i tijekom noći s mjesečinom. Širuni su najčešće najdublje, čak i na samo metar ili dva poviše dna. Bliže površini i obali prilaze u sumrak. Vrnuti i lokarde su znatno bliže površini, često i pod njom samom.

Gdje treba loviti nikad nije lako utvrditi jer se radi o ribama lutalicama. Ipak, u ovo doba godine one nisu previše daleko od obale, osobito od njenih isturenih dijelova. Bliže od 50 ili 100 metara ih ne treba tražiti. Isto tako, iako se zadržavaju nad svim, češće su nad tvrđim dnima te nad brakovima, gdje imaju više hrane. U njihovom pronalaženju od velike pomoći je suvremena elektronika. Galebovi te druge morske ribe također mogu ukazati gdje su jata malih grabljivca. Naime, ptice se hrane sitnim ribama koje pred „plavim trijom“ bježe k površini, često i nad nju. Zato, kad se primijeti „igranje„ sitne ribe na površini ili ptice koje se obrušavaju u more, treba krenuti put njih, a nije loše ni pratiti gdje sitnu plavu ribu love profesionalni ribari.

Objavljeno u esPRESSo

Ribolov udicom jedan je od na moru najraširenijih vidova rekreacije. Upražnjavaju ga sve dobne skupine, osobito često u vrijeme godišnjih odmora. U to doba većina njih najčešće i prvi put u životu. Da ne bi bilo i posljednji put, zbog razočaranja rezultatima ili mogućih povreda, važno je pravilno pristupiti prvim ribolovima, posebice kad su u pitanju djeca.

Svaki odrasli ribolovac s puno strpljenja može djetetu pomoći da stekne prva udičarska znanja. Djeca s napunjenih 14 godina za ribolov moraju imati i valjanu dozvolu za ribolov koja se može pribaviti u sportsko- ribolovnim društvima, ovlaštenim prodavaonicama ribolovne opreme i turističkim agencijama.

Zakon djeci mlađoj od 14 godina dozvoljava ribolov samo s jednim priborom, s ili bez korištenja štapa. Djeca, čak ni 14- godišnjaci ne bi trebala loviti opremom koju koriste odrasli nego onom koja je mogućnostima i težinom prilagođena njihovom uzrastu, najkraćim i najlakšim štapovima te najmanjim rolama.

Znači, ovisno od uzrasta i jačine, djeci početnicima je najbolje dati štapove dužine 1,1 do 1, 7 m, primjerice one namijenjene lovu oliganja iz plovila te najmanje, role veličine 1.000. Za prve dječje udičarske avanture posve su prikladni i „combo“, kompleti štapova i rola koji se za manje od 100 kuna nude na štandovima s plažnim potrepštinama, ali i kompleti na ručnim motovilima. Takvi kompleti najčešće imaju plovak, koga treba ukloniti jer je bez njega lakše početi učiti.

Dobro je ukloniti i kontra kuku s vrha udice. Ponajprije zato što je ubod „barbless“, udice bez kontra kuke manje bolan i opasan od uboda udice s kontra kukom, a vađenje lakše i bezbolnije. Drugom, s udice bez kontra kuke plijen najčešće sam spadne nakon što se izvuče iz mora i kratko vrijeme mu se dozvoli praćakanje, najbolje u posudi za čuvanje ulova, pa ga mladi udičar ne mora skidati i tako se izlagati mogućnosti povrede. Udica ne treba biti ni jaka ni velika, dovoljna je što tanja širine luka 5 do 7 mm, s kojom se može izvući masa šparmića, crneja, vladika i ostalih sitnih riba, ali i savladati krupniji lumbrak, vrana, čak i ovrata. Najbolje je koristiti udice oblika „Crystal“ ili „Aberdeen“.

