Prikazujem sadržaj po oznakama: sabiki

Kasno ljeto i rana jesen idealno su vrijeme za lov krupnih riba daleko od obale. Najbolji ulovi se postižu na brakovima, prirodnim i umjetnim, zatim na ostalim trdim dnima. Na plitkim pozicijama pendulom, a na dubljim priborom koji se u more okomito spušta. Među našim vrhunskim lovcima na najkrupnije ribe osobito je popularna „vertical jigging“ tehnika lova, ali se podjednako dobri ulovi mogu postići i prastarim priborom i tehnikom – bulentinom.

Oba pribora mogu se spustiti u dubine koje se ne mogu dosegnuti ostalim sportskim udičarskim alatima. Osim toga, njima se mogu uspješno loviti sve vrste riba u svako doba dana i noći, ulov je učestao... No, bulentin je jednostavniji i jeftiniji. Uz sve to, za lov krupnih riba njime nije neophodno na pučinu nositi mamce jer se oni tamo mogu uloviti i koristiti živi, kakvi su najbolji.

Ribe - mamce najbolje je loviti sabiki priborom, o kome smo detaljno pisali 12. ožujka. U takvom ribolovu veoma često se dogodi da grmjelicu umjesto sitne proguta koja krupna riba, ponajprije kovač, škrpina, zatim pagar, orhan, kijernja pa i gruj... No, zbog kidanja nedovoljno jakog pribora čak i najspretniji ribolovci gube više od pola tako zakačenih riba. To je navelo mnoge da potraže rješenje tog problema. Za sada, neusporedivo najbolje je lov tehnikom koja je mješavina bulentina i još nekoliko tehnika ribanja okomitim spuštanjem pribora.

Pretpostavka joj je izrada jakog, ali završnjaka sposobnog da privuče i zakači malu ribu – mamac, koju će zatim zajedno s velikom udicom namijenjenoj njoj progutati velika grabljivica.

Osnova za rješenje završnjaka je preuzeta od slatkovodnih ribolovaca šarana. Radi se o posebnom načinu postavljanja mamca poznatom kao - „dlaka“. Mamac se postavlja na malu udicu koja je kratkom strunom vezana za veliku udicu namijenjenu lovu krupne ribe.

dlaka200821

Za lov krupnih morskih riba novom tehnikom najboljim se pokazalo manju udicu s grmjelicom, „sabiki“ varalicom, vezati tako da visi ne više od 2 cm ispod velike, kao što je prikazano fotografijom, a to je moguće na dva načina. Prvi je da se privez male, „sabiki“ udice, veže za vezište velike, a drugi je za krivinu velike udice. Umjesto vezati, na krivinu je puno bolje privez male udice spojiti pomoću vrtilice postavljene između dvije gumene perlice.

Mala udice ne treba biti veća od širine luka 6 - 7 mm, može biti oblika „Aberdeen“, ali je bolje koristiti onu oblika „Crystal“. Njen privez je dovoljno izraditi od najlona promjera 0,20 mm. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, glavna udica može biti široka 15 do 21 mm, odnosno veličine 1/0 do 5/0. Najbolja je tipa „Circle“ s alkicom za vezivanje, što lakša to bolje, najbolje oznake „Light“.

Osim za lov u olupinama, gdje je zbog velike mogućnosti zapinjanja najbolje s jednim, završnjak se može izraditi s dva ili tri para „dlakom” spojenih udica. Na međusobnim udaljenostima od 35 do 40 cm, velike udice, vrhom prema gore, direktno treba pričvrstiti na osnovu završnjaka izrađenog od najlonske ili „FC“ strune promjera barem 0,50 mm. Ovisno o duljini štapa kojim se lovi, dužina završnjaka treba biti između 180 i 300 cm. Njegov spoj s osnovnom strunom mora biti pomoću kvalitetne vrtilice. Osnovna strunu je, pak, najbolje izraditi od „PE“ višenitke, jer je neophodna struna što manjeg promjera, da je kurenat što manje zanosi, a što smanjuje osjetljivost pribora.

