Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Što se temperature zraka i mora sve više snižavaju, raste aktivnost smuduta (brancina, lubina). Unatoč tome, „kralja priobalja“ će i dalje biti vrlo teško uhvatiti udicom. Sitniji će još i zagristi, no kapitalci od pet i više kilograma uvijek ostaju veliki izazov i za najbolje udičare. Evo nekoliko savjeta kako olakšati njegov lov udicom.

Pronalaženje područja na kojem smuduti redovito obitavaju prvi je uvjet uspješnog ribolova. Najbolje mjesta su luke u kojima se redovito čiste ribarske mreže, pristaništa za veće brodove gdje lubin u gužvi lakše ulovi plijen, pozicije s jakim strujama mora, a posebno ušća rijeka i potoka, čak i privremenih. O najboljim mjestima za lov lubina detaljno ćemo pisati u posebnom tekstu.

Ma kako bilo dobro, svako mjesto za lov smuduta dobro je na primjereni način poboljšati, pripremiti za lov. Priprema se prije svega sastoji u višednevnom prihranjivanju, najbolje mrtvom ribom. Dva, tri kilograma srdela ili koje druge sitne plave ribe nekoliko večeri zaredom bačenih u more, potaknut će brancine da redovito dolaze na postu i manje oprezno uzimaju hranu. Što se dulje i redovitije prihranjuju, mogućnosti za ulov lubina kapitalca su veće.

smuduti 201120 3

Manji smuduti mogu se uloviti i danju, ali one krupnije bolje je i lakše loviti isključivo noću. Buka iz ugostiteljskih objekata uz more, brodovi, automobilski farovi, znatiželjni prolaznici i bilo kakvi zvukovi na obali smetaju ovoj ribi. Tek kada svi zvukovi zamru, a obala utone u savršeni noćni mir, kapitalac dolazi po ponuđeno. I tada kada pomislite da je sve idealno, nemojte napraviti grešku i približiti se moru s upaljenom cigaretom ili bilo kojim izvorom svjetlosti jer lubini to vide i najčešće odlazi negdje drugdje.

Umjetni mamci su dobri za lov malih, ali smuduti teži od dva, tri, posebice od pet kilograma njima se mogu prevariti samo na pojedinim mjestima, gdje mogu plivati neposredno uz samo dno. To su najčešće ušća rijeka i otočni prolazi s bržim strujanjem mora. Iako se svake godine zabilježi više ulova kapitalnih smuduta varalicom, treba znati da su krupni ponajprije strvinari, a tek onda lovci na plijen u pokretu. To osobito vrijedi u područjima gdje se redovito u more istresa rezultat čišćenja ribarskih mreže pa nepokretne i lako dostupne hrane ima u izobilju.

Najbolji mamac za velike smuduta su 10-15 centimetara duge ribice te glavonošci. Bukva, girovke, šparmić, širun ili sipica bolji su od srđele zbog tvrde kože koju teže oštećuje sitna riba. Smudut će rjeđe zagristi druge mamce poput velikog morskog crva, raka i sličnih mamaca koji su uspješni za sve ostale vrste riba. U rijetkim prigodama, kada se uspješno lovi danju, prvi izbor je živa kozica, a može poslužiti i živi šparmić manjih dimenzija.

smuduti 201120 2

Nakon što ga uzme, smudut poput ovrate (komarče, orade) nosi mamac i po pet metara prije nego što ga stigne progutati. Kroz to vrijeme ne smije osjetiti nikakav otpor. Na struni zato ne smije biti nikakvog dodatnog utega, olovnice, preklopnik motalice role treba biti otvoren bez obzira na to ima li slobodan hod kalema. Za indikator ugriza najbolje je upotrijebiti neki lagani predmet poput komada „stiropora“, lagane limenke koji će se pri potezu ribe odmah osloboditi s najlona. Dobro rješenje su i elektronski indikatori ugriza, ali im zvučni signali trebaju biti podešeni na minimum jačine.

Strpljenje je važan čimbenik uspješnosti lova smuduta, osobito kad on zagrize. Tada ga treba pustite da ponese mamac barem nekoliko metara pa tek tada kontrirajte, ali ne prejako. Prerana kontra izvući će mu mamac iz usta, nakon čega će proteći dosta vremena dok se ne vrati po ponuđeni zalogaj. Dok lubin noseći mamac poteže strunu možete s velikom vjerojatnošću pretpostaviti o kakvoj je ribi riječ. Mali potežu brzo i živčano, a veliki polagano i kontinuirano. Predugo čekanje prije kontre isto nije dobro jer smudut može osjetiti i samu težinu najlona ili zapinjanje za dno što je dovoljno da odustane.

Način izvlačenje većeg smuduta ovisi o terenu na kojem se lovi. Ako na njemu nema većih zapreka treba samo držati zategnut štap dok se riba ne pojavi na površini. Nakon što zapljuska po površini, treba ga početi polako privlačiti. Prihvatit ga treba tek kad ga se dobro izmori. Kritičan trenutak nastaje kada ga se primakne obali. Ako ga se tada brzo ne prihvati mrežnom prihvatnicom većih dimenzija, smudut će svom snagom pokušati zaroniti u dubinu. U tome će uspjeti ukoliko je kočnica role podešena na veliku snagu. Zato je bolje pred podesiti je na malu, pa tijekom izvlačenja na potrebnu veću snagu. Na mjestima gdje u moru ima prepreka, plutača, konopa, kamenja i drugih prepreka, treba primijeniti drugačiju taktiku izvlačenja plijena. Tu popuštanja nema pa treba loviti s jačim priborom i kočnicom podešenom na veći otpor.

Objavljeno u esPRESSo

U svim tehnikama ribolova odbacivanjem pribora na kome je i dodatni uteg javlja se problem naglog povećanja opterećenja pribora u trenutku odbačaja, što može uzrokovati pucanje nekog dijela pribora, najčešće strune. Isti problem, ali znatno manji, javlja se u lovu svim tehnikama pri jakoj i brzoj kontri te napadu krupnog i brzog plijena na mamac.

