Prikazujem sadržaj po oznakama: ribolov

Petak, 25 Rujan 2020 11:45

Lignjolov u kurentu

Skosavanje, najčešći i u ovo doba godine najplodonosniji način lov oliganja, može se, osim iz usidrenog obavljati i iz plovila prepuštenog struji mora ili vjetru. Taj kod nas malo prakticirani način lova ima niz prednosti - njime se lakše pretražuje teren, izbjegava učestalo i nimalo lako podizanje sidra tijekom pretrage itd.

Međutim, takav lov nije uvijek učinkovit. Ponajprije u jakom kurentu zato što što ga lignje izbjegavaju, ali i po jakom vjetru zbog prevelike brzine kretanja u kurentu zbog čega pribor ne stoji okomito pa gubi na osjetljivosti i ne radi ispravno. Posebno loše na ovaj način se lovi kad su jaki vjetar i kurenat suprotnih smjerova, što znatno povećava brzinu i zanošenje te podizanje pribora. Optimalna brzina u kurentu je između 0,3 i 0,4 čvora, a podnošljiva do 0,8. Može se loviti i kda je brzina kurenta veća, ali s puno manje uspjeha i s puno više spadanja ulovljenih oliganja.

Slobodnim plutanjem nije dobro loviti na terenu gdje je puno mreža i parangala s velikom mogućnosti zapinjanja i gubljenja pribora, što nije mali trošak, ali i vremena. Također, taj način lova nije najbolje rješenje ni na terenu s velikim dubinskim razlikama.

Bez dvojbe, dan bez vjetra i more bez kurenta su najbolji uvjeti za ovakav lignjolov, no, tada je plovilo neophodno pokretati povremenim veslanjem. Idealni su pak, kad su vjetar ili ( pogotovo) kurenat tek jedva osjetni, da varalicama daju živost.

Za uspjeh u lignjolovu plutanjem veoma je važno znati smjer zanošenja kako bi se ono iskoristilo za dosezanje i prelaske preko dobre poste kao što je kosina i vrh grebena. No, za to je potrebno dobro poznavanje izgleda dna na kome se lovi, a posao će znatno olakšati sonder ili „fishfinder“, koji je u ovom načinu lova više nego dobrodošao, praktično neophodan. To pomagalo će uočiti prepreke prije nego će za njih zapeti pribor, zbog njegovog zanošenje tijekom kretanja u kurentu. To će lignjolovcu dati vremena da podigne pribor i izbjegne zapinjanje. Što više, onaj tko se zna služiti s dobrom opremom osim prepreka može otkriti i lignje i ribice kojima se one hrane. Zato je neprestano promatranje ekrana „fishfindera“ i istodobno skosavanje najbolji način otkrivanja i lova oliganja plutanjem. Početniku je potrebno nekoliko dana pažljivog promatranja i proučavanja oblika prikaza na ekranu da bi naučio koji je prikaz lignje, a koji ribe, mreže...

Najbolje je loviti štapom i rolom. Sva ostala oprema može biti ista kao za lov iz usidrenog plovila. Osnovnu strunu je najbolje izraditi od „PE“ višenitke malog promjera, primjerice 0,20 mm. Razlog upotrebe tanke strune je što ona pruža manji otpor kurentu pa je on i manje zanosi. Debela koja se koristi za lov preko prste pruža puno veći otpor pa je kurenat više zanosi i podiže od dna pa je za ispravljanje potreban teži uteg.
Kao i struna, i najbolja rola za ovu tehniku je ona za „spininng“ ili „light jigging“ ribolov.

Što se tiče težine opreme, treba koristiti što lakšu jer je osjetljivija, ako može, gram po metru dubine. S „PE“ strunom i malim utegom može se osjetiti sve, od laganog dodira utega i dna, do dodira krakom lignje koja se igra s varalicom. Kad se brzina kurenta poveća, a s njom i zanošenje, treba povećati i težinu utega, nema drugog rješenja. Uvijek treba koristiti uteg težak toliko da može dosegnuti dno.
Završnjak sistemq je optimalno kompletirati s dvije varalice poviše utega na kraju. Uteg može biti i peškafondo. Treba imati na umu da peškafondo daje veći otpor kurentu nego uteg pa mu zbog toga težina treba biti veća. Peškafondo lakše zapinje pa ga treba koristiti na čistom, ravnom dnu.

Završnjak je najbolje izraditi od „FC“, fluorougljične strunom promjera 0,33 do 0,35 mm dužine 70 do 100 cm. Na njega, između perlica - stopera treba nanizati dva plutajuća lignjarića. Na donju vrtilicu s kopčom dodaje se pedalj dugi privez za peškafondo. On mora biti tanji (0,30 mm) kako bi u slučaju zapinjanja pukao i tako spasio ostatak pribora.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 18 Rujan 2020 22:12

Vrijeme je cipola

Ugodno vrijeme, koje će prema prognozama još dugo potrajati, pruža mogućnost uspješnog i ugodnog udičarenja, osobito s obale. Po utihi, koje u ovo doba godine mogu trajati satima, najbolje je loviti plovkom. Tijekom dana, noću po mjesečini, ali i po mraku u zoni obalne rasvjete najbolje će se loviti cipoli, osobito štapom i rolom.

Kad se lovi unutar luka i lučica najprikladniji su „bolognese“ i „match“, štapovi dužine do 6 m, ali je bolje koristiti nešto kraće, između 4 i 5 m. Na njima treba biti lagana i brza rola. Za lov u dubljem, osobito s vanjske strane lukobrana gdje dno naglo ponire, puno je bolji „direktaš“, štap bez provodnika strune. On treba biti dugačak 6, 7 ili 8 metara, ali se mogu rabiti i duži. Da bi se mogao držati stalno u ruci, štap mora biti što lakši. Na direktaša se postavlja vrlo malo strune. Osnovna i završnjak smiju biti dugi najviše koliko i štap, ali je bolje da su kraći od njega. Ne više od jednog metra. Zbog velike osjetljivosti takvog štapa i struna na njemu mora biti manje nosivosti. I najteže cipole u stanju je savladati osnovna struna od kvalitetnog najlona promjera 0,16 mm.

