Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Sportsko - rekreativni udičari, koji zbog loših vremenskih uvjeta ili ostalih razloga nisu u mogućnosti otići do udaljenih posta, u ovo doba godine mjesto na kojem će moći uspješno loviti najlakše će naći u mjesnoj luci ili lučici. U njima uvijek ima glavonožaca i riba, a loviti se najčešće može i po vrlo lošem vremenu. Osim toga, u njima je, osim u najvećim lukama, gdje je trajno zabranjen, ribolov dozvoljen tijekom zime, čak do 1. svibnja.

Udičari u lukama i lučicama mogu loviti svim tehnikama obalnog udičarenja, od kojih je neusporedivo najdinamičniji i najatraktivniji lov riba varalicama, kako „spinning“ u gornjim, tako i njegova pridnena varijanta - poznata pod imenom „Ultra Light Rock Fishing“. Međutim, varaličarenje na površini, a osobito pri dnu, na ovakvim mjestima nije nimalo lak posao jer ga treba obavljati među konopima i lancima obraslim školjkama, odbačenom ambalažom, blokovima za sidrenje... No, baš sve to, uz obalne i stijene lukobrana, te oaze algi i cvjetnica, grote i škrape na dnu, pružaju obilje hrane i mjesta za skrivanje malih riba te njihovu zaštitu od jakih morskih struja i vjetrova. A gdje su male, tu su i veće ribe!

U lukama i lučicama, koje najčešće objedinjuju skoro sve vrste morskog dna, najbolje je varaličariti kombinacijom različitih tehnika i vrsta varalica - od malih metalnih, drvenih i imitacija ribica od tvrde plastike, do lakih jigova na kojima su mali mrdavci, varalice od mekane plastike najrazličitijih oblika, izgleda i načina povlačenja. Također, najbolje je loviti srednje lakim do lakim „spinning“ te „ultra light rock fishing“ priborom.

Ovako lagani pribor je najbolje rješenje jer se najčešće lovi u vrlo mirnom moru, koje je ovisno o luci više ili manje bistro. Kad je, pak more uzburkano ili mutno, ribe će se moći prevariti i s većim varalicama na jačem priboru, a kad se lovi po bonaci tijekom sunčanog danu u kristalno bistrom moru, neophodno je smanjiti veličinu varalice, debljinu priveza od fluorougljične, ponekad čak i osnovne višenitne strune. Naravno, i jačinu štapa te veličinu role u tom slučaju također treba prilagoditi uvjetima lova.

„UL“ („Ultra Light“), štapovi težine bacanja od 0,5 - 7 ili 1 - 7 grama dužine između 5 i 7 stopa, odnosno 152 i 213 cm, te s punim ugljičnim vrhom, na ovakvim mjestima pokazali su se kao najbolje rješenje, osobito ako su na njima lagane i brze role s višenitkama „PE“ 0.8 ili 0.6 te „FC“, fluorougljičnim predvezima promjera 0.16 ili 0.18 mm. S tim se priborom mogu potezati „wobleri“, teturavci i metalni „jig“-ovi dužine 20 do 40 mm, ali najboljim su se pokazale varalice od mekane plastike dužine od 20 do 50 mm, ovisno o tome oponašaju li oblikom i koje ribice, crve, rakove ili su apstraktnog oblika. Njih je najbolje postaviti sitne „jig“ glave težine 0.5 – 3 grama sa udicom oko broja 10, odnosno 6 do 8, ako postoji mogućnost ulova krupnijih riba, dok je za lov najsitnijih dovoljno koristi udice broj 12 i 14, čak i 16 do 18.

ribolov251220 1

S tako laganim priborom u lukama i lučicama moguće je uloviti desetke vrsta riba od kojih mnoge nisu isključivio grabežljivice, čak i na mjestima na kojima se ne može ostvariti bilo kakav ulov sa standardnim varaličarskim priborom i načinom lova. Plijen su najčešće ribice poput vučića, babice, glavoča, kneza, pauka, škrpuna i špara, ali i nešto veće poput pijerke, lumbraka, kanjca, vrane, te ostalih riba koje nam pri klasičnom udičarenju dozlogrđuju. No, love se i širuni, ovčica, sarak, ukjate, modraci, manje podlanice i brancini, škarmi, strijeljke.

Svaka luka i lučica je priča za sebe pa prije ribolova treba dobro pregledati sve njihove dijelove. U pravilu, najbolja mjesta su ulazi i uži prolazi na kojima su zbog izmjene plime i oseke uvijek jače struje. Dobri se ulovi mogu postiči i s gatova, te vrhova pontona. Na svim navedenim mjestima se zadržava većina grabljivica, dok će mirne ribe mogu podjednako dobro loviti i u mirnijim predjelima luka i lučica.

U pravilu, tijekom dana život pod površinom u lukama i lučicama je skriven, tih i usporen, čak ako u njima nema nautičke aktivnosti. Promjene počinju u suton. Grabljivice prestaju vrebati iz zasjede i aktivno traže plijen, a one izvana ulaziti u luke i intenzivno love do jutra. Čak i za vrijeme noći bez mjesečine većina luke i lučica su dovoljno osvijetljene obalnom rasvjetom da spriječe „arduru“, svjetlucanje mora oko struna i varalica, koja plaši ribe. Zbog svega toga su ovakva mjesta često vrlo bogata noćna varaličarska lovišta.

Objavljeno u esPRESSo

Zima sigurno nije najbolje vrijeme za ribolov, ali jest za nabavku ribolovnog pribora jer se on u to vrijeme u pravilu nudi po sniženim cijenama. No, i jeftina kupnja može biti skupa ako se uzme proizvod neprikladne namjene i kvalitete. Zato je važno točno znati kojom će se tehnikom, na kojem terenu i koliko velike ribe loviti, odnosno koji konkretni pribor se želi. Ako se baš takvog ne nađe, ne treba kupovati drugi, koji je zbog nečega privlačan. Takvom kupovinom ubrzo će se imati nekoliko pribora, ali ne i onaj potrebni.

Ribolovac, također mora točno znati koliko će često odlaziti u ribolov, jer nema svrhe kupovati skup pribor ako će se upotrebljavati tek povremeno. Od svega ovog važnije je znati kako prepoznati dobar i kojoj tehnici lova prikladan pribor. Evo kao prepoznati dobar štap prikladan za lov brojnim tehnikama s obale, ali i bulentinom s plovila.

Kao što mu ime ukazuje, ovaj je štap osmišljen od strane ribolovaca iz talijanske Bologne, koji su zapravo samo dodali provodnike strune i rolu na dobro poznatu kalamoću, štap kod nas znan i kao direktaš te trstika iz vremena dok se od trstike i radio. Tako nastali štap ima iznimno široku primjenu, ne samo za ribolov s obale nego i iz plovila.