Zbog jakih morskih struja olovnica na kraju završnjaka treba biti dosta teška, ovisno o dubini lova od 50 do 100 ili 200 grama, ponekad i teža. Oblik joj nije osobito važan, ali je najprimjerenija kruškolika, odnosno kapljasta. Kad se pribor opterećuje olovnicom, neposredno uz omču za njeno spajanje treba vezati donju udicu. Međutim, kad se umjesto olovnicom, pribor opterećuje“ inchiku“, „yabai“ ili „kabura“ „vertical jigging“ varalicom, što sistem čini učinkovitijim, donju udicu s dlakom treba vezati oko dva pedlja poviše kraja završnjaka, odnosno varalice.

Hrvatski dio Jadrana plitko je more na kome se pridneni pučinski ribolov obavlja uglavnom na dubinama između 50 i 120 metara. Izvlačiti plijen iz tih dubina bez pomoći štapa i role vrlo je mukotrpan posao. Osim specijalnog za „vertical jigging“, štap može biti za bulentin, barem srednje teški, ali s najtežom klasičnom rolom, veličine barem 6.000, a još bolje čak 10.000. Dužina štapa može biti 240 do 270, čak i 300 cm, dok najspretniji ribolovci mogu koristiti i 400 cm dugi. Bez obzira na njegovu dužinu, akcija štapa mora bit brza. Kad se očekuju kapitalni ulovi, bolje je rješenje lagani ili srednje teški (snage do 20 libri) pendulaški štap s najtežom (veličine 10.000 ili 12.000) klasičnom rolom ili multiplikatorom odgovarajuče snage.

Priborom kompletiranim na opisan način spušta se do malo poviše dna i vrlo, vrlo sporo skosa sve dok se na grmjelicu ne ulovi prva ribica. Dalje skosavanje je suvišno jer će se ulovljena ribica žestoko boriti za slobodu, drmati ostale varalice i svim tim privlačiti pozornost krupnih grabljivica.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u
Subota, 13 Ožujak 2021 11:05

Odabir grmjelica (skosca, sabikija)

Poput bukava i girovki, o čijem smo lovu pisali prošli tjedan, sve ribe od jata moguće je uspješno loviti i grmjelicama, skoscem, sabikijem, tehnikom i priborom o kome smo pisali 22. siječnja. Takav ribolov osobito je uspješan od početka proljeća do sredine jeseni, ali samo uz pravilan odabir pribora, ponajprije samih grmjelica, završnjaka pribora. Evo ukratko kako pravilno odabrati najučinkovitiji završnjak za pojedine ili skupine riba.

Lovu manjih riba namijenjen je završnjak skosca sa 6 ili 7 kratkih priveza. Za lov girovki, bukava i ostalih najsitnijih riba koriste se udice širine luka 3 do 10 mm, odnosno od broja 18 ili 16 do 10 ili 12. Udice su dugog vrata, najčešće „parangalke“, odnosno oblika „Aberdeen“ ili „Cristal“, koje su nešto učinkovitije. Na njih vezane varalice su najjednostavnije - od niti, perja i traka, koje oponašaju ličinke, kozice i ribice. Privezi, primule grmjelica su debljine 0,10 do 0,15, najviše 0,17 mm i dužine 3 do 7, rijetko 10 cm, dok su predvezi, osnove tek neznatno deblji od priveza.

Jeftiniji modeli su u potpunosti od najlona i s omčama za spajanje na krajevima, svi spojevi su im izvedeni čvorovima, dok su privezi skupljih modela od „FC“ struna, njihovi spojevi s predvezom su izrađeni pomoću „snoda“, najjednostavnijih vrtilica, a za spajanje s ostatkom pribora opremljeni su kopčama ili kopčama s vrtilicama.

Za lov širuna, vrnuta i sličnih nešto krupnijih riba koriste se pribori s udicama do broja 9 ili 8, odnosno širine luka od 6 ili 7 do 12 mm. Osim standardnih dugog vrata tipa „Aberdeen“ i „Crystal“, koriste se i specijalne udice vrlo spljoštenog tijela, vrata, a čije plohe reflektiraju svjetlost i tako provociraju ribe.