Završnjak za lov cipola može biti s jednom udicom na kraju ili dvije vezane za dva priveza spojena na kraj osnovnu strunu. Dužina im mora biti različita, od dva do tri pedlja. Završnjak s jednom udicom teže zapinje pa mu treba dati prednost u lovu tamo gdje ima puno prepreka ispod površine mora. Završnjakom s dvije udice može se loviti različitim mamcima, barem dok se ne utvrdi koji je trenutačno učinkovitiji. Ma kako izgledao, završnjak je nužno potrebno praviti od kvalitetnog najlona, još bolje „FC“ strune, promjera 0,08 do 0,14 mm, tanji u bistrom moru i po sunčanom vremenu.

cipoli 180920 1

Osim strune, i udica mora biti što tanje udice, zato što cipol ima iznimno mekane usne kojima se najčešće zakači. Zbog toga što cipol ne guta mamac i ima mala usta, udica treba biti kratka i relativno mala. I za lov krupnih dovoljne su one širine luka 4 do 7 mm. Najbolje je rabiti udice oblika „Crystal“ i „Aberdeen“.

Direktašem se može i bez, ali s plovko je lov lakši, dok je „bolognese“ i „match“ praktično nemoguće loviti bez njega. Okrugli je najprimjereniji kad se lovi na malim dubinama i po valovitom moru. Vretenasti plovak je najprikladniji za lov u dubokom i posve mirnom moru, a jajoliki je plovak najprimjereniji lovu bliže površini i po nemirnom moru. Dovoljni su plovci nosivosti 3 do 5 i vlastite težine 1,5 do 2 grama.

Kako bi stajao okomito i što prije potonuo do ili blizu dna gdje su cipoli pribor treba biti opterećen, najviše s 2 ili 2,5 grama grama olova. Najbolje s više sitnih olovnica. Njihova težina, oblik i raspored ovisi o raspoloženju riba za ishranu. Ako cipoli lijeno čekaju na dnu, opterećenje treba činiti jedna ovalna i nekoliko ispod nje raspoređenih rascjepnih okruglih olovnica. Ako, pak, cipol krene k mamcu i uzima ga na pola dna, ne treba stavljati ovalnu, nego samo rascjepne olovnice raspoređene na nešto većem razmaku.

Od ješkI se u lovu cipola mogu koristiti mesne i biljne, često s poprilično podjednakim uspjehom. Od mesnih najlovnija su crijeva srđele pa fileti od srđele, gire, modraka i bukve. Od biljnih se mogu koristiti razne pastele na bazi brašna, oplemenjene uglavnom sirnim ili ribljim aromama, pri čemu je najlovnija i najzastupljenija ješka oduvijek običan bijeli kruh.

Naravno, u skladu s mamcima mora biti i abruma, bez koje je kvalitetan lov cipola praktički nezamisliv. Brojne su recepture abruma za cipole, no pogriješiti se ne može sa starim kruhom koji prije abrumavanja valja dobro natopiti.

Za cipole koji se drže dna treba formirati teže kugle pomiješane s pijeskom koji će ih odvući do dna gdje će se polako raspadati. Problem s tvrdim kuglama koje plasiramo na dno leži u činjenici da će se cipoli u kratkom vremenu nakon što ih pronađu do sita najesti, nakon čega im ješka više neće biti zanimljiva. Stoga je kao vezivo idealno koristiti nemirisni pijesak za kućne ljubimce s kojim se lako formiraju teške kugle koje mogu biti siromašne kalorijama, a bogate aromom. Za površinske vrste je najpraktičnije koristiti gotovo tekući abrum koji će se na površini rasplinuti u oblak sitnih čestica koje neće nahraniti već samo razdražiti ribu.

Ribolov treba početi spuštanjem mamca na dno, pa njegovim postupnim dizanjem, sve dok ne zagrize prva riba. Tad treba fiksirati plovak da udice drži na toj dubini. Dogodi li se da cipol skine mamac, a plovak to ne signalizira, treba smanjiti opterećenje pribora ili zamijeniti plovak osjetljivijim.

cipoli 180920 3

Svo vrijeme lova ribolovac mora biti što nevidljiviji za oprezne cipole. Plijen je najbolje iz mora izvlačiti mrežnom prihvatnicom, a skliske ribe je iz njih najbolje vaditi rukom obmotanom krpom. Na kraju, lovinu obvezno treba izmjeriti i ako je kraća od 16 cm, odnosno 20 ako se radi o batašu, vratiti u more.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 28 Kolovoz 2020 14:10

Sistem mamčenja rakova za lov ovrata

Do jeseni, odnosno početka priprema za mrijest ovrata će najradije jesti hranu s puno bjelančevina, među ostalim i kratkorepe rakove. Kako ih mamčiti na tradicionalni način pisali smo prije tjedan dana OVDJE, a u daljnem tekstu ćemo o suvremenom načinu nadijevanja te izradi završnjaka, sistema za lov ovrate tim rakovima.

Minimalna veličina rakova za lov ovrate je veličina kovanica od 2 i 5 kuna. Njih će bez problema progutati i riba od 400 – 500 grama. Takve je najbolje nadijevati na jednu udicu bez probijanja raka. Za maksimalnu učinkovitost, izbor veličine udice mora se savršeno podudarati s veličinom raka. Najčešće je najprikladnija udica veličine 2 do 1 i oblika „Chinu“. Prednost ovog modela je u tome što je dovoljno jak da izdrži stisak snažnih čeljusti, a dovoljno lagan da ga ovrata lako usisa.

rakovimamcenjetekst2808 12

Kao što je prikazano slikama broj 1 i 2, rak se između zadnje i predzadnje noge jednostavno bočno umetne unutar krivine udice tako da njeno tijelo prijanja uz donju, a vrh uz gornju stranu oklopa raka. Zatim se sve skupa dobro obmota elastičnom niti, najbolje najtanjom. Sa strane gdje je krivina udica navoji trebaju prolaziti između svih nogu i kliješta, tako da one budu slobodne kako bi rak njihovim pomicanjem provocirao ribe. Kliješta i sve noge sa suprotne strane, pak, trebaju biti obmotane tako da stoje priljubljene uz strunu poviše udice.To če maksimalno poboljšati držanje mamca pri odbacivanju.