Radi se o teleskopskom štapu velike do vrlo velike dužine, zbog čega ima brojne segmenata, a time i provodnike. No, unatoč velikoj dužini, bolonjez je vrlo tanak, čak i na zadnjem kraju. Najčešća dužina mu je 5, 6 ili 7, ali ima i kraćih, oko 4 m, te dužih, čak do 10 metara. Najkraći, modeli dužine između 3,5 i 4,5 m, idealni su za svaštarski, ne selektivni ribolov u plićacima i malo dalje od obale, bez obzira na njezin izgled. Najbolji su i štapovi te vrste za lov iz plovila bulentinom.

Štap dužine pet metara idealan je za početnike u lovu s obale, a šestometarski je kod nas najpopularniji jer je najprikladniji za lov većinom tehnika s morske obale. Bolonjezi dužine 5 do 6 m idealni su za specijalizirani lov cipala u lukama, ali i s neuređene obalu. Iznimno su prikladni i za ribolov u morskoj struji te po nemirnom, valovitom moru, što su optimalni uvjeti za vrlo specifičan lov smuduta, saraka i ukjata u pjeni.

Pri odabiru dužine treba imati u vidu da će dovoljno dugačak štap omogućavati potrebnu dužinu odbačaja i učinkovitu kontru. Omogućit će i dobar kontakt između vrha štapa i plovka (ako se on koristi), odnosno smanjiti dužinu strune u zraku, pa tako spriječiti ili ublažiti pojavu luka, „trbuha“ na struni, čija je posljedica nemogućnost pravodobnog kontriranja, odnosno smanjenje osjetljivosti štapa. Štoviše, u uvjetima bočnog i čeonog vjetra, vrh dugačkog bolonjeza može se držati neposredno iznad površine mora i na taj način ukloniti „trbuh“. Osim toga, dugim štapom lakše se kontrira, lakše se zamara i izvlači plijen, posebice kad se lovi s visokih i škrapastih pozicija, primjerice obalnih stijena. Zato, kad se nabavlja bolonjez za ribolov s takvih terena, prednost treba dati nešto dužim štapovima, onima od šest metara.

Osim dužine, vrlo je važna akciju štapa. Kod ovako tankog ona mora biti takva da svojom elastičnošću totalno iscrpi ribu kako bi ona bila gotovo mirna pri podizanju iz mora. Najprimjerenija je vršna. Štapove takve akcije proizvođači označavaju slovom „A“ ili oznakom „Extra Fast“, vrlo rijetki brojkom „5“. Takvi se savijaju samo gornjim dijelom, vršnjakom, eventualno i segmentom ili dva ispod vršnjaka, ovisno o broju segmenata, dok se ostatak štapa pod opterećenjem ne savija. Ovakva akcija omogućuje daleko odbacivanje lakih pribora i mamaca pomoću fine strune, što je bit lova bolonjezima, odnosno bolonjez tehnikom. Kod ekstremnih opterećenja, međutim, na granici onih za koje je taj štap pravljen ili većih od njih, previše krut i neelastičan štap lako se lomi. Stoga se manje iskusnim ribolovcima preporučuje nešto sporiji, odnosno savitljiviji štap, bolonjez akcije „B“, „Fast“, odnosno „4“.

Zato što se tijekom ribolova stalno drže u rukama, bolonjezi moraju imati malu težinu i dobar balans, odnosno ne smije ići vrhom nadolje. Što je štap lakši i bolje izbalansiran, to će se udičar manje zamarati, a više uživati u ribolovu. Dobar bolonjez srednje dužine, od 6 m, ne smije biti teži od 300 grama, dok oni vrhunski teže i manje od 200 g. Međutim, pojedini modeli previše su nježni za ribolov na moru, posebice što nije uvijek moguće koristiti mrežnu prihvatnicu za izvlačenje ulova iz vode. Stoga, ako se lovi s visokog položaja, a prihvatnica je kratka, ribolovac je prisiljen podignuti teži ulov snagom štapa i tada je svakako bolje imati robusniji štap, čak i ako je malo teži.

Štap s povoljnim odnosom težine i snage može se izraditi samo od suvremenih vlakana. U pravilu su to karbonska vlakna, dok se drugi, bolji i skuplji materijali poput „borona“, „viskersa“ i „kevlara“, koriste tek kao dodaci pri izradi najlakših i najskupljih bolonjeza.

Jedini dio na bolonjezu koji se izrađuje i od staklenih vlakana („fiberglasa“) jest vršnjak, vršni dio štapa. Takav je teži, manje osjetljiv, jeftiniji te manje sklon pucanju od ugljičnog vršnjaka, zbog čega se preporučuje ribolovcima početnicima. Vršnjak mora imati nekoliko sprovodnika strune kako bi ona što vjernije pratila krivinu vršnjaka i time ga činila osjetljivijim i jačim. Osim onog na samom vrhu, ostali su klizni.

Svi osim vršnog, provodnici za bolonjez štapove su specijalnog oblika. Ima jednu stopu za postavljenje na štap te vrlo visoke držače prstena „V“ obilka, koje se postupno širi prema relativno malim prstenima. Takav oblik onemogućava lijepljenje strune za držače, ali i štap, što uzrokuje skraćenje odbačaja, petljanje, čak i pucanje strune. Prsteni provodnika moraju biti kvalitetni, od „Torzita“, silicij carbita („SiC“) ili barem aluminijskog oksida, jer lošije tanke strune kakve se koriste u bolonjez ribolovu brzo oštete.

Osim provodnika posebnog izgleda, „znak prepoznavanja“ bolonjeza je i držač role. On je isključivo tipa „plate“- tanki posve metalni.

Pri odabiru štapa valja voditi računa i o dužini njegove drške, jer o njoj ovisi i preciznost odbačaja mamca, ali i balans štapa. Štapovi dužine 3,5 do 4,5 m, najprimjereniji za za svaštarski ribolov uz obalu i u njezinoj blizini, trebaju imati dršku dužine od barem 40, najbolje 50 cm. Ta dužina je rastojanje od kraja rukohvata do sredine nosa noge montirane role.

bolonjez 181220 2

U pravilu, drška je gola, bez prevlake od kože ili „EVA“ pjenopastike.