Završnjak, sistem može biti dvojak, s udicom na kraju i pedalj poviše nje olovnicom ili s olovnicom na kraju i udicom na 5 do 10 cm dugom privezu postavljenim barem pedalj, dva poviše olovnice. Olovnica treba biti što lakša, teška 5 do 20 grama, dok osnovna struna može biti debela do 0,30 ili tek 0,10 mm ako se lovi sa štapom ili rolom. Privez, pjok koji nosi udicu u oba slučaja ne treba biti deblji od 0,10 mm.

Kao mamac, barem u prvo vrijeme, najbolje je koristiti kruh jer je najdostupniji, jedu ga sve ribe i ne može se pokvariti i uzrokovati trovanje udičara poput školjki i ostalih mamaca. Mogu se koristiti sve vrste kruha, ali najbolji rezultati se postižu s bijelim. Mana kruha je što lako spada, posebno kad se u vidu čuperka iz sredine stavlja oko udice i zatim stisne, zbog čega je potrebno šesto izvlačiti pribor iz mora, što nije loše jer se tako ribolov i bez ulova čini dinamičnijim i zanimljivijim.

djecairibolov060821 2

Unatoč dinamici i zanimljivosti, djeca brzo gube koncentraciju i zanimanje za ribolov, na kako bio uspješan, bez prekida ne treba trajati duže od pola sata. Nakon toga dobro je napraviti pauzu za osvježenje i okrepu te kratku poduku, ponajprije o paucima, škrpinama i škrpunima te ostalim opasnim, a mogućim ulovima. Zbog njih je najbolje da ulove prihvaćaju i skidaju odrasli.

Prije početka ribolova, ako se on obavlja s obale, s djecom treba prošetati njom i poticati ga da promatra priobalja i informirati ga o onom što vidi. Za ribolov treba odabrati mirno mjesto, što dalje od kupača. Prema zakonu, udičariti se ne smije bliže od 200 metara od uređene plaže. Najbolje vrijeme za lov je ono koje nije dobro za kupanje.

Bez obzira znalo ili ne ono plivati, lovi li se iz plovila, dobro je dijete opremiti pojasom za spašavanje.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

U najtoplijem dijelu godine malo je riba koje se dobro love kao bukva, sve brojnija, inače jedna od najbrojnijih jadranskih riba. Unatoč tome, mnogi koji je ciljano love, umjesto najtežeg dozvoljenog dnevnog od pet kilograma tijekom dva, tri sata lova, kao što rade najvještiji, jedva tijekom dana ostvare ulov od nekoliko primjeraka. Razloga neuspjeha je više, a sve ih je lako izbjeći.

Prvo i osnovno, kako bi se što više smanjio „prazan hod“, potrebno je loviti priborom kojeg neće trebati svako malo mijenjati jer su mu priveze poviše udica bukve svojim sitnim zubima oštetile ili čak pregrizle. To je moguće na dva načina. Prvi je da se u dužini od 2 do 3, čak i 5 cm poviše udice privez, pjok podupla, veže i usuče. Druga mogućnost je da se poviše udice veže komad debljeg, najlona promjera 0,21- 0,23 mm, dok je ostatak priveza od najlona debljine 0,15 do 0,18 mm. Izrada cijelog priveza od debljeg najlona nije dobro rješenje jer bukva dobro vidi i izbjegava napadati mamac na njemu, čak i kad u jatu bjesomučno napada sve što joj se čini probavljivim.

Bitan razlog lošeg ulova jesu i male dimenzije dijelova završnjaka, sistema. Naime, završnjak, obvezno tipa „patenoster“ , očenaš treba biti što duži, od 2 do 4 metra. Njegova tri priveza, pjoka, primule dužine 40 do 60 cm, moraju međusobno biti razmaknuti barem 10 cm više nego što je dužina priveza. Predvez, osnova završnjaka ne treba biti deblja od 0,20 do 0,23 mm.