IMG7703 Rak za komarcu na dvije udice

Dva do tri puta veći rakovi od navedenih kovanica idealni su za lov ovrata teških preko jedan kilogram. Njih je najbolje namamčiti na udice veličine 4 do 1 s vrhom manje ili više povijenim prema vezištu, tipa „Circle“, „Chinu“ ili „Beak“.

IMG4052 Zavrsnjak s dvije udice i dva mamca

Kad se mamči na dvije, što je najbolje rješenje, jedna se zabada blizu zadnje noge, a druga u očnu šupljinu s druge strane. Udice na završnjak mogu biti postavljene redno, jedna iza druge, ali ih je najbolji montirati na završnjak poznat kao brk - svaku udicu na posebni privez koji su spojeni u jednu točku.

IMG7702 Izrada brka kirurskim cvorom

Takav završnjak s privezima dužine do jedan pedalj, najbolje je izraditi vezivanjem kirurškog čvora, čija je vrlo jednostavna izrada prikazana priloženim crtežom. Dobro je vezati priveze na kojima su već postavljene udice. Tako je lakše postići da su iste dužine, što je najbolje rješenje.

Ovrata je oprezna riba koja voli ponijeti zalogaj prije nego ga pojede. Zato ju je najbolje loviti najosjetljivijim priborom - s kliznim utegom. Od klasičnog s prohodnom olovnicom, puno je kvalitetniji suvremeni sistem s kliznim držačem utega.

IMG8003 Klizac ulovnice

Najbolje s klizačem čije je tijelo od plastike. Prednost mu je što se uvijek stavlja u liniju sa strunom, odnosno ne stvara kut koji bi uzrokovao povećano trenje i time otpor struni. Osim toga, sprječava i mršenje pribora prilikom odbacivanja. Klizač ima kopču koja omogućava laku zamjenu predveza, primul (pjoka) ovisno o uvjetima ribolova, što se ne može postići postavljanjem standardne klizne olovnice.

Kako bi se izbjeglo oštećenje čvora od strane klizača, na osnovnu strunu se postavlja tvrda, a zatim mekana perlica. Samo mekana perlica, kao što se nekad radilo, bi se deformirala tijekom bacanja, možda i oštetila i tako izložila čvor mogućem oštećenju. Kombinacija te dvije vrste perlica daje sigurnu zaštitu čvora i optimalnu snagu strune. Dobro je koristiti perlice različitih boja jer su orade znatiželjne dok tragaju za hranom. Zbog toga je dobro koristiti i obojenu olovnicu, osobito crvenu, žutu, bijelu ili plavu, jer ih te boje najviše privlače.

IMG8002 Suvremeni sistem za lov komarce rakovima

Bez obzira kako se sistem za lov orade kompletirao, za lov štapom osnovna struna ne treba biti deblja od 0,30 - 0,35 mm, ovisno o kvaliteti najlona. Ostatak sistema je najbolje izraditi od „FC“, fluorougljične strune debljine 0,24 do 0,28 mm, s tim da je predvez dugačak 150 do 200 cm.

Ovrata se često, osobito noći, hrani rakovima veoma blizu obale, ponekad i uz samo obalu pa je za njen lov dovoljno mamac odbaciti 10 do 15 m od kraja. U tom slučaju rak na „brku“ može poslužiti kao uteg umjesto olovnice i tako omogućiti maksimalnu osjetljivost pribora. Tada se rak postavi na jednu, a na drugu neki lakši i mekši mamac poput komada velikog crva ili koje školjke.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 21 Kolovoz 2020 11:09

Rakovi kao mamac za ovrate

Zbog sve uočljivijih klimatskih promjena koje im očito prijaju, ovrate (orade, komarče) se sve kasnije mrijeste. Umjesto do sredine to će obaviti do kraju jeseni, možda i kasnije, osobito na južnom dijelu Jadrana, jer se more u njemu ne hladi tako brzo kao na sjeveru. Dok se ne počnu pripremati za mrijest najradije će jesti hranu s puno bjelančevina, proteina, neophodnih za razvoj i rast mišićne mase. Njih je najviše u crvima, školjkama i rakovima, pa je do jeseni te mamce nabolje koristiti u lovu „kraljice“.

Što je najbolje od tih mamaca ponuditi ovisi i o tome čime se ovrata trenutačno hrani na trenu gdje se lovi. U pravilu, na mekanom dnu se hrani crvima i rakovima, a na kamenitom rakovima i školjkama. Zbog toga je u ovo doba godine najsigurnije loviti raznim rakovima. Posebno s rakovima koji imaju deset nogu.

Od svih njih, kosmeč ili kosmelj je pogodan za lov na svim vrstama dna, ali je najlovniji na miješanom, pjeskovito - kamenitom. Kad se, pak, lovi na čistom pjeskovitom, bolje je rabiti blijedog, sivorumenkastog raka od koće, a tada odlično poslužiti može i zelenkasti rak s muljevitog dna. Spušta li se u podnožje priobalnog braka ili u podmorsku livadu, najbolje je koristiti rakove crvenkastog oklopa, jer su najlakše uočljivi.

rakovi2108

Svi spomenuti rakovi mogu se mamčiti na više načina te s više udica. Broj udica ovisi o konstrukciji završnjaka i veličini raka - mamca te očekivanoj veličini plijena. Iskusni „komarčerosi“ za lov ovrata teških do jednog kilograma mamče na tri male udice širine luka do 10 mm. Za lov velikih, koje nemaju problema s veličinom zalogaja radije rabe jednu udicu širine luka do 20 mm ili dvije neznatno manje.

Iako može zdrobiti bilo kojeg od spomenutih, ali i drugih rakova, ovrata ipak više voli one s mekanim oklopom. Zato, ako se može birati, prednost treba dati tek „preodjenutim“. Takvi rakovi imaju svjetlucavi oklop bez priraslih napasnika. Isto tako, ovrata će prije posegnuti za živim rakom, osobito pokretnim. Zbog toga mnogi mamče dva manja, okrenut jedan prema drugom. Kako ne vole dijeliti životni prostor, tako namamčeni rakovi se međusobno bore, umjesto da traže zaklon od ovrate, koju iznimno privlače takve borbe.