Bolonjez štapovi se u pravilu namijenjeni lovu manjih, rijetki srednje velikih riba. Nažalost, proizvođači njihovu jačinu, snagu označavaju na razne najčine - pomoću težine bacanja u gramima, slovne oznake te navođenjem najveće težine koju štap može podignuti („Power-up“). Tako najnježnije neki označavaju sa težinom bacanja 5 - 10 g, „ L“ ili „Power-up 2 kg“. Najčešće rabljene, štapove težine bacanja 5 - 20 g, također označavaju slovnom oznakom“ L“ te težinom koju mogu izdržati. Također vrlo često rabljene štapove težine bacanja 10 - 30 g označavaju i oznakom „M“, kojom neki označavaju i štapove težibne bacanja do 45 grama. Štapove težine bacanja 30 - 60 g, ali i najjače, one od 80 do 120 g označavaju slovom „H“ te oznakom „Power-up 6 kg“, odnosno „Power-up 9 kg“. Neki, pak, štapove težine bacanja od 50 do 100 g i više označavaju i oznakom „HH“. S dva slova neki označavaju i štapove širokog raspona, primjerice s „ML“ označavaju štapove težine bacannja 10 - 50 g, a s „MH“ od 20 do 120 g. Zbog svega toga, pri kupnji treba pažljivo čitati oznake na štapu, a ako ih nema – onda ne treba ni kupovati takav štap.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 11 Prosinac 2020 21:06

Spinanjem na smudute, sad je vrijeme za to

S nevremenom koje traje već desetak dana počeo je i period najboljeg lova brancina (lubina, smuduta) posebno spinanjem - povlačenjem varalice s obale. Kao i za ostale tehnika varaličarenja brancina, jedan od osnovnih preduvjeta za uspjeh u tome jest pravilan izbor veličine varalice.

Obzirom da „kralj priobalja“ ima izrazito velika usta, prvi i često i pogrešan zaključak bio bi da ga treba loviti varalicama većih dimenzija. Uz to, smatra se da krupna riba lovi krupni plijen, jer nastoji ekonomično raspolagati energijom. Međutim, u praksi je drukčije! Pokazalo se da će kapitalac od pet i više kilograma vrlo često napasti plijen dužine tek tri do pet centimetara. To se najčešće događa u onim dijelovima godine kada „kralj“ ima slabiji izbor krupnije hrane poput iglice, cipola ili srđele, odnosno kad je manje raspoložen za proganjanje krupnijih žrtava, a to se događa kad mu je metabolizam usporen zbog hladnoće.

Pod takvim uvjetima uzet će sve što mu bude na dohvatu usta. Zato, kada brancin progoni vladike, gavune i druge sitnije ribe, što osobito često čini u zimskim mjesecima, pravo je vrijeme za njegov lov malim varalicama.

Koju od brojnih koristiti ovisi o brojnim čimbenicima, ponajprije o dostupnosti prirodne hrane, temperaturi mora, itd. Kako su to ribolovcima uglavnom nedostupni podaci, u kutiji za lov brancina treba biti mjesta za svakojake varalice, svih dekora. Kad brancin ne grize, eksperimentirati najprije treba s veličinom varalice, a tek potom s vrstom i dekorom, koji je, pokazalo se, najmanje važan, tim prije što se brancin najbolje lovi pri slaboj vidljivosti, u mutnom moru i tijekom noći.

spin smuduti 111220 3

Od „mrdavaca“ varalica izrađenih od mekane plastike, posebno dobrim su se pokazale imitacije jeguljice, izdužene forme i sitne vibracije, jer su u pravilu takve i ribice koje brancin napada. Najučinkovitijim su se pokazale „jeguljice“ dužine 5 do 7 cm. Istih dimenzija, ali i malo kraći trebaju biti i „wobleri“, teturavci. Iako se malo koriste, žlice su također veoma učinkovite u spinanju brancina, posebno one broj 1 do 2.

Upotreba malih varalica u lovu krupnijih riba uzrokuje jedan značajan problem. To su male udice, koje se često ispravljaju. Zbog toga je dobro originalne udice zamijeniti većim. Kako se pritom ne bi previše otežali, što dovodi do gubitka njihove akcije, na teturavce treba staviti samo za broj veće udice od originalne. Osim toga, zato što brancin plijen uzima za glavu, zadnja se udica može skinuti s varalice, a prednja zamijeniti i dva broja većom. Novopostavljene udice moraju imati kratki vrat i biti vrlo elastične. Kod mekanih varalica, treba paziti da veća udica ne izlazi kroz radni dio repa, jer u tom slučaju varalica ne bi vibrirala kako treba. kad je god moguće, koristiti treba udice oblika „O'Shaugnessy“, jer su jače i duže od onih tipa „Aberdeen“ iste veličine, kojima se najčešće tvornički „naoružavaju“ mekane varalice.

Za spinaje minijaturnim pa zato i laganim varalicama treba koristit posebno osjetljiv pribor. Umjesto vrlo tankog najlona, bolje je koristiti 0,15 mm debelu „PE“ višenitku jer je dovoljno tanka i jaka. Još bolje je kad samo zadnjih desetak metara osnovne strune čini višenitka, dok ostatak može biti od debljeg, ali i elastičnijeg najlona koji će ublažiti udarce plijena i trzaje od mogućih zapinjanja. Spinati je najbolje varaličarskom rolom srednjeg ili malog kapaciteta te varaličarskim štapom male težine bacanja (10 - 25 ili, još bolje, 20 - 40 grama). Štap može biti brz, ali i spor, koji se preporučuje kad se koristi višenitka. Dužina mu treba biti 3,0 do 3,5 metara. Unatoč tako osjetljivom priboru, kad se brancin zakači, treba biti brz i iskoristiti šok od uboda udice i što prije podignuti ribu od dna.

spin smuduti 111220 2

Spinati se može u bilo koje doba dana i bilo kakvim vremenskim uvjetima, ali najbolje po i neposredno poslije kiše po valovima i plimi, u mutnom moru. Osim oko ušća i otvorenim pozicijama položenih plaža te uz kamenite obale o koju se lome valovi, uspješno se može „spinati“ i u naseljenim mjestima, lukama i lučicama, u kojima je do 1. svibnja dozvoljen rekreacijsko - sportski ribolov.

Tijekom spinanja česti su napadi manjih brancina, pa sve vas koji ih namjeravate loviti malim varalicama podsjećamo da u more morate vratiti svakog kraćeg od 25 cm.

Objavljeno u esPRESSo

Meso samih riba najčešće je upotrebljavani mamac u ribolovu udicom. Nekih zato što su iznimno kvalitetne, a nekih zbog njihove pristupačnosti. Drugoj skupini pripada i bukva jer je jedna od najbrojnijih i najlakše lovljivih riba u Jadranu. Međutim, bukva i njeni komadi ne drže se osobito dobro na udici. Osim toga, tu je ribu dosta teško održati u životu, kako na udici tako i čuvarici. Zbog svega toga bukva nije osobito cijenjeni mamac, ali ne i toliko loš da bi je trebalo izbjegavati koristiti. Što više, ima situacija kad je najbolje rješenje, primjerice u hladnijem dijelu godine kad se dobro lovi i najlakše održava živom.