Na njih su montirane i kompliciranije, varalice na kojima ima i perlica ili su izrađene od mekane plastike u obliku kozice. Privezi završnjaka su debljine do 0,21 ili 0,24 mm, a predvez do 0,30 mm. Barem kraj završnjaka ima vrtilicu, a kod boljih modela predvezi su od „FC“, fluorougljika, a spojevi su im s predvezom izvedeni pomoću perlica. Ovaj, kao i lakši skosac, idealan je i za lov iglica, širuna, ukjata i ostalih riba - mamaca, ali i za lov s obale u dubokom priobalju.

Grmjelicama tehnikom skosavanja mogu se loviti i cijenjenije, krupnije te ribe s dna mora, čak i neke koje se kod nas rijetko love, ne samo varalicom. To je najčešće kanjac pa arbun, ali i kovač, ovčica, trlja, list, škrpina, škrpun, pauci… Što više, postoje i skosci za lov krupnih riba poput kijerna, orhana... Njima se može loviti do 100 i više metara dubine. Pruža puno mogućnosti, samo ih treba znati iskoristiti.

Lovu riba težine jedan do pet kilograma, poput velikih arbuna, škrpina i skuša, polanda, smuduta, šanpjera, namijenjeni su skosci s 3 do 5 varalica od perja, riblje kože, niti, perlica i silikona. Postavljene su na udice veličine 15 do 20 mm, odnosno broj 4 do 1/0 oblika „Crystal“, ne samo dugog vrata, ali i „Oktopus“, kratkovrate udice vrha povijenog k vezištu, čak i „Circle“. Barem privezi su im u pravilu od „FC“ strune, debljine 0,30 do 0,40 mm, dok su im predvezi debljine 0,40 do 0,50 mm. U pravilu, na oba kraja skosca se nalazi vrtilica, a spojevi predveza i priveza su pomoću „snoda“.

Još snažnija oprema te skosci koriste se za lov većih grabljivica težine 5 do 10, čak i do 50 kg, ali i srednje velikih u lošim uvjetima - na velikim dubinama, u jakom kurentu te na izrazito škrapastom dnu te u i oko olupina. Za lov smuduta, velikih polandi, zubaca, pagra, orhana, završnjaci skosaca se izrađuju od debelih struna - osnova od najlona promjera barem 0,50 pa sve do 0,70 mm, a privezi od „FC“strune promjera 0,35 do 0,50 mm.

Varalice se izrađuju na udicama širine luka 20 do 25 mm, odnosno veličine 2 do 2/0. U pravilu, to su udice oblika „Oktopus“ i „Circle“. Osim od perja, niti, traka i riblje kože, izrađuju se od mekane plastike u obliku kozice, ali i stiliziranog glavonošca te ribice, najčešće jeguljice ili iglice.

Objavljeno u esPRESSo
Petak, 22 Siječanj 2021 13:30

Skosavanje sabikija (grmjelica)

Iako se njom godišnje diljem svijeta ulovi više riba nego bilo kojom drugom udičarskom, tehnika lova riba okomitim skosavanjem „jata“ sitnih varalica velikom dijelu naših udičara je nepoznata. Oni koji je prakticiraju na jugu ej znaju kao grmjelice, a „sabiki“ je zapravo komercijalni naziv prvih varalica posebno pravljenih za lov tom tehnikom koje se kod nas više koriste u penduli još poznatoj i kao „turska panula”.

Kad je riječ o skosavanju, neki naši ribolovci tu tehniku i opremu za nju nazivaju plešućim bulentinom ili kančanicom, ali je naš najprikladniji naziv te tehnike skosavanje, a sistema, završnjaka za nju skosac. Kako je riječ o vrlo zabavnoj, svima dostupnoj te tehnici kojom se mogu ostvariti značajni ulovi, osobito količinski, do ljeta kad je najplodonosnija, objavit ćemo seriju tekstova o njoj.