Zbog istog razloga, što veće aktivnosti raka, mnogi ga mamče tako što udice pomoću elastične strune ili gumice vezuju uz oklop raka. No, taj cilj, velika aktivnost raka može se postići i pravilnim klasičnim mamčenjem, probadanjem.

Mamčenje jednom udicom se vrši njenim zabadanjem ispod jednih kliješta ili kod zadnje noge. Kad se mamči na dvije, jedna se zabada blizu zadnje noge, a druga u očnu šupljinu s druge strane. S tri se mamči tako da se jedna zabode u blizini zadnje noge, druga sa suprotne strane, a treća kod očne šupljine.

Kad se, pak, na jednu udicu mamči više malih rakova, najbolje ih je nanizati probadanjem od trbuha prema leđima. No, ma kako se mamčilo, vrhovi udica uvijek moraju viriti izvan mamaca.

rakovi2108 2

Osim onog od koče, sve spomenute rakove može sam pribaviti svaki ribolovac. Najlakše pomoću veće staklenke od dvije do tri litre. U vrijeme oseke nju treba zakopati u onaj dio obale koji je ostao na suhom tako da joj samo otvor bude malo poviše dna. U staklenku potom treba staviti mamac, najbolje malo ribljih iznutrica, te čekati da rakovi iz okoline dođu na gozbu. Zbog klizanja neće moći van pa ne treba žuriti sa skupljanjem, ali treba voditi računa o plimi jer rakovi mogu plivati. Ovakav lov je posebno učinkovit noći i na miješanom dnu plimne zone.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 07 Kolovoz 2020 14:10

Uho koje vole grickati okrunjene riblje glave

Iako se praktički svi morski puževi koji žive u Jadranu, a ima ih skoro 160 vrsta, mogu koristiti kao mamac, u tu se svrhu kod nas se rabi samo njih nekoliko i to uglavnom rijetko i za lov malog broja riba. Toj skupini pripada i puzlatka, koja je kao i ostali puževi neopravdano zapostavljeni mamac.

U Jadranu žive dvije vrste ovog puža puzlatka (Heliotis tuberculata lamellosa) i velika puzlatka (Heliotis tuberculata tuberculata). Rijetko ih tko može razlikovati pa ne čudi da ih naš narod naziva istim imenima, uglavnom Petrovo uho, ušenak, morsko oko, srebrnica, pozlatka...

Obje vrste živi na tvrdim kamenitim podlogama priobalja. Posebno rado obitavaju uz kamene nasipe i zidove držeći se pojasa plime i oseke. Najbrojniji su pri dnu nasipa i zidova, osobito na položajima manjeg udara mora. Loviti se mogu u svako doba godine, najlakše i najviše ljeti i u jesen, kada su i najkvalitetniji, najpuniji mesom. Na položenim kamenitim obalama dovoljno je hodati plićakom i prevrtati kamenje, jer se puževi danju skrivaju na njhovom donjim stranama. Uz strme ili ozidane obale treba roniti, najčešće do metar dubine. Od podloge se mogu otrgnuti rukom, ali ih je puno lakše odvojiti oštrim predmetom, najbolje nožem.

petrovouho0708 3

Meso ovih puževa je žilavije i od volka pa ga nije potrebno mamčiti s oklopom kako bi se mamac sačuvao od napada sitnih riba. Oklop mu je iznimno teško razbiti pa je meso s njega najbolje odrezati. Najlakše je to uraditi nožem na isti način kao što se čisti lumpar (priljepak) ili mušula. Na taj se način dobiva plosnati ovalni mamac s jedne strane svjetlo žute boje optočen škrgama - sivim prstenom. S druge strane, koja je bila uz oklop, meso je bijele, kakva mu je i unutrašnjost.

petrovouho0708 2

Cijelo tijelo ovog puža najbolje je mamčiti kroz sredinu po dužini, što je i najteži način nadijevanja. To se najlakše izvodi pomoću igle za mamčenje i to tako da mamac pokrije tijelo i dio krivine udice. Puno je lakše nadijevati probadanjem udice s jedne na drugu pljosnatu stranu mamca i njegovim vješanjem na krivinu udice. No, ma na koji se način postavljao na udicu, mamac ne smije prekrivati njen vrh, jer ni najjača kontra neće biti dovoljna da vrh udice iziđe iz žilavog mamca i zakači ribu.

Zbog te velike žilavosti, Petrovo uho se kod nas uglavnom koristi u lovu ovrate, posebice parangalom. Tvrdoća i veličina čak i najvećeg puža ne predstavljaju nikakav problem kraljici, koja ga radije gricka nego mnoge druge mamce. Zbog žilavosti odlično je rješenje i za lov grujeva, murina te jegulja. Cijelo krupno Petrovo uho dobar je mamac i za zubaca te pagra. Manji cijeli i trake izrezane od velikih su dobar mamac za sarka, fratra i pica. Manje trake, posebice ako su omekšane udarcima kuhinjskog bata odličan su mamac i za škarpinu, a njen miris i boja će privući škrpinu, pauka, arbuna, usnače...

petrovouho0708 4

Kao i volak te i priljepak, komadi Petrovog uha su odlično rješenje za izradu kombiniranih mamaca kojima se love praktično sve ribe i koji podnose daleka bacanja. Prvo se na udicu postavi puzlatka, a potom mekani mamac, primjerice mušula, koja se zatim od spadanja osigurava još jednim komadom puzlatke postavljene ispod vrha udice.

Poput ostalih puževa, Petrovo uho je vrlo prikladno za konzerviranje, jer ne gubi gotovo ništa od žilavosti i privlačnosti, te dugo traje. No, prethodno ga treba osloboditi oklopa. Osim sječivom, to se može napraviti i kratkotrajnim kuhanjem koje mu ne smanjuje kvalitetu, kao što je to slučaj s kuhanjem školjki.

Konzerviranje mesa Petrovog uha najbolje je izvesti pomoću krupne soli. Njome se pokrije dno posude, najbolje staklenke, pa se stavi sloj puževe, ponovo sloj soli i tako redom, dok se posuda ne napuni. Završiti treba s malo debljim slojem soli. Dva do tri tjedna poslije soljenja nužno je ocijediti salamuru. Staklenku treba pohraniti na tamno i hladno mjesto pa će Petrova uha biti sačuvana od kvarenja i do godinu dana. Konzervirati se može i pomoću šećera, s tim da u tom slučaju mamci neće ni najmanje izgubiti na žilavosti.