Problem pucanja pribora pri odbačaju mamca najizraženiji je u „surf castingu“ te „beach ledgeringu“, lovu iznimno dalekim i dalekim bacanjem. Izražen je i u „feeder“ lovu ometcem s hranilicom na priboru, zatim varaličarenju s obale i plovila pomoću „sbiroline“, „bombarde“... Javlja se zbog jakog zamaha štapom, čiji vrh tada postiže brzinu i od čak i 200 km/h, te takvim ubrzanjem znatno povećava težinu utega. Primjerice olovnica od 50 grama, neophodna za srednje daleko bacanje, pri odbačaju strunu poteže snagom do čak 8 kg! Umjesto upotrebe cijelog sistema odgovarajuće snage, bolje rješenje tog problema je od dovoljno jake strune izraditi samo dio sistema koji trpi opterećenje pri odbačaju - „shock leader“.

U pravilu, „shock leader“ se izrađuje od najlona jer je on najelastičnija ribolovna struna. No, ne montira se na kraj pribora da nosi udice jer je deblji od ostatka pribora i time bi upozoravao ribu na opasnost. Zato se koristi kao ublaživač udara, montiran između neelastičnih i tanjih završnjaka i osnovne strune.

shockleader 061120 2

Dužina ublaživača udara ovisi o dužini štapa i završnjaka. Uobičajeno se određuje tako da bude dostatan da mu četiri ili pet namotaja bude na kalemu role, a on zategnut drži kraj završnjaka uz kraj štapa. Za „surf“ ribolov uobičajena dužina mu je 8 do 9, ali može biti i do 15 metara. Međutim, upotrebom dužih može uzrokovati smanjenje dužine odbačaja zbog produljenja trenja kroz vršni provodnik.

Promjer „shock ledera“ najviše ovisi o debljini osnovne strune te težini olovnice koja se odbacuje. U priloženoj tablici su navedene najprimjerenije debljine osnovne i strune „shock leadera“, ali i vrste čvorova kojima ih je najbolje spojiti. Koja će se kombinacija odabrati umnogome ovisi o težini olovnica koja se mora upotrijebiti da bi se postigla željena daljina odbačaja. Primjerice, za „surf“ bacanje olovnice od 50 grama treba „shock leader“ od najlona debljine barem 0,25 mm, dok je za olovnicu od 150 gram potreban najlon od barem 0,40 mm.

Umjesto normalne, za izradu ublaživača udara bolje je koristiti specijalnu konusnu najlonsku strunu, na jednom kraju deblja, na drugom tanja. Mana je visoka cijena. Dužina dvostrukog konusa je od 15 do 20 m. Krajevi su mu deblji od srednjeg dijela. Tako je konstruiran da mu deblji kraj podnese snagu odbačaja, a onda srednji, tanji dio omogući daleki let mamaca. Takav najlon se u svijetu naziva engleskim imenom „tapered“, Talijani i još rijetki „conico“ i najčešće se proizvodi kombinacija promjera: 0,18-0,40; 0,18-0,57; 0,20-0,50; 0,20-0,57; 0,23-0,27; 0,23-0,57.

Schock leader i osnovna najlonska struna
Osnova (mm) Shock leader (mm) Najbolji čvor
0,16                0,35-0,40                Dupli Uni
0,18                0,35-0,40                Dupli Uni
0,22                0,35-0,40                Dupli Uni
0,25                0,40-0,45                Albright
0,28                0,40-0,45                Albright
0,30                0,50                        Albright

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 30 Listopad 2020 14:21

Pred zimu u ribolov na crnoguze (fratre)

Fratar ili crnoguza na dubrovačkom području, jedna od rijetkih riba čiji se broj ne smanjuje, čak na nekim lokacijama i povećava, počinje se skupljati u velika jata radi priprema za mrijest početkom zime. Zato će se do tada ta iznimno ukusna riba intenzivno hraniti pa zato i dobro loviti udicom.

Zbog svega toga ribolov fratara u predstojećem periodu može biti izuzetni uspješan. Osnovni preduvjet za to jest pronaći mu plov. Najbolje tražiti na dubinama između 5 i 15 metara. Manji primjerci s ostalim sitnim srodnicima zalaze i u zatvorene vode i na blago nagnute terene, dok se krupniji radije zadržavaju u otvorenim vodama i uz strmije obale. Sve su to obvezno obrasli kameniti tereni s brojnim procijepima u kojima fratri nalaze sklonište i hranu.

Crvi, mekušci i račići su osnovna hrana fratara pa ih zato treba koristiti kao mamac, posebno velikog morskog crva. Odličan je mamac je i meso mušule te drugih školjki, kozica, rak samac i drugi račići, komadi lignje, sipe ili sipice te hobotnice. Vrlo dobri rezultati postižu se i pastelama od starog kruha i istruganog sira, usoljenim srđelama ili samim salamurama od nje ili soljenih inćuna i drugih riba. U noćnom ribolovu najbolje rezultate daju svjetlucavi mamci - veliki crv te lignjice i sipice.

Količina ulova se može, čak i značajno, poboljšati primamljivanjem prije i tijekom udičarenja. Primame mora biti takva da može stići na dno bez velikog rasipanja. To je najlakše pomoću brumalice. Primamu je najbolje raditi od istog materijala kao i mamac, ali je jeftinije, a ništa manje učinkovito, koristiti zdrobljene ježince te školjke i puževe iz plimne zone.

Manji se fratri hrane cijeli dan, intenzivnije u rano prijepodne. Stariji u potragu za hranom kreću u sumrak, a ako je noć s mjesečinom, vraćaju se pred zoru. Zato se tijekom jutra, posebice po mirnom moru, tišini ili tek laganom moru, u velikom broju love manji, do četvrt kilograma teški fratri. U istim vremenskim uvjetima, ali u popodnevnim satima love se oni teški do 400 g. Krupniji se počinju loviti tek kad se sunce približi horizontu, a najbolje „rade“ tijekom noći s mjesečinom.

crnoguza 301020 3

Fratri se mogu loviti i s obale, ali je to dosta mukotrpan posao zbog čestog zapinjanja pribora. No, pribor će zapinjati i u lovu bulentinom. Zato pribor treba spuštati okomito, bez odbacivanja. Da bi se takvim lovom pretražio što veći teren, treba koristiti dugački štap, čak do pet metara. Mora biti brze, akcije „A“, s vrhom iznimne osjetljivosti. Takav, čak i duži štap je odlično rješenje i za lov s obale. Bez obzira na to lovi li se štapom ili „preko prsta“, s obale ili plovila, osnovna struna pribora ne treba biti deblja od 0,25 do 0,35 mm, ako je od najlona. Toliko može biti debela i osnova završnjaka ,sistema. A završnjak je najbolje izraditi od nevidljive „FC“, fluorougljikove strune. Preveze mu treba biti debeo od 0,16 do 0,18 mm.