Ribolov ovom tehnikom prvenstveno je namijenjeno cjelogodišnjem i cjelodnevnom lovu na dubinama 10 do 50 metara širuna, vrnuta, lokarda, iglica, girovki, ali i bukva i ostalih jatnih proždrljivih riba koje obitavaju dalje od dna, koje se kulinarski i sportski smatraju drugorazrednim.

Međutim, tim priborom i tehnikom mogu se loviti i cjenjenije, te ribe s dna mora, čak i neke koje se kod nas rijetko love, ne samo varalicom. To je najčešće kanjac pa arbun, ali i kovač, ovčica, trlja, list, škrpina, škrpun, pauci… Štoviše, postoje i skosci za lov krupnih riba poput kijerni, feluna...

Konstrukcija skosca je klasična, tipa očenaš - s nekoliko kratkih priveza, prama raspoređenih poviše utega na kraju predveza, osnove završnjaka. Dobro je, osobito kad postoji mogućnost ulova i krupnijih riba, umjesto olovnice na kraj pribora postaviti kakvu težu varalicu, onu pravljenu za „spining“, „vertical“ ili „shore jigging“.

Skosac varalice su se nekad izrađivale samo vezanjem pera uz tijelo udice, zbog čega su ih naši stari nazivali i „perjaticama“. Danas se izrađuju i od ribljih kožica, raznih folija, niti te mekane plastike u obliku račića, crvića i ribica. U pravilu su providne, bijele i svjetlucave, kakve su najučinkovitije za ribolov u gornjim i srednjim slojevima mora, u bistrom moru i po dobroj vidljivosti. Obojene, tamnije, još uočljivije te fosforoscentne varalice prikladnije za ribolov na preko 30 metara, uz malo vanjskog svjetla i u slabo prozirnom moru.

Skoscem se može loviti i bez specijalne i skupe opreme, čak i bez štapa i role, ali je s njima neusporedivo lakše. Osim specijalnih, poslužiti mogu i štapovi za druge načine udičarenja. Primjerice „bolognese“ štap, ali lov s njim zahtjeva velike napore i uzrokuje dugotrajne bolove u ramenima. Bolje rješenje je „spining“ štap težine bacanja 40 do 60 grama, još bolji je „light boat“, štap specijalno pravljeni za lagani lov iz broda bulentinom i to nešto sporije akcije. Ipak, poslije „ultra light vertical jigging“, najbolji su „egging“, štapovi za lov lignji.

sabiki 220121 1

Osim štapa, važno je da i rola na njemu bude što lakša, jer se lovi stalnim držanjem pribora u rukama. Dovoljno je bilo kakva stacionarnu rolu veličine do 30, a odlično rješenje je i lagani multiplikator za „spinning“.

Skosac se poput bulentina u more spušta okomito, ali i učestalo diže tako da njegove udice na kojim su jednostavne varalice plešu i mame ribe. Takvu im akciju omogućavaju kratki i vrlo savitljivi privezi od dosta krutog najlona vezani „uz dlaku“. Tome teško mogu odoljeti čak i ribe što se vrlo rijetko love varalicama.

Ribolov je najbolje, barem dok se ne otkrije plov riba, započeti prepuštanjem struji mora. Kad se ostvari prvi ulov može se sidriti. Loviti se može s dva pribora čak i oba postavljena u držače štapova. Povremeno ih naizmjenično treba uzimati i skosavati, što je nepotrebno ako su štapovi spore akcije, a plovilo ljulja na valovima. Skosavati se ne treba ili vrlo rijetko i u lovu na dnu kad olovnica nošena kurentom poskakuje po njemu.

Skoscem se uglavnom love jatne ribe pa nije rijetkost da se istovremeno zakači više njih. No, čim se ulovi prva najbolje je izvuči pribor i što prije skinuti ulov te tako spriječiti vrlo moguće mršenje pribora, često s nepopravljivim posljedicama.

Objavljeno u esPRESSo
Označeno u

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019