Objavljeno u esPRESSo

Tijekom najtoplijeg dijela godine mnogi udičari preferiraju noćni ribolov, što zbog komfora i ugođaja, što zbog mogućnosti obilnijeg i kvalitetnijeg ulova nego danju. Uspješnosti takvog ribolova znatno poboljšava ju svjetlucavi detalji na priboru, kako po potpunom mraku tako i po mjesečini.

Osim svjetlucavih mamaca, o kojima smo pisali početkom lipnja, mogu se koristiti dijelovi opreme premazani fosforoscentnom bojom koja odbija, reflektira svjetlost, a drugi proizvedeni od prozirne plastike u kojoj ima fluoroscentnih tvari koje upijaju, a potom emitiraju svjetlost.

Najviše se koriste svijetleća podvodna pluta, plovci, podizači, o kojima ovdje govorimo, poznati pod engleskim imenima „pop - up“ i „flotter“. Premazani bojom se najčešće izrađuju od pjenaste plastike, a drugi od mekanog PVC - a ili silikona. Izrađuju se i u različitim veličinama, odnosno nosivostima, te u brojnim oblicima, najčešće kao loptasti, ovalni i valjkasti. Nekad su bili samo zelenkaste, a sada ih ima i plave, crvene, ružičaste, bijele i žute boje.

pluta2407 1

Od oblika puno je važnija boja pluta, jer neki od njih više, a neki manje izazivaju pozornost različitih riba. Tako, primjerice, kad je ciljana lovina arbun, najbolje je koristiti pluto koje svijetli crvenom ili ružičastom svjetlošću, koja je najprivlačnija i zubacu.

Boja je važna i zbog svjetlosnih uvjeta u kojima se lovi. Tako su svijetle i jače boje učinkovitije u noćnom i lovu u mutnom moru, dok je za lov u bistrom te mirnom moru najbolje koristiti diskretnije boje. Dvobojna crveno ili ružičasto - bijela kombinacija zbog kontrasta, osobito po valovima i u kurentu, najbolje se uočava na velikim udaljenostima. To je osobito izraženo u bistrom moru i ljeti.

pluta2407 3

Svjetlucava pluta je najbolje postavljati na nešto duže priveze, primule kako bi mamac držali poviše dna i bili vidljivi noću. Kao i sva pluta, probijanjem udice kroz sredinu postavljaju se na udicu ili strunu poviše nje. Kako i gdje će se postaviti ovisi o tehnici ribolova u kojoj se radi te o vrsti mamca s kojim se koristi, a koristiti se može baš u svim načinima ribolova i sa svim mamcima.

S posebno velikim uspjehom svijetleća pluta se koriste u lovu s obale na dnu arbuna, cipola, fratra, ovrate, kokota, smuduta, sarka, kako klasičnim ometcem, tako i „beach ledgering“ te „surfcasting“ tehnikama danju i noću. Osim toga, učinkoviti su i u lovu navedenih riba iz plovila bulentinom, ali i mola i njegovih srodnika te svih plosnatih riba na dnu. Pokazali su se i dobitnim rješenjem u lovu bulentinom na pola dna vrnuta, lokarde te širuna.

Svijetleća pluta se koristi s kozicom, komadom olignja ili sipe… Pri nadijevanju crva i ostalih mamaca koji se slabije drže na pribor, postavlja se tako da služi i kao držač mamca.

Primjenu je svijetleći plovak našao i u „vertical jiggingu“, osobito sporim skosavanjem škrpine, arbuna… Na varalici tipa „tenya“ svijetleći plovak se posebno dobrim pokazao postavljen poviše „assist“ udice koja je zabodena u kozicu vezanu na glavnu udicu varalice. Na isti način koristi se i kad je na varalici lignjica ili sipica.

Za „punjenje“ pluta svjetlom preporučljivo je koristiti svjetiljku s „LED“ diodama jer je napajanje brže i intenzivnije. Osim toga, „LED“ žarulje imaju dulji vijek trajanja od obične svjetiljke. No, njena je glavna prednost da je puno diskretnija u osvjetljavanju s obale pa manje plaši ribe.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Petak, 03 Srpanj 2020 07:37

„Teaser rig“, dvostruka provokacija

Tijekom srpnja smudut je najmanje raspoložen za ishranu pa se i najslabije lovi udicom. Da bi ga ipak i tada prevarili udičari koriste razne trikove. Najčešće umjesto „mirnim“, love varalicama jačih i učestalijih kretnji ili se koriste priborom na kome su, umjesto jedne, dvije varalice različitih akcija, razdvojene na jedan završnjak što je najučinkovitija kombinacija u svim načinima ribolova povlačenjem, ne samo smuduta nego svih grabljivica.

Ovu kombinaciju, u svijetu poznatu kao „Teaser rig“, čini manja varalica ispred velike koja je na kraju završnjaka, sistema. To pri povlačenju stvara prizor grabljivice u lovu, što sve grabljivice u blizini potiče da se uključe u njega. Posebice smuduta koji ne dozvoljava nijednoj drugoj ribi da lovi u njegovoj lovnoj zoni, zbog čega on napada progonitelja, ali ne zanemaruje ni progonjenog.

Veličina varalica, ali i cijeloga sistema ovisi o vrsti lovine, ali i drugih okolnosti - lovi li se pendulom ili varaličarenjem s mjesta, štapom ili preko prste... U pravilu, za lov pendulom razmak između varalica je metar do metar i pol. Za lov „spinning“ tehnikom bolje je pak kad su varalice razmaknute 30 do 60 cm.

Završnjak, sistem se za osnovnu strunu spaja preko male i jake vrtilice s kopčom. I ostali spojevi mogu se izvesti pomoću vrtilice, ali samo na sistemima za lov najkrupnijih grabljivica. Za lov onih malih i srednjih sistem se pak spaja čvorovima. Mala vrtilica može se postaviti direktno na predvez, najlakše uz pomoću „Palamar“ čvora. Međutim, taj čvor dosta sputava pokrete varalice, za razliku od „Loop„ (omča) čvora, koji uz to omogućava i brzu zamjenu varalice. Najveću slobodu pokreta mala varalica ima ako je na predvez spojena 20 do 50 cm dugim privezom pomoću „Uni“ čvora čije su dvije izvedbe prikazane crtežom.