Kako fratar najradije uzima hranu s dna, na njemu mu treba i ponuditi mamac. To znači da udica treba biti ispod utega. No, kako se fratar hrani na škrapastom terenu, zbog što manje mogućnosti zapinjanja, pribor treba biti sa što manje udica koje leže na dnu. Bez obzira lovi li se ometcem ili bulentinom, najčešće se koristi završnjak s jednom udicom ispod klizne olovnice. Udaranje i nasjedanje olovnice na vrtilicu kojom je osnovna struna spojena sa završnjakom dužine do pola metra sprječava se postavljanjem gumene perlice na kraju osnovne strune.

Težina olovnice ovisi o dubini mora i snazi kurenta na mjestu ribolova, ali i načinu ribolova. Za lov bulentinom najčešće je dovoljna ona teška do 20 grama, dok je za lov na istoj poziciji, ali s obale potrebna i više nego dvostruko teža, najbolje olovnica izduženog, ovalnog ili oblika kapljice.

Veličina udice za lov fratra ovisi o očekivanoj veličini plijena. Za prijepodnevni ribolov sitnijih primjeraka dovoljne su udice širine luka 3 - 5 mm, a za noćni lov širine luka 5 do 10 mm. Od univerzalnih „Aberdeen“ i „Crystal“, bolje su udice oblika „Limerick“.

Fratri se love tako što se pribor odbaci, i kad olovnica dotakne dno, lagano zategne. Sitniji će veoma brzo zagristi, a odrasli, vrlo divlji i plahi, dugo će oklijevati. Ako nakon desetak minuta čekanja ne zagrize, treba mijenjati položaj. Gdje prvi zagrize, treba nastaviti loviti, jer su tu i ostali pripadnici jata. Položaj treba promijeniti i ako je prvi ulovljeni primjerak kraći od 18 cm, što je prema zakonu minimalna dopuštena lovna dužina, a sve zbog toga što su svi fratri u jednom jatu gotovo istih dimenzija.

crnoguza 301020 2

Fratri, ovisno o veličini, mamac uzimaju različito. Sitniji primjerci „tuku“, uzimaju tako snažno da se vrh štapa trese. Zagrizu pet, šest puta u nekoliko, zatim naprave stanku od petnaestak sekundi te ponovno nekoliko puta navale. Tako skinu i nekoliko mamaca, a da se ne zakače. Da se to spriječi, 6 do 7 sekundi poslije prvih udaraca treba kažiprstom ruke kojom se drži štap uz njega pritisnuti struna i vrh štapa malo podignuti. Ako se, pak , lovi „preko prsta“, strunu treba blago stisnuti među prstima i povući je desetak centimetara. Tada će se fratar baciti i punim ustima uhvatiti mamac pokušavajući ga zadržati ili odnijeti. To je trenutak za snažnu i kratku kontru.

Ako se poslije serije udaraca ne ulovi sitni fratar nego se sve umiri, to je znak da je u blizini krupni fratar. Tada treba biti posebno oprezan, jer će on uskoro uzeti mamac. A krupni fratri jedu drukčije. Najčešće prihvate mamac i počnu plivati poput ovrate. Ako se kontrira odmah ništa se neće postići jer fratar labavo drži mamac. Bolje je pustiti da uz lagani otpor ponese mamac. U lovu sa štapom treba dopustiti da lagano savija vrh. U lovu „preko prsta“ treba propuštati strune između lagano stisnutih prstiju. Kad se zbog otpora poboji da će ostati bez zalogaja, fratar će reagirati jačim stiskanjem i laganim trzanjem glave. To će se osjetiti kao trešnja strune ili vrha štapa. Tada treba reagirati odlučno i nimalo nježno. Kad shvati da je prevaren, energično će se opirati, ali ga izvlačiti treba bez zamaranja kako mu se ne bi dozvolilo da se zavuče i kakvu rupu.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Soljenjem mora naš narod naziva uzaludni te nepotrebni posao. Međutim, kad je u pitanju udičarenje primamom u kojoj je sol značajni sastojak pa i „soljenjem mora” značajno se može poboljšati ulov. Također, ulov nekih riba se može poboljšati upotrebom slanih mekanih varalica.

I dok je za izradu većine primama najbolja sitna, krupna sol je nezamjenjiva u primamljivanju iglica. Velika zrna soli padom na površinu mora proizvode zvukove slične onima koje jata sitnih riba uzrokuju iskakanjem iz mora u bijegu pred progoniteljima. Osim toga, kristali soli djeluju kao prizme - lome svjetlosne zrake i tako stvaraju spektar boja koje bljeskanjem privlače pozornost iglica. Zato je u njihovom stacionarnom, lovu ometcem s obale ili iz usidrenog plovila, dobro povremeno u more baciti po šaku krupne soli.

Isto vrijedi i za bukve, s tom razlikom da se, osim pomoću soli, one mogu primamiti i pijeskom. Naime, sa šakom ili dvije vlažnog pijeska (kako bi dalje letio) bačenog u more svakih četvrt do pola sata radoznale i uvijek gladne bukve ne samo što će se primamiti u zonu ribolova nego i isprovocirati na brže i manje oprezno uzimanje mamca.

U lovu ostalih riba sama sol nije osobito učinkovita, ali jest kao dio primame. Ne samo u ulozi konzervansa nego i tvari koja okusom privlači ribe. To posebno vrijedi kad je u pitanju primamljivanje ukjate. Zato se primame za nju prave s više soli nego za ostali ribe, umjesto 10 do 15, čak 30 do 40 posto soli. Međutim, osobito slana primama ukjatama prija kratko vrijeme. Da nakon toga ne bi napustile zonu lova, treba nastaviti abrumavat s uobičajeno slanom primamom.