Naši udičari komade bukve najčešće koriste u lovu manje cijenjenih riba, primjerice glavoča, iglice, kneza, pauka, pijerke, smokve, škrpina, vrane… Od cjenjenijih riba najčešće love kokota i škrpinu. Za njih mamče komade, ali i cijele male bukve, što je bolje. Cijelim bukvama rijetki naši udičari love čekanjem smuduta, ovratu, kovača, murinu, pagra, zubaca i kijernu. U hladnijem dijelu godine istinski meštri od udice za lov smuduta čekanjem na dnu u lukama najradije koriste cijelu bukvu. Ne mamče živu, nego uginulu ostave nekoliko sati na suncu da „zamiriše“. Koriste velike mamce i jaki pribor jer je plijen najčešće krupan. Za takav lov bukvi treba udicu kroz škrge uvuči u usta pa se privez (primulu) vlastitom omčom ili elastičnom niti stisne oko korijena repa mamca.

Više nego za ometac i bulentin, naši ribolovci bukvu koriste za nadijevanje parangala, osobito onih namijenjenih lovu landovine, a koriste je i na tradicionalnim skosavicama za lignje.

Osim na dnu, bukvom kao mamcem, čekanjem se može loviti i u gornjim slojevima mora. U takvom ribolovu najčešći plijen su polanda i lica. Love se ometcem s plovkom, tzv. balerinom. Za takav je lov osobito dobra živa bukva jer sputanim kretnjama dodatno provocira grabljivice. Na posve isti način s obale se može loviti i smudut, zubatac te pagar.

Bukva se na našem moru najmanje koristi u ribolovu potezcem, pendulom. To je posve pogrešno jer se njome uspješno mogu uloviti smudut, orhan, zubatac i sve pelagijske grabljivice. Za takav ribolov treba koristiti što veće, za pelagijske ribe barem 100 grama teške bukve. Ako se koriste žive, a takve su najučinkovitije, ne smije ih se potezati brže od dva čvora. Isto tako, montirati ih treba što brže i s manje ozljeda, na dvije ili samo jednu udicu, ako su manje. Bukva je mekane građe pa udice trebaju biti što je moguće manje i tanje, osobito druga, koja se ubada u tijelo. Još bolje je ne ubadati nego pomoću elastične niti privezati uz tijelo.

Kad su bukve malene, na pendulu se mogu staviti dvije ili tri, svaku na svoju udicu. Udicu je najbolje probosti kroz čeljusti ribe, odmah iza usana i to odozdo prema gore. Treba nastojati namamčenu ribicu što duže održati ne samo živom nego i vitalnom. No, rijetko koja se ne umori vrlo brzo. Najbolje je mamac mijenjati svakih sat do sat i pol, ovisno o brzini potezanja. Osim toga, treba znati da bukva ne podnosi nagle promjene dubine pa je već poslije pet metara dubine treba spuštati vrlo sporo.

Do nadijevanja žive bukve je najbolje čuvati u bazenu s protokom, u more potopljenoj velikoj mreži čuvarici ili u kakvoj posudi u kojoj se često, svakih dvadesetak minuta, mijenja more. Ma u čemu se čuvale, ribice ne smiju biti na suncu, a mamčiti ih je najbolje u morsko vodi. Ipak, zbog nježnosti bukve, za ribolov živim mamcem najbolje ju je pribavljati u lovnoj zoni neposredno prije mamčenja.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Što se temperature zraka i mora sve više snižavaju, raste aktivnost smuduta (brancina, lubina). Unatoč tome, „kralja priobalja“ će i dalje biti vrlo teško uhvatiti udicom. Sitniji će još i zagristi, no kapitalci od pet i više kilograma uvijek ostaju veliki izazov i za najbolje udičare. Evo nekoliko savjeta kako olakšati njegov lov udicom.

Pronalaženje područja na kojem smuduti redovito obitavaju prvi je uvjet uspješnog ribolova. Najbolje mjesta su luke u kojima se redovito čiste ribarske mreže, pristaništa za veće brodove gdje lubin u gužvi lakše ulovi plijen, pozicije s jakim strujama mora, a posebno ušća rijeka i potoka, čak i privremenih. O najboljim mjestima za lov lubina detaljno ćemo pisati u posebnom tekstu.

Ma kako bilo dobro, svako mjesto za lov smuduta dobro je na primjereni način poboljšati, pripremiti za lov. Priprema se prije svega sastoji u višednevnom prihranjivanju, najbolje mrtvom ribom. Dva, tri kilograma srdela ili koje druge sitne plave ribe nekoliko večeri zaredom bačenih u more, potaknut će brancine da redovito dolaze na postu i manje oprezno uzimaju hranu. Što se dulje i redovitije prihranjuju, mogućnosti za ulov lubina kapitalca su veće.

smuduti 201120 3

Manji smuduti mogu se uloviti i danju, ali one krupnije bolje je i lakše loviti isključivo noću. Buka iz ugostiteljskih objekata uz more, brodovi, automobilski farovi, znatiželjni prolaznici i bilo kakvi zvukovi na obali smetaju ovoj ribi. Tek kada svi zvukovi zamru, a obala utone u savršeni noćni mir, kapitalac dolazi po ponuđeno. I tada kada pomislite da je sve idealno, nemojte napraviti grešku i približiti se moru s upaljenom cigaretom ili bilo kojim izvorom svjetlosti jer lubini to vide i najčešće odlazi negdje drugdje.

Umjetni mamci su dobri za lov malih, ali smuduti teži od dva, tri, posebice od pet kilograma njima se mogu prevariti samo na pojedinim mjestima, gdje mogu plivati neposredno uz samo dno. To su najčešće ušća rijeka i otočni prolazi s bržim strujanjem mora. Iako se svake godine zabilježi više ulova kapitalnih smuduta varalicom, treba znati da su krupni ponajprije strvinari, a tek onda lovci na plijen u pokretu. To osobito vrijedi u područjima gdje se redovito u more istresa rezultat čišćenja ribarskih mreže pa nepokretne i lako dostupne hrane ima u izobilju.