Velika varalica može biti bilo koje vrste, ovisno o ribi koja se želi loviti, dubini i načinu lova... Manja mora biti druge vrste, odnosno mora imati drugačije pokrete od velike. Otežanje negativno utječe na njenu akciju, pa zato ona treba biti posve lagana, najbolje tipa „shad“ (na slici), „twister“ ili bilo koja druga od mekane plastike, ali i „potezanka“ ( „strimer“) - varalica pod perja, niti i traka. Dobar izbor su i „sabiki“ varalice, koje su jeftine i učinkovite.

No, i ta mala varalica treba imati veliku udicu, jer je ona često cilj napada, a ne velika varalica. Što se tiče dekora, mala može biti ista kao i velika, ali iskusni ribolovci radije koriste onu kontrastnih boja.

„Teaser rig“ može se potezati na jedan od standardnih načina. U lovu s mjesta najbolje je skosavanjem, jer je skokovito povlačenje dovoljno da i mala varalica privuče pozornost grabljivica. Međutim, pravi meštri varaličarenja s obale jiggaju malo drugačije. Jedinu razliku u odnosu na standard, prave posve laganim kratkim pokretima vrhom štapa između dva skosa. Ti pokreti moraju biti toliko nježni da ne pokrenu veliku varalicu, a malu prisile da diskretno zaigra.

Jedini nedostatak ovog sistema je u tome što dvije varalice lakše zapinju od jedne. Zato ga ne treba koristiti na terenima gdje ima mnogo podvodnih prepreka, te u lovu na nepoznatim terenima.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 26 Lipanj 2020 22:22

Na vrnute s obale

Počela je sezona dobrog lova vrnuta, jedne od najbrojnije jadranske plave ribe. Manji do srednje veliki primjerci, a katkad i oni veći, sve češće se približavaju obali, gdje će ostaju ili navraćati do početka jeseni. Okupljat će se oko isturenih pozicija duž kamenitih obala, oko rtova, lukobrana, a ponekad će zaći i u luke i marine pa će u tom dugom periodu biti dostupne i ribolovcima koji love s obale.

Najčešće se i takvim okolnostima prakticira lov plovkom, posebno talijanskim tzv. bolonjeze teleskopom ili engleskim „match“ štapovima, najbolje trodijelnim. U takvom ribolovu, ne samo vrnuta nego i ostale plave ribe te uopće grabljivica s obale, nerijetko je za uspjeh ribolova presudna dalji odbačaja mamca. Zato treba koristiti dosta dugačke štapove. Bolonjez bi treba biti dugačak barem pet, još boje šest metara, a meč štap između 3,9 do 4,5 metara. Prednost treba dati nešto robusnijim modelima, jer iako relativno male ribe (rijetko prijeđu kilogram), vrnuti su veliki borci. Osim toga, umjesto njih, na mamac se može baciti i koja krupnija riba poput polande, luca ili trupa, s kojima nema šale.

Bez obzira koji se štap koristio, na njega treba postaviti rolu srednje ili tek malo manje veličine, primjerice veličine 30, najviše 40. Obvezno mora biti brza, odnosno s velikim prijenosnim odnosom. Kočnica joj mora biti vrlo precizna i pouzdana, baš kao i sistem za slaganje strune.

Na kalem role je dovoljno namotati strunu debljine 0,20 ili 0,25 mm na koga preko vrtilice treba postaviti završnjak od najlona ili, još bolje fluorougljika (FC) debljine 0,16 do 0,18 mm.

Plovak, koji se postavlja na osnovnu strunu, može biti fiksan ili klizeći. Ovaj drugi je bolje ili jedino rješenje u lovu bolonjezom kad je riba na većoj dubini te kad meč štapom treba daleko odbaciti, u kom slučaju je najbolje koristiti „wagler“ plovak s ugrađenim, vlastitim opterećenjem. Za lov u mirnoj vodi luka i marina preporučuju se plovci vitke forme. Međutim, za ribolov s prirodne obale, po valovitom moru, treba koristiti „korpulentnije“, loptaste plovke.

Završnjak je neophodno opteretiti, ali što manje. Najbolje pomoći niza olovnica postavljenih u skupinu na predvez dužine pola do jedan metar. To mogu biti „split“ - rascijepane loptaste ili klizne olovnice oblika suze. Kad se postavlja suza između nje i vrtilice na kraju predveza dobro je postaviti komadić bužira, kao zaštita čvora na vrtilici na koji se dovezuje privez, dužine koliko i predvez.

Na kraju priveza treba biti jaka i elastična udica širine luka 7 do 10 mm, ovisno o veličini riba u lovnoj zoni. Posve prikladne su najčešće rabljene udice, one oblika „Crystal“ i „Aberdeen“.

Najučinkovitiji mamac je prirodna hrana vrnuta i njegovih srodnika je cijela svježa srđela, inćun, gavun i druge ribice od plova. Cijele je najbolje nadijevati probadanjem kroz oči, a koristiti se mogu i fileti krupnijih ribica. Osim toga, koristiti se mogu i fileti (kožica s nešto mesa) izrezanih i s većih plavih riba, primjerice širuna, iglice ili plavice, čak i samog vrnuta. Ipak, žive ribice su, najučinkovitije.

Tijekom ribolovac mamac ne treba biti statičan, pa valja lagano namotavati strunu, na isti način kao kod lova iglice. Čim plovak nestane pod vodom, moramo brzo i odlučno kontrirati. Loviti borbenog vrnuta lakim priborom pravo je sportsko zadovoljstvo.