Osim u ribolovu primamljivanjem, sol može poboljšati ulov i u ribolovu mrdavcima, mekanim varalicama. Naime, dokazano je da mnoge grabljivice, osobito smudut, ne samo što radije nego neslane uzimaju mekane varalice impregnirane solju, nego ih duže drže u ustima, što povećava šansu za kačenje. Naravno, to nije baš svaki put i svugdje, ali se sigurno isplati uvijek loviti sa slanim mrdavcima.

more241020 1

Sol u mrdavce može dospjeti na dva načina. Prvi je pri izradi varalice. Naime, sol je čest sastojak, odnosno sirovina mnogih plastičnih masa. Za izradu mekanih varalica se dodatno dodaje kako bi prikrila neugodne mirise ostalih sastojaka, ali i ribama neugodni miris čovjeka, osobito pušača. Osim toga, još su dvije velike prednosti stavljanja soli u mekane varalice. Prva je ta što sol povećava gustoču mekane plastike, čini ih težim, što rezultira bržim tonjenjem, odnosno pretraživanjem većeg vodenog stupa pri traženju riba. Tako se može brže pretražiti lovna zona. Druga prednost varalice od slane „PVC“ i silikonske plastike jest realističnija prezentacija varalice.

Zbog svega navedenog, mnogi iskusni varaličari u mekane varalice naknadno utiskuju zrna krupne soli, što je dosta lako učiniti. Na taj način varalice čine i vizualno privlačnijim ribama jer kristali soli djeluju poput prizmi koje svjetlosne zrake prelamaju u svim bojama, kao riblje krljušti.

Na kraju, dobro je znati i da se sol koristi i za najlakši način pribavljanje nekih iznimno cijenjenih mamaca poput pješčanog raka i prstavca (ne prestaca, op.a.). Oni se prisiljavaju da iziđu na površinu tla tako da se u otvor njihovog staništa utisne široka slamka za sokove pa u nju ubaci nekoliko zrna soli, odnosno da se pomoću pipete ubrizga njena otopina.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 09 Listopad 2020 10:46

Veliki crv za velike ulove

Za većinu jadranskih udičara mamac broj jedan je – veliki morski crv. Može poslužiti za lov svih riba, a posebno ga rado i neoprezno uzimaju najcjenjenije. Razlog tome je njegov izvanredni ukus, intenzivni privlačni miris, svjetlucanje u noći...

Veliki morski crv je čekinjasti grabežljivac koji u kanalima živi u površinskom sloju šljunkovitog, koraljnog, pjeskovitog i blatnog dna, mahom u plićem sloju mora. Zbog te dostupnosti izrazito je prorijeđen pa dok su se nekad lovili primjerci dužine i preko šest, danas se crv od tri metra smatra velikim primjerkom, dok su prosječni lovni oni od oko metra i debeli oko 25 mm.

veliki crv 091020 3

Osim vlastitim lovom, ovaj se mamac može pribaviti kupovinom. Prodaje se na komade, ali od dužine puno je važnije njegovo stanje, je li živ, koliko je živahan i tvrd, što ovisi o tome koliko je davno i u kojem dnu ulovljen. Neusporedivo je najkvalitetniji najtvrđi ulovljen u kamenitom dnu, zatim u pijesku. Prepoznaje se po žarkim crvenim nijansama, dok je crv iz mekanog tla tamnih nijansi.

veliki crv 091020 4

Najbolji rezultati ribolova se postižu živim crvom. Takvim se može održati desetak dana čuvanjem u kakovoj posudi potopljenoj u more, no nikako u boćatoj vodi jer ga ona ubija. Posuda treba biti tamna i s brojnim malim rupicama koje omogućavaju dotok svježeg mora, ali je ne treba držati u jakom kurentu jer to crvu ne paše. Treba ih držati zasebno jer više njih u jednoj posudi se mogu zaplesti i puknuti. Čuvati se može i izvan mora uz dnevnu izmjenu dijela mora u posudi ili upumpavanjem kisika. Pomoću akvarijske pumpice na hladnom i tamnom mjestu živim se može održati i nekoliko mjeseci bez hranjenja jer zapadne u neku vrstu „zimskog sna“.

Neiskorištenog ili uginulog crva može se konzervirati jer je i takav vrlo učinkoviit mamac. Ako se nije očistio tijekom čuvanja, stiskanjem od glave prema repu treba ga osloboditi fekalija. Nakon toga ga valja posložiti na novinski papir, posoliti krupnom morskom soli i staviti u hladnjak. Kada papir upije vodu, crva treba prebaciti u kakvu posudu s poklopcem, posoliti i na duže vrijeme pohraniti u hladnjak. Lošije, ali još uvijek dobro je zalediti crva.

veliki crv 091020 1

Iako je skup mamac, crva treba mamčiti obilato. U lovu sitnijih i srednje krupnih riba bulentinom i odmetom treba ga rezati od repa na komade dužine 2 do 3 cm i njima posve prekrivati udice. Za lov s obale ili barke čekanjem ovrate i ostalih najcjenjenijih riba, mamčiti treba veće, komade dužine desetak centimetara. Kroz njih nije dovoljno samo jednom nego dva puta kroz isto mjesto provući udicu i strunom poviše nje načiniti omču oko mamca, a sve kako mamac ne bi klizio po udici i struni.

Zadnji, komad od glave najbolje je iskoristiti za lov najkrupnijih orada, smuduta, zubataca, krunaša, pagra i ostalih najcjenjenijih riba, kako čekanjem, tako i povlačenjem. Komade duge 15, a za pendulu i do 30 cm, treba nadijevati na više udica.

veliki crv 091020 2

Veliki crv je posebno pogodan za noćni ribolov jer od svih takvih mamaca najduže i najintenzivnije svjetluca. Osim toga, krv mu intenzivno miriše po jodu zbog čega također privlači ribe koje ga mogu pronaći i u potpunom mraku. Za noćni ribolov ga je najbolje uzdužno razrezati i mamčiti tako da mu najsvjetliji dio, iznutrica, bude s vanjske, vidljive strane. Iako je dosta žilav, da bi se tako pripremljen bolje držao na udici treba ga omotati elastičnom niti tako da poprimi oblik kobasice.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 02 Listopad 2020 14:37

Korisni savjeti za ribolov iz barke po vjetru

Donedavno u ribolovu dobrodošli osvježavajući pratioci vjetrovi dolaskom hladnijih dana uglavnom postaju neugodni i za ribolov otežavajući faktor, čak i razlog odustajanja od izlaska na more. Olujni vjetar je opravdani razlog za to, ali ne i umjereni. Što više, vjetar može biti i saveznik, osobito u lovu iz plovila.