S toliko dugačim završnjakom nije lako loviti bez štapa s rolom. Najbolji je onaj dužine barem 4 m s osjetljivim vrhom koji reagira i na najmanji ugriz. Takav štap vještim ribolovcima omogućava i upotrebu tanjih struna, za predvez od 0,18 do 0,20 mm, čak i 0,14 do 0,18 mm za dnevni ribolov, osobito po suncu, mirnom i bistrom moru, a za priveze od 0,10 do 0,12 mm. Važno je da štap može biti opterećen olovnicom težine 30 do 60 grama.

F22781Bukva230721

Iako jede sve, bukvu je najbolje loviti s tri vrste mamaca - sarđelom, olignjem i mušulom. Ribolov je najbolje početi sa sarđelom jer ona jakikm mirisom najbrže privuče ribe. Kad bukve dobro rade i istovremeno se lovi po više njih odjednom, najbolje je koristiti filete lignje, koji su najžilaviji. S mušulom se love veći komadi, ali nešto sporijim tempom i s više mamčenja jer mekana školjka lako spada s udice, a nije je lako ni nadjenuti na udicu dugog vrata.

Loviti treba tako da se pribor spusti na dno pa podigne toliko da donja udica bude oko metar poviše njega. Čak i najgladnija bukva najčešće malo kruži oko mamca prije nego se zaleti i uzme ga. No, ne guta ga odmah svaki put. Ako ga proguta to se na priboru osjeti kao udarac i tada treba dati kratku i odlučnu kontru. Kad, pak, uzme ješku i zaplovi s njom dok je lagano guta, ne treba davati kontru nego popuštati do momenta kad će je progutati. Iskusni ribolovci to osjete, a oni drugima je bolje da sačekaju da se riba sama zakači. Tijekom izvlačenja će se odupirati jednakom žestinom kojom napadaju mamac, ali im ne treba popuštati, osim kad su u pitanju krupnije.

Najbolje vrijeme za lov bukava je suton i noć s mjesečinom, ali se odlični rezultati postiži u danju kad je sunce zaklonjeno oblacima.

Bukva ima vrlo dugi probavni trakt u kome su bakterije koje vrlo brzo razgrađuju njegov sadržaj. Zbog toga se trbuh bukve u kratkom roku po izvlačenju iz mora napuše, a meso zagađuje. Osim toga, odmah po izvlačenju iz mora, osobito po skidanju s udice bukva intenzivno prazni sadržaj crijeva pa ako se tijekom lova skladišti s ostalom ribom koja se lovi s bukvom može i nju zagaditi. Zato je neophodno ulovljenu bukvu što prije očistiti ili barem oprati.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

U noćnom ribolovu, koji je najaktualniji u najtoplijem dijelu godine i najvještijim udičarima dobrodošao dio pribora je pomoćno svjetlo. Kako bi mogli lakše i pravilno postaviti mamac, vezati čvor, ukloniti udicu iz ulova, a ponekad su neophodne i obje slobodne ruke. Od nekoliko vrsta svjetiljki koje pri upotrebi ne treba držati u ruci, zbog brojnih prednosti kao najbolja su se se pokazale naglavne. No, i među njima ima više ili manje prikladnih. Evo kako iz prepoznati i birati.

Najlakše je odabrati prema vrsti žarulje jer su LED po svemu najkvalitetnije. Troše pet puta manje od klasičnih iste jačine. To im omogućava znatno duži rad s istom, odnosno isti s manjom potrošnjom energije. Zato su ledice lakše od svjetiljki istih karakteristika sa žarnim žaruljama jer im za napajanje treba manje baterija. To im je prednost jer je težina važna osobina naglavne svjetiljke. Inače, težina naglavnih svjetiljki se kreće od 30 -tak do 350 grama, što nije beznačajna razlika, pogotovo kod duže upotrebe. Najlakši modeli ne uzrokuju umor mišića vrata i ramena, ali sigurno daju manje svjetlosti i manje mogućnosti upotrebe.