Najbolji mamac za velike smuduta su 10-15 centimetara duge ribice te glavonošci. Bukva, girovke, šparmić, širun ili sipica bolji su od srđele zbog tvrde kože koju teže oštećuje sitna riba. Smudut će rjeđe zagristi druge mamce poput velikog morskog crva, raka i sličnih mamaca koji su uspješni za sve ostale vrste riba. U rijetkim prigodama, kada se uspješno lovi danju, prvi izbor je živa kozica, a može poslužiti i živi šparmić manjih dimenzija.

smuduti 201120 2

Nakon što ga uzme, smudut poput ovrate (komarče, orade) nosi mamac i po pet metara prije nego što ga stigne progutati. Kroz to vrijeme ne smije osjetiti nikakav otpor. Na struni zato ne smije biti nikakvog dodatnog utega, olovnice, preklopnik motalice role treba biti otvoren bez obzira na to ima li slobodan hod kalema. Za indikator ugriza najbolje je upotrijebiti neki lagani predmet poput komada „stiropora“, lagane limenke koji će se pri potezu ribe odmah osloboditi s najlona. Dobro rješenje su i elektronski indikatori ugriza, ali im zvučni signali trebaju biti podešeni na minimum jačine.

Strpljenje je važan čimbenik uspješnosti lova smuduta, osobito kad on zagrize. Tada ga treba pustite da ponese mamac barem nekoliko metara pa tek tada kontrirajte, ali ne prejako. Prerana kontra izvući će mu mamac iz usta, nakon čega će proteći dosta vremena dok se ne vrati po ponuđeni zalogaj. Dok lubin noseći mamac poteže strunu možete s velikom vjerojatnošću pretpostaviti o kakvoj je ribi riječ. Mali potežu brzo i živčano, a veliki polagano i kontinuirano. Predugo čekanje prije kontre isto nije dobro jer smudut može osjetiti i samu težinu najlona ili zapinjanje za dno što je dovoljno da odustane.

Način izvlačenje većeg smuduta ovisi o terenu na kojem se lovi. Ako na njemu nema većih zapreka treba samo držati zategnut štap dok se riba ne pojavi na površini. Nakon što zapljuska po površini, treba ga početi polako privlačiti. Prihvatit ga treba tek kad ga se dobro izmori. Kritičan trenutak nastaje kada ga se primakne obali. Ako ga se tada brzo ne prihvati mrežnom prihvatnicom većih dimenzija, smudut će svom snagom pokušati zaroniti u dubinu. U tome će uspjeti ukoliko je kočnica role podešena na veliku snagu. Zato je bolje pred podesiti je na malu, pa tijekom izvlačenja na potrebnu veću snagu. Na mjestima gdje u moru ima prepreka, plutača, konopa, kamenja i drugih prepreka, treba primijeniti drugačiju taktiku izvlačenja plijena. Tu popuštanja nema pa treba loviti s jačim priborom i kočnicom podešenom na veći otpor.

Objavljeno u esPRESSo

U svim tehnikama ribolova odbacivanjem pribora na kome je i dodatni uteg javlja se problem naglog povećanja opterećenja pribora u trenutku odbačaja, što može uzrokovati pucanje nekog dijela pribora, najčešće strune. Isti problem, ali znatno manji, javlja se u lovu svim tehnikama pri jakoj i brzoj kontri te napadu krupnog i brzog plijena na mamac.

Problem pucanja pribora pri odbačaju mamca najizraženiji je u „surf castingu“ te „beach ledgeringu“, lovu iznimno dalekim i dalekim bacanjem. Izražen je i u „feeder“ lovu ometcem s hranilicom na priboru, zatim varaličarenju s obale i plovila pomoću „sbiroline“, „bombarde“... Javlja se zbog jakog zamaha štapom, čiji vrh tada postiže brzinu i od čak i 200 km/h, te takvim ubrzanjem znatno povećava težinu utega. Primjerice olovnica od 50 grama, neophodna za srednje daleko bacanje, pri odbačaju strunu poteže snagom do čak 8 kg! Umjesto upotrebe cijelog sistema odgovarajuće snage, bolje rješenje tog problema je od dovoljno jake strune izraditi samo dio sistema koji trpi opterećenje pri odbačaju - „shock leader“.

U pravilu, „shock leader“ se izrađuje od najlona jer je on najelastičnija ribolovna struna. No, ne montira se na kraj pribora da nosi udice jer je deblji od ostatka pribora i time bi upozoravao ribu na opasnost. Zato se koristi kao ublaživač udara, montiran između neelastičnih i tanjih završnjaka i osnovne strune.

shockleader 061120 2

Dužina ublaživača udara ovisi o dužini štapa i završnjaka. Uobičajeno se određuje tako da bude dostatan da mu četiri ili pet namotaja bude na kalemu role, a on zategnut drži kraj završnjaka uz kraj štapa. Za „surf“ ribolov uobičajena dužina mu je 8 do 9, ali može biti i do 15 metara. Međutim, upotrebom dužih može uzrokovati smanjenje dužine odbačaja zbog produljenja trenja kroz vršni provodnik.

Promjer „shock ledera“ najviše ovisi o debljini osnovne strune te težini olovnice koja se odbacuje. U priloženoj tablici su navedene najprimjerenije debljine osnovne i strune „shock leadera“, ali i vrste čvorova kojima ih je najbolje spojiti. Koja će se kombinacija odabrati umnogome ovisi o težini olovnica koja se mora upotrijebiti da bi se postigla željena daljina odbačaja. Primjerice, za „surf“ bacanje olovnice od 50 grama treba „shock leader“ od najlona debljine barem 0,25 mm, dok je za olovnicu od 150 gram potreban najlon od barem 0,40 mm.

Umjesto normalne, za izradu ublaživača udara bolje je koristiti specijalnu konusnu najlonsku strunu, na jednom kraju deblja, na drugom tanja. Mana je visoka cijena. Dužina dvostrukog konusa je od 15 do 20 m. Krajevi su mu deblji od srednjeg dijela. Tako je konstruiran da mu deblji kraj podnese snagu odbačaja, a onda srednji, tanji dio omogući daleki let mamaca. Takav najlon se u svijetu naziva engleskim imenom „tapered“, Talijani i još rijetki „conico“ i najčešće se proizvodi kombinacija promjera: 0,18-0,40; 0,18-0,57; 0,20-0,50; 0,20-0,57; 0,23-0,27; 0,23-0,57.

Schock leader i osnovna najlonska struna
Osnova (mm) Shock leader (mm) Najbolji čvor
0,16                0,35-0,40                Dupli Uni
0,18                0,35-0,40                Dupli Uni
0,22                0,35-0,40                Dupli Uni
0,25                0,40-0,45                Albright
0,28                0,40-0,45                Albright
0,30                0,50                        Albright

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 30 Listopad 2020 14:21

Pred zimu u ribolov na crnoguze (fratre)

Fratar ili crnoguza na dubrovačkom području, jedna od rijetkih riba čiji se broj ne smanjuje, čak na nekim lokacijama i povećava, počinje se skupljati u velika jata radi priprema za mrijest početkom zime. Zato će se do tada ta iznimno ukusna riba intenzivno hraniti pa zato i dobro loviti udicom.