Pri planiranju ribanja po vjetru iz plovila prvo treba uzeti u obzir smjer iz kojeg puše i temeljem toga odabrati mjesto lova i način sidrenja. Ako je ikako moguće, treba loviti u zavjetrini jer je u njoj sigurnije i ugodnije boraviti te lakše i uspješnije ribariti.

Želi li se udičariti iz plutajućeg plovila kojeg nosi vjetar, zonu lova treba odabrati tako da plovilo kroz nju bude nošeno s plićeg ka dubljem. Tako se postiže najpovoljniji položaj pribora prema kosini dna, maksimalno smanjenje mogućnosti zapinjanja pribora te bijega ulovljene ribe u kakav zaklon tijekom prvih trenutaka nakon kačenja. Kad se, pak, plutanjem žele loviti lignje, o čemu smo pisali prošli tjedan, zonu lova treba odabrati tako da barka kroz nju pluta barem približno paralelno s obalom, odnosno na određenom rastojanju od dna.

Za loviti iz usidrenog plovila sidro treba odbaciti u plićak i pustiti da vjetar odnese plovilo na željeno mjesto lova. U tom slučaju s manje ispuštenog sidrenog konopa postiže se da on stoji pod oštrim kutom u odnosu na dno, što osigurava bolje držanje sidra.

Kada se lovi štapom, ako je moguće, loviti treba tako da štap bude niz vjetar čime se smanjuju nepotrebne vibracije, a povećavaju osjetljivost i uspješnost detektiranja dodirivanja i uzimanja mamca.

Kod izbora štapa treba imati na umu činjenicom da se pri jačem vjetru ne mogu koristiti tanki i osjetljivi vrhovi na način na koji se koriste kad vjetra nema. Po mirnom se vremenu tanki i osjetljivi vrhovi napinju samo krajnjim vršnim dijelom, čime se ostvaruje maksimalna osjetljivost pa se s lakoćom mogu očitati i najmanji pomaci. Kod jačeg je vjetra takav način detekcije praktički nemoguć, pa se zato takav vrh opterećuje tako da bude gotovo potpuno savijen. Na taj se način održava potrebna napetost strune, pri čemu se ipak uspješno mogu detektirati i sitniji grizevi dok su oni krupniji jasno vidljivi.

Sličan se efekt može postići i s krućim vrhom, no tada se s napetošću strune lakše pretjera pa se, ako je opterećenje manje, olovnica često odiže iznad dna bez da se toga bude svjestan. No, bez obzira kakvim se vrhom lovilo, osnovna struna mora biti ne rastezljiva „PE“ višenitka, a vrh štapa se mora držati što je moguće bliže površini mora kako bi se izbjeglo nepotrebno napinjanje strune i formiranje neželjenog „trbuha“ iznad površine mora.

Osim snage, veoma važan čimbenik sigurnosti, ali i uspješnosti jest koji vjetar puše tijekom ribolova iz plovila. U pravilu, s onim iz zapadnog smjera postižu se najbolji, a s onim istočnog smjera općenito najslabije ulovi. Različite ribe jedu ili ne po različitim vjetrovima. I apetit oliganja ovisi o vjetru koji puše, pa kako su oni u ovo doba godine glavna meta sportsko - rekreativnih ribolovaca, evo koliko im koji vjetar prija.
Po mišljenju većine iskusnih lignjolovaca, lignje su najmanje raspoložene za ishranu po tramuntani. Dosta loše jedu i po maestralu, kad većina riba ima dobar apetit. Podjednako slabo kao po maestralu, čak i lošije, lignje jedu po levantu. Najbolje raspoložene za ishranu lignje su po buri, no ne jakoj.

Dobri ulovi se postižu i pred i početkom punenta. No, on najčešće navješćuje dolazak neverina pa kad on zapuše loviti treba samo u blizini sigurne luke. Isto je i pred jako jugo, dok se i po slabom lignje slabije love.

Po jugu je vrijeme najčešće oblačno, što poboljšava šanse za ulov. Naime, oblačno je vrijeme općenito bolje od sunčanog, ne samo za lov lignji. Lignjolov po oblačnom danu najčešće je višestruko uspješniji nego po vedrom vremenu. Nebo pokriveno oblacima omogućuje cjelodnevni lignjolov. Isto je i po noći s mjesečinom, ali samo kad se mjesec vidi kroz tanki sloj oblaka.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 25 Rujan 2020 11:45

Lignjolov u kurentu

Skosavanje, najčešći i u ovo doba godine najplodonosniji način lov oliganja, može se, osim iz usidrenog obavljati i iz plovila prepuštenog struji mora ili vjetru. Taj kod nas malo prakticirani način lova ima niz prednosti - njime se lakše pretražuje teren, izbjegava učestalo i nimalo lako podizanje sidra tijekom pretrage itd.

Međutim, takav lov nije uvijek učinkovit. Ponajprije u jakom kurentu zato što što ga lignje izbjegavaju, ali i po jakom vjetru zbog prevelike brzine kretanja u kurentu zbog čega pribor ne stoji okomito pa gubi na osjetljivosti i ne radi ispravno. Posebno loše na ovaj način se lovi kad su jaki vjetar i kurenat suprotnih smjerova, što znatno povećava brzinu i zanošenje te podizanje pribora. Optimalna brzina u kurentu je između 0,3 i 0,4 čvora, a podnošljiva do 0,8. Može se loviti i kda je brzina kurenta veća, ali s puno manje uspjeha i s puno više spadanja ulovljenih oliganja.

Slobodnim plutanjem nije dobro loviti na terenu gdje je puno mreža i parangala s velikom mogućnosti zapinjanja i gubljenja pribora, što nije mali trošak, ali i vremena. Također, taj način lova nije najbolje rješenje ni na terenu s velikim dubinskim razlikama.