Pri odabiru naglavne svjetiljke najvažnije je voditi računa o snazi i trajanju njegovog svjetla, ovisno o tome kojom se tehnikom i koliko dugo lovi. Većina lampi proizvode svjetlost jačine 100 do 300 lumena. Najjače, s preko 500, mogu osvjetljavati i na čak 150 m pa su vrlo korisne, zapravo jamstvo sigurnosti, kako za duge šetnje škrapastom obalom, tako i ravnim plažama u vrijeme snažne plime. Pritom valja pazite da se more ne osvijetli direktno jer svjetlost plaši rubi. To je osobito izraženije po dobroj vidljivosti, jer se tada vidi na velikim udaljenostima. Čak i kad se odmaknete od mora treba izbjegavati osvjetljavanje, ali i previše svjetla. Ribe imaju oči koje su prilagođene gledanju noću i reagiranju na najmanji trak svjetla. Zato usmjeravanje svjetla prema moru najčešće završi ostajanjem bez ulova. Uz to, za obavljanje većine uobičajenih radnji tijekom ribolova, dovoljno je diskretno i svjetlo više ili manje širokog snopa. Takvo svjetlo najmanje plaši ribu pa je zbog svega toga, najbolje odabrati svjetiljku koja ima mogućnost podešavanja jačine svjetla te širinu njegovog snopa. Još bolje je kad svjetiljka ima i diskretno crveno svjetlo jer ono ne plaši ni ribe ni glavonošce.

Najkvalitetniji modeli imaju i male žarulje, crvene, plave ili zelene boje, sa zadnje strane. To omogućava lakše praćenje pozicije svakog ribolovca u grupi po potpunom mraku, što puno znači za sigurnost. Većina takvih modela ima i sustav koji jamči stalnost jačine svjetlosti te imaju zvučni ili svjetlosni sustav javljanja kad ponestaje snage napajanja svjetiljke. Također, najkvalitetniji modeli imaju mogućnost isključivanja i uključivanja svjetla bez dodirivanja -  jednostavnim mahanjem ruke ispred senzora, što je dobrodošlo ribarima kad imaju mokre i sluzave ruke od mamaca i ulova. Još jedna prednost ove opcije je što ona produžuje vijek trajanja izvora napajanja.

naglavnesvjetiljke250621 2

Kvalitetne svjetiljke imaju mogućnost vertikalnog podešavanja usmjerenosti svjetla te mogućnost blokade mehaničkog prekidača (pozicija hold) kako se ne bi dogodilo da se tijekom transporta svjetiljka neželjeno slučajno uključi i isprazni napajanje.

Kvaliteta naglavne lampe određena je i njenom robusnošću, odnosno vodonepropusnošću! Stupanj nepropusnosti, zaštite od prodora tekućine, kreće se od IP X0 (bez zaštite) do IP X8 (zaštita od efekta udarca). Za ribolov je dovoljna IP X4, odnosno svjetiljka zaštićena od prskanja vodom. Svjetiljke oznake IP X5 i IP X6, zaštićene od moćnih mlazeva vode, dobar su za teže uvjete ribolova, dok one oznake IP X7 i IP X8 zaštićena od efekta privremenog uranjanja u vodu.

Većina naglavnih svjetiljki radi na valjkaste baterije od 1,5 V veličine AAA ili AA, ali ima ih, posebno manjih modela, s baterijama drugih snaga, veličine i oblika baterija, koje su skuplje, teže ih je pronaći i zamijeniti, što treba imati na umu prilikom kupnje. Također, ima svjetiljki s ugrađenim baterijama na punjenje koje su i skuplje.

Neke svjetiljke imaju odvojena kućišta baterija i žarulja, uglavnom na suprotnim stranama. Takvi modeli su ugodnije za nošenje zbog boljeg rasporeda težine. Kod nekih modela baterije se mogu nositi za pojasom, što može komplicirati ribolov jer im žice mogu zapeti.

Da bi se znalo koliko dugo će vaše svjetlo raditi pri različitim postavkama, provjerite podatke o vremenu rada baterije s većinom opisa.