Zbog svega toga ribolov fratara u predstojećem periodu može biti izuzetni uspješan. Osnovni preduvjet za to jest pronaći mu plov. Najbolje tražiti na dubinama između 5 i 15 metara. Manji primjerci s ostalim sitnim srodnicima zalaze i u zatvorene vode i na blago nagnute terene, dok se krupniji radije zadržavaju u otvorenim vodama i uz strmije obale. Sve su to obvezno obrasli kameniti tereni s brojnim procijepima u kojima fratri nalaze sklonište i hranu.

Crvi, mekušci i račići su osnovna hrana fratara pa ih zato treba koristiti kao mamac, posebno velikog morskog crva. Odličan je mamac je i meso mušule te drugih školjki, kozica, rak samac i drugi račići, komadi lignje, sipe ili sipice te hobotnice. Vrlo dobri rezultati postižu se i pastelama od starog kruha i istruganog sira, usoljenim srđelama ili samim salamurama od nje ili soljenih inćuna i drugih riba. U noćnom ribolovu najbolje rezultate daju svjetlucavi mamci - veliki crv te lignjice i sipice.

Količina ulova se može, čak i značajno, poboljšati primamljivanjem prije i tijekom udičarenja. Primame mora biti takva da može stići na dno bez velikog rasipanja. To je najlakše pomoću brumalice. Primamu je najbolje raditi od istog materijala kao i mamac, ali je jeftinije, a ništa manje učinkovito, koristiti zdrobljene ježince te školjke i puževe iz plimne zone.

Manji se fratri hrane cijeli dan, intenzivnije u rano prijepodne. Stariji u potragu za hranom kreću u sumrak, a ako je noć s mjesečinom, vraćaju se pred zoru. Zato se tijekom jutra, posebice po mirnom moru, tišini ili tek laganom moru, u velikom broju love manji, do četvrt kilograma teški fratri. U istim vremenskim uvjetima, ali u popodnevnim satima love se oni teški do 400 g. Krupniji se počinju loviti tek kad se sunce približi horizontu, a najbolje „rade“ tijekom noći s mjesečinom.

crnoguza 301020 3

Fratri se mogu loviti i s obale, ali je to dosta mukotrpan posao zbog čestog zapinjanja pribora. No, pribor će zapinjati i u lovu bulentinom. Zato pribor treba spuštati okomito, bez odbacivanja. Da bi se takvim lovom pretražio što veći teren, treba koristiti dugački štap, čak do pet metara. Mora biti brze, akcije „A“, s vrhom iznimne osjetljivosti. Takav, čak i duži štap je odlično rješenje i za lov s obale. Bez obzira na to lovi li se štapom ili „preko prsta“, s obale ili plovila, osnovna struna pribora ne treba biti deblja od 0,25 do 0,35 mm, ako je od najlona. Toliko može biti debela i osnova završnjaka ,sistema. A završnjak je najbolje izraditi od nevidljive „FC“, fluorougljikove strune. Preveze mu treba biti debeo od 0,16 do 0,18 mm.

Kako fratar najradije uzima hranu s dna, na njemu mu treba i ponuditi mamac. To znači da udica treba biti ispod utega. No, kako se fratar hrani na škrapastom terenu, zbog što manje mogućnosti zapinjanja, pribor treba biti sa što manje udica koje leže na dnu. Bez obzira lovi li se ometcem ili bulentinom, najčešće se koristi završnjak s jednom udicom ispod klizne olovnice. Udaranje i nasjedanje olovnice na vrtilicu kojom je osnovna struna spojena sa završnjakom dužine do pola metra sprječava se postavljanjem gumene perlice na kraju osnovne strune.

Težina olovnice ovisi o dubini mora i snazi kurenta na mjestu ribolova, ali i načinu ribolova. Za lov bulentinom najčešće je dovoljna ona teška do 20 grama, dok je za lov na istoj poziciji, ali s obale potrebna i više nego dvostruko teža, najbolje olovnica izduženog, ovalnog ili oblika kapljice.

Veličina udice za lov fratra ovisi o očekivanoj veličini plijena. Za prijepodnevni ribolov sitnijih primjeraka dovoljne su udice širine luka 3 - 5 mm, a za noćni lov širine luka 5 do 10 mm. Od univerzalnih „Aberdeen“ i „Crystal“, bolje su udice oblika „Limerick“.

Fratri se love tako što se pribor odbaci, i kad olovnica dotakne dno, lagano zategne. Sitniji će veoma brzo zagristi, a odrasli, vrlo divlji i plahi, dugo će oklijevati. Ako nakon desetak minuta čekanja ne zagrize, treba mijenjati položaj. Gdje prvi zagrize, treba nastaviti loviti, jer su tu i ostali pripadnici jata. Položaj treba promijeniti i ako je prvi ulovljeni primjerak kraći od 18 cm, što je prema zakonu minimalna dopuštena lovna dužina, a sve zbog toga što su svi fratri u jednom jatu gotovo istih dimenzija.

crnoguza 301020 2

Fratri, ovisno o veličini, mamac uzimaju različito. Sitniji primjerci „tuku“, uzimaju tako snažno da se vrh štapa trese. Zagrizu pet, šest puta u nekoliko, zatim naprave stanku od petnaestak sekundi te ponovno nekoliko puta navale. Tako skinu i nekoliko mamaca, a da se ne zakače. Da se to spriječi, 6 do 7 sekundi poslije prvih udaraca treba kažiprstom ruke kojom se drži štap uz njega pritisnuti struna i vrh štapa malo podignuti. Ako se, pak , lovi „preko prsta“, strunu treba blago stisnuti među prstima i povući je desetak centimetara. Tada će se fratar baciti i punim ustima uhvatiti mamac pokušavajući ga zadržati ili odnijeti. To je trenutak za snažnu i kratku kontru.