Bez dvojbe, dan bez vjetra i more bez kurenta su najbolji uvjeti za ovakav lignjolov, no, tada je plovilo neophodno pokretati povremenim veslanjem. Idealni su pak, kad su vjetar ili ( pogotovo) kurenat tek jedva osjetni, da varalicama daju živost.

Za uspjeh u lignjolovu plutanjem veoma je važno znati smjer zanošenja kako bi se ono iskoristilo za dosezanje i prelaske preko dobre poste kao što je kosina i vrh grebena. No, za to je potrebno dobro poznavanje izgleda dna na kome se lovi, a posao će znatno olakšati sonder ili „fishfinder“, koji je u ovom načinu lova više nego dobrodošao, praktično neophodan. To pomagalo će uočiti prepreke prije nego će za njih zapeti pribor, zbog njegovog zanošenje tijekom kretanja u kurentu. To će lignjolovcu dati vremena da podigne pribor i izbjegne zapinjanje. Što više, onaj tko se zna služiti s dobrom opremom osim prepreka može otkriti i lignje i ribice kojima se one hrane. Zato je neprestano promatranje ekrana „fishfindera“ i istodobno skosavanje najbolji način otkrivanja i lova oliganja plutanjem. Početniku je potrebno nekoliko dana pažljivog promatranja i proučavanja oblika prikaza na ekranu da bi naučio koji je prikaz lignje, a koji ribe, mreže...

Najbolje je loviti štapom i rolom. Sva ostala oprema može biti ista kao za lov iz usidrenog plovila. Osnovnu strunu je najbolje izraditi od „PE“ višenitke malog promjera, primjerice 0,20 mm. Razlog upotrebe tanke strune je što ona pruža manji otpor kurentu pa je on i manje zanosi. Debela koja se koristi za lov preko prste pruža puno veći otpor pa je kurenat više zanosi i podiže od dna pa je za ispravljanje potreban teži uteg.
Kao i struna, i najbolja rola za ovu tehniku je ona za „spininng“ ili „light jigging“ ribolov.

Što se tiče težine opreme, treba koristiti što lakšu jer je osjetljivija, ako može, gram po metru dubine. S „PE“ strunom i malim utegom može se osjetiti sve, od laganog dodira utega i dna, do dodira krakom lignje koja se igra s varalicom. Kad se brzina kurenta poveća, a s njom i zanošenje, treba povećati i težinu utega, nema drugog rješenja. Uvijek treba koristiti uteg težak toliko da može dosegnuti dno.
Završnjak sistemq je optimalno kompletirati s dvije varalice poviše utega na kraju. Uteg može biti i peškafondo. Treba imati na umu da peškafondo daje veći otpor kurentu nego uteg pa mu zbog toga težina treba biti veća. Peškafondo lakše zapinje pa ga treba koristiti na čistom, ravnom dnu.

Završnjak je najbolje izraditi od „FC“, fluorougljične strunom promjera 0,33 do 0,35 mm dužine 70 do 100 cm. Na njega, između perlica - stopera treba nanizati dva plutajuća lignjarića. Na donju vrtilicu s kopčom dodaje se pedalj dugi privez za peškafondo. On mora biti tanji (0,30 mm) kako bi u slučaju zapinjanja pukao i tako spasio ostatak pribora.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 18 Rujan 2020 22:12

Vrijeme je cipola

Ugodno vrijeme, koje će prema prognozama još dugo potrajati, pruža mogućnost uspješnog i ugodnog udičarenja, osobito s obale. Po utihi, koje u ovo doba godine mogu trajati satima, najbolje je loviti plovkom. Tijekom dana, noću po mjesečini, ali i po mraku u zoni obalne rasvjete najbolje će se loviti cipoli, osobito štapom i rolom.

Kad se lovi unutar luka i lučica najprikladniji su „bolognese“ i „match“, štapovi dužine do 6 m, ali je bolje koristiti nešto kraće, između 4 i 5 m. Na njima treba biti lagana i brza rola. Za lov u dubljem, osobito s vanjske strane lukobrana gdje dno naglo ponire, puno je bolji „direktaš“, štap bez provodnika strune. On treba biti dugačak 6, 7 ili 8 metara, ali se mogu rabiti i duži. Da bi se mogao držati stalno u ruci, štap mora biti što lakši. Na direktaša se postavlja vrlo malo strune. Osnovna i završnjak smiju biti dugi najviše koliko i štap, ali je bolje da su kraći od njega. Ne više od jednog metra. Zbog velike osjetljivosti takvog štapa i struna na njemu mora biti manje nosivosti. I najteže cipole u stanju je savladati osnovna struna od kvalitetnog najlona promjera 0,16 mm.

Završnjak za lov cipola može biti s jednom udicom na kraju ili dvije vezane za dva priveza spojena na kraj osnovnu strunu. Dužina im mora biti različita, od dva do tri pedlja. Završnjak s jednom udicom teže zapinje pa mu treba dati prednost u lovu tamo gdje ima puno prepreka ispod površine mora. Završnjakom s dvije udice može se loviti različitim mamcima, barem dok se ne utvrdi koji je trenutačno učinkovitiji. Ma kako izgledao, završnjak je nužno potrebno praviti od kvalitetnog najlona, još bolje „FC“ strune, promjera 0,08 do 0,14 mm, tanji u bistrom moru i po sunčanom vremenu.

cipoli 180920 1

Osim strune, i udica mora biti što tanje udice, zato što cipol ima iznimno mekane usne kojima se najčešće zakači. Zbog toga što cipol ne guta mamac i ima mala usta, udica treba biti kratka i relativno mala. I za lov krupnih dovoljne su one širine luka 4 do 7 mm. Najbolje je rabiti udice oblika „Crystal“ i „Aberdeen“.

Direktašem se može i bez, ali s plovko je lov lakši, dok je „bolognese“ i „match“ praktično nemoguće loviti bez njega. Okrugli je najprimjereniji kad se lovi na malim dubinama i po valovitom moru. Vretenasti plovak je najprikladniji za lov u dubokom i posve mirnom moru, a jajoliki je plovak najprimjereniji lovu bliže površini i po nemirnom moru. Dovoljni su plovci nosivosti 3 do 5 i vlastite težine 1,5 do 2 grama.