Glavni problem u ovoj vrsti ribolova je uočiti plov, privući ga i održati što duže na daljini na kojoj možemo loviti. Dakle, obvezna je primama, čiji nezaobilazan sastojak treba biti samljevena srđela i po mogućnosti salamura od inćuna. Prilikom primamljivanja posebno treba voditi računa o pravcu morske struje kako ga ona ne bi odnijela iz zone ribolova, a s njim i vrnuti.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 19 Lipanj 2020 19:13

„Bigattini”, mali crvi za veliki ribolov

Donedavno skoro nepoznat, „bigattino“ je sve popularniji mamac među našim morskim ribolovcima. Nekad su ga koristili samo turisti. Morali su ga donositi sa sobom, a ove je godine taj crv jedan je od dva najčešće prodavana mamca u duž obalnim prodavaonicama ribolovne opreme! Razlog tome je sve veća popularnost „feeder“, „ledgering“ i sličnih tehnika udičarenja vrlo laganim, ali jakim „bolognese“, „feeder“ i „match“ štapovima, u kojima je „biggatino“ najučinkovitiji mamac, ali i primama.

„Bigattino“ je talijanski, u cijelom svijetu prihvaćeni, naziv za mesnog crva, zapravo larvu velike muhe. Naraste do 10, najviše 15 mm dužine, ima žitko tijelo ovijeno tankom opnom. Boja mu je bijela do svijetlo smeđe - žuta. Nekada se on na moru koristio skoro isključivo za lov riba koje se hrane bliže površini mora: bukve, cipoli, girovki, iglice, plavice, ukjate, vrnuta, širuna… No, pokazalo se da ga uzimaju praktično sve ribe, čak i one kojima je mali zalogaj, pa odabir lovina najviše ovisi o području i tehnici lova. Sada se mesnim crvom vrlo uspješno love i pridnene, ribe koje obitavaju na dnu ili neposredno poviše njega: knez, lumbrak, batoglavac, ovčica, trlje, pauci, jegulja, arbun, škrpine, škrpuni, fratar, sarak, pic… Na njega će se pohlepno baciti smudut te ovrata.

Najbolji rezultati u lovu mesnim crvom postižu se na lagano valovitom moru i poslije neverina u zoni razbijanja valova i ispiranja obale. Tek nešto manje je uspješan u noćnom lovu na mirnom moru, osobito tijekom toplijeg dijela godine „drifting“, tehnikom puštanja mamca u struju mora. Najmanje, ali još uvijek zadovoljavajuće je učinkovit u najhladnije dijelu godine jer ga hladno more šokira pa smanjuje aktivnost, mrdanje na udici, što ga čini manje atraktivnim.

Kako bi što duže ostao živ i svojim mrdanjem mamio ribe „bigattina“ treba vrlo pažljivo mamčiti. Nadijevati ga treba na što manju udicu kojom se može uloviti željena riba. Osim toga, udica mora bit što tanja, najbolje oblika „Crystal“, a za lov ovrate širokog luka i vrha povijenog k vezištu. Nakon mamčenja vrh udice mora biti gol, izvan crva.

Najčešće se nadijeva samo jedan crv je je to najprirodniji način prezentacije jer i oni plasirani kao primama tonu pojedinačno. To je idealna provokacija za sumnjičave ribe poput smuduta, za čiji je lov crvom neophodna mala udica, veličine 16 do 18 po „Mustad“ skali. U pravilu, na udicu veličine 20 se uvijek postavlja samo jedan crv, na onu veličine 18 može i dva, na broj 16 čak i tri, ovisno o njihovoj veličini. Na najveće udice koje se koriste za lov mesnim crvom, onima veličine, kakve se koriste za lov sarka i ovrate, mogu se postaviti i tri do četiri crva.

Primamljivost „bigattina“ može se povećati njihovim bojenjem. U bistrom moru djelotvorniji su oni jarkih boja - crvene, narančaste, žute i zelene. Bojiti ih se može za to namijenjenom specijalnom bojom, koju je teško kod nas nabaviti, ali i tvarima koje su nam pri ruci i ne koštaju mnogo. Primjerice, žele li se crveni, crviće treba staviti u kutiju s mljevenom slatkom paprikom. Ako se, pak, žele smeđi, crvene treba premjesti u kutiju s mljevenom kavom. Te, ali i druge boje mogu se postići držanjem crva u odgovarajućem prahu za izradu pudinga.

Osim za mamčenje, „bigattini“ se izuzetno uspješno koriste i za primamljivanje, samostalno ili, češće, kao dio smjese u kojoj su još mekinje, pšenično ili kukuruzno brašno, krušne mrvice, riblje brašno…

Za razliku od svih ostalih mamaca, „bigattine“ ribolovci lako mogu i osobno proizvoditi, ali je to vrlo neugodan i nehigijenski posao. Najlakše tako da se šaka, dvije ribljeg brašna rasporedi u kakav plitki sud, poškropiti s pola čaše vode i sve ostaviti na suncu. Prvi crvići će se pojaviti već nakon 24 sata. Od ostataka materijala u kome su stvoreni i neugodnog mirisa najlakše ih je osloboditi tako da se stave u posudu s kukuruznim brašnom. Nemirni crvići se u njemu očiste sami za nekoliko sati. Zatim ih treba izdvojiti prosijavanjem i smjestiti u kutiju s drvenom piljevinom.

Puno teže nego proizvoditi je održavanje crva na životu i sprečavanje njihove preobrazbe u sljedeću razvojnu fazu, da se ne bi brzo učahurili ili čak pretvorili u muhe, treba ih držati na niskoj temperaturi. Idealno je na jedan, najviše do pet stupnjeva. Na tim temperaturama će poživjeti nekoliko dana.

Da bi duže poživjeli treba ih držite u plastičnom saketiću iz kojeg se izvuće sav zrak pa saketić zaveže čvorom i smjesti u hladnjak. Na niskoj temperaturi i bez dovoljno zraka „bigattini“ će živjeti dugo, do šest pa i osam dana, no pod uvjetom da se najkasnije svaka dva dana saketić otvori i crvima dozvoli da se dobro prozrače i nadišu, a onda ponovo zatvore. Tako čuvane crviće barem sat vremena prije ribolova treba izvaditi iz plastične i staviti u platnenu vreću da se oporave.

Za čuvanje duže od tjedan dana u frižideru crve treba staviti u kutiju u koju se stave krušne mrvice ili kukuruzno brašno te sitna tjestenina, tipa zvjezdice za juhu. Tu kutiju potom treba staviti u nešto veću kutiju koja, kao i manja, mora imati sitne rupice za cirkulaciju zraka.