Uvijek trebate imati nekoliko baterija u rezervi. Dobro je imati i rezervnu svjetiljku, kao što je to obvezno u Japanu. U tom slučaju, najbolje je da su različitog tipa, ali obje s istom vrstom baterija, radi mogućnosti zamjene.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 18 Lipanj 2021 09:55

Kako velikog crva izvući iz rupe...

Jednu od najboljih ješki za lov najcijenjenijih jadranskih riba, velikog crva nije lako pronači, o čemu smo pisali prije tjedan dana, ali ni uloviti. Evo kako ga izvuču iz rupe na najlakši način, pomoću zamke, trapule.

Kad se otkrije potencijalno stanište crva dobro je provjeriti je li on u njemu. Iznimno će se rijetko vidjeti u rupi jer se povlači u sigurnost kad god osjeti neuobičajene vibracije, na koje je vrlo osjetljiv. Može ga se pokušati izmamiti primamom od riblje salamure, ali je rijetko kada toliko gladan da bi to učinio. Druga mogućnost je staviti trapulu na rupu bez saznanja da li se u njoj nalazi crv ili ne te nastaviti potragu za drugim njegovim staništem. Ponekad se crv ulovi odmah, najčešće nakon pet do 15 minuta. Zato postavljenu trapulu treba svako malo obilaziti kako se ne bi račićima i ribicama dalo vremena da ga napadnu i oštete. Trapulu treba postaviti pažljivo da se rupa ne bi urušila. Da bi se ubrzao izlazak crva postavljena trapula se može zaliti ribljom salamurom pomoću plastične bočice s rupicom na čepu. Primamljivati se može i ostatcima riba stavljenim u mrežastu vreću postavljenu pokraj trapule.

Mamac ne mora biti smrdljiv, kao što i mnogi iskusni crvolovci tvrde. Umjesto usmrđene sarđele može se koristiti i svježi priljepak, volak ili koji drugi lako dostupni morski organizam. Važno je da mamac bude dovoljno žilav kako ga se ne bi moralo obnavljati nakon svakog zagriza crva. Najbolje je ješku staviti u komad rijetke tkanine koja ga štiti od lakog kidanja, a propušta miris. Najlon čarapa je dobro, ali je gaza bolje rješenje. U komadić tkanine se ubaci mamac, sve dobro stisne i oblikuje u kuglicu. Smotuljak se zaveže komadom najlona čiji krajevi služe za vezanje napunjenog smotuljak za trapulu. Veličina takve kuglice treba biti nešto manja od otvora trapule.

Kad se crv uhvati, treba ga čim prije izvući, no to je delikatan i dugotrajan posao jer se crv snažno odupire širenjem tijela unutar rupe pa će puknuti poteže li se snažno. Najbolje i najlakše ga je izvlačiti stalnim i ravnomjernim potezanjem pomoću plovka. To može biti okruglo ili plosnato motovilo od samolovke, ali i plastična boce od litre ili malo više. No, za sigurno izvlačenje većine crva u boci treba biti samo oko pola do 0,7 litre zraka. Previše zraka, a time i uzgona, moglo bi prekinuti, a premalo ne bi izvlačilo crva. Zato je dobro količinu zraka prilagođavati veličini crva, za što je potrebno malo iskustva.

Nakon što se zakači za trapulu, najbolje pedalj dugom uzicom s kukom na kraju, plovak će stalnom silom potezati trapulu i crva, koji će se sve više umarati, malo po malo popuštati, povremeno potegnuti pa opet popustiti i sve brže izlaziti iz rupe. Tijekom izvlačenja crva će najvjerojatnije napadati i grickati razne ribice, što se mora spriječiti jer i jedan ugriz ribice može uzrokovati pucanje crva. I neoštećeni crv ponekad pukne, najčešće mekši, repni mu dio pri kraju izvlačenja pomoću boce. Naime, što je bliže površini, na bocu djeluje manji tlak vodenog stupa pa se ona širi i povećava plovnost, odnosno silu potezanja. To se sprječava tako da se u bocu pusti još malo vode i smanji joj se plovnost, sila potezanja. Ako unatoč svemu crv pukne, ostatak, repni mu dio valja šakom stisnuti neposredno iznad otvora i laganim potezanjem pokušati izvući.