Kako bi stajao okomito i što prije potonuo do ili blizu dna gdje su cipoli pribor treba biti opterećen, najviše s 2 ili 2,5 grama grama olova. Najbolje s više sitnih olovnica. Njihova težina, oblik i raspored ovisi o raspoloženju riba za ishranu. Ako cipoli lijeno čekaju na dnu, opterećenje treba činiti jedna ovalna i nekoliko ispod nje raspoređenih rascjepnih okruglih olovnica. Ako, pak, cipol krene k mamcu i uzima ga na pola dna, ne treba stavljati ovalnu, nego samo rascjepne olovnice raspoređene na nešto većem razmaku.

Od ješkI se u lovu cipola mogu koristiti mesne i biljne, često s poprilično podjednakim uspjehom. Od mesnih najlovnija su crijeva srđele pa fileti od srđele, gire, modraka i bukve. Od biljnih se mogu koristiti razne pastele na bazi brašna, oplemenjene uglavnom sirnim ili ribljim aromama, pri čemu je najlovnija i najzastupljenija ješka oduvijek običan bijeli kruh.

Naravno, u skladu s mamcima mora biti i abruma, bez koje je kvalitetan lov cipola praktički nezamisliv. Brojne su recepture abruma za cipole, no pogriješiti se ne može sa starim kruhom koji prije abrumavanja valja dobro natopiti.

Za cipole koji se drže dna treba formirati teže kugle pomiješane s pijeskom koji će ih odvući do dna gdje će se polako raspadati. Problem s tvrdim kuglama koje plasiramo na dno leži u činjenici da će se cipoli u kratkom vremenu nakon što ih pronađu do sita najesti, nakon čega im ješka više neće biti zanimljiva. Stoga je kao vezivo idealno koristiti nemirisni pijesak za kućne ljubimce s kojim se lako formiraju teške kugle koje mogu biti siromašne kalorijama, a bogate aromom. Za površinske vrste je najpraktičnije koristiti gotovo tekući abrum koji će se na površini rasplinuti u oblak sitnih čestica koje neće nahraniti već samo razdražiti ribu.

Ribolov treba početi spuštanjem mamca na dno, pa njegovim postupnim dizanjem, sve dok ne zagrize prva riba. Tad treba fiksirati plovak da udice drži na toj dubini. Dogodi li se da cipol skine mamac, a plovak to ne signalizira, treba smanjiti opterećenje pribora ili zamijeniti plovak osjetljivijim.

cipoli 180920 3

Svo vrijeme lova ribolovac mora biti što nevidljiviji za oprezne cipole. Plijen je najbolje iz mora izvlačiti mrežnom prihvatnicom, a skliske ribe je iz njih najbolje vaditi rukom obmotanom krpom. Na kraju, lovinu obvezno treba izmjeriti i ako je kraća od 16 cm, odnosno 20 ako se radi o batašu, vratiti u more.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 28 Kolovoz 2020 14:10

Sistem mamčenja rakova za lov ovrata

Do jeseni, odnosno početka priprema za mrijest ovrata će najradije jesti hranu s puno bjelančevina, među ostalim i kratkorepe rakove. Kako ih mamčiti na tradicionalni način pisali smo prije tjedan dana OVDJE, a u daljnem tekstu ćemo o suvremenom načinu nadijevanja te izradi završnjaka, sistema za lov ovrate tim rakovima.

Minimalna veličina rakova za lov ovrate je veličina kovanica od 2 i 5 kuna. Njih će bez problema progutati i riba od 400 – 500 grama. Takve je najbolje nadijevati na jednu udicu bez probijanja raka. Za maksimalnu učinkovitost, izbor veličine udice mora se savršeno podudarati s veličinom raka. Najčešće je najprikladnija udica veličine 2 do 1 i oblika „Chinu“. Prednost ovog modela je u tome što je dovoljno jak da izdrži stisak snažnih čeljusti, a dovoljno lagan da ga ovrata lako usisa.

rakovimamcenjetekst2808 12

Kao što je prikazano slikama broj 1 i 2, rak se između zadnje i predzadnje noge jednostavno bočno umetne unutar krivine udice tako da njeno tijelo prijanja uz donju, a vrh uz gornju stranu oklopa raka. Zatim se sve skupa dobro obmota elastičnom niti, najbolje najtanjom. Sa strane gdje je krivina udica navoji trebaju prolaziti između svih nogu i kliješta, tako da one budu slobodne kako bi rak njihovim pomicanjem provocirao ribe. Kliješta i sve noge sa suprotne strane, pak, trebaju biti obmotane tako da stoje priljubljene uz strunu poviše udice.To če maksimalno poboljšati držanje mamca pri odbacivanju.

IMG7703 Rak za komarcu na dvije udice

Dva do tri puta veći rakovi od navedenih kovanica idealni su za lov ovrata teških preko jedan kilogram. Njih je najbolje namamčiti na udice veličine 4 do 1 s vrhom manje ili više povijenim prema vezištu, tipa „Circle“, „Chinu“ ili „Beak“.

IMG4052 Zavrsnjak s dvije udice i dva mamca

Kad se mamči na dvije, što je najbolje rješenje, jedna se zabada blizu zadnje noge, a druga u očnu šupljinu s druge strane. Udice na završnjak mogu biti postavljene redno, jedna iza druge, ali ih je najbolji montirati na završnjak poznat kao brk - svaku udicu na posebni privez koji su spojeni u jednu točku.

IMG7702 Izrada brka kirurskim cvorom

Takav završnjak s privezima dužine do jedan pedalj, najbolje je izraditi vezivanjem kirurškog čvora, čija je vrlo jednostavna izrada prikazana priloženim crtežom. Dobro je vezati priveze na kojima su već postavljene udice. Tako je lakše postići da su iste dužine, što je najbolje rješenje.

Ovrata je oprezna riba koja voli ponijeti zalogaj prije nego ga pojede. Zato ju je najbolje loviti najosjetljivijim priborom - s kliznim utegom. Od klasičnog s prohodnom olovnicom, puno je kvalitetniji suvremeni sistem s kliznim držačem utega.