Ako se poslije serije udaraca ne ulovi sitni fratar nego se sve umiri, to je znak da je u blizini krupni fratar. Tada treba biti posebno oprezan, jer će on uskoro uzeti mamac. A krupni fratri jedu drukčije. Najčešće prihvate mamac i počnu plivati poput ovrate. Ako se kontrira odmah ništa se neće postići jer fratar labavo drži mamac. Bolje je pustiti da uz lagani otpor ponese mamac. U lovu sa štapom treba dopustiti da lagano savija vrh. U lovu „preko prsta“ treba propuštati strune između lagano stisnutih prstiju. Kad se zbog otpora poboji da će ostati bez zalogaja, fratar će reagirati jačim stiskanjem i laganim trzanjem glave. To će se osjetiti kao trešnja strune ili vrha štapa. Tada treba reagirati odlučno i nimalo nježno. Kad shvati da je prevaren, energično će se opirati, ali ga izvlačiti treba bez zamaranja kako mu se ne bi dozvolilo da se zavuče i kakvu rupu.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

Soljenjem mora naš narod naziva uzaludni te nepotrebni posao. Međutim, kad je u pitanju udičarenje primamom u kojoj je sol značajni sastojak pa i „soljenjem mora” značajno se može poboljšati ulov. Također, ulov nekih riba se može poboljšati upotrebom slanih mekanih varalica.

I dok je za izradu većine primama najbolja sitna, krupna sol je nezamjenjiva u primamljivanju iglica. Velika zrna soli padom na površinu mora proizvode zvukove slične onima koje jata sitnih riba uzrokuju iskakanjem iz mora u bijegu pred progoniteljima. Osim toga, kristali soli djeluju kao prizme - lome svjetlosne zrake i tako stvaraju spektar boja koje bljeskanjem privlače pozornost iglica. Zato je u njihovom stacionarnom, lovu ometcem s obale ili iz usidrenog plovila, dobro povremeno u more baciti po šaku krupne soli.

Isto vrijedi i za bukve, s tom razlikom da se, osim pomoću soli, one mogu primamiti i pijeskom. Naime, sa šakom ili dvije vlažnog pijeska (kako bi dalje letio) bačenog u more svakih četvrt do pola sata radoznale i uvijek gladne bukve ne samo što će se primamiti u zonu ribolova nego i isprovocirati na brže i manje oprezno uzimanje mamca.

U lovu ostalih riba sama sol nije osobito učinkovita, ali jest kao dio primame. Ne samo u ulozi konzervansa nego i tvari koja okusom privlači ribe. To posebno vrijedi kad je u pitanju primamljivanje ukjate. Zato se primame za nju prave s više soli nego za ostali ribe, umjesto 10 do 15, čak 30 do 40 posto soli. Međutim, osobito slana primama ukjatama prija kratko vrijeme. Da nakon toga ne bi napustile zonu lova, treba nastaviti abrumavat s uobičajeno slanom primamom.

Osim u ribolovu primamljivanjem, sol može poboljšati ulov i u ribolovu mrdavcima, mekanim varalicama. Naime, dokazano je da mnoge grabljivice, osobito smudut, ne samo što radije nego neslane uzimaju mekane varalice impregnirane solju, nego ih duže drže u ustima, što povećava šansu za kačenje. Naravno, to nije baš svaki put i svugdje, ali se sigurno isplati uvijek loviti sa slanim mrdavcima.

more241020 1

Sol u mrdavce može dospjeti na dva načina. Prvi je pri izradi varalice. Naime, sol je čest sastojak, odnosno sirovina mnogih plastičnih masa. Za izradu mekanih varalica se dodatno dodaje kako bi prikrila neugodne mirise ostalih sastojaka, ali i ribama neugodni miris čovjeka, osobito pušača. Osim toga, još su dvije velike prednosti stavljanja soli u mekane varalice. Prva je ta što sol povećava gustoču mekane plastike, čini ih težim, što rezultira bržim tonjenjem, odnosno pretraživanjem većeg vodenog stupa pri traženju riba. Tako se može brže pretražiti lovna zona. Druga prednost varalice od slane „PVC“ i silikonske plastike jest realističnija prezentacija varalice.

Zbog svega navedenog, mnogi iskusni varaličari u mekane varalice naknadno utiskuju zrna krupne soli, što je dosta lako učiniti. Na taj način varalice čine i vizualno privlačnijim ribama jer kristali soli djeluju poput prizmi koje svjetlosne zrake prelamaju u svim bojama, kao riblje krljušti.

Na kraju, dobro je znati i da se sol koristi i za najlakši način pribavljanje nekih iznimno cijenjenih mamaca poput pješčanog raka i prstavca (ne prestaca, op.a.). Oni se prisiljavaju da iziđu na površinu tla tako da se u otvor njihovog staništa utisne široka slamka za sokove pa u nju ubaci nekoliko zrna soli, odnosno da se pomoću pipete ubrizga njena otopina.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 09 Listopad 2020 10:46

Veliki crv za velike ulove

Za većinu jadranskih udičara mamac broj jedan je – veliki morski crv. Može poslužiti za lov svih riba, a posebno ga rado i neoprezno uzimaju najcjenjenije. Razlog tome je njegov izvanredni ukus, intenzivni privlačni miris, svjetlucanje u noći...

Veliki morski crv je čekinjasti grabežljivac koji u kanalima živi u površinskom sloju šljunkovitog, koraljnog, pjeskovitog i blatnog dna, mahom u plićem sloju mora. Zbog te dostupnosti izrazito je prorijeđen pa dok su se nekad lovili primjerci dužine i preko šest, danas se crv od tri metra smatra velikim primjerkom, dok su prosječni lovni oni od oko metra i debeli oko 25 mm.

veliki crv 091020 3

Osim vlastitim lovom, ovaj se mamac može pribaviti kupovinom. Prodaje se na komade, ali od dužine puno je važnije njegovo stanje, je li živ, koliko je živahan i tvrd, što ovisi o tome koliko je davno i u kojem dnu ulovljen. Neusporedivo je najkvalitetniji najtvrđi ulovljen u kamenitom dnu, zatim u pijesku. Prepoznaje se po žarkim crvenim nijansama, dok je crv iz mekanog tla tamnih nijansi.

veliki crv 091020 4

Najbolji rezultati ribolova se postižu živim crvom. Takvim se može održati desetak dana čuvanjem u kakovoj posudi potopljenoj u more, no nikako u boćatoj vodi jer ga ona ubija. Posuda treba biti tamna i s brojnim malim rupicama koje omogućavaju dotok svježeg mora, ali je ne treba držati u jakom kurentu jer to crvu ne paše. Treba ih držati zasebno jer više njih u jednoj posudi se mogu zaplesti i puknuti. Čuvati se može i izvan mora uz dnevnu izmjenu dijela mora u posudi ili upumpavanjem kisika. Pomoću akvarijske pumpice na hladnom i tamnom mjestu živim se može održati i nekoliko mjeseci bez hranjenja jer zapadne u neku vrstu „zimskog sna“.