„Bigattini” se mogu i zamrznuti te tako čuvati neograničeno dugo. Međutim, nakon odmrzavanja oni neće tonuti nego plutati.

Objavljeno u Aktualno
Petak, 05 Lipanj 2020 15:11

Škarmi, sve češći i krupniji ulovi

Do prije koju godinu nešto rijeđa, škaram ne samo što je sve češća, nego i sve krupnija lovina, osobito u južnom dijelu Jadrana. Najbolje se love u toplijem dijelu godine pa je sada pravo vrijeme za početak potrage za njim.

Sve četiri vrste ove ribe u Jadranu ponašaju se isto - uvijek su u pokretu i gladne, nevjerojatno agresivno i napadaju sve što im se čini jestivo. Zato se lako love, osobito manji primjerci, najlakše povlačenjem mamca, kako s obale ili mirujućeg plovila, tako i iz plovila u pokretu, pendulom.

Za razliku od sitnijih, krupniji rijetko zalaze u luke i lučice. Zato ih je najbolje tražiti iz plovila, na manje pristupačnim mjestima, ponajprije tamo gdje je more duboko uz samu obalu. Na takvim pozicijama, gdje se okupljaju i feluni te druge veće grabljivice, loviti se može umjetnim i živim mamcem. Varaličariti se može spinanjem s plovila, ali i penduližanjem. Kao živi mamac najčešće se koristi iglica koja se u more pušta slobodnom strunom, ali i plovkom te bulentinom.

skarmi0506 1

Kada se žele loviti krupniji škarmi neophodno je voditi računa o vremenskim i uvjetima mora te vrsti mamca, ali još više o njegovoj veličini, obliku i „radu“. Koriste li se varalice, prednost treba dati teturavcima izdužene forme i dužine 70 do 110, čak i 130 mm. Osim toga, poželjno je da imaju i zvučnu ampulu. Modeli od mekanog drveta su najmanje prikladni, a još manje oni od mekane plastike, jer ih škarmi lako oštete jakim zubima. Zbog toga mnogi najradije koriste metalne varalice.

Pendulavanjem se manji primjerci najčešće love u gornjem sloju mora, a krupniji nešto dublje. Osim dubokoronećih teturavaca i masivnih metalnih varalica, za dovoljno dubok uron sve druge varalice treba postaviti na dodatno opterećen pribor. Za ciljani lov škarma važno je da mamac ne bude bliže dnu nego površini. Naime, mamac bliže dnu prije nego škaram napast će orhan ili zubatac, dok će onaj vođen „na pola dna“ prije napasti lica, jasno, ako tih riba ima u zoni lova. Osim varalica, potezati se mogu žive ribice, najbolje iglice i cipoli. Njih je nužno vrlo sporo „šetati“, kako bi što duže živjeli. Varalice se, pak, mogu potezati i brže od 5 čvorova.

Pribor je najbolje kompletirati od najlona promjera 0,25 do 0,35 mm. Zbog velike borbenosti i snage škarma, osnovna struna treba biti vrlo dugačka. Najbolje je na kalem role namotati svih 200 m najlona. Štap za pendulu treba biti dugačak 240 do 270 cm, najbolje akcije A ili, eventualno, B, te težine bacanja od barem 40, ali nikako preko 150 grama.

Za ribolov s obale prirodnim mamcem preporučljivo je koristiti štap dužine barem 300, a još bolje 330 do 360, dok je za lov iz plovila i „spinning“ tehnikom dovoljan onaj dugačak 240 do 270, eventualno 300 cm. U spinanju prednost treba dati najlakšem priboru. To znači koristiti je najbolje štap težine bacanja do 20 grama, vršne (A) akcije, na kome je mala, lagana rola veličine 30, odnosno kapaciteta 100 m strune promjera 0,30 mm. Rola mora obvezno imati plitki i konusni, tzv. long cast kalem za daleke odbačaje. Zahvaljujući takvom priboru i tankoj struni (0,20- 0,25 mm), moguće je dovoljno daleko odbaciti i male lagane varalice, čak i bez ikakvog dodatnog otežanja. Uostalom, daleki odbačaji nisu ni neophodni.

Spinanjem s obale najčešće se love škarmi dugački 30 do 40 cm, odnosno teški 100 do 200 grama pa je jasno da se loviti treba malim varalicama iako će izgladnjele barakudice često napasti i mamac veći od sebe. Neusporedivo najboljim su se pokazali tzv. pins teturavci dužine 3 do 5, najviše 7 cm. Barem podjednako su učinkovite varalice od mekane plastike, ali one brzo bivaju uništene. One mogu biti tipa „twister“ i „shad“ dužine 3 do 5 cm, „wobler“, teturavci dugi do 7 cm te oblika jeguljice dužine i 9 cm. Boja varalice najčešće nije važna, osobito ako se lovi u mutnom moru.

skarmi0506 3

Sistem za lov spinanjem je krajnje jednostavan. Mnogi ribolovci ipak između osnovne strune i varalice postavljaju i do metar dugi privez, s tim da spoj osnove i priveza izvode vrtilicom, a priveza i varalice kopčom.

Škarmi obično jedno vrijeme prate varalicu. Kad se lovi spinanjem najčešće je napadaju u zadnji tren, ispod „nogu ribolovca“. Povlačiti treba srednjom brzinom, ali s povremenim trzanjem vrhom štapa i mijenjanjem pravca. O tim dodatnim provokacijama treba, međutim, više voditi računa u lovu krupnijih primjeraka.

Uspješnost lova škarma ovisi o stanju mora, osobito kad su u pitanju krupniji primjerci te u lovu spinanjem s obale. Najbolji se ulovi postižu u vrijeme plime, a dobri čak i kad oseka nije velika. Posebno dobri rezultati se postižu po mirnom i zamućenom moru, a najbolji termini za lov su jutarnji i poslijepodnevni sati. Loviti se može i noću, jasno po mjesečini. Tijekom dana se obično ulovi više primjeraka, ovisno o veličini plova i uvjetima mora.

Objavljeno u esPRESSo
Stranica 9 od 14

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019