IMG8003 Klizac ulovnice

Najbolje s klizačem čije je tijelo od plastike. Prednost mu je što se uvijek stavlja u liniju sa strunom, odnosno ne stvara kut koji bi uzrokovao povećano trenje i time otpor struni. Osim toga, sprječava i mršenje pribora prilikom odbacivanja. Klizač ima kopču koja omogućava laku zamjenu predveza, primul (pjoka) ovisno o uvjetima ribolova, što se ne može postići postavljanjem standardne klizne olovnice.

Kako bi se izbjeglo oštećenje čvora od strane klizača, na osnovnu strunu se postavlja tvrda, a zatim mekana perlica. Samo mekana perlica, kao što se nekad radilo, bi se deformirala tijekom bacanja, možda i oštetila i tako izložila čvor mogućem oštećenju. Kombinacija te dvije vrste perlica daje sigurnu zaštitu čvora i optimalnu snagu strune. Dobro je koristiti perlice različitih boja jer su orade znatiželjne dok tragaju za hranom. Zbog toga je dobro koristiti i obojenu olovnicu, osobito crvenu, žutu, bijelu ili plavu, jer ih te boje najviše privlače.

IMG8002 Suvremeni sistem za lov komarce rakovima

Bez obzira kako se sistem za lov orade kompletirao, za lov štapom osnovna struna ne treba biti deblja od 0,30 - 0,35 mm, ovisno o kvaliteti najlona. Ostatak sistema je najbolje izraditi od „FC“, fluorougljične strune debljine 0,24 do 0,28 mm, s tim da je predvez dugačak 150 do 200 cm.

Ovrata se često, osobito noći, hrani rakovima veoma blizu obale, ponekad i uz samo obalu pa je za njen lov dovoljno mamac odbaciti 10 do 15 m od kraja. U tom slučaju rak na „brku“ može poslužiti kao uteg umjesto olovnice i tako omogućiti maksimalnu osjetljivost pribora. Tada se rak postavi na jednu, a na drugu neki lakši i mekši mamac poput komada velikog crva ili koje školjke.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 21 Kolovoz 2020 11:09

Rakovi kao mamac za ovrate

Zbog sve uočljivijih klimatskih promjena koje im očito prijaju, ovrate (orade, komarče) se sve kasnije mrijeste. Umjesto do sredine to će obaviti do kraju jeseni, možda i kasnije, osobito na južnom dijelu Jadrana, jer se more u njemu ne hladi tako brzo kao na sjeveru. Dok se ne počnu pripremati za mrijest najradije će jesti hranu s puno bjelančevina, proteina, neophodnih za razvoj i rast mišićne mase. Njih je najviše u crvima, školjkama i rakovima, pa je do jeseni te mamce nabolje koristiti u lovu „kraljice“.

Što je najbolje od tih mamaca ponuditi ovisi i o tome čime se ovrata trenutačno hrani na trenu gdje se lovi. U pravilu, na mekanom dnu se hrani crvima i rakovima, a na kamenitom rakovima i školjkama. Zbog toga je u ovo doba godine najsigurnije loviti raznim rakovima. Posebno s rakovima koji imaju deset nogu.

Od svih njih, kosmeč ili kosmelj je pogodan za lov na svim vrstama dna, ali je najlovniji na miješanom, pjeskovito - kamenitom. Kad se, pak, lovi na čistom pjeskovitom, bolje je rabiti blijedog, sivorumenkastog raka od koće, a tada odlično poslužiti može i zelenkasti rak s muljevitog dna. Spušta li se u podnožje priobalnog braka ili u podmorsku livadu, najbolje je koristiti rakove crvenkastog oklopa, jer su najlakše uočljivi.

rakovi2108

Svi spomenuti rakovi mogu se mamčiti na više načina te s više udica. Broj udica ovisi o konstrukciji završnjaka i veličini raka - mamca te očekivanoj veličini plijena. Iskusni „komarčerosi“ za lov ovrata teških do jednog kilograma mamče na tri male udice širine luka do 10 mm. Za lov velikih, koje nemaju problema s veličinom zalogaja radije rabe jednu udicu širine luka do 20 mm ili dvije neznatno manje.

Iako može zdrobiti bilo kojeg od spomenutih, ali i drugih rakova, ovrata ipak više voli one s mekanim oklopom. Zato, ako se može birati, prednost treba dati tek „preodjenutim“. Takvi rakovi imaju svjetlucavi oklop bez priraslih napasnika. Isto tako, ovrata će prije posegnuti za živim rakom, osobito pokretnim. Zbog toga mnogi mamče dva manja, okrenut jedan prema drugom. Kako ne vole dijeliti životni prostor, tako namamčeni rakovi se međusobno bore, umjesto da traže zaklon od ovrate, koju iznimno privlače takve borbe.

Zbog istog razloga, što veće aktivnosti raka, mnogi ga mamče tako što udice pomoću elastične strune ili gumice vezuju uz oklop raka. No, taj cilj, velika aktivnost raka može se postići i pravilnim klasičnim mamčenjem, probadanjem.

Mamčenje jednom udicom se vrši njenim zabadanjem ispod jednih kliješta ili kod zadnje noge. Kad se mamči na dvije, jedna se zabada blizu zadnje noge, a druga u očnu šupljinu s druge strane. S tri se mamči tako da se jedna zabode u blizini zadnje noge, druga sa suprotne strane, a treća kod očne šupljine.

Kad se, pak, na jednu udicu mamči više malih rakova, najbolje ih je nanizati probadanjem od trbuha prema leđima. No, ma kako se mamčilo, vrhovi udica uvijek moraju viriti izvan mamaca.

rakovi2108 2

Osim onog od koče, sve spomenute rakove može sam pribaviti svaki ribolovac. Najlakše pomoću veće staklenke od dvije do tri litre. U vrijeme oseke nju treba zakopati u onaj dio obale koji je ostao na suhom tako da joj samo otvor bude malo poviše dna. U staklenku potom treba staviti mamac, najbolje malo ribljih iznutrica, te čekati da rakovi iz okoline dođu na gozbu. Zbog klizanja neće moći van pa ne treba žuriti sa skupljanjem, ali treba voditi računa o plimi jer rakovi mogu plivati. Ovakav lov je posebno učinkovit noći i na miješanom dnu plimne zone.

Objavljeno u esPRESSo
Stranica 6 od 12

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020