Izvlačenje se može ubrzati „mužnjom“ crva - šakom naizmjenično jače pa slabije stiskati crva neposredno iznad rupe na što će on reagirati širenjem i skupljanjem tijela te ubrzanije izlaziti iz rupe.

„Mužnja“ je i najbolji način za izvlačenje crva u plitkom moru. Izvlačenje crva prosječno traje 10 minuta. Plijen treba čim prije osloboditi stiska trapule. Pritom treba biti vrlo oprezan jer se često događa da crv pukne tijekom te operacije koju je najbolje obaviti tako da se jednom rukom crv uzme što bliže glavi pa kažiprstom druge potisne klapna trapule da oslobodi crva. Ne treba se bojati ugriza crva jer on nema dovoljno vremena za napad. Oslabađanje, ali i stavljanje crva u spremište najbolje je obaviti pod vodom. Kao spremište je najbolje koristiti plastičnu kanticu ili bocu velikog otvora. No, skoro je nemoguće pod morem staviti nemirnog crva u bocu pa je najbolje istisnuti vodu iz boce, pa je otvorom naniže uroniti što bliže repu crva koji se drži neposredno pod površinom. Nakon što se oslobodi stiska boca će se raširiti i usisati crva.

Na kraju, treba znati da u športsko- rekreativnom ribolovu nije ograničen broj nego težina crva ulovljenih tijekom jednog dana i to na 5 kilograma plus jedan trofejni primjerak. Također, ograničen je broj zamki kojima se istovremeno smije loviti, na najviše dvije.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Srijeda, 16 Lipanj 2021 21:19

Učenici OŠ Cavtat natjecali se u ribanju

Natjecanje u ribanju učenika OŠ Cavtat održano je u srijedu u organizaciji Športsko - ribolovnog društva Bobara. Pod vodstvom ribara Zlatana, Milana, Marinka i Pera na plivalištvu VK Cavtat upriličena je i prigodna dodjela nagrada i mali tratamenat.

Prvo mjesto osvojili su učenici 4.a, drugo mjesto učenici 4.b, dok su treće mjesto osvojili učenici 3.b.

dpp

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 11 Lipanj 2021 12:20

Kako pronaći velikog crva i čime ga loviti?

Velikog morskog crva, koji je jedan od najcjenjenijih mamaca, unatoč visokoj cijeni nije lako kupiti, ne zbog cijene, već jer ga nema često u prodaji. Nije ga lako ni vlastoručno pribaviti, ali se isplati pokušati, osobito u najtoplijem dijelu godine jer to je vrijeme, zbog više razloga, najpovoljnije za prvi pokušaj njegovog lova.

U operaciji pribavljanja velikog crva najvažnije i najteže je - pronaći ga! I prije nego se uđe u more može se znati gdje ga se isplati tražiti jer on ne obitava uz posve kamenitu ili pjeskovitu nego ispod plitke položite i mješovite obale u mekanom dnu kanala i procijepa. Nema ga ni na području s velikim dotokom slatke vode niti na posve pustom, neobraslom dnu. On živi u okomitom, krivudavom kanalu koji buši u šljunkovitom, koraljnom, blatnom i vrlo rijetko pjeskovitom dnu, od plićaka pa do dubina koje mogu dosegnuti samo najbolji ronioci. Zbog prelova je skoro istrebljen iz plićaka pa ga se isplati loviti samo ronjenjem, na većini terena najbolje na dubinama od 2 do 8 metara.