Neiskorištenog ili uginulog crva može se konzervirati jer je i takav vrlo učinkoviit mamac. Ako se nije očistio tijekom čuvanja, stiskanjem od glave prema repu treba ga osloboditi fekalija. Nakon toga ga valja posložiti na novinski papir, posoliti krupnom morskom soli i staviti u hladnjak. Kada papir upije vodu, crva treba prebaciti u kakvu posudu s poklopcem, posoliti i na duže vrijeme pohraniti u hladnjak. Lošije, ali još uvijek dobro je zalediti crva.

veliki crv 091020 1

Iako je skup mamac, crva treba mamčiti obilato. U lovu sitnijih i srednje krupnih riba bulentinom i odmetom treba ga rezati od repa na komade dužine 2 do 3 cm i njima posve prekrivati udice. Za lov s obale ili barke čekanjem ovrate i ostalih najcjenjenijih riba, mamčiti treba veće, komade dužine desetak centimetara. Kroz njih nije dovoljno samo jednom nego dva puta kroz isto mjesto provući udicu i strunom poviše nje načiniti omču oko mamca, a sve kako mamac ne bi klizio po udici i struni.

Zadnji, komad od glave najbolje je iskoristiti za lov najkrupnijih orada, smuduta, zubataca, krunaša, pagra i ostalih najcjenjenijih riba, kako čekanjem, tako i povlačenjem. Komade duge 15, a za pendulu i do 30 cm, treba nadijevati na više udica.

veliki crv 091020 2

Veliki crv je posebno pogodan za noćni ribolov jer od svih takvih mamaca najduže i najintenzivnije svjetluca. Osim toga, krv mu intenzivno miriše po jodu zbog čega također privlači ribe koje ga mogu pronaći i u potpunom mraku. Za noćni ribolov ga je najbolje uzdužno razrezati i mamčiti tako da mu najsvjetliji dio, iznutrica, bude s vanjske, vidljive strane. Iako je dosta žilav, da bi se tako pripremljen bolje držao na udici treba ga omotati elastičnom niti tako da poprimi oblik kobasice.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 02 Listopad 2020 14:37

Korisni savjeti za ribolov iz barke po vjetru

Donedavno u ribolovu dobrodošli osvježavajući pratioci vjetrovi dolaskom hladnijih dana uglavnom postaju neugodni i za ribolov otežavajući faktor, čak i razlog odustajanja od izlaska na more. Olujni vjetar je opravdani razlog za to, ali ne i umjereni. Što više, vjetar može biti i saveznik, osobito u lovu iz plovila.

Pri planiranju ribanja po vjetru iz plovila prvo treba uzeti u obzir smjer iz kojeg puše i temeljem toga odabrati mjesto lova i način sidrenja. Ako je ikako moguće, treba loviti u zavjetrini jer je u njoj sigurnije i ugodnije boraviti te lakše i uspješnije ribariti.

Želi li se udičariti iz plutajućeg plovila kojeg nosi vjetar, zonu lova treba odabrati tako da plovilo kroz nju bude nošeno s plićeg ka dubljem. Tako se postiže najpovoljniji položaj pribora prema kosini dna, maksimalno smanjenje mogućnosti zapinjanja pribora te bijega ulovljene ribe u kakav zaklon tijekom prvih trenutaka nakon kačenja. Kad se, pak, plutanjem žele loviti lignje, o čemu smo pisali prošli tjedan, zonu lova treba odabrati tako da barka kroz nju pluta barem približno paralelno s obalom, odnosno na određenom rastojanju od dna.

Za loviti iz usidrenog plovila sidro treba odbaciti u plićak i pustiti da vjetar odnese plovilo na željeno mjesto lova. U tom slučaju s manje ispuštenog sidrenog konopa postiže se da on stoji pod oštrim kutom u odnosu na dno, što osigurava bolje držanje sidra.

Kada se lovi štapom, ako je moguće, loviti treba tako da štap bude niz vjetar čime se smanjuju nepotrebne vibracije, a povećavaju osjetljivost i uspješnost detektiranja dodirivanja i uzimanja mamca.

Kod izbora štapa treba imati na umu činjenicom da se pri jačem vjetru ne mogu koristiti tanki i osjetljivi vrhovi na način na koji se koriste kad vjetra nema. Po mirnom se vremenu tanki i osjetljivi vrhovi napinju samo krajnjim vršnim dijelom, čime se ostvaruje maksimalna osjetljivost pa se s lakoćom mogu očitati i najmanji pomaci. Kod jačeg je vjetra takav način detekcije praktički nemoguć, pa se zato takav vrh opterećuje tako da bude gotovo potpuno savijen. Na taj se način održava potrebna napetost strune, pri čemu se ipak uspješno mogu detektirati i sitniji grizevi dok su oni krupniji jasno vidljivi.

Sličan se efekt može postići i s krućim vrhom, no tada se s napetošću strune lakše pretjera pa se, ako je opterećenje manje, olovnica često odiže iznad dna bez da se toga bude svjestan. No, bez obzira kakvim se vrhom lovilo, osnovna struna mora biti ne rastezljiva „PE“ višenitka, a vrh štapa se mora držati što je moguće bliže površini mora kako bi se izbjeglo nepotrebno napinjanje strune i formiranje neželjenog „trbuha“ iznad površine mora.

Osim snage, veoma važan čimbenik sigurnosti, ali i uspješnosti jest koji vjetar puše tijekom ribolova iz plovila. U pravilu, s onim iz zapadnog smjera postižu se najbolji, a s onim istočnog smjera općenito najslabije ulovi. Različite ribe jedu ili ne po različitim vjetrovima. I apetit oliganja ovisi o vjetru koji puše, pa kako su oni u ovo doba godine glavna meta sportsko - rekreativnih ribolovaca, evo koliko im koji vjetar prija.
Po mišljenju većine iskusnih lignjolovaca, lignje su najmanje raspoložene za ishranu po tramuntani. Dosta loše jedu i po maestralu, kad većina riba ima dobar apetit. Podjednako slabo kao po maestralu, čak i lošije, lignje jedu po levantu. Najbolje raspoložene za ishranu lignje su po buri, no ne jakoj.

Dobri ulovi se postižu i pred i početkom punenta. No, on najčešće navješćuje dolazak neverina pa kad on zapuše loviti treba samo u blizini sigurne luke. Isto je i pred jako jugo, dok se i po slabom lignje slabije love.

Po jugu je vrijeme najčešće oblačno, što poboljšava šanse za ulov. Naime, oblačno je vrijeme općenito bolje od sunčanog, ne samo za lov lignji. Lignjolov po oblačnom danu najčešće je višestruko uspješniji nego po vedrom vremenu. Nebo pokriveno oblacima omogućuje cjelodnevni lignjolov. Isto je i po noći s mjesečinom, ali samo kad se mjesec vidi kroz tanki sloj oblaka.

Objavljeno u esPRESSo
Stranica 8 od 14

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019