Stanište mu ima dva otvora, često međusobno vrlo blizu. Iz jednog, promjera 2 do 3 cm, lovi dok mu drugi služi za cirkuliranje vode i izbacivanje iskopanog tla i izmeta oblika niza sitnih kobasica. Na nestabilnom dnu, da bi spriječio urušavanje, unutrašnjost otvora iz koga lovi i okoliš neposredno oko njega, crv oblaže sluzi pa izgledaju kao da su betonirani što je uočljivo i omogućava lakše uočavanje staništa crva. U stabilnom terenu nema sluzi pa je otvor gotovo neprimjetan. No, na sreću lovaca, crv nastoji što više sakriti otvor iz kojeg vrijeba. Kad god može otvor gradi pokraj, čak i ispod kakvog kamena, kojeg često sam donese na pogodno mjesto jer je sposoban prenositi kamenje veličine ljudske šake. Zato pri lovu treba okretati kamenje na dnu. Osim toga, crv nastoji i kamuflirati stanište - oko njega ostavlja neprobavljive dijelove plijena, slaže komadića svega i svačega, čim zapravo odaje položaj izlazne rupe.

Čime i kako će je kamuflirati ovisi o vrsti tla i dobu godine. U hladnijim mjesecima rupa je manje kamuflirana nego u toplijem dijelu godine - oko nje su samo hrpica malih komadića svega i svačega. U to vrijeme tijekom dana, kad ne lovi, najčešće i posve zatvara otvor kamenčićima, ostatcima školjki, rakova, puževa, smeća... Zbog bujanja vegetacije, tijekom najtoplijeg dijela godine crv nema potrebu kamuflirati niti zatvarati otvor. Tada u raslinju i između kamenja gradi paučinasti tunel, tuljak od sluzi i vlati trave te ostalog materijala iz okoliša, što dodatno olakšava pronalaženje njegovog staništa razgrtanjem raslinja i kamenja. Zato je pronalaženje crva lakše ljeti nego zimi.

Puno lakši dio posla, ali podjednako važan je i odabir alata kojim će se crv loviti. Najbolji odabir je zamka, trapula. Radi se o spravici cjevastog oblika, okruglog ili pravokutnog presjeka. S jedne strane ima koso postavljeni otvor koji se postavljenja na izlaznu rupu staništa crva. Da bi bi bila stabilna u tom pogledu, zamka ima pokretnu „nogu“ od žice. Oba otvora imaju zatvarače, klapne.

Klapna kosog otvora služi za pritiskanje crva koji uđe u zamku, a zatvarač na suprotnoj strani za držanje mamca. Klapne imaju opruge i međusobno su povezane polugom. Kad uđe u zamku i uzme mamac crv oslobađa klapnu s mamcem pa nju poteže opruga, a ona polugu koja oslobađa klapnu za pritiskanje crva.

Na našem tržištu više je trapula ovog principa rada, ali različitih oblika i izvedbi. Pri odabira trapula treba voditi računa o preciznosti izrade, odnosno da se mogu aktivirati blagim dodirom. Ne treba uzimati trapulu čija je klapna za pritiskanje crva nazubljena jer ga takva ranjava. Treba izbjegavati i zamke s metalnim oprugama - najbolje rješenje su gumice čijim se brojem može regulirati snaga pritiskanja na crva te brzina zatvaranja klapne. Bržem zatvaranju klapne pa time i smanjenju mogućnosti bijega crva doprinijet će i rešetkasta klapna jer će joj otpor vodi biti manji.

Nekad su se trapule pravile od mjedi, mesinga, a kasnije od plastike. Plastične su se lako izrađivale, ali ih je valjalo dodatno otežati da bi bile dovoljno stabilne. Unutrašnjost mesinganih nije blještala pa su u njih crvi ulazili manje sumnjičavo. No, patina mesinga je uzrokovala zastoje u radu klapni. Danas se trapule skoro isključivo izrađuju od nehrđajućeg „prokrona“. Njihovo blještavilo olakšava pronalaženje trapule postavljene u raslinje, dok je unutrašnje blještanje spriječeno konstrukcijom koja onemogućava ulazak svjetlosti u postavljenu trapulu.

Objavljeno u esPRESSo
Stranica 5 od 14

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019